Adam Baltazar Krčelić

Izvor: Wiki-dveri

Skoči na: orijentacija, traži

Šenkovec, 05. veljače 1715. - Zagreb, 29. ožujka 1778.) - hrvatski povjesničar, teolog i pravnik


Sadržaj

Školovanje

Baltazar Adam Krčelić

Baltazar Adam Krčelić rodio se 5. veljače 1715. godine u Šenkovcu (pokraj Zaprešića) kao prvorođeni sin oca Nikole i majke Judite. Obitelj je bila dovoljno imućna da omogući visoko školovanje svim sinovima. Baltazara su 1722. godine poslali na zagrebačku isusovačku gimnaziju, gdje je proveo šest godina. Vrlo rano, još kao dječak, odabrao je svećenićko zvanje i prešao na zagrebačko sjemenište. Od 1731. do 1734. godine studira filozofiju u Beču. Za vrijeme studija u Beču studenti su boravili u Hrvatskom kolegiju, čiji je rektor bio jedan od zagrebačkih kanonika. Petričević je kasnije bio i Baltazarov rektor u Bolonji. Nakon trogodišnjeg studija filozofije u Beču Krčelić 1734. odlazi u Ilirski kolegij u Bolognu, gdje nastavlja studij teologije. Krčelić se isticao marljivošću i posebnim interesom za knjigu te postaje knjižničarem Ilirskog kolegija. Zanimao se za najšira područja znanja: književnost, povijest, fiziku, matematiku, društveno i državno uređenje. Vratio se u domovinu 1738. kao doktor filozofije i teologije. Bio je dobar znalac prava. Govorio je latinski, talijanski i francuski jezik.


Svećenićko službovanje

Svećeničke dužnosti obavljao je u Svetom Martinu pod Okićem (1738.-1739.) i u Selima kraj Siska (1739.-1745.). Zagrebačkim kanonikom postaje u siječnju 1747. godine u 32. godini života. Iste godine imenovan je rektorom Hrvatskog kolegija u Beču i tamo ostaje do lipnja 1749. godine. Vrativši se u Zagreb, dovršava prvi dio svoje povijesti zagrebačke biskupije i daje ga tiskati 1754. godine., no tiskanje nije dovršeno zbog zabrane Krčelićevih protivnika. U to vrijeme zagrebački biskup bio je Franjo Thauszy, s kojim je Krčelić bio u vrlo lošim odnosima. Krčelić se zalagao za reforme na svim područjima školstva, gospodarstva i upravnog uređenja te u tom pravcu i djelovao odgojem mladeži u tom duhu. Ovakvo Krčelićevo mišljenje i djelovanje dovelo je do sudskog procesa u kojem se tereti da je u Beču radio protiv hrvatskih interesa te ukrao i pronevjerio novac. Biskupski sud je osudio Krčelića, ali ga je drugostupanjski sud oslobodio. Iako oslobođen insinuacija, Krčelić je na dulje vrijeme izgubio mogućnost napredovanja u crkvenoj hijerarhiji. Krčelić je kao intelektualac sa znanjem filozofije i prava bio jači od svoje sredine. Izazivao je otpor i bio više omražen nego cijenjen. Svojim idejama i otvorenom kritikom bio je značajan predstavnik terezijanskog vremena u Hrvatskoj. Usprkos svemu, u javnoj misli Hrvatske Krčelić je bio uvijek korak ispred.

Imao je najveću privatnu knjižnicu u Hrvatskoj. Osobito je bila bogata rukopisima. Posljednjih desetak godina svog života bio je prikovan za krevet jer je teško bolovao od kostobolje. Devet mjeseci prije svoje smrti Krčelić moli kraljicu Mariju Tereziju dopuštenje da svoje knjige ostavi budućoj javnoj knjižnici (tada je vrijedilo nepisano pravilo da kanonici svoju imovinu ostavljaju Kaptolu). Svoje knjige prije smrti ostavio je zagrebačkoj Akademiji iz koje se razvila Sveučilišna knjižnica u Zagrebu (danas Nacionalna i sveučilišna knjižnica). Umro je 29.ožujka 1778. u Zagrebu i pokopan je u zagrebačkoj katedrali.


Djela

Annuae ili Ljetopis (1767.)
Historiarum cathedralis ecclesiae Zagrabiensis partis primae tomus primus (1770.)
De regnis Dalmatiae, Croatiae, Sclavoniae notitiae praeliminares (1770.)
Živlenje blaženoga Gazzoti Auguština, zagrebačkoga biškupa (1747.)


Annuae ili Ljetopis (1767.)

Annuae su godišnji izvještaji i ujedno memoari. U njima je autor opisao događaje vlastitog života zajedno s onima u gradu Zagrebu i Hrvatskoj u razdoblju od 1748. do 1767. godine., kao npr. crkvena i politička zbivanja i novosti, te mnoge zgode i glasine vezane uz poznate osobe onog vremena. Annuae su na prvi pogled knjiga intriga i ogovaranja, ali i puno više, dragocjena društvena i politička povijest Hrvatske sredine 18. st. Krčelič je inzistirao da se ovo njegovo djelo, koje je ostavio u rukopisu i zapečatio, otvori tek poslije njegove smrti, što je i učinjeno. Prvi recezent djela grof Festetić otkriva u njima opasnost za odgoj hrvatske mladeži te predlaže spaljivanje cijelog rukopisa ili temeljito pročišćavanje te pohranjivanje samo onoga što je vrijedno. Zahvaljujući Nikoli Škrlcu, direktoru škola u Kraljevini Hrvatskoj i velikom pristaši prosvjetiteljskih ideja svog vremena, memoari su spašeni. Djelo je tiskano tek 1902. godine u Smičiklasovu izdanju. Neke precrtane dijelove teksta mogao je pročitati, ali ih je ipak izostavio. Annuae su vrijedan izvor informacija za povijest hrvatskog naroda u vrijeme Marije Terezije. Zanimljivo je da su nadahnule Augusta Šenou za pisanje jednog od svojih njegovih najboljih romana Diogeneša (1878.).


Historiarum cathedralis ecclesiae Zagrabiensis partis primae tomus primus (1770.)

To je prva i najstarija povijest Zagrebačke biskupije. Krčelić je na izradi knjige radio osam godina, od povratka u Zagreb iz župe u Selima 1745. do kraja 1753. Novčanu potporu za tiskanje knjige zamolio je od Kanoničkog zbora. U prvom izdanju iz 1754. godine otisnuto je samo nekoliko primjeraka jer je ubrzo nakon početka tiskanja stigla zabrana biskupa Thauzya. Jednim od tih primjeraka služio se Danijel Farlati pišući svoju povijest Zagrebačke biskupije. Krčelić je pripremao i drugi svezak Povijesti stolne crkve zagrebačke,, no rukopis nije uspio pripremiti za objavljivanje. Sačuvani rukopis opsegom je nešto manji od prvog tiskanog sveska i obuhvaća vrijeme od biskupa Šimuna Bratulića do Petra Petretića (životopisi pojedinih biskupa te politička, vojna i gospodarska situacija Kraljivine Hrvatske 17. stoljeća).


De regnis Dalmatiae, Croatiae, Sclavoniae notitiae praeliminares (1770.)

Ovo djelo je povijest Hrvatske, Slavonije i Dalmacije od najstarijih vremena do Krčelićeva doba. Posvećeno je kraljici Mariji Tereziji. Glavna mu je svrha da istakne povijesna prava austro-ugarskih vladara na Hrvatsku, Slavoniju, Dalmaciju, Bosnu i Srbiju. U djelu se ističe i oštra osuda višestoljetne vladavine Venecije u Dalmaciji, prikazujući to povijesno razdoblje kao mletačku okupaciju hrvatskog teritorija.


Živlenje blaženoga Gazzoti Auguština, zagrebačkoga biškupa (1747.)

Knjižica o zagrebačkom biskupu Augustinu Kažotiću; jedina Krčelićeva knjiga napisana na kajkavskom narječju.


Scriptorum exregno Sclavoniae a saeculo XIV. usque ad XVII. inclusive collectio (1774.)

Najstarija povijest književnosti stare Slavonije.


Literatura

  • Baltazar Adam Krčelić. // Hrvatska književna enciklopedija. Zagreb : Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2010. Sv.2.
  • Georgijević, K. Hrvatska književnost od 16. do 18. stoljeća u sjevernoj Hrvatskoj i Bosni. Zagreb: Matica Hrvatska, 1969.
  • Krivošić, S. Baltazar Adam Krčelić. Zagreb : Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, 1978.
  • Krivošić, S. Šenkovec kao mjesto rođenja hrvatskog povjesničara Baltazara Adama Krčelića. // Zaprešićki godišnjak 1995 : za grad Zaprešić i općine Luka, Brdovec, Pušća, Marija Gorica, Bistra i Dubravica / uredio Stjepan Laljak. Zaprešić : Matica hrvatska Zaprešić, 1996. Str. 57-64.
  • Laljak, S. Baltazar Adam Krčelić : darovatelj i utemeljitelj prve javne knjižnice u Hrvatskoj. // Zaprešićki godišnjak 2002 : za grad Zaprešić i općine Brdovec, Bistra, Dubravica, Luka, Marija Gorica i Pušća / uredio Stjepan Laljak. Zaprešić : Matica hrvatska Zaprešić, 2002. Str. 258-273.
  • Prosperov Novak, S. Povijest hrvatske književnosti. Split: Marjan tisak, 2004.
  • Vodnik, B. Povijest hrvatske književnosti. Zagreb : Matica Hrvatska, 1913.
Osobni alati