Pavao Štoos
Izvor: Wiki-dveri
Pavao Štoos (Dubravica kraj Zaprešića 10. prosinca 1806. - Pokupsko 30. ožujka 1862.), hrvatski pjesnik, svećenik i narodni preporoditelj
Sadržaj |
Školovanje
Pavao Štoos rođen je u Rozgi kraj Dubravice,10. prosinca 1806. godine u seljačkoj obitelji. Roditelji su mu bili cesargradski slobodnjaci. Čitati i pisati naučio je od župnika Franje Đurašina, jer u njegovom kraju tada nije bilo pučke škole. Do svoje 15. godine bio je pastir i pomagao roditeljima koji ga usprkos nadarenosti za učenje nisu mislili školovati. U ljeto 1821. Štoos je uz poticaj župnika Jurja Ročića potajno otišao u Zagreb. Zaslugom dobrotvora Kuševića u Zagrebu je dobio smještaj u orfanotrofiju (domu za nadarenu siromašnu djecu) te je upisao gimnaziju. Štoos je bio izvrstan i ustrajan đak, a iz svih predmenta bio je ocijenjen kao eminens (izvrstan). Bio je među najboljim učenicima, te je za sedam godina uspio završiti osam razreda. Poznavao je više jezika (latinski, njemački, francuski i mađarski), bavio se slikarstvom i glazbom. Odlikovao se je i pjesničkim darom, te je već kao gimnazijalac pisao prigodne latinske i kajkavske pjesme.
Svećeničko službovanje
Pavao Štoos stupio je u sjemenište 1828. godine, a 1833. zaređen je s 27 godina za svećenika. Svoju prvu misu odslužio je u crkvi Sv. Ane u Rozgi. Kao jedan od najistaknutijih mlađih svećenika u Zagrebačkoj biskupiji vršio je različite dužnosti u Zagrebu: bio je kapelan u biskupskom dvoru i vjeroučitelj kaptolske pučke škole, upravitelj župne crkve sv. Marije te bilježnik Duhovnog stola. Od 1838. bio je tajnik biskupa Haulika. Pet godina (1838.-1842.) bio je profesor studentima bogoslovije i filozofije. Zamjerivši se vlastima 1842. je premješten za župnika u Pokupsko, gdje je ostao punih dvadeset godina. Tijekom tih godina puno je napravio za taj kraj; obnovio je stare i sagradio nove crkvice, naučio je djecu i narod pjevati crkvene pjesme, uglazbljivao je i samostalno skladao crkvene pjesme te bio pravi duhovni vođa svom narodu. U mlađem periodu Štoos je bio ponesen društvenim promjenama 1848. godine, te je tada zagovarao ukidanje celibata. Taj svoj stav opozvao je 1851. U Izjašnjenju objavljenom u „Katoličkom listu“ br. 21. Nastojanja da dođe iz Pokupskog ponovo u Zagreb nisu uspjela. Prvi pokušaj za njegovo imenovanje kanonikom nije uspio. Potom, u 1862. nadbiskup Juraj Haulik imenovao je Štoosa kanonikom Prvostolnog kaptola zagrebačkog. Međutim, u međuvremenu Štoos se razbolio i umro od upale pluća 30. ožujka 1862. u Pokupskom, u svojoj 56. godini života. U Dubravici je podignut spomenik u njegovu čast. Posmrtni su mu ostaci preneseni u Ilirsku arkadu 10. svibnja 1936. godine.
Preporodno i književno djelovanje
Štoos je bio veliki rodoljub i ilirac. U njegovo vrijeme hrvatski jezik nije se smio javno govoriti. To je pogađalo Štoosa koji je napisao više domoljubnih pjesama , budnica i davorija kojima je bio promicatelj ilirske misli među svojim hrvatskim suvremenicima. U svojim kajkavskim pjesmama Štoos je glasnik hrvatskog otpora protiv odnarođivanja, a u svojim štokavskim stihovima postao je glasnikom ilirskog zanosa i težnji, pun vjere u uspjeh ilirskog pokreta. Pavao Stoos bio je čovjek stalnih načela u koje je potpuno vjerovao. Znao je prosuditi potrebe svog naroda i čvrsto je vjerovao u istinu, narodnu slogu, prosvjetu i slobodu. Vjerovao je u narodni preporod i ljude koji su u njemu sudjelovali, te je napisao veći broj prigodnica Jelačiću,(dok je Josip Jelačić bio pukovnik u Glini rado je dolazio Stoosu u Pokupsko u lov ili na prtiju biljara, Banu u čast Stoos je napisao nekoliko pjesama "Vila iz kupske stiene Josipu Jelačiću banu"(1848.),"Soko hrvatski i slavska mati" (1849.) te "U slavu Bana Josipa Jelačića (1850.), Draškoviću, Gaju i Hauliku. Štoosov se književni rad može podijeliti u nekoliko grupa:
1. Spisi na kajkavskom narječju uoči Preporoda
Početkom 1831. godine, mladi svećenik zagrebačke biskupije Pavao Stoos napisao je pjesmu "Kip domovine", najpoznatiju hrvatsku kajkavsku pjesmu dopreporodnog doba. Ova je Štoosova pjesma pored iskrenog i zagrijanog jadikovanja nad teškim našim tadašnjim prilikama imala za svrhu, da istakne odvažni i rodoljubni pokušaj protonotara Kuševića. Pjesma je i zasebno tiskana, a u zaglavlju se precizira simboličnim crtežom ilirke zvijezde, koji su to "srodni puci" : Hrvati, Slavonci, Dalmatinci, Dubrovčani, Korušci, Istrancu, Kranjsci, Štajerci, Međumurci, Podunavci, Bavčani, Banaćani, Srbi, Bošnjaci, Crnogorci, Hercegovci i - Bugari. Tako ta pjesma zapravo predstavlja stihovani ilirski nacionalni program! S tom pjesmom ušao je u antologiju hrvatske književnosti.
2. Štokavske pjesme u 'Danici' i zasebno sve do 1849. godine
Otkuda je naša sloga (Danica, 1840.), Lav ilirski (Danica 1841.), Riječ pomirenju (1846.)
3. Nekoliko članaka u 'Danici'
4. Knjižica 'O poboljšanju ćuderodnosti svećenstva (1848)
U knjižici je opisao stavove kakvi su u ono vrijeme kružili među mlađim svećenicima u Hrvatskoj. Iznio je i neke poglede na ljudsko društvo te misli o potrebi reforme među svećenstvom. Crkveni krugovi zamjerili su mu knjižicu O poboljšanju čudorednosti svećenstva . Na zahtjev crkvenih poglavara morao se javno odreći iznesenih misli. Pavao Štoos ostao je vjeran svom pozivu te iskren i dostojanstven u svojim načelima.
5. Lirske pjesme poslije 1849.godine
6. Knjižica crkvenih pjesama s natpjevima( Kitice crkvenih pjesama, 1858.)
Pjesmarica koja sadrži trinaest crkvenih pjesama s napjevom za razne prigode koje je i uglazbio, a kao njezin predgovor uvrstio je svoj tekst O crkvenom pjevanju . Pavao Štoos bio je i muzikalan, svirao je gitaru, a u brojnim prilikama i orgulje župnih crkava.
7. Latinske prigodnice
Posthumne počasti
Povodom stote godina rođenja, rodoljubno društvo Braća hrvatskog Zmaja postavila su spomen ploču na rodnu kuću Pavla Štoosa 22.rujna 1907. godine. Rodna kuća je 1962. srušena, pa je spomen ploča prenesena na novu kuću Štoosovih nasljednika.
Literatura
- Pavao štoos. // Hrvatska enciklopedija.Zagreb : Leksikografski zavod "Miroslav Krleža", 2008. Sv.10.
- Povijest hrvatske književnosti. Zagreb : Sveučilišna naklada Liber, 1975. Knj.4. Str. 157
- Šurmin,Đ. Hrvatski preporod. Zagreb : Tisak dioničke tiskare, 1904. Str. 177 .
- Petračić,F. Hrvatska čitanka za više razrede srednjih škola. Zagreb : Kr. zemaljska tiskara u Zagrebu, 1916. Str. 51
- Prohaska,D. Pregled hrvatske i srpske književnosti. Zagreb : Kr. zemaljska tiskara, 1919. Str. 124
- Šurmin,Đ. Hrvatski preporod. Zagreb : Tisak dioničke tiskare, 1904. Str. 177
- Laljak,S. Preporoditelj Pavao Stoos. // Zaprešički godišnjak 1992 / uredio Stjepan Laljak. Matica Hrvatska Zaprešić : Zaprešić,1992. Str. 110-112.
