Ivan Perkovac
Izvor: Wiki-dveri
Ivan Perkovac (Harmica kraj Brdovca 23. svibnja 1826. - Samobor 16. travnja 1871.) hrv. književnik i političar
Sadržaj |
Školovanje
Ivan Perkovac rodio se 23. svibnja 1826. u selu Harmica u župi brdovečkoj kod Zaprešića. Njegov otac, Franjo Perkovac, u mladoj je dobi iz Ugarske došao u Zagreb gdje se bavio mesarskim i krčmarskim zanatom, te se tu oženio Anom Nichi. Prve godine djetinjstva proveo je Ivan u Harmici, a navršivši sedmu godinu roditelji ga šalju u pučku školu u Zagreb, jer u to vrijeme u brdovečkoj župi nije bilo škole. Ivan Perkovac rastao je u mnogobrojnoj obitelji, no jedino su njega roditelji odlučili školovati, a za to je bila najviše zaslužna njegova majka koja je poslala svog sina na gimnazijsko školovanje u Kanižu kod svojih sestara. Tijekom školovanja u Kaniži, Ivan je dobro naučio mađarski jezik što mu je bilo od velike koristi u novinarskom i političkom radu. Nakon gimnazije školovanje nastavlja 1843. u biskupijskom sjemeništu u Zagrebu . Filozofiju završava 1845. godine, te iste godine stupa u bogosloviju. Međutim, tijekom 1848. godine Perkovčev život se potpuno mijenja: budući da zbog slabog zdravlja nije mogao biti dobrovoljac u Jelačićevoj vojsci, koja je 1848. branila hrvatska prava od mađarskih imperijalističkih tendencija, napustio je bogosloviju i počeo kao dobrovoljac raditi u Bojnom odsjeku Namjesničkog vijeća zajedno s Petrom Preradovićem i Ognjeslavom Utješinovićem.
Obitelj
Ivan Perkovac oženio se Adelom Huml 1854. godine, a godinu dana kasnije dobili su kćer Valeriju. Kao novinar i književnik u vrijeme Bachova apsolutizma Perkovac nije mogao dovoljno zaraditi da prehrani obitelj te je i njegova žena radila šivajući haljine. Prije braka Perkovac je od 1851. do 1853. bio tajnik Matice ilirske, odvjetnički perovođa u pisarnici Matije Mrazovića, te urednik časopisa „Neven“. Od 1854. Ostaje bez stalnog zanimanja. Perkovčev boemski način života primorao je Adelu da 1860. napusti Zagreb i preseli se u Varaždin, a zatim uskoro odlazi sestri u Beč, ali zbog oskudice moli supruga da primi trinaestogodišnju kćer u Zagreb i brine o njoj. Ivan Perkovac preuzeo je brigu o kćerki i dao je na školovanje. Perkovac već tada boluje od sušice, te kći Valerija umire sa šesnaest godina, a njezina smrt ujedno uzrokuje razlaz između njega i supruge. Shrvan tragičnim zbivanjima Ivan Perkovac umro je u Samoboru 16. travnja 1871. ne navršivši 45. godina života, od posljedica sušice. Pokopan je 18. travnja 1871. na samoborskom groblju, a na posljedni ispraćaj došli su ugledni predstavnici politike, književnosti i znanosti.
Političko glasilo "Pozor"
Slavoljub Vrbančić pokreće u Zagrebu novi politički dnevnik "Pozor" 1860. te na prijedlog Bogoslava Šuleka poziva Ivana Perkovca da mu pomogne oko uređivanja lista. Ubrzo Perkovac preuzima potpunu uredničku dužnost, a "Pozor" postaje jedino neovisno političko glasilo. Godine 1861. Perkovac je izabran za narodnog zastupnika u kotaru Sv. Ivan Zelina i ulazi u politički život Sabora. 12. siječnja 1864. "Pozor" je zabranjen, a Perkovac optužen zbog objavljivanja oštrih antiaustrijskih članaka. Pred sudom se branio sam te je osuđen na tri mjeseca zatvora. Većinu kazne proveo je na intervenciju prijatelja i zbog bolesti u bolnici. Nakon dvadeset, i dva mjeseca stanke "Pozor" ponovo izlazi, Bogoslav Šulek mu je urednik, a Perkovac vlasnik. Novi barun Rauch nije dozvolio da Pozor i dalje izlazi,te Perkovac odlazi u Beč i tamo pokreće "Novi Pozor" koji počinje izlaziti u rujnu 1867. godine.
Ivan Perkovac kao urednik "Vienca"
"Vienac" je počeo izlaziti potporom "Matice ilirske" 01. siječnja 1869., a kao odgovorni urednik bio mu je do kraja te godine Gjuro Deželić. Ivan Perkovac preuzima uredništvo 01. siječnja 1870. i ostaje na toj poziciji do konca svog života. Iako zabavno-poučni list u kojem se nije politiziralo "Vienac" je bio list hrvatskog otpora protiv tuđinstva u kojem je sve odisalo rodoljubnom mišlju. U posljednjim godinama svog života Ivan Perkovac u "Viencu" je objavio svoje pripovijetke: "I žene ljube iskreno, Kitica, Župnikova sestra, Šljivari, Stankovačka učiteljica te Crtice iz Bojnog odsjeka". Perkovac nije robovao literarnim konvencijama svoga razdoblja (tada su novelisti opisivali u svojim djelima samo velikaše, plemiće i heroje), već je u svojim djelima opisivao svakidašnje ljude s težnjom da ih što bolje okarakterizira. U svojim pripovijetkama hito je prikazati pučane tj. onaj sloj koji je uistinu reprezentirao Hrvate, iznjeti zostalost hrvatskog seljaka i njegovu zapuštenost, ali i prikazati hrvatsko plemstvo u njegovoj pravoj slici. Sve su njegove simpatije bile upravo na strani seljaštva, zanemarenog, potlačenog i neukog, ali i na strani naprednog građanstva, a svu svoju mržnju iskazivao je prema feudalcima.
Literatura
- Ivan Perkovac // Živančević,M.-Frangeš,I.Povijest hrvatske književnosti,knjiga 4. Zagreb : Mladost, 1975.
- Miškatović J. Ivan Perkovac. // Brdovečki zbornik 2007.-2008 / priredio Stjepan Laljak . Zaprešić : Ogranak Matice hrvatske Zaprešić, 2009. Str. 155-166
- Ježić,S. Hrvatska pripovijetka iza preporoda.Zagreb : Knjižvni život, 1935.
- Zahar,I. Ivan Perkovac. Životopisne crtice. Zagreb : Dionička tiskara u Zagrebu, 1905.
