Dragutin Boranić

Izvor: Wiki-dveri

Dragutin Boranić (Marija Gorica 19. prosinac 1870. - Zagreb 1. rujan 1955.), jezikoslovac

Biografija

Rođen je u Kraju Donjem kod Marije Gorice gdje je i završio osnovnu školu 1882. godine, a gimnaziju 1890. i fakultet 1897. u Zagrebu. Na Filozofskom fakultetu studirao je hrvatsku i slavensku filologiju. Doktorirao je 1890. na Filozofskom fakultetu obranivši doktorsku disertaciju O refleksivnim glagolima u hrvatskom jeziku. Nakon završenog fakulteta radio je kao srednjoškolski profesor u Osijeku (1896.-1897.), u Vinkovcima (1897.-1899.) i u Zagrebu (1899.-1906.). 1906. godine postao je privatnim docentom na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Godine 1909. imenovan je izvanrednim, a 1912. redovitim profesorom. Aktivnu je službu napustio 1941. (kada je umirovljen), da bi se 1945. ponovno u nju vratio. Drugi je put i definitivno umirovljen 1947. godine.

Rad

Bio je cijenjen jezikoslovac i stručnjak za nazivlje te je stoga od 1906. do 1919. dobio angažman u povjerenstvu za nazivlje mjesta u Hrvatskoj i Slavoniji. Od 1926. do 1941 djelovao je u komisiji za naučnu terminologiju i nomenklaturu u Staroj Jugoslaviji. U toj komisiji radili su mnogi relevantni stručnjaci, a kao rezultat njihovog rada izdana su u Beogradu dva djela: Zoološka terminologija i nomenklatura, 1932. i Botanička terminologija, 1934. Osim jezikoslovljem Boranić se bavio i pravopisom. Tijekom svog života izdao je nekoliko pravopisnih priručnika. Razdoblje kraja 19. i početka 20. stoljeća u hrvatskoj je obilježeno velikom pomutnom u području pismenosti, jer ni Hrvati ni Srbi nisu imali sređen i opće prihvaćen pravopis. Takva je situacija bila naročito nepovoljna za sustav obrazovanja te su školske vlasti u Hrvatskoj angažirale jezikoslovca Ivana Broza da napiše pravopis, koji on izdaje 1892. godine. Nakon njegove nagle smrti reizdavanje njegovog pravopisa preuzima, priređuje i izdaje Boranić pod nazivom Hrvatski pravopis sve do 1921. a tada on izdaje vlastiti pravopis pod svojim imenom Pravopis hrvatskoga ili srpskoga jezika. Taj je pravopis doživio deset izdanja sve do 1960. godine i bio je jedan od najdulje primjenjivanih pravopisa u hrvatskoj povijesti, s prekidom jedino u vrijeme NDH.

Djela