Mihovil Krušlin
Izvor: Wiki-dveri
Mihovil Krušlin Ključ (Hrvatsko Zagorje) 04. rujna 1882. - Laduč (Zaprešić) 05.lipnja.1962. - hrvatski slikar
Sadržaj |
Djetinjstvo i školovanje
Mihovil Krušlin rodio se 4.rujna 1882. u Ključu kod Zaprešića u siromašnoj seljačkoj obitelji. Imao je petero braće i sestara, a cijelu obitelj prehranjivao je njegov otac, koji je bio samouki zanatlija. Pohađao je Obću pućku školu u Šenkovcu. Već kao dječak pokazao je nadarenost za crtanje i pisanje pjesama, što je uočio njegov učitelj. Zbog teške materijalne situacije u kojoj se našla njegova obitelj nije mogao nastaviti školovanje te je ostao u Ključu, kako bi pomogao ocu raditi na polju. S petnaest godina otišao je u Zagreb na stolarski zanat. Radio je na Opatovini, kod majstora Franje Bašića, gdje se izrađivao crkveni namještaj i slike s vjerskim prizorima. Nakon tri i pol godine naukovanja osposobljen je za stolarskog pomoćnika. Tijekom godina naukovanja upoznao je slikare Antoninija i Milanesija, koji su poslom često svraćali u Bašićevu radionicu, a koji su u to doba bili su vrlo popularni slikari dekorateri. Krušlin u slobodno vrijeme kopira njihove radove, u radionici je savladao vještinu drvorezbarstva i pozlate, te i sam počinje izrađivati i oslikavati kulise i dekoracije te radi kao pomoćni radnik nekim pismoslikarima. Pohađao je večernji građevni tečaj na Kaptolu. Oko 1900. godine susreo je Mirka Kovačića, učitelja iz Šenkovca te ga on vodi prijatelju slikaru Josi Bužanu koji ga je besplatno podučavao slikanju. Krajem 19. st. Zagreb je postao glavno središte umjetničkog i likovnog života Hrvatske. Tome je puno pridonio i Izidor Kršnjavi, slikar i povjesničar umjetnosti, koji je osnovao Društvo umjetnosti 1879. godine te mladim likovnim talentima omogućio školovanje na inozemnim akademijama. Mihovil Krušlin počinje besplatno pohađati tečaj kod prof. Crnčića i Cikoša 1903. godine, no tečaj ne pohađa redovito jer su polaznici sami morali plaćati modele 5- 10 novčića. Na Crnčićevom tečaju Mihovil usvaja prva znanja iz tehnike akvarela i toj tehnici posvećuje veliku većinu svog umjetničkog stvaralaštva. U tom početnom razdoblju, u portretnim studijama i pejzažima koloritom i dinamičnošću blizak je šarenilu zagrebačke slikarske škole. Obraća se Robertu Frangešu, upravitelju zemaljskih atelijera, da mu omogući prostor u kojem bi s kolegama zajednički mogao slikati. Tako je osnovano Kraljevsko zemaljsko više obrazovalište za umjetnost i umjetni obrt, koje kasnije dobiva naziv Privremena viša škola za umjetnost i umjetni obrt. Škola je imala 2 usmjerenja: kiparski i slikarski. Prvu godinu upisalo su se 32 učenika, a uvjet za upis bilo je polaganje prijemnog ispita. Iako bez potrebnog srednjoškolskog obrazovanja, ali zbog izrazite nadarenosti Mihovil je uspješno položio ispit i uspio se upisati na prvi tečaj. Crnčić i Cikoš su i dalje bili profesori iz risanja, slikanja po naravi i akta. Povijest umjetnosti predavao je Branko Šenoa, nastavu anatomije držao je Rudolf Radec, a Robert Frangeš, koji je bio prvi učitalj škole, predavao je modeliziranje. Na kraju svake školske godine organizirana je izložba umjetničkih radova učenika. U srpnju 1908. godine, na prvoj godišnjoj izlođbi, Krušlin je zapažen s 3 ilustracije za Kranjčevićeveu zbirku pjesama, uz Ljubu Babića i Linu Viran. Na drugoj i trećoj izložbi ponovno se ističu studenti profesora Crnčića, a uz treću izložbu, Kosta Strajnić u Zvonu je pribilježio: "Mihovil Krušlin istaknuti pejzažist i akvarelist", dok uz četvrtu izložbu isti kritičar izdvaja uspješne Krušlinove akvarele. Krušlin nikada nije dobio stipendiju, novaca je imao malo i teško se školovao i živio. Usprkos teškom životu Krušlin je 1911. godine završio studij s osobitim uspjehom.
Stvaralaštvo i putovanja
Početkom stoljeća Krušlin nije zaposlen, te se sam uzdržava, i primoran je baviti se raznim poslovima. Njegova prva plaćena slika bila je "Djevojka kraj zdenca". Model za tu sliku bila mu je sestra, a sliku je za pet kruna kupio trgovac slikama Wagmeister i izložio ju u izlogu svoje radnje. U Brdovcu za Župni dvor radi tri portreta župnikove obitelji i za glavni oltar brdovečke crkve sliku sv. Vida. Od članova trgovačke obitelji Leinter iz Zaprešića dobio je devedeset kruna od portretiranja. S prijateljem Velebitom Rendićem odlazi na putovanje u Dalmaciju, a po povratku u Zagreb u Botheovom salonu izlaže pet slika s motivima mora. Početkom 1910. Krušlinova slika izložena je u Umjetničkom paviljonu uz pozitivne komentare publike i likovne kritike. U proljeće 1910. prvi put se predstavlja samostalno u Zagrebu pejzažima Zagrebačke okolice. Za Krušlinov slikarski rad najveće je značenje imao Salon Ulrich, u njemu je izlagao slike dugi niz godina, od 1910. do 1930. svake je godine radio izložbu pejzaža koje bi izradio od prošle izložbe. Zahvaljujući tim izložbama postao je omiljeni slikar zagrebačke publike, koji su i kupovali njegove slike. Među kupcima se mogu naći poznata imena tadašnjeg zagrebačkog javnog i poslovnog života, kao što su: M. Rojc, grof Kulmer, nadbiskup Bauer, dr. Kuhar, dr. M. Schwartz, prof. Crnčić, dr. Jagić, dr. Lipovšek, dr. Drobec, a slike su mu kupovali i drugi pojedinci, ali i organizacije poput Narodne banke, Hrvatske štedionice, Zemaljske vlade i Hrvatskog društva umjetnosti. Osim samostalnih izložbi sudjeluje i na zajedničkim izložbama s drugim umjetnicima.
Početkom dvadesetog stoljeća centar europske umjetnosti bio je Pariz, a 1912. Krušlin odlazi tamo i obilazi mnoge akademije, galerije i muzeje te se druži s mnogim umjetnicima. U Parizu ostaje samo 3 mjeseca jer nije imao dosta novaca. Po povratku i odlazi na more u društvu profesora Crnčića te inspiriran ljepotom prirode i krajolika stvara brojna djela s motivima Krka, Raba, Novog Vinodolskog i brojnih dalmatinskih mjesta. Nakon toga oslikava unutrašnjost grko-katoličke crkve sv. Petra i Pavla na Žumberku.
U jesen 1926. godine izlaže akvarele, izložba mu je odlično posjećena, kritika naklonjena, a zagrebačka publika pokazuje veliko zanimanje za njegove slike. Nakon te izložbe odlazi na višemjesečno putovanje po Mediteranu sa svojim bivšim učiteljem iz škole Mirkom Kovačićem. Posjetili su Siciliju, Maltu, Libiju i Tunis, a svoje utiske Krušlin je zabilježio na svojim slikama. Vraćaju se 1935. godine, Krušlin izlaže slike inspirirane putovanjem, a Kovačić izdaje knjigu "Na vratima Sahare". U vrijeme izložbe 1936. godine smatra se najboljim akvarelistom svoje generacije.
Nastavlja s putovanjima u potrazi za motivima, puno stvara i izlaže, da bi se u periodu prije rata potpuno povukao u rodni Ključ, gdje slika, ali ne priređuje izložbe. Punih 14 godina nije samostalno izlagao, a u proljeće 1953. organizira posljednju izložbu u salonu Ulrich.
Privatni život
Godine 1914. Krušlin se ženi Marijom Fundak, koja je bila učiteljica i njegova dugogodišnja prijateljica. Kum na vjenčanju bio je Antun Urlich. Zbog supruginog službovanja često mijenjaju mjesto boravka, a njihovo prvo preseljenje u Kraljevicu, gdje su proveli nešto više od godinu dana ostavilo je u njegovom slikarstvu važan trag, jer nakon Kraljevice Krušlin više nije slikao portrete, nego se posvetio prirodi u kojoj je nalazio utočište i inspiraciju, a slikao je pejzaže, koji su postali njegov zaštitni znak. U Zagrebu boravi vrlo rijetko, samo kada ima izložbe. Neposredno prije početka drugog svjetskog rata Krušlin se seli u rodni Laduč, odbija poziv supruge da zajedno žive u Zagrebu, gdje je ona dobila službu te pomaže bratu u gradnji kuće i ostaje živjeti kod njega. U potkrovlju kuće uredio je mali atelijer. Živio je skromno i povučeno, a umro je 5. lipnja 1962. i pokopan je na mjesnom groblju u Laduču. Nakon njegove smrti održane su u njegovom kraju još dvije njegove retrospektivne izložbe, 1969. u Mariji Gorici i 1976 u Brdovcu. Ulica u Ključu u kojoj se rodio danas nosi njegovo ime.
Literatura
Zaprešički godišnjak 2002. Zaprešić : Matica hrvatska Zaprešić, 2002.
