Dvorac Jakovlje

Izvor: Wiki-dveri

Skoči na: orijentacija, traži
Dvorac Jakovlje


Sadržaj

Geografski položaj

Grb općine Jakovlje
Karta Zagrebačke županije
Planinarska karta Medvednice

Dvorac Jakovlje nalazi se u općini Jakovlje koja je smještena u sjevernom dijelu Zagrebačke županije. Omeđuju je osojni obronci Medvednice na istoku i rijeka Krapina na zapadu. Na sjeveru se nalaze brežuljkaste Solarske šume, a selo Jakovlje je u nizini (na 143 m nadmorske visine i 45° 56′ 08″ s.g.š. i 15° 51′ 46″ i.g.d.). Jakovlje je udaljeno 15 km od grada Zaprešića. U blizini se nalaze glavne prometnice koje vode prema Sloveniji i željeznička pruga Zagreb-Zabok. Općina Jakovlje, koja uključuje naselja Jakovlje, Igrišće i Kraljev Vrh, prema popisu stanovništva iz 2001. godine ima 3952 stanovnika prosječne starosti 39,31 godina. Jakovlje trenutno ima prirodni pad stanovništva od 8.6%. Gustoća naseljenosti iznosi 110 stan./km². Gospodarska su osnova poljodjelstvo, vinogradarstvo i stočarstvo, a najviše je zaposlenih u tercijarnom sektoru. Jakovlje ima i turističke mogućnosti: Solarske šume, koje su poznate po orijentacijskom trčanju, te Kraljev Vrh, popularno izletište u Parku prirode Medvednica.


Povijest dvorca

Grb obitelji Oršić
Katastarska karta, 1862.
Grb obitelji Gotal

U srednjem vijeku Jakovlje je bio dio alodija Susedgradsko-stubičkog vlastelinstva. Prvi put se spominje 1546. godine kada ga kupuje Jakov Sekelj iz Ormoža, vođa njemačke pomoćne vojske za vrijeme kralja Matije Korvina. U 17. stoljeću Jakovlje postaje samostalno vlastelinstvo koje je kroz stoljeća promijenilo brojne vlasnike. Prvi put se spominje 1681. godine kao Curia de Jakovlje. Dvorac je najvjerojatnije krajem 18. stoljeća sagradila obitelj Oršić, stara hrvatska plemićka obitelj koja se prvi put spominje 1420. godine u selu Udriniću na Uncu. Oršići 1487. godine od kralja Matije Korvina dobivaju potvrdu svojih imanja, a on im daje Slavetić kod Jastrebarskog, pa se od tada nazivaju Oršići Slavetički. U drugoj polovici 17. stoljeća stječu posjede u Hrvatskom zagorju - Bistru, Stubicu, (Jakovlje?). Za zasluge u borbama s Turcima 1718. godine dobili su barunsku titulu, a grofovsku je 1774. godine dobio Krsto Oršić. Kao vlasnici Jakovlja spominju se i Gotali, plemićka, a u 18. stoljeću i barunska obitelj u Varaždinskoj županiji. Obiteljsko ime nastalo je iz osobnog imena Gatal (Gotal). Obitelj izumire u 18. stoljeću, točnije 1740., smrću Emerika Gabrijela, posljednjeg muškog potomka obitelji.

Nakon Gotala u posjed Jakovlja dolazi obitelj Rauch dr Nyek, podrijetlom iz Erdelja. Plemstvo su dobili 1557. godine. Tijekom stoljeća članovi obitelji obnašali su visoke državne funkcije, bili su banovi, podbani, pukovnici... U 17. stoljeću u Hrvatsku je došao Danijel Rauch, čiji je unuk Adam postao podban i naslijedio dio imanja obitelji Ane Gotal, svoje supruge. Najpoznatiji članovi obitelji bili su Levin i Pavao Rauch, istaknuti unionisti i hrvatski banovi.

Velikaške obitelji Josipović (turopoljski plemići) i Kronfeld također su kraće vrijeme posjedovale Jakovlje. U 20. stoljeću vlasnik dvorca i 140 jutara okolnog zemljišta bila je obitelj Sixta, industrijalci češkog podrijetla.

Nakon Drugog svjetskog rata dvorac i imanje su nacionalizirani, a u dvorcu je bila škola i učiteljski stanovi. Godine 1972. selo Jakovlje prodaje dvorac kako bi se dobivenim novcem dovršila gradnja nove škole. Dvorac kupuju HDLU i ULUPUH i predaju ga umjetnicima na korištenje. 14 umjetnika u dvorcu je pronašlo svoj radni prostor. Nekoliko umjetnika i danas tu ima svoje ateljee, a obitelj Sixta vodi sudski postupak za vraćanje nacionalizirane imovine.


Arhitektura dvorca

Usred naselja Jakovlje, na neznatno umjetno uzdignutom zemljištu, u 18. stoljeću sagrađen je barokni dvorac pravokutnog oblika. Najvjerojatnije je bio nadograđivan u tri navrata. U početku to je bila "Curia de Jakovlye". Sada je dvorac Jakovlje treće spomeničke kategorije. U prizemlju su trodijelne bačvasto nasvođene prostorije. Na katu je osam simetrično raspoređenih soba. U visoki podrumski prostor ulazi se sa začelja dvorca. Začelni dio cijeloga dvorca čini jedinstvenu ravninu na kojoj se neznatno ističe uski istak. Pročelna fasada je sedmeroosna.

Potkraj 18. stoljeća ovom jednokrilno organiziranom dvorcu prigrađena su dva bočna krila. U novosagrađenim krilima također su podrumski prostori nadsvođeni češkim kapama. Svako krilo ima vlastito, relativno skromno, drveno stubište bez izraženih stilskih osobina. Krila se oslanjaju na bočne fasade, ali su za dio svoje širine izbočena izvan njih. Na katu je nekoliko pregrađenih prostorija: u sjevernom krilu one su stropno (ravno) završene, a u južnom koritastim svodovima. Stariji dio dvorca je ljepši i raskošniji nego dograđena krila.

U trećem razdoblju izgradnje dvorca središnje krilo dobilo je novu fasadnu dekoraciju i altanu u pročelju te oblik portalnog otvora što djeluje vrlo raskošno i podsjeća na europske dvorce. U prizemno predvorje umetnute su balustradske ograde od nepečene gline. U predvorju je imperijalno stubište visokobaroknog stila koje je jedini ukras unutrašnjosti dvorca. Ovi elementi vjerojatno su nastali nakon potresa 1880. godine.

Od svoje izgradnje dvorac je bio stambeni i ladanjski prostor, škola, učiteljska zgrada, a već 38 godina u dvorcu se nalaze ateljei hrvatskih kipara i slikara.

Godine 1979. sjeverno krilo stradava u velikom požaru. Još jedan potres, onaj 1990., demolira dvorac: srušen je dimnjak, središnji dio krova i cijelo lijevo krilo. Od 2002. godine Ministarstvo kulture Republike Hrvatske obnavlja dvorac. Miljenko Matas izradio je planove za obnovu cijeloga dvorca. 2008. dobivena je lokacijska dozvola za rekonstrukciju sjevernog krila, a godinu dana kasnije Ministarstvo je odobrilo još 150 000 kn za nastavak radova. Od prosinca 2009. godine, prema projektu obnove cijelog dvorca, započelo je rušenje sjevernog krila dvorca. Nadzor nad radovima vrši Konzervatorski odjel Uprave za zaštitu kulturne baštine u Zagrebu, a troškove u cijelosti snosi Ministarstvo kulture. Projekt obnove cijelog dvorca, prema pravomoćnoj građevinskoj dozvoli, uključuje izgradnju sjevernog krila dvorca, obnovu stolarije, fasade i perivoja dvorca.



Perivoj

Litografija dvorca oko 1826.
Skulptura "Žaba"
Ulaz u dvorac Jakovlje
Skulptura "Kap"
Dvorac Jakovlje
Skulptura "Stara vura"
Skulptura "Ptica"
Skulptura "Stopalo"

Razvoj vrtne arhitekture zagorskih dvoraca započinje u 17.st. U 18.st. javljaju se barokni vrtovi, a u 19. nastaje nekoliko tipova perivoja: pejzažni ili engleski, romantičarski, a pred sam kraj stoljeća nastaje historicistički perivoj nizina. U tom je stilu organiziran perivoj na posjedu dvorca Jakovlje. Na grafici iz 1826. godine perivoja nema, pa se smatra da je nastao između 1826. i 1862. godine, kada je izvršena posljednja obnova dvorca. Površina perivoja iznosila je 1,4 ha. Perivoj se nalazi ispred glavnog pročelja dvorca.

Dvorcu se prilazilo kroz tri različita prostora. Od glavne ceste vodio je 200 m dug drvored preko polja, slijedio je gospodarski prostor od 70 m, a zatim se kroz perivoj s dvije polukružne aleje dolazilo do glavnog pročelja dvorca. Ispred lijevog krila dvorca nalazila se cvjetna gredica, a na samom rubu perivoja bio je mali ribnjak. Iza dvorca bio je povrtnjak. Iz tog razdoblja danas je sačuvano nekoliko divljih kestenova i dvije platane. Neposredan okoliš dvorca Jakovlje danas je manji od nekadašnjeg perivoja i pod zaštitom je Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture u Zagrebu. Postoji prijedlog za proširenje zaštite okoliša dvorca. Od 1993. godine u dvorcu Jakovlje djeluje kiparska kolonija, zahvaljujući kojoj je park obogaćen s pedesetak skulptura, što Jakovlju daje novi sadržaj i kulturnu vrijednost.


Park skulptura

Godine 1972. Udruženje likovnih umjetnika primijenjene umjetnosti Hrvatske (ULUPUH) i Hrvatsko društvo likovnih umjetnika (HDLU) kupuju dvorac "Sixta" i daju ga na korištenje likovnim umjetnicima. Dvorac je bio zapušten, a požar 1979. i potres 1990. godine te vremenske neprilike još su više pogoršale njegovo stanje. Apel za pomoć i potraga za sponzorima nisu dali velike rezultate. Godine 1993. akademski kipar Ratko Petrić pokreće prvu prodajnu izložbu "Art Uskrsa - Uskrsli Art", s ciljem da se prikupe sredstva za obnovu i spas dvorca. Izložbom nisu prikupljena dovoljna sredstva, ali je u Jakovlju pokrenuta Prva međunarodna kiparska kolonija. Prva je održana od 15. do 30. srpnja 1993. godine. Na njoj su, uz organizatora Ratka Petrića i njegovu suprugu Jadranku Fatur, sudjelovala još tri kipara.

U katalogu prve kolonije gospodin Petrić je napisao: "U ratnom okruženju još jednom se čin stvaranja suprotstavlja činu razaranja i ubijanja... Međutim, pogled na dvorac "Sixta" bio je neobično nalik na razorene objekte diljem Hrvatske." Kolonija je nastavila raditi svih ovih godina apelom "SOS za dvorac Jakovlje". Umjetnici sudionici sve svoje radove ostavljaju u Jakovlju koje danas posjeduje 50 skulptura tek diplomiranih, ali i priznatih i afirmiranih stranih i domaćih kipara. Umjetnici sami izabiru svoje materijale koji su "sve što priroda stvori, a čovjek proizvede". Svoju inspiraciju pronalaze u povijesti, civilizaciji, prirodi, svjetskim majstorima, ali i istražuju i improviziraju. Skulpture su postavljene po livadi i blagoj padini ispred dvorca u ambijentu u kojem "dišu" materijalom, formom i idejom. Svaka skulptura nam otkriva nešto o sebi - iz njih izbijaju emocije, gracioznost, fantastičnost, maštovitost, dekorativnost, dok druge podsjećaju na prirodne elemente, kap, sjemenku...

Dvorac i Park skulptura okružuje šuma u vlasništvu općine Jakovlje te je moguće Park skulptura proširiti.


Na kiparskim kolonijama od 1993. do 2009. sudjelovali su deseci umjetnika i u Parku skulptura ostavili pedesetak radova:

1. kiparska kolonija, 1993. godine: MIRSAD BEGIĆ - "Paleolitska priča", TJERRIE VERHELLEN - "Val", MILENA LAH - "Stopala", RATKO PETRIĆ - "Kap", MIRJANA SEVER.

2. kiparska kolonija, 1994. godine: PERUŠKO BOGDANIĆ - "Juraj", ZLATKO ČULAR - "Između", DRAGUTIN GRGAS - "Stara vura", GEORGINA JURIŠA - "Stanje svijesti 1 i 2", TOMISLAV VONČINA - "Znak".

3. kiparska kolonija, 1996. godine: ANTE VAN DER JAGT - "Deva", SANDRA VAN KERSSEN - "Rupa", IVAN KOŽARIĆ - "Isječak rijeke", DENIS KRAŠKOVIĆ - "Ulaz u park Jakovlje", BRANKO RUŽIĆ - "Mačka", IVAN TUĐA - "Kraljevska ptica".

4. kiparska kolonija, 1997. godine: PAOLA KOROŠEC - "Osjećaj mora", MIRJANA DREMPETIĆ HADŽIĆ - "Nešto više", ZVONIMIR LONČARIĆ - "Kupač", MARIN MARINIĆ - "Tijek misli".

5. kiparska kolonija, 1998. godine: MLADEN MIKULIN - "Ptica", ŠIME VULAS - "Jedra", ROBERT ZDARILEK - "Vjekoslavov brod".

6. kiparska kolonija, 1999. godine: IVANA BIOČIĆ-MANDIĆ - "Stup", STJEPAN GRAČAN - "Žaba", DORA KOVAČEVIĆ - "Baština", MARINA STOPONJA - "Vijuga".

7. kiparska kolonija, 2000. godine: FRANZ STAHLER, NIKOLA DŽAJA - "Klin koji probija otvor", ALEN NOVOSELEC, MAJA POSTONJSKI - "Zagonetna spirala", HANIBAL SALVARO - "Kubus", JUDITA ŠERCAR.

8. kiparska kolonija, 2001. godine: JADRANKA MLINAR - "Egipatski trokut", NIKA RADIĆ, ŽELJKO ZIMA - "Palo je na tjeme".

9. kiparska kolonija, 2002. godine: DANIEL KOVAČ - "Tunel", ZVONIMIR GRAČAN - "Torzo", KREŠIMIR ROD - "Bijeli i crni oblak".

10. kiparska kolonija, 2003. godine: PETAR BARIŠIĆ - "Objekt 5", NEVEN BILIĆ, LJUBOMIR STRAHOV - "Totem".

11. kiparska kolonija, 2004. godine: JOSIP DIMINIĆ, VLADIMIR GAŠPARIĆ, BRANKO LEPEN.

12. kiparska kolonija, 2005. godine: ALEM KORKUT, SINIŠA MAJKUS, OLEG HRŽIĆ.

13. kiparska kolonija, 2009. godine: ANTE KADUZ - "Gradovi", RAUL GOLDONI, MIRO VUCE.

Napomena: Neki umjetnici nisu imenovali svoje radove.


Poruke skulptura:

MILENA LAH - skulptura "Stopala": "Stopala nose čovjeka, a po stopalima će nas ocijeniti naši nasljednici."

DRAGUTIN GRGAS - skulptura "Stara vura": "Da se zaustavi povijest, pokrene klatno i da se nešto dogodi. Aluziju na vrijeme možemo iščitati i za sudbinu dvorca i njegovih brojnih vlasnika." (I. Župan, Monografija)

DENIS KRAŠKOVIĆ - skulptura "Ulaz u park Jakovlje": "Poruka je onima koji taj dvorac u kojem su ateljei likovnih umjetnika olako i neodgovorno puštaju da propada." (R. Petrić)

STJEPAN GRAČAN - skulptura "Žaba": "Skulptura možda čak upozorava da bi dvorac mogao postati stanište žaba (umjesto umjetnika)." A možda i žabe čuvaju dvorac da se ne sruši? (Dodajemo mi.)


Literatura

  • Dizdar Z., Leček S. Zagrebačka županija. Zagreb : Zagrebačka županija, 2003.
  • Hrvatska : turistički vodič. Zagreb : Leksikografski zavod "Miroslav Krleža" : Masmedia, 1998.
  • Hrvatski biografski leksikon. Zagreb : Jugoslavenski leksikografski zavod, 1983.
  • Jakovlje. http://www.dvorci.hr/Page.aspx?pageID=90
  • Karta Zagrebačke županije. // Meridijani : časopis za zemljopis, povijest, ekologiju i putovanja. 12, 98(2005).
  • Likovna enciklopedija Jugoslavije. Zagreb : Jugoslavenski leksikografski zavod "Miroslav Krleža", 1984.
  • Marković, V. Barokni dvorci Hrvatskog zagorja. Zagreb : Kajkavsko spravišče, 1975.
  • Obad-Šćitaroci, M. Dvorci i perivoji Hrvatskoga zagorja. Zagreb : Školska knjiga, 1991.
  • Službene stranice općine Jakovlje. http://www.jakovlje.hr/?page=male-vijesti
  • Župan, I. Međunarodni park skulptura Jakovlje. Zagreb : Hrvatsko društvo likovnih umjetnika, 2006.
Osobni alati