Dragutin Boranić
Izvor: Wiki-dveri
Dragutin Boranić (Marija Gorica 19. prosinac 1870. - Zagreb 1. rujan 1955.), jezikoslovac.
Sadržaj |
Školovanje
Rođen je u Kraju Donjem kod Marije Gorice gdje je i završio osnovnu školu 1882. godine, a gimnaziju 1890. i fakultet 1897. u Zagrebu. Na Filozofskom fakultetu studirao je hrvatsku i slavensku filologiju. Doktorirao je 1890. na Filozofskom fakultetu obranivši doktorsku disertaciju O refleksivnim glagolima u hrvatskom jeziku.
Služba
Nakon završenog fakulteta radio je kao srednjoškolski profesor u Osijeku (1896.-1897.), u Vinkovcima (1897.-1899.) i u Zagrebu (1899.-1906.). 1906. godine postao je privatnim docentom na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Godine 1909. imenovan je izvanrednim, a 1912. redovitim profesorom. Aktivnu je službu napustio 1941. (kada je umirovljen), da bi se 1945. ponovno u nju vratio. Drugi je put i definitivno umirovljen 1947. godine. Bio je cijenjen jezikoslovac i stručnjak za nazivlje te je stoga od 1906. do 1919. dobio angažman u povjerenstvu za nazivlje mjesta u Hrvatskoj i Slavoniji. Od 1926. do 1941 djelovao je u komisiji za naučnu terminologiju i nomenklaturu u Staroj Jugoslaviji. U toj komisiji radili su mnogi relevantni stručnjaci, a kao rezultat njihovog rada izdana su u Beogradu dva djela: Zoološka terminologija i nomenklatura, 1932. i Botanička terminologija, 1934. Osim jezikoslovljem Boranić se bavio i pravopisom. Tijekom svog života izdao je nekoliko pravopisnih priručnika.
Boranić kao književnik
Boranića je kulturna javnost upoznala najprije kao književnika. Prvi mu je rad objavljen 1889. pod nazivom Snježne priče.Poeziju je i prozu objavljivao u Bršljanu, Smilju, Pobratimu, Prosvjeti, Vinkovačkim novostima i drugdje. Popularnim je postao svojim pjesmama Slovenec i Hrvat i Diagora. Diagora je više puta objavljena u školskim čitankama.
Boranićev pravopis
Osobito je znatan Boranićev prinos proučavanju književnog jezika i pravopisa. Radeći na izdanjima Brozova Hrvatskoga pravopisa, objavio ga je nakon Brozove smrti najprije pod zajedničkim imenom Broz-Boranić, a od 1921. prerađeno samo pod svojim imenom i naslovom Pravopis hrvatskoga ili srpskoga jezika.
Djela
- O refleksivnim glagolima u hrvatskom jeziku
- Snježne priče
- Pravopis hrvatskoga ili srpskoga jezika
- Slovenec i Hrvat
- Diagora
HAZU
Godine 1907. postao je dopisnim članom Jugoslavenske (sada Hrvatske) akademije znanosti i umjetnosti, a 1924. redovitim članom. Tajnikom Akademijina Razreda za književnost bio je od 1926.-1941. godine. Godine 1935. postao je dopisnim članom Slovanského ústavu u Pragu.
Literatura
- Silić,J. Portreti hrvatskih jezikoslovaca / urednik Gordana Crnković. Zagreb : Hrvatski radio, 1993. Str. 175-182.
