Adam Baltazar Krčelić
Izvor: Wiki-dveri
(→Djela B. A. Krčelića) |
|||
| Redak 25: | Redak 25: | ||
Annuae su godišnji izvještaji ili još točnije memoari. Tu je autor opisao događaje vlastitog života skupa s onima u gradu Zagrebu i Hrvatskoj u razdoblju od 1748. do 1767. godine., kao npr. crkvena i politička zbivanja i novosti, te mnoge zgode, glasine, a i praznovjerja vezane i uz poznate osobe onog vremena. Annuae su na prvi pogled knjiga intriga i ogovaranja, ali i puno više, dragocjena društvena i politička povijest Hrvatske sredinom 18. st. Krčelič je inzistirao da se ovo njegovo djelo, koje je ostavio u rukopisu i zapečatio, otvori tek poslije njegove smrti.Tako je i učinjeno, no oni dijelovi teksta koje je Nikola Škrlec,kao šef nastave Namjesničkog vijeća proglasio najuvredljivijim, precrtani su crnom tintom. Annuae su tiskane tek 1902. godine u Smičiklasovu izdanju. Neke precrtane dijelove teksta mogao je pročitati, ali ih je ipak izostavio. Zanimljivo je da su Annuae nadahnule Augusta Šenou, te je on napisao jedan od svojih najboljih romana '''Diogenes''' (1878.). | Annuae su godišnji izvještaji ili još točnije memoari. Tu je autor opisao događaje vlastitog života skupa s onima u gradu Zagrebu i Hrvatskoj u razdoblju od 1748. do 1767. godine., kao npr. crkvena i politička zbivanja i novosti, te mnoge zgode, glasine, a i praznovjerja vezane i uz poznate osobe onog vremena. Annuae su na prvi pogled knjiga intriga i ogovaranja, ali i puno više, dragocjena društvena i politička povijest Hrvatske sredinom 18. st. Krčelič je inzistirao da se ovo njegovo djelo, koje je ostavio u rukopisu i zapečatio, otvori tek poslije njegove smrti.Tako je i učinjeno, no oni dijelovi teksta koje je Nikola Škrlec,kao šef nastave Namjesničkog vijeća proglasio najuvredljivijim, precrtani su crnom tintom. Annuae su tiskane tek 1902. godine u Smičiklasovu izdanju. Neke precrtane dijelove teksta mogao je pročitati, ali ih je ipak izostavio. Zanimljivo je da su Annuae nadahnule Augusta Šenou, te je on napisao jedan od svojih najboljih romana '''Diogenes''' (1878.). | ||
| - | + | De regnis Dalmatiae, Croatiae, Sclavoniae notitiae praeliminares | |
Inačica od 13:07, 7. ožujka 2013.
Adam Baltazar Krčelić (Šenkovecd (Zaprešić) 05.veljače. 1715. - Zagreb 29. ožujka 1778.), hrv. povjesničar, teolog i pravnik
Adam Baltazar Krčelić rodio se 5. veljače 1715. godine u Šenkovcu (Zaprešić) kao prvorođeni sin oca Nikole i majke Judite. Obitelj je bila dovoljno imućna da omogući visoko školovanje svim sinovima. Baltazara su 1722. godine poslali na zagrebačku isusovačku gimnaziju, gdje je proveo šest godina. Vrlo rano, još kao dječak, odabrao je svećeničko zvanje i prešao na zagrebačko sjemenište. Od 1731.- 1734. godine studira filozofiju u Beču.
Zanimao se za najšira područja znanja, ne samo za književnost i povijest, već i za fiziku, matematiku, društveno i državno uređenje.
Vratio se u domovinu kao doktor filozofije i teologije (1734.-1738.). Bio je dobar znalac prava, a osim latinskog poznavao je talijanski i francuski jezik.
Svećeničke dužnosti obavljao je u Sv. Martinu pod Okićem (1738.-1739.), i u Selima kraj Siska (1739.-1745.). Zagrebačkim kanonikom postaje u siječnju 1747. godine u 32. godini života. Iste godine, u rujnu, imenovan je rektorom Htvatskog kolegija u Beču i tamo ostaje do lipnja 1749. godine. Vrativši se u Zagreb dovršava prvi dio svoje povijesti zagrebačke biskupije i daje ga tiskati 1754. godine., no tiskanje nije dovršeno zbog zabrane Krčeličevih protivnika. U to vrijeme zagrebački biskup bio je Franjo Thauszy (1751.-1769.), s kojim je Krčelić bio u vrlo lošim odnosima. Adam Baltazar Krčelić zalago se za reforme na svim područjim školstva, gospodarstva i upravnog uređenja, ne samo zalagao, već je u tom pravcu i djelovao, a naročito odgojem mladeži u tom duhu. Ovakvo Krčelićevo mišljenje i djelovanje dovelo je do sudskog procesa u kojem se tereti da je u Beču radio protiv hrvatskih interesa te ukrao i pronevjerio novac. Biskupski sud je osudio Krčelića, ali ga je drugostepeni sud oslobodio. Iako oslobođen insinuacija, Krčelić je na dulje vrijeme izgubio mogućnost napredovanja u crkvenoj hijerarhiji. Krčelić je kao intelektualac, sa znanjem filozofije i prava bio jači od svoje sredine. Izazivao je otpor i bio više omražen nego cijenjen. Svojim idejama i otvorenom kritikom bio je značajan predstavnik terezijanskog vremena u Hrvatskoj. Usprkos svemu, u javnoj misli Hrvatske Krečić je bio uvijek korak ispred.
Imao je najveću privatnu knjižnicu u Hrvatskoj. Osobito je bila bogata rukopisima. Devet mjeseco prije svoje smrti, Krčelić moli kraljicu Mariju Tereziju dopuštenje da svoje knjige ostavi budućoj javnoj knjižnici (tada je vrijedilo nepisano pravilo da kanonici svoju imovinu ostavljaju Kaptolu). Svoje knjige prije smrti ostavio je zagrebačkoj Akademiji iz koje se razvila Sveučilišna knjižnica u Zagrebu(NSK). Umro je 29.ožujka 1778. u Zagrebu i pokopan u zagrebačkoj katedrali.
Djela B. A. Krčelića
Annuae ili Ljetopis
Annuae su godišnji izvještaji ili još točnije memoari. Tu je autor opisao događaje vlastitog života skupa s onima u gradu Zagrebu i Hrvatskoj u razdoblju od 1748. do 1767. godine., kao npr. crkvena i politička zbivanja i novosti, te mnoge zgode, glasine, a i praznovjerja vezane i uz poznate osobe onog vremena. Annuae su na prvi pogled knjiga intriga i ogovaranja, ali i puno više, dragocjena društvena i politička povijest Hrvatske sredinom 18. st. Krčelič je inzistirao da se ovo njegovo djelo, koje je ostavio u rukopisu i zapečatio, otvori tek poslije njegove smrti.Tako je i učinjeno, no oni dijelovi teksta koje je Nikola Škrlec,kao šef nastave Namjesničkog vijeća proglasio najuvredljivijim, precrtani su crnom tintom. Annuae su tiskane tek 1902. godine u Smičiklasovu izdanju. Neke precrtane dijelove teksta mogao je pročitati, ali ih je ipak izostavio. Zanimljivo je da su Annuae nadahnule Augusta Šenou, te je on napisao jedan od svojih najboljih romana Diogenes (1878.).
De regnis Dalmatiae, Croatiae, Sclavoniae notitiae praeliminares
Literatura
Georgijević,K.Hrvatska književnost od 16. do 18. stoljeća u sjevernoj Hrvatskoj i Bosni.Zagreb:Matica Hrvatska,1969.
Prosperov-Novak,S.Povijest hrvatske književnosti,Split:Marjan tisak,2004.
Zaprešićki godišnjak 1993.Zaprešić : Matica Hrvatska Zaprešić,1993.
Zaprešićki godišnjak 1995.Zaprešić : Matica Hrvatska Zaprešić,1996.
Hrvatska književna enciklopedija.Zagreb : Leksikografski zavod Miroslav Krleža,2010.
Zaprešićki godišnjak 2002. Zaprešić : Matica hrvatska Zaprešić, 2002.
Zaprešićki godišnjak 1996. Zaprešić : Matica hrvatska Zaprešić, 1996.
