Pavao Štoos
Izvor: Wiki-dveri
Pavao Štoos (Dubravica kraj Zaprešića 10. prosinca 1806. - Pokupsko 30. ožujka 1862.), hrvatski pjesnik, svećenik i narodni preporoditelj
Sadržaj |
Školovanje
Pavao Stoos rođen je u Rozgi kraj Dubravice,10. prosinca 1806. godine. Živio je u seljačkoj obitelji. Roditelji su mu bili cesargradski slobodnjaci. Čitati i pisati naučio je od župnika Franje Đurašina, jer pučke škole nije bilo u njegovom kraju. Do svoje 15. godine bio je pastir, te živio s roditeljima koji ga usprokos nadarenosti za učenje nisu dali na daljnje školovanje. U ljeto 1821. godine, Pavao Štoos je potajno otišao u Zagreb, uz poticaj župnika Juraja Ročića. U Zagrebu je bio smješten u sirotištu, zaslugom svog dobrotvora Kuševića, te upisao gimnaziju. Štoos je bio marljiv đak, odličan i ustrajan, a iz svih predmenta bio je ocijenjen kao eminens (izvrstan). Bio je među najboljim učenicima, te je za sedam godina završio osam razreda. Poznavao je više jezika (latinski, njemački, francuski i madžarski). Odlikovao se i pjesničkim darom, te je već kao gimnazijalac pisao prigodne latinske i kajkavske pjesme. Prvu je pjesmu napisao povodom smrti biskupa Maksimilijana Vrhovca. Bavio se i slikarstvom.
Svećeničko službovanje
Pavao Stoos stupio je u sjemenište 1828. godine, a 1833. zaređen je za svećenika, s 27 godina života. Svoju prvu misu odslužio je u crkvi Sv. Ane u Rozgi. Kao jedan od najinteligentnijih mlađih svećenika u zagrebačkoj biskupiji vršio je u Zagrebu različite dužnosti (kapelan u biskupskom dvoru i vjeroučitelj kaptolske pučke škole, upravitelj župne srkve sv. Marije te bilježnik Duhovnog stola. Biskupski tajnik i pratitelj biskupa Haulika bio je od 1838. godine. Pet godina (1838.-1842.) bio je profesor bogoslovima-filozofima. Vjerojatno su ga čekale velike časti i ugled u crkvenoj hijerarhiji, ali je 1842. naglo premješten za župnika u Pokupsko, gdje je ostao punih dvadeset godina. Tijekom tih godina puno je napravio za taj kraj; obnovio stare i sagradio nove crkvice, naučio djecu i narod pjevati, uglazbio crkvene pjesme te bio pravi duhovni vođa svom narodu. Nastojanja, da dođe iz Pokupskog ponovo u Zagreb nisu uspjela. Prvi je biskupov pokušaj za njegovo imenovanje kanonikom odbijen. Kad je 1862. drugi prijedlog ipak uvažen, Štoos nije dočekao rješenje jer se u međuvremenu razbolio i umro 30. ožujka 1862. godine u Pokupskom kao župnik u svojoj 56 godini života od upale pluća. U godini svoje smrti primio je priznanje za svoj rad. Nadbiskip Juraj Haulik imeonovao ga 1862.godine Prvostolnog kaptola zagrebačkog. U Dubravici je izdignut spomenik u njegovu čast. Posmrtni su mu ostaci preneseni u Ilirsku arkadu 10. svibnja 1936. godine.
Preporodno i književno djelovanje
Štoos je bio veliki rodoljub i ilirac. U njegovo vrijeme hrvatski jezik nije se smio javno govoriti. To je pogađalo Štoosa koji je napisao više domoljubnih pjesama , budnica i davorija kojima je bio promicatelj ilirske misli među svojim hrvatskim suvremenicima.
U svojim kajkavskim pjesmama Štoos je glasnik hrvatskog otpora protiv odnarođivanja, a u svojim štokavskim stihovima postao je glasnikom ilirskog zanosa i težnji, pun vjere u uspjeh ilirskog pokreta.
Pavao Stoos bio je čovjek stalnih načela u koje je potpuno vjerovao. Znao je prosuditi potrebe svog naroda i čvrsto je vjerovao u istinu, narodnu slogu, prosvjetu i slobodu. Vjerovao je u narodni preporod i ljude koji su u njemu sudjelovali, te je napisao veći broj prigodnica Jelačiću,(dok je Josip Jelačić bio pukovnik u Glini rado je dolazio Stoosu u Pokupsko u lov ili na prtiju biljara, Banu u čast Stoos je napisao nekoliko pjesama "Vila iz kupske stiene Josipu Jelačiću banu"(1848.),"Soko hrvatski i slavska mati" (1849.) te "U slavu Bana Josipa Jelačića (1850.), Draškoviću, Gaju i Hauliku.
Štoosov se književni rad može podijeliti u nekoliko grupa:
1. Spisi na kajkavskom narječju uoči Preporoda
2. Štokavske pjesme u 'Danici' i zasebno sve do 1849. godine
3. Nekoliko članaka u 'Danici'
4. Knjižica 'O poboljšanju ćuderodnosti svećenstva(1848)
Crkveni krugovi zamjerili su mu knjižicu O poboljšanju čudorednosti svećenstva . Na zahtjev crkvenih poglavara morao se javno odreći iznesenih misli. Pavao Štoos ostao je vjeran svom pozivu te iskren i dostojanstven u svojim načelima. 5. Lirske pjesme poslije 1849.godine
6. Knjižica crkvenih pjesama s natpjevima( Kitice crkvenih pjesama,1858.)
7. Latinske prigodnice
Kip Domovine vu početku leta 1831
Početkom 1831. godine, mladi svećenik zagrebačke biskupije Pavao Stoos napisao je pjesmu "Kip domovine", najpoznatiju hrvatsku kajkavsku pjesmu dopreporodnog doba. Ova je Štoosova pjesma pored iskrenog i zagrijanog jadikovanja nad teškim našim tadašnjim prilikama imala za svrhu, da istakne odvažni i rodoljubni pokušaj protonotara Kuševića. Pjesma je i zasebno tiskana, a u zaglavlju se precizira simboličnim crtežom ilirke zvijezde, koji su to "srodni puci" : Hrvati, Slavonci, Dalmatinci, Dubrovčani, Korušci, Istrancu, Kranjsci, Štajerci, Međumurci, Podunavci, Bavčani, Banaćani, Srbi, Bošnjaci, Crnogorci, Hercegovci i - Bugari. Tako ta pjesma zapravo predstavlja stihovani ilirski nacionalni program! S tom pjesmom ušao je u antologiju hrvatske književnosti.
Posthumne počasti
Povodom stote godina rođenja, rodoljubno društvo Braća hrvatskog Zmaja postavila su spomen ploču na rodnu kuću Pavla Štoosa 22.rujna 1907. godine. Rodna kuća je 1962. srušena, pa je spomen ploča prenesena na novu kuću Štoosovih nasljednika.
Literatura
Pavao štoos. // Hrvatska enciklopedija.Zagreb : Leksikografski zavod "Miroslav Krleža", 2008. Sv.10.
Povijest hrvatske književnosti. Zagreb : Sveučilišna naklada Liber, 1975. Knj.4. 157 str.
Šurmin,Đ. Hrvatski preporod. Zagreb : Tisak dioničke tiskare, 1904. 177 str.
Petračić,F. Hrvatska čitanka za više razrede srednjih škola. Zagreb : Kr. zemaljska tiskara u Zagrebu, 1916. 51 str.
Prohaska,D. Pregled hrvatske i srpske književnosti. Zagreb : Kr. zemaljska tiskara, 1919. 124 str.
Šurmin,Đ. Hrvatski preporod. Zagreb : Tisak dioničke tiskare, 1904. 177 str.
Zaprešički godišnjak 1992. Matica Hrvatska Zaprešić : Zaprešić,1992.
Zaprešički godišnjak 1995. Matica Hrvatska Zaprešić : Zaprešić, 1996.
Zaprešički godišnjak 2002. Ogranak Matice Hrvatske Zaprešić : Zaprešić,2003.
