http://www.wiki-dveri.info/wiki/Posebno:Doprinosi/Oskupljenovo Izvor: Wiki-dveri hr MediaWiki 1.15.0 Sat, 25 Apr 2026 14:59:10 GMT http://www.wiki-dveri.info/wiki/Matija_Skurjeni <p>Oskupljenovo:&#32;/* Likovno stvaralaštvo */</p> <hr /> <div>'''Matija Skurjeni''' Veternica (Hrvatsko Zagorje) 14. prosinca 1898. - Zaprešić 04.listopada 1990. - hrvatski slikar naive<br /> <br /> <br /> <br /> == Djetinjstvo i školovanje ==<br /> <br /> <br /> <br /> Matija Skurjeni rodio se 14.prosinca 1898.u Veternici (Hrvatsko zagorje), kao sedmo dijete u obitelji, od oca Jure (tesara) i majke Magde (kućanice). Do svoje dvanaeste godine bio je pastir te je pomagao roditeljima u domaćinstvu. Školu nije pohađao zbog siromaštva, a čitati i pisati naučio je od starije braće. Kasnije kao regrut, u jednoj zagrebačkoj vojarni, nadoknadio je nedostatak redovnog školovanja (1916.). Pohađao je tečaj na kojemu su se učile osnove povijesti umjetnosti i različite likovne tehnike. Bio je predmet izrugivanja zbog drugačijeg pristupa radu te &quot;čudnom&quot; načinu slikanja. Voditelj tečaja ga je branio i rekao kako je Matija pronašao svoj izraz, tj. da nikoga ne oponaša. Time je prestalo podsmjehivanje Matijinom slikarstvu.<br /> <br /> == Vojnički dani ==<br /> <br /> U svibnju 1916. unovačen je i boravi godinu dana kao regrut u jednoj zagrebačkoj vojarni, jer je bio fizički preslab za ratne napore. U svibnju 1917. odlazi na istočnu frontu, Besarabiju. Njegova jedinica probija se do Zablatova gdje se prvi put sreće s događajima Oktobarske revolucije, a u jesen je prebačen u Tirol. Ranjen je na talijanskoj fronti kod Castel Tessina 1918. i prebačen u vojnu bolnicu u Braunau, u Češkoj, a u jesen, prebačen je u Zagreb, odakle odlazi u Veternicu.<br /> Vojni rok u jugoslavenskoj vojsci služi u Skopju 1921. godine. Obolivši od tropske malarije (1922.) upućen je na liječenje u Zagreb. Iste godine otpušten je iz vojske te odlazi u Veternicu gdje se ponovo bavi kopanjem ugljena.<br /> <br /> == Soboslikarski zanat ==<br /> Radi kao pružni radnik na izgradnji pruge Karlovac - Metlika - Novo Mesto 1911. godine. Soboslikarski zanat uči u Metliki (travanj 1911.) Crkvenog slikara Sirnika iz Krapine upoznaje u Polipniku (gdje je i radio 1914.), a potkraj iste godine vraća se u Veternicu. Nakon vojske vraća se u Veternicu i radi kao rudar u Očuri.<br /> U Metliku odlazi 1923. gdje završava soboslikarski zanat. Položivši ispite odlazi u Zagreb gdje se zapošljava u soboslikarskom poduzeću Broz-Gubec-Zakošek.<br /> U mirovinu odlazi 1956., te se potpuno posvećuje slikarstvu. Prestaje slikati 1975. kada je i obolio. Umro je 04. listopada u Tuheljskim toplicama, a sahranjen je na starom groblju u Brdovcu 06. listopada 1990.<br /> <br /> == Likovno stvaralaštvo ==<br /> <br /> <br /> <br /> <br /> Matija Skurjeni prvu sliku naslikao je prema oleografiji ''Veronikin rubac''. Akvareli s motivima Baške nastaju 1924. (utjecaj boravka na otoku Krku). Sudjeluje u osnivanju Likovne sekcije Kulturno-umjetničkog društva željezničkih i transportnih radnika &quot;Vinko Jeđut&quot; u Zagrebu (1946). Večernje tečajeve pohađao je u prostorijama bivše Obrtničke škole, s predmetima crtanje glave, akt, anatomija perspektiva, povijest umjetnosti i vježbe iz primjenjene grafike. Nastavnici Likovne sekcije bili su akademski slikar Mladen Veža iz slikanja, akademski kipar Slavko Rukljač iz akta, i akademski slikar dr. Pavao Gavranić iz primjenjene grafike. Predavači su neko određeno vrijeme bili i akademski slikari Vilko Gliha-Selan i Antun Motika. Tečaj je završio 1949. godine.<br /> <br /> == Obitelj ==<br /> <br /> Marijom Dolović iz Sv.Roka (Međimurje) oženio se 1927. godine, no brak nije potrajao. Zoricom Kralić (Zagreb) ženi se 1932. godine, a godinu dana kasnije rodio im se sin Milan. U treći brak ušao je s Ivankom Gašparić (Ormož), s kojom je 1947. dobio sina Srećka. Kuću u Zaprešiću kupuje 1953. godine, gdje se i nastanjuje.<br /> <br /> == Matijin karakter ==<br /> Jedan poznati kritičar došao je Matiji Skurjeniju s namjerom da kupi sliku. Hvalio ga je i rekao kako je pisao samo najbolje o njemu da bi što povoljnije kupio sliku. Matija je prepoznao namjeru kritičara, te mu odbio prodati sliku. <br /> <br /> Prije nekoliko desetaka godina Matija je poklonio svoju sliku rođacima. Slika je sadržavala pejzaž s jezerom i livadom. Rođaci nisu znali cijeniti umjetnost i nisu obraćali pozornost na sliku. Slika se nakon nekog vremena uništila, te ju je Matija restaurirao. U periodu restauriranja jedan kupac se jako zainteresirao za tu sliku i ponudio poveću svotu novaca. Dobiveni novac Matija je dao rođacima i oni su kupili livadu i kravu.<br /> <br /> Tim postupcima Matija je pokazao koliko je darežljiv i pošten.<br /> <br /> == Muzej Matija Skurjeni ==<br /> <br /> [[Datoteka:Muzej Skurjeni.jpg|200px|mini|left|Muzej Matija Skurjeni u Novim Dvorima]]<br /> <br /> Doselivši se u Zaprešić Matija Skurjeni stvara najveći dio svog likovnog opusa. Tadašnjoj Općini Zaprešić želio je darovati svoje slike, a neke posuditi i tako je došlo do darovnog ugovora (1984.) Matija Skurjeni daruje svoje slike, a Općina Zaprešić obvezuje se otvoriti galeriju koja će nositi slikarevo ime. U Novim Dvorima u Zaprešiću otvorena je Galerija Matija Skurjeni 15. srpnja 1987. i priključena Narodnom sveučilištu u čijem je sastavu bio i Muzej Brdovec. Iste godine Matija Skurjeni proglašen je počasnim građaninom Zaprešića. Galerija Skurjeni djeluje u sastavu Muzeja Brdovec do 2000. godine. Na prijedlog grada Zaprešića od Ministarstva kulture traži se suglasnost o osnivanju Muzeja &quot;Matija Skurjeni&quot; sa stalnim postavom. Prijedlog koncepcije sastavio je muzejski savjetnik Mario Lenković. Dana 20. studenoga 2000. godine Ministarstvo je prihvatilo prijedlog i suglasnost Muzejskog vijeća te odobrilo prerastanje Galerije Matija Skurjeni u Muzej &quot;Matija Skurjeni&quot;, sa stalnim postavom koji obuhvaća cjelokupni stvaralački opus Matije Skurjenija od najranijih radova pa do posljednjih djela i muzejskim vodičem. U muzeju se mogu razgledati najvažniji radovi Matije Skurjenija: slike - ulja na platnu, crteži i grafike.<br /> <br /> <br /> <br /> == Važnije samostalne izložbe ==<br /> <br /> Zagreb, Galerija primitivne umjetnosti 1958, 1962, 1977., Beograd, Galerija Doma kulture Zapadni Vraćar 1959., Rim, Galleria la <br /> <br /> Nouva Pesa (Generalić, Virius, Skurjeni) 1960., Split, Galerija umjetnina 1961., Paris, Galerie Mona lisa 1962, 1966 (Kopac, <br /> <br /> Rabuzin, Skurjeni), Köln, Galerie Rudolf Zwirner 1963, 1965 (Skurjeni, Lacković), Zagreb, Likovni studio, Kabinet grafike JAZU 1964.<br /> <br /> Samobor, Samoborski muzej 1967., Zürich, Galerie für Naive Kunst, Bruno Bischofberger 1968., Zlatar, Galerija izvorne umjetnosti <br /> <br /> 1973, 1998., Frankfurt, Bank für Gemeinwirtschaft 1973., Zagreb, Galerija Dubrava 1974., Zagreb, Izložbeni salon Doma JNA 1974., <br /> <br /> Milano, Art Gallery 1978., Zaprešić, Škola Antuna Augustinčić 1983., Zagreb, Galerija Dubrava 1984., Zaprešić, Galerija Matija <br /> <br /> Skurjeni 1987., Zagreb, Galerija Virius 1988., Bönnigheim, Museum Charlotte Zander 1998., Zagreb, Muzejsko-galerijski centar Gradec <br /> <br /> 1998., Zaprešić, Galerija Matija Skurjeni 1998.<br /> <br /> == Nagrade i priznanja ==<br /> <br /> Prvu nagradu za slikarstvo dobio je na izložbi 4. Internationale Kunstausstellung der Eisenbahner (Stadtmuseum) u Munchenu 1959.g. Pet godina kasnije, prima prvu nagradu na Prvoj izložbi slikara željezničara Hrvatske u Zagrebu. Posebno priznanje Odbora za nagrade na Prvoj zagrebačkoj izložbi jugoslavenskoga crteža, dobio je u Zagrebu, 1968. Godine 1973. dobio je prvu nagradu Međunarodnog žirija na izložbi Naiva 73 (Galerija primitivne umjetnosti, Zagreb). Dvije godine kasnije od Josipa Broza Tita, Skurjeniju je dodijeljen Orden rada sa zlatnim vijencem. Godine 1977. Taborska listina dodijelila mu je priznanje Tabora likovnih samorastnikov u Trebnju (Slovenija). Nakon toga, Zlatnu paletu Zlatara za ukupno umjetničko stvaralaštvo, izvornost i osobni doprinos afirmaciji izvorne umjetnosti, dodijelio mu je Sabor izvornih umjetnika Jugoslavije (Zlatar). Posebno priznanje dobio je i na izložbi Prvi bijenale jugoslavenske samouke likovne umjetnosti u Svetozarevu, 1981. godine. Istu nagradu dobio je i dvije godine kasnije. Godine 1994. dobio je Počasnu diplomu Međunarodonog žirija na izložbi Insita 94 od Slovenske narodne galerije u Bratislavi. Također, tri godine kasnije dobiva Počasno priznanje Međunarodnog žirija za djela prikazana na izložbi Insita 97 od Slovenske narodne galerije u Bratislavi.<br /> <br /> == Filmovi o Matiji Skurjeniju ==<br /> <br /> '' Vlakovi, život i snovi slikara Matije Skurjenog'' fim je čiji je scenarij napisala Ivana Vrkljan, a režiju Ante Viculina, proizvodnja Radio-televizija Zagreb 06. lipnja 1966.godine. Tekst za film ''Naive Zwischen Rousseau und Generalić'', napisao je Oto Bihalji-Merin, a nastao je u proizvodnji Hessischer Rundfunk, u Frankfurtu 1974.godine. Scenarij i režiju za film ''Matija Skurjeni'', nastali su pod palicom Branka Ranitovića u proizvodnji Radio-televizije Zagreb, 1974. godine. Film ''Croatian Naive Art'' (Hrvatska naivna umjetnost) proizveden je u Los Angelesu, 1990.godine., a za scenarij i režiju zaslužan je bio Jakov Sedlar. Hrvatska televizija proizvela je 1993. godine film ''I san i java/ Matija Skurjeni'', a za scenarij i režiju odgovoran je Miroslav Mahečić.<br /> <br /> <br /> <br /> == Važnija literatura ==<br /> <br /> *Crnković, V. i Zander. Munchen: C. Hommage a Matija Skurjeni: Galerie fur naive Kunst und art Brut, 1987.<br /> <br /> *Crnković, V. Skurjeni. Zagreb:Hrvatski muzej naivne umjetnosti, 2006.<br /> <br /> *Crnković, V. Skurjeni. Zagreb: Hrvatski muzej naivne umjetnosti, 1998.<br /> <br /> *Lenković, M. Matija Skurjeni: Fantastični svijet Matije Skurjenija, 2010.<br /> <br /> *Laljak,S. Matija Skurjeni, počasni građanin Zaprešića. // Zaprešićki godišnjak 1991 / uredio Stjepan Laljak. Zaprešić : Matica hrvatska Zaprešić, 1991. Str. 136<br /> <br /> *Maleković, V. Skurjeni. Zagreb: Sveučilišna naklada Liber, 1982. <br /> <br /> *Muzej Matija Skurjeni. http://www.muzej-matija-skurjeni.hr/omuzeju.swf<br /> <br /> *Vrabec, V. Galerija Matije Skurijenija: Narodno sveučilište Zaprešić, 1987.</div> Mon, 03 Jun 2013 07:59:18 GMT Oskupljenovo http://www.wiki-dveri.info/wiki/Razgovor:Matija_Skurjeni http://www.wiki-dveri.info/wiki/Matija_Skurjeni <p>Oskupljenovo:&#32;/* Likovno stvaralaštvo */</p> <hr /> <div>'''Matija Skurjeni''' Veternica (Hrvatsko Zagorje) 14. prosinca 1898. - Zaprešić 04.listopada 1990. - hrvatski slikar naive<br /> <br /> <br /> <br /> == Djetinjstvo i školovanje ==<br /> <br /> <br /> <br /> Matija Skurjeni rodio se 14.prosinca 1898.u Veternici (Hrvatsko zagorje), kao sedmo dijete u obitelji, od oca Jure (tesara) i majke Magde (kućanice). Do svoje dvanaeste godine bio je pastir te je pomagao roditeljima u domaćinstvu. Školu nije pohađao zbog siromaštva, a čitati i pisati naučio je od starije braće. Kasnije kao regrut, u jednoj zagrebačkoj vojarni, nadoknadio je nedostatak redovnog školovanja (1916.). Pohađao je tečaj na kojemu su se učile osnove povijesti umjetnosti i različite likovne tehnike. Bio je predmet izrugivanja zbog drugačijeg pristupa radu te &quot;čudnom&quot; načinu slikanja. Voditelj tečaja ga je branio i rekao kako je Matija pronašao svoj izraz, tj. da nikoga ne oponaša. Time je prestalo podsmjehivanje Matijinom slikarstvu.<br /> <br /> == Vojnički dani ==<br /> <br /> U svibnju 1916. unovačen je i boravi godinu dana kao regrut u jednoj zagrebačkoj vojarni, jer je bio fizički preslab za ratne napore. U svibnju 1917. odlazi na istočnu frontu, Besarabiju. Njegova jedinica probija se do Zablatova gdje se prvi put sreće s događajima Oktobarske revolucije, a u jesen je prebačen u Tirol. Ranjen je na talijanskoj fronti kod Castel Tessina 1918. i prebačen u vojnu bolnicu u Braunau, u Češkoj, a u jesen, prebačen je u Zagreb, odakle odlazi u Veternicu.<br /> Vojni rok u jugoslavenskoj vojsci služi u Skopju 1921. godine. Obolivši od tropske malarije (1922.) upućen je na liječenje u Zagreb. Iste godine otpušten je iz vojske te odlazi u Veternicu gdje se ponovo bavi kopanjem ugljena.<br /> <br /> == Soboslikarski zanat ==<br /> Radi kao pružni radnik na izgradnji pruge Karlovac - Metlika - Novo Mesto 1911. godine. Soboslikarski zanat uči u Metliki (travanj 1911.) Crkvenog slikara Sirnika iz Krapine upoznaje u Polipniku (gdje je i radio 1914.), a potkraj iste godine vraća se u Veternicu. Nakon vojske vraća se u Veternicu i radi kao rudar u Očuri.<br /> U Metliku odlazi 1923. gdje završava soboslikarski zanat. Položivši ispite odlazi u Zagreb gdje se zapošljava u soboslikarskom poduzeću Broz-Gubec-Zakošek.<br /> U mirovinu odlazi 1956., te se potpuno posvećuje slikarstvu. Prestaje slikati 1975. kada je i obolio. Umro je 04. listopada u Tuheljskim toplicama, a sahranjen je na starom groblju u Brdovcu 06. listopada 1990.<br /> <br /> == Likovno stvaralaštvo ==<br /> <br /> [[Datoteka:Masni zalogaj.jpg|200px|mini|left|]]<br /> <br /> <br /> <br /> Matija Skurjeni prvu sliku naslikao je prema oleografiji ''Veronikin rubac''. Akvareli s motivima Baške nastaju 1924. (utjecaj boravka na otoku Krku). Sudjeluje u osnivanju Likovne sekcije Kulturno-umjetničkog društva željezničkih i transportnih radnika &quot;Vinko Jeđut&quot; u Zagrebu (1946). Večernje tečajeve pohađao je u prostorijama bivše Obrtničke škole, s predmetima crtanje glave, akt, anatomija perspektiva, povijest umjetnosti i vježbe iz primjenjene grafike. Nastavnici Likovne sekcije bili su akademski slikar Mladen Veža iz slikanja, akademski kipar Slavko Rukljač iz akta, i akademski slikar dr. Pavao Gavranić iz primjenjene grafike. Predavači su neko određeno vrijeme bili i akademski slikari Vilko Gliha-Selan i Antun Motika. Tečaj je završio 1949. godine.<br /> <br /> == Obitelj ==<br /> <br /> Marijom Dolović iz Sv.Roka (Međimurje) oženio se 1927. godine, no brak nije potrajao. Zoricom Kralić (Zagreb) ženi se 1932. godine, a godinu dana kasnije rodio im se sin Milan. U treći brak ušao je s Ivankom Gašparić (Ormož), s kojom je 1947. dobio sina Srećka. Kuću u Zaprešiću kupuje 1953. godine, gdje se i nastanjuje.<br /> <br /> == Matijin karakter ==<br /> Jedan poznati kritičar došao je Matiji Skurjeniju s namjerom da kupi sliku. Hvalio ga je i rekao kako je pisao samo najbolje o njemu da bi što povoljnije kupio sliku. Matija je prepoznao namjeru kritičara, te mu odbio prodati sliku. <br /> <br /> Prije nekoliko desetaka godina Matija je poklonio svoju sliku rođacima. Slika je sadržavala pejzaž s jezerom i livadom. Rođaci nisu znali cijeniti umjetnost i nisu obraćali pozornost na sliku. Slika se nakon nekog vremena uništila, te ju je Matija restaurirao. U periodu restauriranja jedan kupac se jako zainteresirao za tu sliku i ponudio poveću svotu novaca. Dobiveni novac Matija je dao rođacima i oni su kupili livadu i kravu.<br /> <br /> Tim postupcima Matija je pokazao koliko je darežljiv i pošten.<br /> <br /> == Muzej Matija Skurjeni ==<br /> <br /> [[Datoteka:Muzej Skurjeni.jpg|200px|mini|left|Muzej Matija Skurjeni u Novim Dvorima]]<br /> <br /> Doselivši se u Zaprešić Matija Skurjeni stvara najveći dio svog likovnog opusa. Tadašnjoj Općini Zaprešić želio je darovati svoje slike, a neke posuditi i tako je došlo do darovnog ugovora (1984.) Matija Skurjeni daruje svoje slike, a Općina Zaprešić obvezuje se otvoriti galeriju koja će nositi slikarevo ime. U Novim Dvorima u Zaprešiću otvorena je Galerija Matija Skurjeni 15. srpnja 1987. i priključena Narodnom sveučilištu u čijem je sastavu bio i Muzej Brdovec. Iste godine Matija Skurjeni proglašen je počasnim građaninom Zaprešića. Galerija Skurjeni djeluje u sastavu Muzeja Brdovec do 2000. godine. Na prijedlog grada Zaprešića od Ministarstva kulture traži se suglasnost o osnivanju Muzeja &quot;Matija Skurjeni&quot; sa stalnim postavom. Prijedlog koncepcije sastavio je muzejski savjetnik Mario Lenković. Dana 20. studenoga 2000. godine Ministarstvo je prihvatilo prijedlog i suglasnost Muzejskog vijeća te odobrilo prerastanje Galerije Matija Skurjeni u Muzej &quot;Matija Skurjeni&quot;, sa stalnim postavom koji obuhvaća cjelokupni stvaralački opus Matije Skurjenija od najranijih radova pa do posljednjih djela i muzejskim vodičem. U muzeju se mogu razgledati najvažniji radovi Matije Skurjenija: slike - ulja na platnu, crteži i grafike.<br /> <br /> <br /> <br /> == Važnije samostalne izložbe ==<br /> <br /> Zagreb, Galerija primitivne umjetnosti 1958, 1962, 1977., Beograd, Galerija Doma kulture Zapadni Vraćar 1959., Rim, Galleria la <br /> <br /> Nouva Pesa (Generalić, Virius, Skurjeni) 1960., Split, Galerija umjetnina 1961., Paris, Galerie Mona lisa 1962, 1966 (Kopac, <br /> <br /> Rabuzin, Skurjeni), Köln, Galerie Rudolf Zwirner 1963, 1965 (Skurjeni, Lacković), Zagreb, Likovni studio, Kabinet grafike JAZU 1964.<br /> <br /> Samobor, Samoborski muzej 1967., Zürich, Galerie für Naive Kunst, Bruno Bischofberger 1968., Zlatar, Galerija izvorne umjetnosti <br /> <br /> 1973, 1998., Frankfurt, Bank für Gemeinwirtschaft 1973., Zagreb, Galerija Dubrava 1974., Zagreb, Izložbeni salon Doma JNA 1974., <br /> <br /> Milano, Art Gallery 1978., Zaprešić, Škola Antuna Augustinčić 1983., Zagreb, Galerija Dubrava 1984., Zaprešić, Galerija Matija <br /> <br /> Skurjeni 1987., Zagreb, Galerija Virius 1988., Bönnigheim, Museum Charlotte Zander 1998., Zagreb, Muzejsko-galerijski centar Gradec <br /> <br /> 1998., Zaprešić, Galerija Matija Skurjeni 1998.<br /> <br /> == Nagrade i priznanja ==<br /> <br /> Prvu nagradu za slikarstvo dobio je na izložbi 4. Internationale Kunstausstellung der Eisenbahner (Stadtmuseum) u Munchenu 1959.g. Pet godina kasnije, prima prvu nagradu na Prvoj izložbi slikara željezničara Hrvatske u Zagrebu. Posebno priznanje Odbora za nagrade na Prvoj zagrebačkoj izložbi jugoslavenskoga crteža, dobio je u Zagrebu, 1968. Godine 1973. dobio je prvu nagradu Međunarodnog žirija na izložbi Naiva 73 (Galerija primitivne umjetnosti, Zagreb). Dvije godine kasnije od Josipa Broza Tita, Skurjeniju je dodijeljen Orden rada sa zlatnim vijencem. Godine 1977. Taborska listina dodijelila mu je priznanje Tabora likovnih samorastnikov u Trebnju (Slovenija). Nakon toga, Zlatnu paletu Zlatara za ukupno umjetničko stvaralaštvo, izvornost i osobni doprinos afirmaciji izvorne umjetnosti, dodijelio mu je Sabor izvornih umjetnika Jugoslavije (Zlatar). Posebno priznanje dobio je i na izložbi Prvi bijenale jugoslavenske samouke likovne umjetnosti u Svetozarevu, 1981. godine. Istu nagradu dobio je i dvije godine kasnije. Godine 1994. dobio je Počasnu diplomu Međunarodonog žirija na izložbi Insita 94 od Slovenske narodne galerije u Bratislavi. Također, tri godine kasnije dobiva Počasno priznanje Međunarodnog žirija za djela prikazana na izložbi Insita 97 od Slovenske narodne galerije u Bratislavi.<br /> <br /> == Filmovi o Matiji Skurjeniju ==<br /> <br /> '' Vlakovi, život i snovi slikara Matije Skurjenog'' fim je čiji je scenarij napisala Ivana Vrkljan, a režiju Ante Viculina, proizvodnja Radio-televizija Zagreb 06. lipnja 1966.godine. Tekst za film ''Naive Zwischen Rousseau und Generalić'', napisao je Oto Bihalji-Merin, a nastao je u proizvodnji Hessischer Rundfunk, u Frankfurtu 1974.godine. Scenarij i režiju za film ''Matija Skurjeni'', nastali su pod palicom Branka Ranitovića u proizvodnji Radio-televizije Zagreb, 1974. godine. Film ''Croatian Naive Art'' (Hrvatska naivna umjetnost) proizveden je u Los Angelesu, 1990.godine., a za scenarij i režiju zaslužan je bio Jakov Sedlar. Hrvatska televizija proizvela je 1993. godine film ''I san i java/ Matija Skurjeni'', a za scenarij i režiju odgovoran je Miroslav Mahečić.<br /> <br /> <br /> <br /> == Važnija literatura ==<br /> <br /> *Crnković, V. i Zander. Munchen: C. Hommage a Matija Skurjeni: Galerie fur naive Kunst und art Brut, 1987.<br /> <br /> *Crnković, V. Skurjeni. Zagreb:Hrvatski muzej naivne umjetnosti, 2006.<br /> <br /> *Crnković, V. Skurjeni. Zagreb: Hrvatski muzej naivne umjetnosti, 1998.<br /> <br /> *Lenković, M. Matija Skurjeni: Fantastični svijet Matije Skurjenija, 2010.<br /> <br /> *Laljak,S. Matija Skurjeni, počasni građanin Zaprešića. // Zaprešićki godišnjak 1991 / uredio Stjepan Laljak. Zaprešić : Matica hrvatska Zaprešić, 1991. Str. 136<br /> <br /> *Maleković, V. Skurjeni. Zagreb: Sveučilišna naklada Liber, 1982. <br /> <br /> *Muzej Matija Skurjeni. http://www.muzej-matija-skurjeni.hr/omuzeju.swf<br /> <br /> *Vrabec, V. Galerija Matije Skurijenija: Narodno sveučilište Zaprešić, 1987.</div> Mon, 03 Jun 2013 07:58:39 GMT Oskupljenovo http://www.wiki-dveri.info/wiki/Razgovor:Matija_Skurjeni http://www.wiki-dveri.info/wiki/Matija_Skurjeni <p>Oskupljenovo:&#32;/* Likovno stvaralaštvo */</p> <hr /> <div>'''Matija Skurjeni''' Veternica (Hrvatsko Zagorje) 14. prosinca 1898. - Zaprešić 04.listopada 1990. - hrvatski slikar naive<br /> <br /> <br /> <br /> == Djetinjstvo i školovanje ==<br /> <br /> <br /> <br /> Matija Skurjeni rodio se 14.prosinca 1898.u Veternici (Hrvatsko zagorje), kao sedmo dijete u obitelji, od oca Jure (tesara) i majke Magde (kućanice). Do svoje dvanaeste godine bio je pastir te je pomagao roditeljima u domaćinstvu. Školu nije pohađao zbog siromaštva, a čitati i pisati naučio je od starije braće. Kasnije kao regrut, u jednoj zagrebačkoj vojarni, nadoknadio je nedostatak redovnog školovanja (1916.). Pohađao je tečaj na kojemu su se učile osnove povijesti umjetnosti i različite likovne tehnike. Bio je predmet izrugivanja zbog drugačijeg pristupa radu te &quot;čudnom&quot; načinu slikanja. Voditelj tečaja ga je branio i rekao kako je Matija pronašao svoj izraz, tj. da nikoga ne oponaša. Time je prestalo podsmjehivanje Matijinom slikarstvu.<br /> <br /> == Vojnički dani ==<br /> <br /> U svibnju 1916. unovačen je i boravi godinu dana kao regrut u jednoj zagrebačkoj vojarni, jer je bio fizički preslab za ratne napore. U svibnju 1917. odlazi na istočnu frontu, Besarabiju. Njegova jedinica probija se do Zablatova gdje se prvi put sreće s događajima Oktobarske revolucije, a u jesen je prebačen u Tirol. Ranjen je na talijanskoj fronti kod Castel Tessina 1918. i prebačen u vojnu bolnicu u Braunau, u Češkoj, a u jesen, prebačen je u Zagreb, odakle odlazi u Veternicu.<br /> Vojni rok u jugoslavenskoj vojsci služi u Skopju 1921. godine. Obolivši od tropske malarije (1922.) upućen je na liječenje u Zagreb. Iste godine otpušten je iz vojske te odlazi u Veternicu gdje se ponovo bavi kopanjem ugljena.<br /> <br /> == Soboslikarski zanat ==<br /> Radi kao pružni radnik na izgradnji pruge Karlovac - Metlika - Novo Mesto 1911. godine. Soboslikarski zanat uči u Metliki (travanj 1911.) Crkvenog slikara Sirnika iz Krapine upoznaje u Polipniku (gdje je i radio 1914.), a potkraj iste godine vraća se u Veternicu. Nakon vojske vraća se u Veternicu i radi kao rudar u Očuri.<br /> U Metliku odlazi 1923. gdje završava soboslikarski zanat. Položivši ispite odlazi u Zagreb gdje se zapošljava u soboslikarskom poduzeću Broz-Gubec-Zakošek.<br /> U mirovinu odlazi 1956., te se potpuno posvećuje slikarstvu. Prestaje slikati 1975. kada je i obolio. Umro je 04. listopada u Tuheljskim toplicama, a sahranjen je na starom groblju u Brdovcu 06. listopada 1990.<br /> <br /> == Likovno stvaralaštvo ==<br /> <br /> <br /> <br /> Matija Skurjeni prvu sliku naslikao je prema oleografiji ''Veronikin rubac''. Akvareli s motivima Baške nastaju 1924. (utjecaj boravka na otoku Krku). Sudjeluje u osnivanju Likovne sekcije Kulturno-umjetničkog društva željezničkih i transportnih radnika &quot;Vinko Jeđut&quot; u Zagrebu (1946). Večernje tečajeve pohađao je u prostorijama bivše Obrtničke škole, s predmetima crtanje glave, akt, anatomija perspektiva, povijest umjetnosti i vježbe iz primjenjene grafike. Nastavnici Likovne sekcije bili su akademski slikar Mladen Veža iz slikanja, akademski kipar Slavko Rukljač iz akta, i akademski slikar dr. Pavao Gavranić iz primjenjene grafike. Predavači su neko određeno vrijeme bili i akademski slikari Vilko Gliha-Selan i Antun Motika. Tečaj je završio 1949. godine.<br /> <br /> == Obitelj ==<br /> <br /> Marijom Dolović iz Sv.Roka (Međimurje) oženio se 1927. godine, no brak nije potrajao. Zoricom Kralić (Zagreb) ženi se 1932. godine, a godinu dana kasnije rodio im se sin Milan. U treći brak ušao je s Ivankom Gašparić (Ormož), s kojom je 1947. dobio sina Srećka. Kuću u Zaprešiću kupuje 1953. godine, gdje se i nastanjuje.<br /> <br /> == Matijin karakter ==<br /> Jedan poznati kritičar došao je Matiji Skurjeniju s namjerom da kupi sliku. Hvalio ga je i rekao kako je pisao samo najbolje o njemu da bi što povoljnije kupio sliku. Matija je prepoznao namjeru kritičara, te mu odbio prodati sliku. <br /> <br /> Prije nekoliko desetaka godina Matija je poklonio svoju sliku rođacima. Slika je sadržavala pejzaž s jezerom i livadom. Rođaci nisu znali cijeniti umjetnost i nisu obraćali pozornost na sliku. Slika se nakon nekog vremena uništila, te ju je Matija restaurirao. U periodu restauriranja jedan kupac se jako zainteresirao za tu sliku i ponudio poveću svotu novaca. Dobiveni novac Matija je dao rođacima i oni su kupili livadu i kravu.<br /> <br /> Tim postupcima Matija je pokazao koliko je darežljiv i pošten.<br /> <br /> == Muzej Matija Skurjeni ==<br /> <br /> [[Datoteka:Muzej Skurjeni.jpg|200px|mini|left|Muzej Matija Skurjeni u Novim Dvorima]]<br /> <br /> Doselivši se u Zaprešić Matija Skurjeni stvara najveći dio svog likovnog opusa. Tadašnjoj Općini Zaprešić želio je darovati svoje slike, a neke posuditi i tako je došlo do darovnog ugovora (1984.) Matija Skurjeni daruje svoje slike, a Općina Zaprešić obvezuje se otvoriti galeriju koja će nositi slikarevo ime. U Novim Dvorima u Zaprešiću otvorena je Galerija Matija Skurjeni 15. srpnja 1987. i priključena Narodnom sveučilištu u čijem je sastavu bio i Muzej Brdovec. Iste godine Matija Skurjeni proglašen je počasnim građaninom Zaprešića. Galerija Skurjeni djeluje u sastavu Muzeja Brdovec do 2000. godine. Na prijedlog grada Zaprešića od Ministarstva kulture traži se suglasnost o osnivanju Muzeja &quot;Matija Skurjeni&quot; sa stalnim postavom. Prijedlog koncepcije sastavio je muzejski savjetnik Mario Lenković. Dana 20. studenoga 2000. godine Ministarstvo je prihvatilo prijedlog i suglasnost Muzejskog vijeća te odobrilo prerastanje Galerije Matija Skurjeni u Muzej &quot;Matija Skurjeni&quot;, sa stalnim postavom koji obuhvaća cjelokupni stvaralački opus Matije Skurjenija od najranijih radova pa do posljednjih djela i muzejskim vodičem. U muzeju se mogu razgledati najvažniji radovi Matije Skurjenija: slike - ulja na platnu, crteži i grafike.<br /> <br /> <br /> <br /> == Važnije samostalne izložbe ==<br /> <br /> Zagreb, Galerija primitivne umjetnosti 1958, 1962, 1977., Beograd, Galerija Doma kulture Zapadni Vraćar 1959., Rim, Galleria la <br /> <br /> Nouva Pesa (Generalić, Virius, Skurjeni) 1960., Split, Galerija umjetnina 1961., Paris, Galerie Mona lisa 1962, 1966 (Kopac, <br /> <br /> Rabuzin, Skurjeni), Köln, Galerie Rudolf Zwirner 1963, 1965 (Skurjeni, Lacković), Zagreb, Likovni studio, Kabinet grafike JAZU 1964.<br /> <br /> Samobor, Samoborski muzej 1967., Zürich, Galerie für Naive Kunst, Bruno Bischofberger 1968., Zlatar, Galerija izvorne umjetnosti <br /> <br /> 1973, 1998., Frankfurt, Bank für Gemeinwirtschaft 1973., Zagreb, Galerija Dubrava 1974., Zagreb, Izložbeni salon Doma JNA 1974., <br /> <br /> Milano, Art Gallery 1978., Zaprešić, Škola Antuna Augustinčić 1983., Zagreb, Galerija Dubrava 1984., Zaprešić, Galerija Matija <br /> <br /> Skurjeni 1987., Zagreb, Galerija Virius 1988., Bönnigheim, Museum Charlotte Zander 1998., Zagreb, Muzejsko-galerijski centar Gradec <br /> <br /> 1998., Zaprešić, Galerija Matija Skurjeni 1998.<br /> <br /> == Nagrade i priznanja ==<br /> <br /> Prvu nagradu za slikarstvo dobio je na izložbi 4. Internationale Kunstausstellung der Eisenbahner (Stadtmuseum) u Munchenu 1959.g. Pet godina kasnije, prima prvu nagradu na Prvoj izložbi slikara željezničara Hrvatske u Zagrebu. Posebno priznanje Odbora za nagrade na Prvoj zagrebačkoj izložbi jugoslavenskoga crteža, dobio je u Zagrebu, 1968. Godine 1973. dobio je prvu nagradu Međunarodnog žirija na izložbi Naiva 73 (Galerija primitivne umjetnosti, Zagreb). Dvije godine kasnije od Josipa Broza Tita, Skurjeniju je dodijeljen Orden rada sa zlatnim vijencem. Godine 1977. Taborska listina dodijelila mu je priznanje Tabora likovnih samorastnikov u Trebnju (Slovenija). Nakon toga, Zlatnu paletu Zlatara za ukupno umjetničko stvaralaštvo, izvornost i osobni doprinos afirmaciji izvorne umjetnosti, dodijelio mu je Sabor izvornih umjetnika Jugoslavije (Zlatar). Posebno priznanje dobio je i na izložbi Prvi bijenale jugoslavenske samouke likovne umjetnosti u Svetozarevu, 1981. godine. Istu nagradu dobio je i dvije godine kasnije. Godine 1994. dobio je Počasnu diplomu Međunarodonog žirija na izložbi Insita 94 od Slovenske narodne galerije u Bratislavi. Također, tri godine kasnije dobiva Počasno priznanje Međunarodnog žirija za djela prikazana na izložbi Insita 97 od Slovenske narodne galerije u Bratislavi.<br /> <br /> == Filmovi o Matiji Skurjeniju ==<br /> <br /> '' Vlakovi, život i snovi slikara Matije Skurjenog'' fim je čiji je scenarij napisala Ivana Vrkljan, a režiju Ante Viculina, proizvodnja Radio-televizija Zagreb 06. lipnja 1966.godine. Tekst za film ''Naive Zwischen Rousseau und Generalić'', napisao je Oto Bihalji-Merin, a nastao je u proizvodnji Hessischer Rundfunk, u Frankfurtu 1974.godine. Scenarij i režiju za film ''Matija Skurjeni'', nastali su pod palicom Branka Ranitovića u proizvodnji Radio-televizije Zagreb, 1974. godine. Film ''Croatian Naive Art'' (Hrvatska naivna umjetnost) proizveden je u Los Angelesu, 1990.godine., a za scenarij i režiju zaslužan je bio Jakov Sedlar. Hrvatska televizija proizvela je 1993. godine film ''I san i java/ Matija Skurjeni'', a za scenarij i režiju odgovoran je Miroslav Mahečić.<br /> <br /> <br /> <br /> == Literatura ==<br /> <br /> *Crnković, V. i Zander. Munchen: C. Hommage a Matija Skurjeni: Galerie fur naive Kunst und art Brut, 1987.<br /> <br /> *Crnković, V. Skurjeni. Zagreb:Hrvatski muzej naivne umjetnosti, 2006.<br /> <br /> *Crnković, V. Skurjeni. Zagreb: Hrvatski muzej naivne umjetnosti, 1998.<br /> <br /> *Lenković, M. Matija Skurjeni: Fantastični svijet Matije Skurjenija, 2010.<br /> <br /> *Laljak,S. Matija Skurjeni, počasni građanin Zaprešića. // Zaprešićki godišnjak 1991 / uredio Stjepan Laljak. Zaprešić : Matica hrvatska Zaprešić, 1991. Str. 136<br /> <br /> *Maleković, V. Skurjeni. Zagreb: Sveučilišna naklada Liber, 1982. <br /> <br /> *Muzej Matija Skurjeni. http://www.muzej-matija-skurjeni.hr/omuzeju.swf<br /> <br /> *Vrabec, V. Galerija Matije Skurijenija: Narodno sveučilište Zaprešić, 1987.</div> Fri, 31 May 2013 13:25:14 GMT Oskupljenovo http://www.wiki-dveri.info/wiki/Razgovor:Matija_Skurjeni http://www.wiki-dveri.info/wiki/Matija_Skurjeni <p>Oskupljenovo:&#32;/* Važnije samostalne izložbe */</p> <hr /> <div>'''Matija Skurjeni''' Veternica (Hrvatsko Zagorje) 14. prosinca 1898. - Zaprešić 04.listopada 1990. - hrvatski slikar naive<br /> <br /> <br /> <br /> == Djetinjstvo i školovanje ==<br /> [[Datoteka:Skurjeni.jpg|200px|mini|left|Matija Skurjeni]]<br /> <br /> <br /> Matija Skurjeni rodio se 14.prosinca 1898.u Veternici (Hrvatsko zagorje), kao sedmo dijete u obitelji, od oca Jure (tesara) i majke Magde (kućanice). Do svoje dvanaeste godine bio je pastir te je pomagao roditeljima u domaćinstvu. Školu nije pohađao zbog siromaštva, a čitati i pisati naučio je od starije braće. Kasnije kao regrut, u jednoj zagrebačkoj vojarni, nadoknadio je nedostatak redovnog školovanja (1916.). Pohađao je tečaj na kojemu su se učile osnove povijesti umjetnosti i različite likovne tehnike. Bio je predmet izrugivanja zbog drugačijeg pristupa radu te &quot;čudnom&quot; načinu slikanja. Voditelj tečaja ga je branio i rekao kako je Matija pronašao svoj izraz, tj. da nikoga ne oponaša. Time je prestalo podsmjehivanje Matijinom slikarstvu.<br /> <br /> == Vojnički dani ==<br /> <br /> U svibnju 1916. unovačen je i boravi godinu dana kao regrut u jednoj zagrebačkoj vojarni, jer je bio fizički preslab za ratne napore. U svibnju 1917. odlazi na istočnu frontu, Besarabiju. Njegova jedinica probija se do Zablatova gdje se prvi put sreće s događajima Oktobarske revolucije, a u jesen je prebačen u Tirol. Ranjen je na talijanskoj fronti kod Castel Tessina 1918. i prebačen u vojnu bolnicu u Braunau, u Češkoj, a u jesen, prebačen je u Zagreb, odakle odlazi u Veternicu.<br /> Vojni rok u jugoslavenskoj vojsci služi u Skopju 1921. godine. Obolivši od tropske malarije (1922.) upućen je na liječenje u Zagreb. Iste godine otpušten je iz vojske te odlazi u Veternicu gdje se ponovo bavi kopanjem ugljena.<br /> <br /> == Soboslikarski zanat ==<br /> Radi kao pružni radnik na izgradnji pruge Karlovac - Metlika - Novo Mesto 1911. godine. Soboslikarski zanat uči u Metliki (travanj 1911.) Crkvenog slikara Sirnika iz Krapine upoznaje u Polipniku (gdje je i radio 1914.), a potkraj iste godine vraća se u Veternicu. Nakon vojske vraća se u Veternicu i radi kao rudar u Očuri.<br /> U Metliku odlazi 1923. gdje završava soboslikarski zanat. Položivši ispite odlazi u Zagreb gdje se zapošljava u soboslikarskom poduzeću Broz-Gubec-Zakošek.<br /> U mirovinu odlazi 1956., te se potpuno posvećuje slikarstvu. Prestaje slikati 1975. kada je i obolio. Umro je 04. listopada u Tuheljskim toplicama, a sahranjen je na starom groblju u Brdovcu 06. listopada 1990.<br /> <br /> == Likovno stvaralaštvo ==<br /> [[Datoteka:Skurjeni-ostres.jpg|200px|mini|left|Slika je u vlasništvu Ivana Čedomira Ostreša]]<br /> [[Datoteka:Masni zalogaj.jpg|200px|mini|right|]]<br /> <br /> <br /> Matija Skurjeni prvu sliku naslikao je prema oleografiji ''Veronikin rubac''. Akvareli s motivima Baške nastaju 1924. (utjecaj boravka na otoku Krku). Sudjeluje u osnivanju Likovne sekcije Kulturno-umjetničkog društva željezničkih i transportnih radnika &quot;Vinko Jeđut&quot; u Zagrebu (1946). Večernje tečajeve pohađao je u prostorijama bivše Obrtničke škole, s predmetima crtanje glave, akt, anatomija perspektiva, povijest umjetnosti i vježbe iz primjenjene grafike. Nastavnici Likovne sekcije bili su akademski slikar Mladen Veža iz slikanja, akademski kipar Slavko Rukljač iz akta, i akademski slikar dr. Pavao Gavranić iz primjenjene grafike. Predavači su neko određeno vrijeme bili i akademski slikari Vilko Gliha-Selan i Antun Motika. Tečaj je završio 1949. godine.<br /> <br /> == Obitelj ==<br /> <br /> Marijom Dolović iz Sv.Roka (Međimurje) oženio se 1927. godine, no brak nije potrajao. Zoricom Kralić (Zagreb) ženi se 1932. godine, a godinu dana kasnije rodio im se sin Milan. U treći brak ušao je s Ivankom Gašparić (Ormož), s kojom je 1947. dobio sina Srećka. Kuću u Zaprešiću kupuje 1953. godine, gdje se i nastanjuje.<br /> <br /> == Matijin karakter ==<br /> Jedan poznati kritičar došao je Matiji Skurjeniju s namjerom da kupi sliku. Hvalio ga je i rekao kako je pisao samo najbolje o njemu da bi što povoljnije kupio sliku. Matija je prepoznao namjeru kritičara, te mu odbio prodati sliku. <br /> <br /> Prije nekoliko desetaka godina Matija je poklonio svoju sliku rođacima. Slika je sadržavala pejzaž s jezerom i livadom. Rođaci nisu znali cijeniti umjetnost i nisu obraćali pozornost na sliku. Slika se nakon nekog vremena uništila, te ju je Matija restaurirao. U periodu restauriranja jedan kupac se jako zainteresirao za tu sliku i ponudio poveću svotu novaca. Dobiveni novac Matija je dao rođacima i oni su kupili livadu i kravu.<br /> <br /> Tim postupcima Matija je pokazao koliko je darežljiv i pošten.<br /> <br /> == Muzej Matija Skurjeni ==<br /> <br /> [[Datoteka:Muzej Skurjeni.jpg|200px|mini|left|Muzej Matija Skurjeni u Novim Dvorima]]<br /> <br /> Doselivši se u Zaprešić Matija Skurjeni stvara najveći dio svog likovnog opusa. Tadašnjoj Općini Zaprešić želio je darovati svoje slike, a neke posuditi i tako je došlo do darovnog ugovora (1984.) Matija Skurjeni daruje svoje slike, a Općina Zaprešić obvezuje se otvoriti galeriju koja će nositi slikarevo ime. U Novim Dvorima u Zaprešiću otvorena je Galerija Matija Skurjeni 15. srpnja 1987. i priključena Narodnom sveučilištu u čijem je sastavu bio i Muzej Brdovec. Iste godine Matija Skurjeni proglašen je počasnim građaninom Zaprešića. Galerija Skurjeni djeluje u sastavu Muzeja Brdovec do 2000. godine. Na prijedlog grada Zaprešića od Ministarstva kulture traži se suglasnost o osnivanju Muzeja &quot;Matija Skurjeni&quot; sa stalnim postavom. Prijedlog koncepcije sastavio je muzejski savjetnik Mario Lenković. Dana 20. studenoga 2000. godine Ministarstvo je prihvatilo prijedlog i suglasnost Muzejskog vijeća te odobrilo prerastanje Galerije Matija Skurjeni u Muzej &quot;Matija Skurjeni&quot;, sa stalnim postavom koji obuhvaća cjelokupni stvaralački opus Matije Skurjenija od najranijih radova pa do posljednjih djela i muzejskim vodičem. U muzeju se mogu razgledati najvažniji radovi Matije Skurjenija: slike - ulja na platnu, crteži i grafike.<br /> <br /> <br /> <br /> == Važnije samostalne izložbe ==<br /> <br /> Zagreb, Galerija primitivne umjetnosti 1958, 1962, 1977., Beograd, Galerija Doma kulture Zapadni Vraćar 1959., Rim, Galleria la <br /> <br /> Nouva Pesa (Generalić, Virius, Skurjeni) 1960., Split, Galerija umjetnina 1961., Paris, Galerie Mona lisa 1962, 1966 (Kopac, <br /> <br /> Rabuzin, Skurjeni), Köln, Galerie Rudolf Zwirner 1963, 1965 (Skurjeni, Lacković), Zagreb, Likovni studio, Kabinet grafike JAZU 1964.<br /> <br /> Samobor, Samoborski muzej 1967., Zürich, Galerie für Naive Kunst, Bruno Bischofberger 1968., Zlatar, Galerija izvorne umjetnosti <br /> <br /> 1973, 1998., Frankfurt, Bank für Gemeinwirtschaft 1973., Zagreb, Galerija Dubrava 1974., Zagreb, Izložbeni salon Doma JNA 1974., <br /> <br /> Milano, Art Gallery 1978., Zaprešić, Škola Antuna Augustinčić 1983., Zagreb, Galerija Dubrava 1984., Zaprešić, Galerija Matija <br /> <br /> Skurjeni 1987., Zagreb, Galerija Virius 1988., Bönnigheim, Museum Charlotte Zander 1998., Zagreb, Muzejsko-galerijski centar Gradec <br /> <br /> 1998., Zaprešić, Galerija Matija Skurjeni 1998.<br /> <br /> == Nagrade i priznanja ==<br /> <br /> Prvu nagradu za slikarstvo dobio je na izložbi 4. Internationale Kunstausstellung der Eisenbahner (Stadtmuseum) u Munchenu 1959.g. Pet godina kasnije, prima prvu nagradu na Prvoj izložbi slikara željezničara Hrvatske u Zagrebu. Posebno priznanje Odbora za nagrade na Prvoj zagrebačkoj izložbi jugoslavenskoga crteža, dobio je u Zagrebu, 1968. Godine 1973. dobio je prvu nagradu Međunarodnog žirija na izložbi Naiva 73 (Galerija primitivne umjetnosti, Zagreb). Dvije godine kasnije od Josipa Broza Tita, Skurjeniju je dodijeljen Orden rada sa zlatnim vijencem. Godine 1977. Taborska listina dodijelila mu je priznanje Tabora likovnih samorastnikov u Trebnju (Slovenija). Nakon toga, Zlatnu paletu Zlatara za ukupno umjetničko stvaralaštvo, izvornost i osobni doprinos afirmaciji izvorne umjetnosti, dodijelio mu je Sabor izvornih umjetnika Jugoslavije (Zlatar). Posebno priznanje dobio je i na izložbi Prvi bijenale jugoslavenske samouke likovne umjetnosti u Svetozarevu, 1981. godine. Istu nagradu dobio je i dvije godine kasnije. Godine 1994. dobio je Počasnu diplomu Međunarodonog žirija na izložbi Insita 94 od Slovenske narodne galerije u Bratislavi. Također, tri godine kasnije dobiva Počasno priznanje Međunarodnog žirija za djela prikazana na izložbi Insita 97 od Slovenske narodne galerije u Bratislavi.<br /> <br /> == Filmovi o Matiji Skurjeniju ==<br /> <br /> '' Vlakovi, život i snovi slikara Matije Skurjenog'' fim je čiji je scenarij napisala Ivana Vrkljan, a režiju Ante Viculina, proizvodnja Radio-televizija Zagreb 06. lipnja 1966.godine. Tekst za film ''Naive Zwischen Rousseau und Generalić'', napisao je Oto Bihalji-Merin, a nastao je u proizvodnji Hessischer Rundfunk, u Frankfurtu 1974.godine. Scenarij i režiju za film ''Matija Skurjeni'', nastali su pod palicom Branka Ranitovića u proizvodnji Radio-televizije Zagreb, 1974. godine. Film ''Croatian Naive Art'' (Hrvatska naivna umjetnost) proizveden je u Los Angelesu, 1990.godine., a za scenarij i režiju zaslužan je bio Jakov Sedlar. Hrvatska televizija proizvela je 1993. godine film ''I san i java/ Matija Skurjeni'', a za scenarij i režiju odgovoran je Miroslav Mahečić.<br /> <br /> <br /> <br /> == Literatura ==<br /> <br /> *Crnković, V. i Zander. Munchen: C. Hommage a Matija Skurjeni: Galerie fur naive Kunst und art Brut, 1987.<br /> <br /> *Crnković, V. Skurjeni. Zagreb:Hrvatski muzej naivne umjetnosti, 2006.<br /> <br /> *Crnković, V. Skurjeni. Zagreb: Hrvatski muzej naivne umjetnosti, 1998.<br /> <br /> *Lenković, M. Matija Skurjeni: Fantastični svijet Matije Skurjenija, 2010.<br /> <br /> *Laljak,S. Matija Skurjeni, počasni građanin Zaprešića. // Zaprešićki godišnjak 1991 / uredio Stjepan Laljak. Zaprešić : Matica hrvatska Zaprešić, 1991. Str. 136<br /> <br /> *Maleković, V. Skurjeni. Zagreb: Sveučilišna naklada Liber, 1982. <br /> <br /> *Muzej Matija Skurjeni. http://www.muzej-matija-skurjeni.hr/omuzeju.swf<br /> <br /> *Vrabec, V. Galerija Matije Skurijenija: Narodno sveučilište Zaprešić, 1987.</div> Fri, 31 May 2013 12:01:31 GMT Oskupljenovo http://www.wiki-dveri.info/wiki/Razgovor:Matija_Skurjeni http://www.wiki-dveri.info/wiki/Matija_Skurjeni <p>Oskupljenovo:&#32;/* Likovno stvaralaštvo */</p> <hr /> <div>'''Matija Skurjeni''' Veternica (Hrvatsko Zagorje) 14. prosinca 1898. - Zaprešić 04.listopada 1990. - hrvatski slikar naive<br /> <br /> <br /> <br /> == Djetinjstvo i školovanje ==<br /> [[Datoteka:Skurjeni.jpg|200px|mini|left|Matija Skurjeni]]<br /> <br /> <br /> Matija Skurjeni rodio se 14.prosinca 1898.u Veternici (Hrvatsko zagorje), kao sedmo dijete u obitelji, od oca Jure (tesara) i majke Magde (kućanice). Do svoje dvanaeste godine bio je pastir te je pomagao roditeljima u domaćinstvu. Školu nije pohađao zbog siromaštva, a čitati i pisati naučio je od starije braće. Kasnije kao regrut, u jednoj zagrebačkoj vojarni, nadoknadio je nedostatak redovnog školovanja (1916.). Pohađao je tečaj na kojemu su se učile osnove povijesti umjetnosti i različite likovne tehnike. Bio je predmet izrugivanja zbog drugačijeg pristupa radu te &quot;čudnom&quot; načinu slikanja. Voditelj tečaja ga je branio i rekao kako je Matija pronašao svoj izraz, tj. da nikoga ne oponaša. Time je prestalo podsmjehivanje Matijinom slikarstvu.<br /> <br /> == Vojnički dani ==<br /> <br /> U svibnju 1916. unovačen je i boravi godinu dana kao regrut u jednoj zagrebačkoj vojarni, jer je bio fizički preslab za ratne napore. U svibnju 1917. odlazi na istočnu frontu, Besarabiju. Njegova jedinica probija se do Zablatova gdje se prvi put sreće s događajima Oktobarske revolucije, a u jesen je prebačen u Tirol. Ranjen je na talijanskoj fronti kod Castel Tessina 1918. i prebačen u vojnu bolnicu u Braunau, u Češkoj, a u jesen, prebačen je u Zagreb, odakle odlazi u Veternicu.<br /> Vojni rok u jugoslavenskoj vojsci služi u Skopju 1921. godine. Obolivši od tropske malarije (1922.) upućen je na liječenje u Zagreb. Iste godine otpušten je iz vojske te odlazi u Veternicu gdje se ponovo bavi kopanjem ugljena.<br /> <br /> == Soboslikarski zanat ==<br /> Radi kao pružni radnik na izgradnji pruge Karlovac - Metlika - Novo Mesto 1911. godine. Soboslikarski zanat uči u Metliki (travanj 1911.) Crkvenog slikara Sirnika iz Krapine upoznaje u Polipniku (gdje je i radio 1914.), a potkraj iste godine vraća se u Veternicu. Nakon vojske vraća se u Veternicu i radi kao rudar u Očuri.<br /> U Metliku odlazi 1923. gdje završava soboslikarski zanat. Položivši ispite odlazi u Zagreb gdje se zapošljava u soboslikarskom poduzeću Broz-Gubec-Zakošek.<br /> U mirovinu odlazi 1956., te se potpuno posvećuje slikarstvu. Prestaje slikati 1975. kada je i obolio. Umro je 04. listopada u Tuheljskim toplicama, a sahranjen je na starom groblju u Brdovcu 06. listopada 1990.<br /> <br /> == Likovno stvaralaštvo ==<br /> [[Datoteka:Skurjeni-ostres.jpg|200px|mini|left|Slika je u vlasništvu Ivana Čedomira Ostreša]]<br /> [[Datoteka:Masni zalogaj.jpg|200px|mini|right|]]<br /> <br /> <br /> Matija Skurjeni prvu sliku naslikao je prema oleografiji ''Veronikin rubac''. Akvareli s motivima Baške nastaju 1924. (utjecaj boravka na otoku Krku). Sudjeluje u osnivanju Likovne sekcije Kulturno-umjetničkog društva željezničkih i transportnih radnika &quot;Vinko Jeđut&quot; u Zagrebu (1946). Večernje tečajeve pohađao je u prostorijama bivše Obrtničke škole, s predmetima crtanje glave, akt, anatomija perspektiva, povijest umjetnosti i vježbe iz primjenjene grafike. Nastavnici Likovne sekcije bili su akademski slikar Mladen Veža iz slikanja, akademski kipar Slavko Rukljač iz akta, i akademski slikar dr. Pavao Gavranić iz primjenjene grafike. Predavači su neko određeno vrijeme bili i akademski slikari Vilko Gliha-Selan i Antun Motika. Tečaj je završio 1949. godine.<br /> <br /> == Obitelj ==<br /> <br /> Marijom Dolović iz Sv.Roka (Međimurje) oženio se 1927. godine, no brak nije potrajao. Zoricom Kralić (Zagreb) ženi se 1932. godine, a godinu dana kasnije rodio im se sin Milan. U treći brak ušao je s Ivankom Gašparić (Ormož), s kojom je 1947. dobio sina Srećka. Kuću u Zaprešiću kupuje 1953. godine, gdje se i nastanjuje.<br /> <br /> == Matijin karakter ==<br /> Jedan poznati kritičar došao je Matiji Skurjeniju s namjerom da kupi sliku. Hvalio ga je i rekao kako je pisao samo najbolje o njemu da bi što povoljnije kupio sliku. Matija je prepoznao namjeru kritičara, te mu odbio prodati sliku. <br /> <br /> Prije nekoliko desetaka godina Matija je poklonio svoju sliku rođacima. Slika je sadržavala pejzaž s jezerom i livadom. Rođaci nisu znali cijeniti umjetnost i nisu obraćali pozornost na sliku. Slika se nakon nekog vremena uništila, te ju je Matija restaurirao. U periodu restauriranja jedan kupac se jako zainteresirao za tu sliku i ponudio poveću svotu novaca. Dobiveni novac Matija je dao rođacima i oni su kupili livadu i kravu.<br /> <br /> Tim postupcima Matija je pokazao koliko je darežljiv i pošten.<br /> <br /> == Muzej Matija Skurjeni ==<br /> <br /> [[Datoteka:Muzej Skurjeni.jpg|200px|mini|left|Muzej Matija Skurjeni u Novim Dvorima]]<br /> <br /> Doselivši se u Zaprešić Matija Skurjeni stvara najveći dio svog likovnog opusa. Tadašnjoj Općini Zaprešić želio je darovati svoje slike, a neke posuditi i tako je došlo do darovnog ugovora (1984.) Matija Skurjeni daruje svoje slike, a Općina Zaprešić obvezuje se otvoriti galeriju koja će nositi slikarevo ime. U Novim Dvorima u Zaprešiću otvorena je Galerija Matija Skurjeni 15. srpnja 1987. i priključena Narodnom sveučilištu u čijem je sastavu bio i Muzej Brdovec. Iste godine Matija Skurjeni proglašen je počasnim građaninom Zaprešića. Galerija Skurjeni djeluje u sastavu Muzeja Brdovec do 2000. godine. Na prijedlog grada Zaprešića od Ministarstva kulture traži se suglasnost o osnivanju Muzeja &quot;Matija Skurjeni&quot; sa stalnim postavom. Prijedlog koncepcije sastavio je muzejski savjetnik Mario Lenković. Dana 20. studenoga 2000. godine Ministarstvo je prihvatilo prijedlog i suglasnost Muzejskog vijeća te odobrilo prerastanje Galerije Matija Skurjeni u Muzej &quot;Matija Skurjeni&quot;, sa stalnim postavom koji obuhvaća cjelokupni stvaralački opus Matije Skurjenija od najranijih radova pa do posljednjih djela i muzejskim vodičem. U muzeju se mogu razgledati najvažniji radovi Matije Skurjenija: slike - ulja na platnu, crteži i grafike.<br /> <br /> <br /> <br /> == Važnije samostalne izložbe ==<br /> <br /> Zagreb, Galerija primitivne umjetnosti 1958, 1962, 1977.<br /> <br /> Beograd, Galerija Doma kulture Zapadni Vraćar 1959.<br /> <br /> Rim, Galleria la Nouva Pesa (Generalić, Virius, Skurjeni) 1960.<br /> <br /> Split, Galerija umjetnina 1961.<br /> <br /> Paris, Galerie Mona lisa 1962, 1966 (Kopac, Rabuzin, Skurjeni)<br /> <br /> Köln, Galerie Rudolf Zwirner 1963, 1965 (Skurjeni, Lacković)<br /> <br /> Zagreb, Likovni studio, Kabinet grafike JAZU 1964.<br /> <br /> Samobor, Samoborski muzej 1967.<br /> <br /> Zürich, Galerie für Naive Kunst, Bruno Bischofberger 1968.<br /> <br /> Zlatar, Galerija izvorne umjetnosti 1973, 1998.<br /> <br /> Frankfurt, Bank für Gemeinwirtschaft 1973.<br /> <br /> Zagreb, Galerija Dubrava 1974.<br /> <br /> Zagreb, Izložbeni salon Doma JNA 1974.<br /> <br /> Milano, Art Gallery 1978.<br /> <br /> Zaprešić, Škola Antuna Augustinčić 1983.<br /> <br /> Zagreb, Galerija Dubrava 1984.<br /> <br /> Zaprešić, Galerija Matija Skurjeni 1987.<br /> <br /> Zagreb, Galerija Virius 1988.<br /> <br /> Bönnigheim, Museum Charlotte Zander 1998.<br /> <br /> Zagreb, Muzejsko-galerijski centar Gradec 1998.<br /> <br /> Zaprešić, Galerija Matija Skurjeni 1998.<br /> <br /> == Nagrade i priznanja ==<br /> <br /> Prvu nagradu za slikarstvo dobio je na izložbi 4. Internationale Kunstausstellung der Eisenbahner (Stadtmuseum) u Munchenu 1959.g. Pet godina kasnije, prima prvu nagradu na Prvoj izložbi slikara željezničara Hrvatske u Zagrebu. Posebno priznanje Odbora za nagrade na Prvoj zagrebačkoj izložbi jugoslavenskoga crteža, dobio je u Zagrebu, 1968. Godine 1973. dobio je prvu nagradu Međunarodnog žirija na izložbi Naiva 73 (Galerija primitivne umjetnosti, Zagreb). Dvije godine kasnije od Josipa Broza Tita, Skurjeniju je dodijeljen Orden rada sa zlatnim vijencem. Godine 1977. Taborska listina dodijelila mu je priznanje Tabora likovnih samorastnikov u Trebnju (Slovenija). Nakon toga, Zlatnu paletu Zlatara za ukupno umjetničko stvaralaštvo, izvornost i osobni doprinos afirmaciji izvorne umjetnosti, dodijelio mu je Sabor izvornih umjetnika Jugoslavije (Zlatar). Posebno priznanje dobio je i na izložbi Prvi bijenale jugoslavenske samouke likovne umjetnosti u Svetozarevu, 1981. godine. Istu nagradu dobio je i dvije godine kasnije. Godine 1994. dobio je Počasnu diplomu Međunarodonog žirija na izložbi Insita 94 od Slovenske narodne galerije u Bratislavi. Također, tri godine kasnije dobiva Počasno priznanje Međunarodnog žirija za djela prikazana na izložbi Insita 97 od Slovenske narodne galerije u Bratislavi.<br /> <br /> == Filmovi o Matiji Skurjeniju ==<br /> <br /> '' Vlakovi, život i snovi slikara Matije Skurjenog'' fim je čiji je scenarij napisala Ivana Vrkljan, a režiju Ante Viculina, proizvodnja Radio-televizija Zagreb 06. lipnja 1966.godine. Tekst za film ''Naive Zwischen Rousseau und Generalić'', napisao je Oto Bihalji-Merin, a nastao je u proizvodnji Hessischer Rundfunk, u Frankfurtu 1974.godine. Scenarij i režiju za film ''Matija Skurjeni'', nastali su pod palicom Branka Ranitovića u proizvodnji Radio-televizije Zagreb, 1974. godine. Film ''Croatian Naive Art'' (Hrvatska naivna umjetnost) proizveden je u Los Angelesu, 1990.godine., a za scenarij i režiju zaslužan je bio Jakov Sedlar. Hrvatska televizija proizvela je 1993. godine film ''I san i java/ Matija Skurjeni'', a za scenarij i režiju odgovoran je Miroslav Mahečić.<br /> <br /> <br /> <br /> == Literatura ==<br /> <br /> *Crnković, V. i Zander. Munchen: C. Hommage a Matija Skurjeni: Galerie fur naive Kunst und art Brut, 1987.<br /> <br /> *Crnković, V. Skurjeni. Zagreb:Hrvatski muzej naivne umjetnosti, 2006.<br /> <br /> *Crnković, V. Skurjeni. Zagreb: Hrvatski muzej naivne umjetnosti, 1998.<br /> <br /> *Lenković, M. Matija Skurjeni: Fantastični svijet Matije Skurjenija, 2010.<br /> <br /> *Laljak,S. Matija Skurjeni, počasni građanin Zaprešića. // Zaprešićki godišnjak 1991 / uredio Stjepan Laljak. Zaprešić : Matica hrvatska Zaprešić, 1991. Str. 136<br /> <br /> *Maleković, V. Skurjeni. Zagreb: Sveučilišna naklada Liber, 1982. <br /> <br /> *Muzej Matija Skurjeni. http://www.muzej-matija-skurjeni.hr/omuzeju.swf<br /> <br /> *Vrabec, V. Galerija Matije Skurijenija: Narodno sveučilište Zaprešić, 1987.</div> Fri, 31 May 2013 11:58:10 GMT Oskupljenovo http://www.wiki-dveri.info/wiki/Razgovor:Matija_Skurjeni http://www.wiki-dveri.info/wiki/Matija_Skurjeni <p>Oskupljenovo:&#32;/* Likovno stvaralaštvo */</p> <hr /> <div>'''Matija Skurjeni''' Veternica (Hrvatsko Zagorje) 14. prosinca 1898. - Zaprešić 04.listopada 1990. - hrvatski slikar naive<br /> <br /> <br /> <br /> == Djetinjstvo i školovanje ==<br /> [[Datoteka:Skurjeni.jpg|200px|mini|left|Matija Skurjeni]]<br /> <br /> <br /> Matija Skurjeni rodio se 14.prosinca 1898.u Veternici (Hrvatsko zagorje), kao sedmo dijete u obitelji, od oca Jure (tesara) i majke Magde (kućanice). Do svoje dvanaeste godine bio je pastir te je pomagao roditeljima u domaćinstvu. Školu nije pohađao zbog siromaštva, a čitati i pisati naučio je od starije braće. Kasnije kao regrut, u jednoj zagrebačkoj vojarni, nadoknadio je nedostatak redovnog školovanja (1916.). Pohađao je tečaj na kojemu su se učile osnove povijesti umjetnosti i različite likovne tehnike. Bio je predmet izrugivanja zbog drugačijeg pristupa radu te &quot;čudnom&quot; načinu slikanja. Voditelj tečaja ga je branio i rekao kako je Matija pronašao svoj izraz, tj. da nikoga ne oponaša. Time je prestalo podsmjehivanje Matijinom slikarstvu.<br /> <br /> == Vojnički dani ==<br /> <br /> U svibnju 1916. unovačen je i boravi godinu dana kao regrut u jednoj zagrebačkoj vojarni, jer je bio fizički preslab za ratne napore. U svibnju 1917. odlazi na istočnu frontu, Besarabiju. Njegova jedinica probija se do Zablatova gdje se prvi put sreće s događajima Oktobarske revolucije, a u jesen je prebačen u Tirol. Ranjen je na talijanskoj fronti kod Castel Tessina 1918. i prebačen u vojnu bolnicu u Braunau, u Češkoj, a u jesen, prebačen je u Zagreb, odakle odlazi u Veternicu.<br /> Vojni rok u jugoslavenskoj vojsci služi u Skopju 1921. godine. Obolivši od tropske malarije (1922.) upućen je na liječenje u Zagreb. Iste godine otpušten je iz vojske te odlazi u Veternicu gdje se ponovo bavi kopanjem ugljena.<br /> <br /> == Soboslikarski zanat ==<br /> Radi kao pružni radnik na izgradnji pruge Karlovac - Metlika - Novo Mesto 1911. godine. Soboslikarski zanat uči u Metliki (travanj 1911.) Crkvenog slikara Sirnika iz Krapine upoznaje u Polipniku (gdje je i radio 1914.), a potkraj iste godine vraća se u Veternicu. Nakon vojske vraća se u Veternicu i radi kao rudar u Očuri.<br /> U Metliku odlazi 1923. gdje završava soboslikarski zanat. Položivši ispite odlazi u Zagreb gdje se zapošljava u soboslikarskom poduzeću Broz-Gubec-Zakošek.<br /> U mirovinu odlazi 1956., te se potpuno posvećuje slikarstvu. Prestaje slikati 1975. kada je i obolio. Umro je 04. listopada u Tuheljskim toplicama, a sahranjen je na starom groblju u Brdovcu 06. listopada 1990.<br /> <br /> == Likovno stvaralaštvo ==<br /> [[Datoteka:Skurjeni-ostres.jpg|200px|mini|left|Slika je u vlasništvu Ivana Čedomira Ostreša]]<br /> [[Datoteka:Masni zalogaj.jpg|200px|mini|left|]]<br /> <br /> <br /> Matija Skurjeni prvu sliku naslikao je prema oleografiji ''Veronikin rubac''. Akvareli s motivima Baške nastaju 1924. (utjecaj boravka na otoku Krku). Sudjeluje u osnivanju Likovne sekcije Kulturno-umjetničkog društva željezničkih i transportnih radnika &quot;Vinko Jeđut&quot; u Zagrebu (1946). Večernje tečajeve pohađao je u prostorijama bivše Obrtničke škole, s predmetima crtanje glave, akt, anatomija perspektiva, povijest umjetnosti i vježbe iz primjenjene grafike. Nastavnici Likovne sekcije bili su akademski slikar Mladen Veža iz slikanja, akademski kipar Slavko Rukljač iz akta, i akademski slikar dr. Pavao Gavranić iz primjenjene grafike. Predavači su neko određeno vrijeme bili i akademski slikari Vilko Gliha-Selan i Antun Motika. Tečaj je završio 1949. godine.<br /> <br /> == Obitelj ==<br /> <br /> Marijom Dolović iz Sv.Roka (Međimurje) oženio se 1927. godine, no brak nije potrajao. Zoricom Kralić (Zagreb) ženi se 1932. godine, a godinu dana kasnije rodio im se sin Milan. U treći brak ušao je s Ivankom Gašparić (Ormož), s kojom je 1947. dobio sina Srećka. Kuću u Zaprešiću kupuje 1953. godine, gdje se i nastanjuje.<br /> <br /> == Matijin karakter ==<br /> Jedan poznati kritičar došao je Matiji Skurjeniju s namjerom da kupi sliku. Hvalio ga je i rekao kako je pisao samo najbolje o njemu da bi što povoljnije kupio sliku. Matija je prepoznao namjeru kritičara, te mu odbio prodati sliku. <br /> <br /> Prije nekoliko desetaka godina Matija je poklonio svoju sliku rođacima. Slika je sadržavala pejzaž s jezerom i livadom. Rođaci nisu znali cijeniti umjetnost i nisu obraćali pozornost na sliku. Slika se nakon nekog vremena uništila, te ju je Matija restaurirao. U periodu restauriranja jedan kupac se jako zainteresirao za tu sliku i ponudio poveću svotu novaca. Dobiveni novac Matija je dao rođacima i oni su kupili livadu i kravu.<br /> <br /> Tim postupcima Matija je pokazao koliko je darežljiv i pošten.<br /> <br /> == Muzej Matija Skurjeni ==<br /> <br /> [[Datoteka:Muzej Skurjeni.jpg|200px|mini|left|Muzej Matija Skurjeni u Novim Dvorima]]<br /> <br /> Doselivši se u Zaprešić Matija Skurjeni stvara najveći dio svog likovnog opusa. Tadašnjoj Općini Zaprešić želio je darovati svoje slike, a neke posuditi i tako je došlo do darovnog ugovora (1984.) Matija Skurjeni daruje svoje slike, a Općina Zaprešić obvezuje se otvoriti galeriju koja će nositi slikarevo ime. U Novim Dvorima u Zaprešiću otvorena je Galerija Matija Skurjeni 15. srpnja 1987. i priključena Narodnom sveučilištu u čijem je sastavu bio i Muzej Brdovec. Iste godine Matija Skurjeni proglašen je počasnim građaninom Zaprešića. Galerija Skurjeni djeluje u sastavu Muzeja Brdovec do 2000. godine. Na prijedlog grada Zaprešića od Ministarstva kulture traži se suglasnost o osnivanju Muzeja &quot;Matija Skurjeni&quot; sa stalnim postavom. Prijedlog koncepcije sastavio je muzejski savjetnik Mario Lenković. Dana 20. studenoga 2000. godine Ministarstvo je prihvatilo prijedlog i suglasnost Muzejskog vijeća te odobrilo prerastanje Galerije Matija Skurjeni u Muzej &quot;Matija Skurjeni&quot;, sa stalnim postavom koji obuhvaća cjelokupni stvaralački opus Matije Skurjenija od najranijih radova pa do posljednjih djela i muzejskim vodičem. U muzeju se mogu razgledati najvažniji radovi Matije Skurjenija: slike - ulja na platnu, crteži i grafike.<br /> <br /> <br /> <br /> == Važnije samostalne izložbe ==<br /> <br /> Zagreb, Galerija primitivne umjetnosti 1958, 1962, 1977.<br /> <br /> Beograd, Galerija Doma kulture Zapadni Vraćar 1959.<br /> <br /> Rim, Galleria la Nouva Pesa (Generalić, Virius, Skurjeni) 1960.<br /> <br /> Split, Galerija umjetnina 1961.<br /> <br /> Paris, Galerie Mona lisa 1962, 1966 (Kopac, Rabuzin, Skurjeni)<br /> <br /> Köln, Galerie Rudolf Zwirner 1963, 1965 (Skurjeni, Lacković)<br /> <br /> Zagreb, Likovni studio, Kabinet grafike JAZU 1964.<br /> <br /> Samobor, Samoborski muzej 1967.<br /> <br /> Zürich, Galerie für Naive Kunst, Bruno Bischofberger 1968.<br /> <br /> Zlatar, Galerija izvorne umjetnosti 1973, 1998.<br /> <br /> Frankfurt, Bank für Gemeinwirtschaft 1973.<br /> <br /> Zagreb, Galerija Dubrava 1974.<br /> <br /> Zagreb, Izložbeni salon Doma JNA 1974.<br /> <br /> Milano, Art Gallery 1978.<br /> <br /> Zaprešić, Škola Antuna Augustinčić 1983.<br /> <br /> Zagreb, Galerija Dubrava 1984.<br /> <br /> Zaprešić, Galerija Matija Skurjeni 1987.<br /> <br /> Zagreb, Galerija Virius 1988.<br /> <br /> Bönnigheim, Museum Charlotte Zander 1998.<br /> <br /> Zagreb, Muzejsko-galerijski centar Gradec 1998.<br /> <br /> Zaprešić, Galerija Matija Skurjeni 1998.<br /> <br /> == Nagrade i priznanja ==<br /> <br /> Prvu nagradu za slikarstvo dobio je na izložbi 4. Internationale Kunstausstellung der Eisenbahner (Stadtmuseum) u Munchenu 1959.g. Pet godina kasnije, prima prvu nagradu na Prvoj izložbi slikara željezničara Hrvatske u Zagrebu. Posebno priznanje Odbora za nagrade na Prvoj zagrebačkoj izložbi jugoslavenskoga crteža, dobio je u Zagrebu, 1968. Godine 1973. dobio je prvu nagradu Međunarodnog žirija na izložbi Naiva 73 (Galerija primitivne umjetnosti, Zagreb). Dvije godine kasnije od Josipa Broza Tita, Skurjeniju je dodijeljen Orden rada sa zlatnim vijencem. Godine 1977. Taborska listina dodijelila mu je priznanje Tabora likovnih samorastnikov u Trebnju (Slovenija). Nakon toga, Zlatnu paletu Zlatara za ukupno umjetničko stvaralaštvo, izvornost i osobni doprinos afirmaciji izvorne umjetnosti, dodijelio mu je Sabor izvornih umjetnika Jugoslavije (Zlatar). Posebno priznanje dobio je i na izložbi Prvi bijenale jugoslavenske samouke likovne umjetnosti u Svetozarevu, 1981. godine. Istu nagradu dobio je i dvije godine kasnije. Godine 1994. dobio je Počasnu diplomu Međunarodonog žirija na izložbi Insita 94 od Slovenske narodne galerije u Bratislavi. Također, tri godine kasnije dobiva Počasno priznanje Međunarodnog žirija za djela prikazana na izložbi Insita 97 od Slovenske narodne galerije u Bratislavi.<br /> <br /> == Filmovi o Matiji Skurjeniju ==<br /> <br /> '' Vlakovi, život i snovi slikara Matije Skurjenog'' fim je čiji je scenarij napisala Ivana Vrkljan, a režiju Ante Viculina, proizvodnja Radio-televizija Zagreb 06. lipnja 1966.godine. Tekst za film ''Naive Zwischen Rousseau und Generalić'', napisao je Oto Bihalji-Merin, a nastao je u proizvodnji Hessischer Rundfunk, u Frankfurtu 1974.godine. Scenarij i režiju za film ''Matija Skurjeni'', nastali su pod palicom Branka Ranitovića u proizvodnji Radio-televizije Zagreb, 1974. godine. Film ''Croatian Naive Art'' (Hrvatska naivna umjetnost) proizveden je u Los Angelesu, 1990.godine., a za scenarij i režiju zaslužan je bio Jakov Sedlar. Hrvatska televizija proizvela je 1993. godine film ''I san i java/ Matija Skurjeni'', a za scenarij i režiju odgovoran je Miroslav Mahečić.<br /> <br /> <br /> <br /> == Literatura ==<br /> <br /> *Crnković, V. i Zander. Munchen: C. Hommage a Matija Skurjeni: Galerie fur naive Kunst und art Brut, 1987.<br /> <br /> *Crnković, V. Skurjeni. Zagreb:Hrvatski muzej naivne umjetnosti, 2006.<br /> <br /> *Crnković, V. Skurjeni. Zagreb: Hrvatski muzej naivne umjetnosti, 1998.<br /> <br /> *Lenković, M. Matija Skurjeni: Fantastični svijet Matije Skurjenija, 2010.<br /> <br /> *Laljak,S. Matija Skurjeni, počasni građanin Zaprešića. // Zaprešićki godišnjak 1991 / uredio Stjepan Laljak. Zaprešić : Matica hrvatska Zaprešić, 1991. Str. 136<br /> <br /> *Maleković, V. Skurjeni. Zagreb: Sveučilišna naklada Liber, 1982. <br /> <br /> *Muzej Matija Skurjeni. http://www.muzej-matija-skurjeni.hr/omuzeju.swf<br /> <br /> *Vrabec, V. Galerija Matije Skurijenija: Narodno sveučilište Zaprešić, 1987.</div> Fri, 31 May 2013 11:57:52 GMT Oskupljenovo http://www.wiki-dveri.info/wiki/Razgovor:Matija_Skurjeni http://www.wiki-dveri.info/wiki/Datoteka:Masni_zalogaj.jpg <p>Oskupljenovo:&#32;</p> <hr /> <div></div> Fri, 31 May 2013 11:57:08 GMT Oskupljenovo http://www.wiki-dveri.info/wiki/Razgovor_o_datoteci:Masni_zalogaj.jpg http://www.wiki-dveri.info/wiki/Matija_Skurjeni <p>Oskupljenovo:&#32;/* Djetinjstvo i školovanje */</p> <hr /> <div>'''Matija Skurjeni''' Veternica (Hrvatsko Zagorje) 14. prosinca 1898. - Zaprešić 04.listopada 1990. - hrvatski slikar naive<br /> <br /> <br /> <br /> == Djetinjstvo i školovanje ==<br /> [[Datoteka:Skurjeni.jpg|200px|mini|left|Matija Skurjeni]]<br /> <br /> <br /> Matija Skurjeni rodio se 14.prosinca 1898.u Veternici (Hrvatsko zagorje), kao sedmo dijete u obitelji, od oca Jure (tesara) i majke Magde (kućanice). Do svoje dvanaeste godine bio je pastir te je pomagao roditeljima u domaćinstvu. Školu nije pohađao zbog siromaštva, a čitati i pisati naučio je od starije braće. Kasnije kao regrut, u jednoj zagrebačkoj vojarni, nadoknadio je nedostatak redovnog školovanja (1916.). Pohađao je tečaj na kojemu su se učile osnove povijesti umjetnosti i različite likovne tehnike. Bio je predmet izrugivanja zbog drugačijeg pristupa radu te &quot;čudnom&quot; načinu slikanja. Voditelj tečaja ga je branio i rekao kako je Matija pronašao svoj izraz, tj. da nikoga ne oponaša. Time je prestalo podsmjehivanje Matijinom slikarstvu.<br /> <br /> == Vojnički dani ==<br /> <br /> U svibnju 1916. unovačen je i boravi godinu dana kao regrut u jednoj zagrebačkoj vojarni, jer je bio fizički preslab za ratne napore. U svibnju 1917. odlazi na istočnu frontu, Besarabiju. Njegova jedinica probija se do Zablatova gdje se prvi put sreće s događajima Oktobarske revolucije, a u jesen je prebačen u Tirol. Ranjen je na talijanskoj fronti kod Castel Tessina 1918. i prebačen u vojnu bolnicu u Braunau, u Češkoj, a u jesen, prebačen je u Zagreb, odakle odlazi u Veternicu.<br /> Vojni rok u jugoslavenskoj vojsci služi u Skopju 1921. godine. Obolivši od tropske malarije (1922.) upućen je na liječenje u Zagreb. Iste godine otpušten je iz vojske te odlazi u Veternicu gdje se ponovo bavi kopanjem ugljena.<br /> <br /> == Soboslikarski zanat ==<br /> Radi kao pružni radnik na izgradnji pruge Karlovac - Metlika - Novo Mesto 1911. godine. Soboslikarski zanat uči u Metliki (travanj 1911.) Crkvenog slikara Sirnika iz Krapine upoznaje u Polipniku (gdje je i radio 1914.), a potkraj iste godine vraća se u Veternicu. Nakon vojske vraća se u Veternicu i radi kao rudar u Očuri.<br /> U Metliku odlazi 1923. gdje završava soboslikarski zanat. Položivši ispite odlazi u Zagreb gdje se zapošljava u soboslikarskom poduzeću Broz-Gubec-Zakošek.<br /> U mirovinu odlazi 1956., te se potpuno posvećuje slikarstvu. Prestaje slikati 1975. kada je i obolio. Umro je 04. listopada u Tuheljskim toplicama, a sahranjen je na starom groblju u Brdovcu 06. listopada 1990.<br /> <br /> == Likovno stvaralaštvo ==<br /> [[Datoteka:Skurjeni-ostres.jpg|200px|mini|left|Slika je u vlasništvu Ivana Čedomira Ostreša]]<br /> <br /> Matija Skurjeni prvu sliku naslikao je prema oleografiji ''Veronikin rubac''. Akvareli s motivima Baške nastaju 1924. (utjecaj boravka na otoku Krku). Sudjeluje u osnivanju Likovne sekcije Kulturno-umjetničkog društva željezničkih i transportnih radnika &quot;Vinko Jeđut&quot; u Zagrebu (1946). Večernje tečajeve pohađao je u prostorijama bivše Obrtničke škole, s predmetima crtanje glave, akt, anatomija perspektiva, povijest umjetnosti i vježbe iz primjenjene grafike. Nastavnici Likovne sekcije bili su akademski slikar Mladen Veža iz slikanja, akademski kipar Slavko Rukljač iz akta, i akademski slikar dr. Pavao Gavranić iz primjenjene grafike. Predavači su neko određeno vrijeme bili i akademski slikari Vilko Gliha-Selan i Antun Motika. Tečaj je završio 1949. godine.<br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> == Obitelj ==<br /> <br /> Marijom Dolović iz Sv.Roka (Međimurje) oženio se 1927. godine, no brak nije potrajao. Zoricom Kralić (Zagreb) ženi se 1932. godine, a godinu dana kasnije rodio im se sin Milan. U treći brak ušao je s Ivankom Gašparić (Ormož), s kojom je 1947. dobio sina Srećka. Kuću u Zaprešiću kupuje 1953. godine, gdje se i nastanjuje.<br /> <br /> == Matijin karakter ==<br /> Jedan poznati kritičar došao je Matiji Skurjeniju s namjerom da kupi sliku. Hvalio ga je i rekao kako je pisao samo najbolje o njemu da bi što povoljnije kupio sliku. Matija je prepoznao namjeru kritičara, te mu odbio prodati sliku. <br /> <br /> Prije nekoliko desetaka godina Matija je poklonio svoju sliku rođacima. Slika je sadržavala pejzaž s jezerom i livadom. Rođaci nisu znali cijeniti umjetnost i nisu obraćali pozornost na sliku. Slika se nakon nekog vremena uništila, te ju je Matija restaurirao. U periodu restauriranja jedan kupac se jako zainteresirao za tu sliku i ponudio poveću svotu novaca. Dobiveni novac Matija je dao rođacima i oni su kupili livadu i kravu.<br /> <br /> Tim postupcima Matija je pokazao koliko je darežljiv i pošten.<br /> <br /> == Muzej Matija Skurjeni ==<br /> <br /> [[Datoteka:Muzej Skurjeni.jpg|200px|mini|left|Muzej Matija Skurjeni u Novim Dvorima]]<br /> <br /> Doselivši se u Zaprešić Matija Skurjeni stvara najveći dio svog likovnog opusa. Tadašnjoj Općini Zaprešić želio je darovati svoje slike, a neke posuditi i tako je došlo do darovnog ugovora (1984.) Matija Skurjeni daruje svoje slike, a Općina Zaprešić obvezuje se otvoriti galeriju koja će nositi slikarevo ime. U Novim Dvorima u Zaprešiću otvorena je Galerija Matija Skurjeni 15. srpnja 1987. i priključena Narodnom sveučilištu u čijem je sastavu bio i Muzej Brdovec. Iste godine Matija Skurjeni proglašen je počasnim građaninom Zaprešića. Galerija Skurjeni djeluje u sastavu Muzeja Brdovec do 2000. godine. Na prijedlog grada Zaprešića od Ministarstva kulture traži se suglasnost o osnivanju Muzeja &quot;Matija Skurjeni&quot; sa stalnim postavom. Prijedlog koncepcije sastavio je muzejski savjetnik Mario Lenković. Dana 20. studenoga 2000. godine Ministarstvo je prihvatilo prijedlog i suglasnost Muzejskog vijeća te odobrilo prerastanje Galerije Matija Skurjeni u Muzej &quot;Matija Skurjeni&quot;, sa stalnim postavom koji obuhvaća cjelokupni stvaralački opus Matije Skurjenija od najranijih radova pa do posljednjih djela i muzejskim vodičem. U muzeju se mogu razgledati najvažniji radovi Matije Skurjenija: slike - ulja na platnu, crteži i grafike.<br /> <br /> <br /> <br /> == Važnije samostalne izložbe ==<br /> <br /> Zagreb, Galerija primitivne umjetnosti 1958, 1962, 1977.<br /> <br /> Beograd, Galerija Doma kulture Zapadni Vraćar 1959.<br /> <br /> Rim, Galleria la Nouva Pesa (Generalić, Virius, Skurjeni) 1960.<br /> <br /> Split, Galerija umjetnina 1961.<br /> <br /> Paris, Galerie Mona lisa 1962, 1966 (Kopac, Rabuzin, Skurjeni)<br /> <br /> Köln, Galerie Rudolf Zwirner 1963, 1965 (Skurjeni, Lacković)<br /> <br /> Zagreb, Likovni studio, Kabinet grafike JAZU 1964.<br /> <br /> Samobor, Samoborski muzej 1967.<br /> <br /> Zürich, Galerie für Naive Kunst, Bruno Bischofberger 1968.<br /> <br /> Zlatar, Galerija izvorne umjetnosti 1973, 1998.<br /> <br /> Frankfurt, Bank für Gemeinwirtschaft 1973.<br /> <br /> Zagreb, Galerija Dubrava 1974.<br /> <br /> Zagreb, Izložbeni salon Doma JNA 1974.<br /> <br /> Milano, Art Gallery 1978.<br /> <br /> Zaprešić, Škola Antuna Augustinčić 1983.<br /> <br /> Zagreb, Galerija Dubrava 1984.<br /> <br /> Zaprešić, Galerija Matija Skurjeni 1987.<br /> <br /> Zagreb, Galerija Virius 1988.<br /> <br /> Bönnigheim, Museum Charlotte Zander 1998.<br /> <br /> Zagreb, Muzejsko-galerijski centar Gradec 1998.<br /> <br /> Zaprešić, Galerija Matija Skurjeni 1998.<br /> <br /> == Nagrade i priznanja ==<br /> <br /> Prvu nagradu za slikarstvo dobio je na izložbi 4. Internationale Kunstausstellung der Eisenbahner (Stadtmuseum) u Munchenu 1959.g. Pet godina kasnije, prima prvu nagradu na Prvoj izložbi slikara željezničara Hrvatske u Zagrebu. Posebno priznanje Odbora za nagrade na Prvoj zagrebačkoj izložbi jugoslavenskoga crteža, dobio je u Zagrebu, 1968. Godine 1973. dobio je prvu nagradu Međunarodnog žirija na izložbi Naiva 73 (Galerija primitivne umjetnosti, Zagreb). Dvije godine kasnije od Josipa Broza Tita, Skurjeniju je dodijeljen Orden rada sa zlatnim vijencem. Godine 1977. Taborska listina dodijelila mu je priznanje Tabora likovnih samorastnikov u Trebnju (Slovenija). Nakon toga, Zlatnu paletu Zlatara za ukupno umjetničko stvaralaštvo, izvornost i osobni doprinos afirmaciji izvorne umjetnosti, dodijelio mu je Sabor izvornih umjetnika Jugoslavije (Zlatar). Posebno priznanje dobio je i na izložbi Prvi bijenale jugoslavenske samouke likovne umjetnosti u Svetozarevu, 1981. godine. Istu nagradu dobio je i dvije godine kasnije. Godine 1994. dobio je Počasnu diplomu Međunarodonog žirija na izložbi Insita 94 od Slovenske narodne galerije u Bratislavi. Također, tri godine kasnije dobiva Počasno priznanje Međunarodnog žirija za djela prikazana na izložbi Insita 97 od Slovenske narodne galerije u Bratislavi.<br /> <br /> == Filmovi o Matiji Skurjeniju ==<br /> <br /> '' Vlakovi, život i snovi slikara Matije Skurjenog'' fim je čiji je scenarij napisala Ivana Vrkljan, a režiju Ante Viculina, proizvodnja Radio-televizija Zagreb 06. lipnja 1966.godine. Tekst za film ''Naive Zwischen Rousseau und Generalić'', napisao je Oto Bihalji-Merin, a nastao je u proizvodnji Hessischer Rundfunk, u Frankfurtu 1974.godine. Scenarij i režiju za film ''Matija Skurjeni'', nastali su pod palicom Branka Ranitovića u proizvodnji Radio-televizije Zagreb, 1974. godine. Film ''Croatian Naive Art'' (Hrvatska naivna umjetnost) proizveden je u Los Angelesu, 1990.godine., a za scenarij i režiju zaslužan je bio Jakov Sedlar. Hrvatska televizija proizvela je 1993. godine film ''I san i java/ Matija Skurjeni'', a za scenarij i režiju odgovoran je Miroslav Mahečić.<br /> <br /> <br /> <br /> == Literatura ==<br /> <br /> *Crnković, V. i Zander. Munchen: C. Hommage a Matija Skurjeni: Galerie fur naive Kunst und art Brut, 1987.<br /> <br /> *Crnković, V. Skurjeni. Zagreb:Hrvatski muzej naivne umjetnosti, 2006.<br /> <br /> *Crnković, V. Skurjeni. Zagreb: Hrvatski muzej naivne umjetnosti, 1998.<br /> <br /> *Lenković, M. Matija Skurjeni: Fantastični svijet Matije Skurjenija, 2010.<br /> <br /> *Laljak,S. Matija Skurjeni, počasni građanin Zaprešića. // Zaprešićki godišnjak 1991 / uredio Stjepan Laljak. Zaprešić : Matica hrvatska Zaprešić, 1991. Str. 136<br /> <br /> *Maleković, V. Skurjeni. Zagreb: Sveučilišna naklada Liber, 1982. <br /> <br /> *Muzej Matija Skurjeni. http://www.muzej-matija-skurjeni.hr/omuzeju.swf<br /> <br /> *Vrabec, V. Galerija Matije Skurijenija: Narodno sveučilište Zaprešić, 1987.</div> Fri, 31 May 2013 11:55:41 GMT Oskupljenovo http://www.wiki-dveri.info/wiki/Razgovor:Matija_Skurjeni http://www.wiki-dveri.info/wiki/Datoteka:Skurjeni.jpg <p>Oskupljenovo:&#32;</p> <hr /> <div></div> Fri, 31 May 2013 11:54:28 GMT Oskupljenovo http://www.wiki-dveri.info/wiki/Razgovor_o_datoteci:Skurjeni.jpg http://www.wiki-dveri.info/wiki/Matija_Skurjeni <p>Oskupljenovo:&#32;</p> <hr /> <div>'''Matija Skurjeni''' Veternica (Hrvatsko Zagorje) 14. prosinca 1898. - Zaprešić 04.listopada 1990. - hrvatski slikar naive<br /> <br /> <br /> <br /> <br /> == Djetinjstvo i školovanje ==<br /> <br /> Matija Skurjeni rodio se 14.prosinca 1898.u Veternici (Hrvatsko zagorje), kao sedmo dijete u obitelji, od oca Jure (tesara) i majke Magde (kućanice). Do svoje dvanaeste godine bio je pastir te je pomagao roditeljima u domaćinstvu. Školu nije pohađao zbog siromaštva, a čitati i pisati naučio je od starije braće. Kasnije kao regrut, u jednoj zagrebačkoj vojarni, nadoknadio je nedostatak redovnog školovanja (1916.). Pohađao je tečaj na kojemu su se učile osnove povijesti umjetnosti i različite likovne tehnike. Bio je predmet izrugivanja zbog drugačijeg pristupa radu te &quot;čudnom&quot; načinu slikanja. Voditelj tečaja ga je branio i rekao kako je Matija pronašao svoj izraz, tj.da nikoga ne oponaša. Time je prestalo podsmjehivanje Matijinom slikarstvu.<br /> <br /> <br /> == Vojnički dani ==<br /> <br /> U svibnju 1916. unovačen je i boravi godinu dana kao regrut u jednoj zagrebačkoj vojarni, jer je bio fizički preslab za ratne napore. U svibnju 1917. odlazi na istočnu frontu, Besarabiju. Njegova jedinica probija se do Zablatova gdje se prvi put sreće s događajima Oktobarske revolucije, a u jesen je prebačen u Tirol. Ranjen je na talijanskoj fronti kod Castel Tessina 1918. i prebačen u vojnu bolnicu u Braunau, u Češkoj, a u jesen, prebačen je u Zagreb, odakle odlazi u Veternicu.<br /> Vojni rok u jugoslavenskoj vojsci služi u Skopju 1921. godine. Obolivši od tropske malarije (1922.) upućen je na liječenje u Zagreb. Iste godine otpušten je iz vojske te odlazi u Veternicu gdje se ponovo bavi kopanjem ugljena.<br /> <br /> <br /> == Soboslikarski zanat ==<br /> Radi kao pružni radnik na izgradnji pruge Karlovac - Metlika - Novo Mesto 1911. godine. Soboslikarski zanat uči u Metliki (travanj 1911.) Crkvenog slikara Sirnika iz Krapine upoznaje u Polipniku (gdje je i radio 1914.), a potkraj iste godine vraća se u Veternicu. Nakon vojske vraća se u Veternicu i radi kao rudar u Očuri.<br /> U Metliku odlazi 1923. gdje završava soboslikarski zanat. Položivši ispite odlazi u Zagreb gdje se zapošljava u soboslikarskom poduzeću Broz-Gubec-Zakošek.<br /> U mirovinu odlazi 1956., te se potpuno posvećuje slikarstvu. Prestaje slikati 1975. kada je i obolio. Umro je 04. listopada u Tuheljskim toplicama, a sahranjen je na starom groblju u Brdovcu 06. listopada 1990.<br /> <br /> == Likovno stvaralaštvo ==<br /> <br /> Matija Skurjeni prvu sliku naslikao je prema oleografiji ''Veronikin rubac''. Akvareli s motivima Baške nastaju 1924. (utjecaj boravka na otoku Krku). Sudjeluje u osnivanju Likovne sekcije Kulturno-umjetničkog društva željezničkih i transportnih radnika &quot;Vinko Jeđut&quot; u Zagrebu (1946). Večernje tečajeve pohađao je u oristorijama bivše Obrtničke škole, s predmetima crtanje glave, akrt, anatomija perspektiva, povijest umjetnosti i vježbe iz primjenjene grafike. Nastavnici Likovne sekcije bili su akademski slikar Mladen Veža iz slikanja, akademski kipar Slavko Rukljač iz akta, i akademski slikar dr. Pavao Gavranić iz primjenjene grafike. Predavači su neko određeno vrijeme bili i akademski slikari Vilko Gliha-Selan i Antun Motika. Tečaj je završio 1949. godine.<br /> <br /> == Obitelj ==<br /> <br /> Marijom Dolović iz Sv.Roka (Međimurje) oženio se 1927. godine, no brak nije potrajao. Zoricom Kralić (Zagreb) ženi se 1932. godine, a godinu dana kasnije rodio im se sin Milan. U treći brak ušao je s Ivankom Gašparić (Ormož), s kojom je 1947. dobio sina Srećka. Kuću u Zaprešiću kupuje 1953. godine, gdje se i nastanjuje.<br /> <br /> <br /> <br /> == Matijin karakter ==<br /> Jedan poznati kritičar došao je Matiji Skurjeniju s namjerom da kupi sliku. Hvalio ga je i rekao kako je pisao samo najbolje o njemu da bi što povoljnije kupio sliku. Matija je prepoznao namjeru kritičara te mu odbio prodati sliku. <br /> <br /> Prije nekoliko desetaka godina Matija je poklonio svoju sliku rođacima. Slika je sadržavala pejzaž s jezerom i livadom. Rođaci nisu znali cijeniti umjetnost i nisu obraćali pozornost na sliku. Slika se nakon nekog vremena uništila te ju je Matija restaurirao. U periodu restauriranja jedan kupac se jako zainteresirao za tu sliku i ponudio poveću svotu novaca. Dobiveni novac Matija je dao rođacima i oni su kupili livadu i kravu.<br /> <br /> Tim postupcima Matija je pokazao koliko je darežljiv i pošten.<br /> <br /> <br /> <br /> == Muzej Matija Skurjeni ==<br /> Doselivši se u Zaprešić Matija Skurjeni stvara najveći dio svog likovnog opusa. Tadašnjoj Općini Zaprešić želio je darovati svoje slike, a neke posuditi i tako je došlo do darovnog ugovora (1984.) Matija Skurjeni daruje svoje slike, a Općina Zaprešić obvezuje se otvoriti galeriju koja će nositi slikarevo ime. U Novim Dvorima u Zaprešiću otvorena je Galerija Matija Skurjeni 15. srpnja 1987. i priključena Narodnom sveučilištu u čijem je sastavu bio i Muzej Brdovec. Iste godine Matija Skurjeni proglašen je počasnim građaninom Zaprešića. Galerija Skurjeni djeluje u sastavu Muzeja Brdovec do 2000. godine. Na prijedlog grada Zaprešića od Ministarstva kulture traži se suglasnost o osnivanju Muzeja &quot;Matija Skurjeni&quot; sa stalnim postavom. Prijedlog koncepcije sastavio je muzejski savjetnik Mario Lenković. Dana 20. studenoga 2000. godine Ministarstvo je prihvatilo prijedlog i suglasnost Muzejskog vijeća te odobrilo prerastanje Galerije Matija Skurjeni u Muzej &quot;Matija Skurjeni&quot;, sa stalnim postavom koji obuhvaća cjelokupni stvaralački opus Matije Skurjenija od najranijih radova pa do posljednjih djela i muzejskim vodičem. U muzeju se mogu razgledati najvažniji radovi Matije Skurjenija: slike - ulja na platnu, crteži i grafike.<br /> <br /> <br /> <br /> <br /> == Važnije samostalne izložbe ==<br /> <br /> Zagreb, Galerija primitivne umjetnosti 1958, 1962, 1977.<br /> <br /> Beograd, Galerija Doma kulture Zapadni Vraćar 1959.<br /> <br /> Rim, Galleria la Nouva Pesa (Generalić, Virius, Skurjeni) 1960.<br /> <br /> Split, Galerija umjetnina 1961.<br /> <br /> Paris, Galerie Mona lisa 1962, 1966 (Kopac, Rabuzin, Skurjeni)<br /> <br /> Köln, Galerie Rudolf Zwirner 1963, 1965 (Skurjeni, Lacković)<br /> <br /> Zagreb, Likovni studio, Kabinet grafike JAZU 1964.<br /> <br /> Samobor, Samoborski muzej 1967.<br /> <br /> Zürich, Galerie für Naive Kunst, Bruno Bischofberger 1968.<br /> <br /> Zlatar, Galerija izvorne umjetnosti 1973, 1998.<br /> <br /> Frankfurt, Bank für Gemeinwirtschaft 1973.<br /> <br /> Zagreb, Galerija Dubrava 1974.<br /> <br /> Zagreb, Izložbeni salon Doma JNA 1974.<br /> <br /> Milano, Art Gallery 1978.<br /> <br /> Zaprešić, Škola Antuna Augustinčić 1983.<br /> <br /> Zagreb, Galerija Dubrava 1984.<br /> <br /> Zaprešić, Galerija Matija Skurjeni 1987.<br /> <br /> Zagreb, Galerija Virius 1988.<br /> <br /> Bönnigheim, Museum Charlotte Zander 1998.<br /> <br /> Zagreb, Muzejsko-galerijski centar Gradec 1998.<br /> <br /> Zaprešić, Galerija Matija Skurjeni 1998.<br /> <br /> <br /> <br /> <br /> == Nagrade i priznanja ==<br /> <br /> <br /> Prvu nagradu za slikarstvo dobio je na izložbi 4. Internationale Kunstausstellung der Eisenbahner (Stadtmuseum) u Munchenu 1959.g. Pet godina kasnije, dobio je prvu nagradu na Prvoj izložbi slikara željezničara Hrvatske u Zagrebu. Posebno priznanje Odbora za nagrade na Prvoj zagrebačkoj izložbi jugoslavenskoga crteža, dobio je u Zagrebu, 1968.g. 1973.g. dobio je prvu nagradu Međunarodnog žirija na izložbi Naiva 73 (Galerija primitivne umjetnosti, Zagreb). Dvije godine kasnije od Josipa Broza Tita, Skurjeniju je dodijeljen Orden rada sa zlatnim vijencem. 1977.g. Taborska listina dodijelila mu je priznanje Tabora likovnih samorastnikov u Trebnju (Slovenija). Nakon toga, Zlatnu paletu Zlatara za ukupno umjetničko stvaralaštvo, izvornost i osobni doprinos afirmaciji izvorne umjetnosti, dodijelio mu je Sabor izvornih umjetnika Jugoslavije (Zlatar). Posebno priznanje dobio je i na izložbi Prvi bijenale jugoslavenske samouke likovne umjetnosti u Svetozarevu, 1981.g. Istu nagradu dobio je i dvije godine kasnije. 1994.g. dobio je Počasnu diplomu Međunarodonog žirija na izložbi Insita 94 od Slovenske narodne galerije u Bratislavi. Također, tri godine kasnije dobiva Počasno priznanje Međunarodnog žirija za djela prikazana na izložbi Insita 97 od Slovenske narodne galerije u Bratislavi.<br /> == Filmovi o Matiji Skurjeniju ==<br /> <br /> <br /> <br /> == Literatura ==<br /> <br /> <br /> <br /> Maleković, V. Skurjeni. Zagreb: Sveučilišna naklada Liber, 1982. <br /> <br /> Crnković, V. Skurjeni. Zagreb: Hrvatski muzej naivne umjetnosti, 1998.<br /> <br /> Lenković, M. Matija Skurjeni: Fantastični svijet Matije Skurjenija, 2010.<br /> <br /> Vrabec, V. Galerija Matije Skurijenija: Narodno sveučilište Zaprešić, 1987.<br /> <br /> Crnković, V. i Zander. Munchen: C. Hommage a Matija Skurjeni: Galerie fur naive Kunst und art Brut, 1987.<br /> <br /> Crnković, V. Skurjeni. Zagreb:Hrvatski muzej naivne umjetnosti, 2006.<br /> <br /> Zaprešićki godišnjak 1991. Zaprešić : Matica hrvatska Zaprešić, 1991.<br /> <br /> Muzej Matija Skurjeni. http://www.muzej-matija-skurjeni.hr/omuzeju.swf</div> Sat, 20 Apr 2013 08:03:51 GMT Oskupljenovo http://www.wiki-dveri.info/wiki/Razgovor:Matija_Skurjeni http://www.wiki-dveri.info/wiki/Matija_Skurjeni <p>Oskupljenovo:&#32;</p> <hr /> <div>'''Matija Skurjeni''' Veternica (Hrvatsko Zagorje) 14. prosinca 1898. - Zaprešić 04.listopada 1990. - hrvatski slikar naive<br /> <br /> <br /> <br /> <br /> == Djetinjstvo i školovanje ==<br /> <br /> Matija Skurjeni rodio se 14.prosinca 1898.u Veternici (Hrvatsko zagorje), kao sedmo dijete u obitelji, od oca Jure (tesara) i majke Magde (kućanice). Do svoje dvanaeste godine bio je pastir te je pomagao roditeljima u domaćinstvu. Školu nije pohađao zbog siromaštva, a čitati i pisati naučio je od starije braće. Kasnije kao regrut, u jednoj zagrebačkoj vojarni, nadoknadio je nedostatak redovnog školovanja (1916.). Pohađao je tečaj na kojemu su se učile osnove povijesti umjetnosti i različite likovne tehnike. Bio je predmet izrugivanja zbog drugačijeg pristupa radu te &quot;čudnom&quot; načinu slikanja. Voditelj tečaja ga je branio i rekao kako je Matija pronašao svoj izraz, tj.da nikoga ne oponaša. Time je prestalo podsmjehivanje Matijinom slikarstvu.<br /> <br /> <br /> == Vojnički dani ==<br /> <br /> U svibnju 1916. unovačen je i boravi godinu dana kao regrut u jednoj zagrebačkoj vojarni, jer je bio fizički preslab za ratne napore. U svibnju 1917. odlazi na istočnu frontu, Besarabiju. Njegova jedinica probija se do Zablatova gdje se prvi put sreće s događajima Oktobarske revolucije, a u jesen je prebačen u Tirol. Ranjen je na talijanskoj fronti kod Castel Tessina 1918. i prebačen u vojnu bolnicu u Braunau, u Češkoj, a u jesen, prebačen je u Zagreb, odakle odlazi u Veternicu.<br /> Vojni rok u jugoslavenskoj vojsci služi u Skopju 1921. godine. Obolivši od tropske malarije (1922.) upućen je na liječenje u Zagreb. Iste godine otpušten je iz vojske te odlazi u Veternicu gdje se ponovo bavi kopanjem ugljena.<br /> <br /> <br /> == Soboslikarski zanat ==<br /> Radi kao pružni radnik na izgradnji pruge Karlovac - Metlika - Novo Mesto 1911. godine. Soboslikarski zanat uči u Metliki (travanj 1911.) Crkvenog slikara Sirnika iz Krapine upoznaje u Polipniku (gdje je i radio 1914.), a potkraj iste godine vraća se u Veternicu. Nakon vojske vraća se u Veternicu i radi kao rudar u Očuri.<br /> U Metliku odlazi 1923. gdje završava soboslikarski zanat. Položivši ispite odlazi u Zagreb gdje se zapošljava u soboslikarskom poduzeću Broz-Gubec-Zakošek.<br /> U mirovinu odlazi 1956., te se potpuno posvećuje slikarstvu. Prestaje slikati 1975. kada je i obolio. Umro je 04. listopada u Tuheljskim toplicama, a sahranjen je na starom groblju u Brdovcu 06. listopada 1990.<br /> <br /> == Likovno stvaralaštvo ==<br /> <br /> Matija Skurjeni prvu sliku naslikao je prema oleografiji ''Veronikin rubac''. Akvareli s motivima Baške nastaju 1924. (utjecaj boravka na otoku Krku). Sudjeluje u osnivanju Likovne sekcije Kulturno-umjetničkog društva željezničkih i transportnih radnika &quot;Vinko Jeđut&quot; u Zagrebu (1946). Večernje tečajeve pohađao je u oristorijama bivše Obrtničke škole, s predmetima crtanje glave, akrt, anatomija perspektiva, povijest umjetnosti i vježbe iz primjenjene grafike. Nastavnici Likovne sekcije bili su akademski slikar Mladen Veža iz slikanja, akademski kipar Slavko Rukljač iz akta, i akademski slikar dr. Pavao Gavranić iz primjenjene grafike. Predavači su neko određeno vrijeme bili i akademski slikari Vilko Gliha-Selan i Antun Motika. Tečaj je završio 1949. godine.<br /> <br /> == Obitelj ==<br /> <br /> Marijom Dolović iz Sv.Roka (Međimurje) oženio se 1927. godine, no brak nije potrajao. Zoricom Kralić (Zagreb) ženi se 1932. godine, a godinu dana kasnije rodio im se sin Milan. U treći brak ušao je s Ivankom Gašparić (Ormož), s kojom je 1947. dobio sina Srećka. Kuću u Zaprešiću kupuje 1953. godine, gdje se i nastanjuje.<br /> <br /> <br /> <br /> == Matijin karakter ==<br /> Jedan poznati kritičar došao je Matiji Skurjeniju s namjerom da kupi sliku. Hvalio ga je i rekao kako je pisao samo najbolje o njemu da bi što povoljnije kupio sliku. Matija je prepoznao namjeru kritičara te mu odbio prodati sliku. <br /> <br /> Prije nekoliko desetaka godina Matija je poklonio svoju sliku rođacima. Slika je sadržavala pejzaž s jezerom i livadom. Rođaci nisu znali cijeniti umjetnost i nisu obraćali pozornost na sliku. Slika se nakon nekog vremena uništila te ju je Matija restaurirao. U periodu restauriranja jedan kupac se jako zainteresirao za tu sliku i ponudio poveću svotu novaca. Dobiveni novac Matija je dao rođacima i oni su kupili livadu i kravu.<br /> <br /> Tim postupcima Matija je pokazao koliko je darežljiv i pošten.<br /> <br /> <br /> <br /> == Muzej Matija Skurjeni ==<br /> Doselivši se u Zaprešić Matija Skurjeni stvara najveći dio svog likovnog opusa. Tadašnjoj Općini Zaprešić želio je darovati svoje slike, a neke posuditi i tako je došlo do darovnog ugovora (1984.) Matija Skurjeni daruje svoje slike, a Općina Zaprešić obvezuje se otvoriti galeriju koja će nositi slikarevo ime. U Novim Dvorima u Zaprešiću otvorena je Galerija Matija Skurjeni 15. srpnja 1987. i priključena Narodnom sveučilištu u čijem je sastavu bio i Muzej Brdovec. Iste godine Matija Skurjeni proglašen je počasnim građaninom Zaprešića. Galerija Skurjeni djeluje u sastavu Muzeja Brdovec do 2000. godine. Na prijedlog grada Zaprešića od Ministarstva kulture traži se suglasnost o osnivanju Muzeja &quot;Matija Skurjeni&quot; sa stalnim postavom. Prijedlog koncepcije sastavio je muzejski savjetnik Mario Lenković. Dana 20. studenoga 2000. godine Ministarstvo je prihvatilo prijedlog i suglasnost Muzejskog vijeća te odobrilo prerastanje Galerije Matija Skurjeni u Muzej &quot;Matija Skurjeni&quot;, sa stalnim postavom koji obuhvaća cjelokupni stvaralački opus Matije Skurjenija od najranijih radova pa do posljednjih djela i muzejskim vodičem. U muzeju se mogu razgledati najvažniji radovi Matije Skurjenija: slike - ulja na platnu, crteži i grafike.<br /> <br /> <br /> <br /> <br /> == Važnije samostalne izložbe ==<br /> <br /> Zagreb, Galerija primitivne umjetnosti 1958, 1962, 1977.<br /> <br /> Beograd, Galerija Doma kulture Zapadni Vraćar 1959.<br /> <br /> Rim, Galleria la Nouva Pesa (Generalić, Virius, Skurjeni) 1960.<br /> <br /> Split, Galerija umjetnina 1961.<br /> <br /> Paris, Galerie Mona lisa 1962, 1966 (Kopac, Rabuzin, Skurjeni)<br /> <br /> Köln, Galerie Rudolf Zwirner 1963, 1965 (Skurjeni, Lacković)<br /> <br /> Zagreb, Likovni studio, Kabinet grafike JAZU 1964.<br /> <br /> Samobor, Samoborski muzej 1967.<br /> <br /> Zürich, Galerie für Naive Kunst, Bruno Bischofberger 1968.<br /> <br /> Zlatar, Galerija izvorne umjetnosti 1973, 1998.<br /> <br /> Frankfurt, Bank für Gemeinwirtschaft 1973.<br /> <br /> Zagreb, Galerija Dubrava 1974.<br /> <br /> Zagreb, Izložbeni salon Doma JNA 1974.<br /> <br /> Milano, Art Gallery 1978.<br /> <br /> Zaprešić, Škola Antuna Augustinčić 1983.<br /> <br /> Zagreb, Galerija Dubrava 1984.<br /> <br /> Zaprešić, Galerija Matija Skurjeni 1987.<br /> <br /> Zagreb, Galerija Virius 1988.<br /> <br /> Bönnigheim, Museum Charlotte Zander 1998.<br /> <br /> Zagreb, Muzejsko-galerijski centar Gradec 1998.<br /> <br /> Zaprešić, Galerija Matija Skurjeni 1998.<br /> <br /> <br /> <br /> <br /> == Nagrade i priznanja ==<br /> <br /> <br /> Prvu nagradu za slikarstvo dobio je na izložbi 4. Internationale Kunstausstellung der Eisenbahner (Stadtmuseum) u Munchenu 1959.g. Pet godina kasnije, dobio je prvu nagradu na Prvoj izložbi slikara željezničara Hrvatske u Zagrebu. Posebno priznanje Odbora za nagrade na Prvoj zagrebačkoj izložbi jugoslavenskoga crteža, dobio je u Zagrebu, 1968.g. 1973.g. dobio je prvu nagradu Međunarodnog žirija na izložbi Naiva 73 (Galerija primitivne umjetnosti, Zagreb). Dvije godine kasnije od Josipa Broza Tita, Skurjeniju je dodijeljen Orden rada sa zlatnim vijencem. 1977.g. Taborska listina dodijelila mu je priznanje Tabora likovnih samorastnikov u Trebnju (Slovenija). Nakon toga, Zlatnu paletu Zlatara za ukupno umjetničko stvaralaštvo, izvornost i osobni doprinos afirmaciji izvorne umjetnosti, dodijelio mu je Sabor izvornih umjetnika Jugoslavije (Zlatar).<br /> == Filmovi o Matiji Skurjeniju ==<br /> <br /> <br /> == Filmovi Matija Skurjeni ==<br /> Film <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> == Literatura ==<br /> <br /> <br /> <br /> Maleković, V. Skurjeni. Zagreb: Sveučilišna naklada Liber, 1982. <br /> <br /> Crnković, V. Skurjeni. Zagreb: Hrvatski muzej naivne umjetnosti, 1998.<br /> <br /> Lenković, M. Matija Skurjeni: Fantastični svijet Matije Skurjenija, 2010.<br /> <br /> Vrabec, V. Galerija Matije Skurijenija: Narodno sveučilište Zaprešić, 1987.<br /> <br /> Crnković, V. i Zander. Munchen: C. Hommage a Matija Skurjeni: Galerie fur naive Kunst und art Brut, 1987.<br /> <br /> Crnković, V. Skurjeni. Zagreb:Hrvatski muzej naivne umjetnosti, 2006.<br /> <br /> Zaprešićki godišnjak 1991. Zaprešić : Matica hrvatska Zaprešić, 1991.<br /> <br /> Muzej Matija Skurjeni. http://www.muzej-matija-skurjeni.hr/omuzeju.swf</div> Sat, 20 Apr 2013 08:02:52 GMT Oskupljenovo http://www.wiki-dveri.info/wiki/Razgovor:Matija_Skurjeni http://www.wiki-dveri.info/wiki/Matija_Skurjeni <p>Oskupljenovo:&#32;/* Filmovi o Matiji Skurjeniju */</p> <hr /> <div>'''Matija Skurjeni''' Veternica (Hrvatsko Zagorje) 14. prosinca 1898. - Zaprešić 04.listopada 1990. - hrvatski slikar naive<br /> <br /> <br /> <br /> <br /> == Djetinjstvo i školovanje ==<br /> <br /> Matija Skurjeni rodio se 14.prosinca 1898.u Veternici (Hrvatsko zagorje), kao sedmo dijete u obitelji, od oca Jure (tesara) i majke Magde (kućanice). Do svoje dvanaeste godine bio je pastir te je pomagao roditeljima u domaćinstvu. Školu nije pohađao zbog siromaštva, a čitati i pisati naučio je od starije braće. Kasnije kao regrut, u jednoj zagrebačkoj vojarni, nadoknadio je nedostatak redovnog školovanja (1916.). Pohađao je tečaj na kojemu su se učile osnove povijesti umjetnosti i različite likovne tehnike. Bio je predmet izrugivanja zbog drugačijeg pristupa radu te &quot;čudnom&quot; načinu slikanja. Voditelj tečaja ga je branio i rekao kako je Matija pronašao svoj izraz, tj.da nikoga ne oponaša. Time je prestalo podsmjehivanje Matijinom slikarstvu.<br /> <br /> <br /> == Vojnički dani ==<br /> <br /> U svibnju 1916. unovačen je i boravi godinu dana kao regrut u jednoj zagrebačkoj vojarni, jer je bio fizički preslab za ratne napore. U svibnju 1917. odlazi na istočnu frontu, Besarabiju. Njegova jedinica probija se do Zablatova gdje se prvi put sreće s događajima Oktobarske revolucije, a u jesen je prebačen u Tirol. Ranjen je na talijanskoj fronti kod Castel Tessina 1918. i prebačen u vojnu bolnicu u Braunau, u Češkoj, a u jesen, prebačen je u Zagreb, odakle odlazi u Veternicu.<br /> Vojni rok u jugoslavenskoj vojsci služi u Skopju 1921. godine. Obolivši od tropske malarije (1922.) upućen je na liječenje u Zagreb. Iste godine otpušten je iz vojske te odlazi u Veternicu gdje se ponovo bavi kopanjem ugljena.<br /> <br /> <br /> == Soboslikarski zanat ==<br /> Radi kao pružni radnik na izgradnji pruge Karlovac - Metlika - Novo Mesto 1911. godine. Soboslikarski zanat uči u Metliki (travanj 1911.) Crkvenog slikara Sirnika iz Krapine upoznaje u Polipniku (gdje je i radio 1914.), a potkraj iste godine vraća se u Veternicu. Nakon vojske vraća se u Veternicu i radi kao rudar u Očuri.<br /> U Metliku odlazi 1923. gdje završava soboslikarski zanat. Položivši ispite odlazi u Zagreb gdje se zapošljava u soboslikarskom poduzeću Broz-Gubec-Zakošek.<br /> U mirovinu odlazi 1956., te se potpuno posvećuje slikarstvu. Prestaje slikati 1975. kada je i obolio. Umro je 04. listopada u Tuheljskim toplicama, a sahranjen je na starom groblju u Brdovcu 06. listopada 1990.<br /> <br /> == Likovno stvaralaštvo ==<br /> <br /> Matija Skurjeni prvu sliku naslikao je prema oleografiji ''Veronikin rubac''. Akvareli s motivima Baške nastaju 1924. (utjecaj boravka na otoku Krku). Sudjeluje u osnivanju Likovne sekcije Kulturno-umjetničkog društva željezničkih i transportnih radnika &quot;Vinko Jeđut&quot; u Zagrebu (1946). Večernje tečajeve pohađao je u oristorijama bivše Obrtničke škole, s predmetima crtanje glave, akrt, anatomija perspektiva, povijest umjetnosti i vježbe iz primjenjene grafike. Nastavnici Likovne sekcije bili su akademski slikar Mladen Veža iz slikanja, akademski kipar Slavko Rukljač iz akta, i akademski slikar dr. Pavao Gavranić iz primjenjene grafike. Predavači su neko određeno vrijeme bili i akademski slikari Vilko Gliha-Selan i Antun Motika. Tečaj je završio 1949. godine.<br /> <br /> == Obitelj ==<br /> <br /> Marijom Dolović iz Sv.Roka (Međimurje) oženio se 1927. godine, no brak nije potrajao. Zoricom Kralić (Zagreb) ženi se 1932. godine, a godinu dana kasnije rodio im se sin Milan. U treći brak ušao je s Ivankom Gašparić (Ormož), s kojom je 1947. dobio sina Srećka. Kuću u Zaprešiću kupuje 1953. godine, gdje se i nastanjuje.<br /> <br /> <br /> <br /> == Matijin karakter ==<br /> Jedan poznati kritičar došao je Matiji Skurjeniju s namjerom da kupi sliku. Hvalio ga je i rekao kako je pisao samo najbolje o njemu da bi što povoljnije kupio sliku. Matija je prepoznao namjeru kritičara te mu odbio prodati sliku. <br /> <br /> Prije nekoliko desetaka godina Matija je poklonio svoju sliku rođacima. Slika je sadržavala pejzaž s jezerom i livadom. Rođaci nisu znali cijeniti umjetnost i nisu obraćali pozornost na sliku. Slika se nakon nekog vremena uništila te ju je Matija restaurirao. U periodu restauriranja jedan kupac se jako zainteresirao za tu sliku i ponudio poveću svotu novaca. Dobiveni novac Matija je dao rođacima i oni su kupili livadu i kravu.<br /> <br /> Tim postupcima Matija je pokazao koliko je darežljiv i pošten.<br /> <br /> <br /> <br /> == Muzej Matija Skurjeni ==<br /> Doselivši se u Zaprešić Matija Skurjeni stvara najveći dio svog likovnog opusa. Tadašnjoj Općini Zaprešić želio je darovati svoje slike, a neke posuditi i tako je došlo do darovnog ugovora (1984.) Matija Skurjeni daruje svoje slike, a Općina Zaprešić obvezuje se otvoriti galeriju koja će nositi slikarevo ime. U Novim Dvorima u Zaprešiću otvorena je Galerija Matija Skurjeni 15. srpnja 1987. i priključena Narodnom sveučilištu u čijem je sastavu bio i Muzej Brdovec. Iste godine Matija Skurjeni proglašen je počasnim građaninom Zaprešića. Galerija Skurjeni djeluje u sastavu Muzeja Brdovec do 2000. godine. Na prijedlog grada Zaprešića od Ministarstva kulture traži se suglasnost o osnivanju Muzeja &quot;Matija Skurjeni&quot; sa stalnim postavom. Prijedlog koncepcije sastavio je muzejski savjetnik Mario Lenković. Dana 20. studenoga 2000. godine Ministarstvo je prihvatilo prijedlog i suglasnost Muzejskog vijeća te odobrilo prerastanje Galerije Matija Skurjeni u Muzej &quot;Matija Skurjeni&quot;, sa stalnim postavom koji obuhvaća cjelokupni stvaralački opus Matije Skurjenija od najranijih radova pa do posljednjih djela i muzejskim vodičem. U muzeju se mogu razgledati najvažniji radovi Matije Skurjenija: slike - ulja na platnu, crteži i grafike.<br /> <br /> <br /> <br /> <br /> == Važnije samostalne izložbe ==<br /> <br /> Zagreb, Galerija primitivne umjetnosti 1958, 1962, 1977.<br /> <br /> Beograd, Galerija Doma kulture Zapadni Vraćar 1959.<br /> <br /> Rim, Galleria la Nouva Pesa (Generalić, Virius, Skurjeni) 1960.<br /> <br /> Split, Galerija umjetnina 1961.<br /> <br /> Paris, Galerie Mona lisa 1962, 1966 (Kopac, Rabuzin, Skurjeni)<br /> <br /> Köln, Galerie Rudolf Zwirner 1963, 1965 (Skurjeni, Lacković)<br /> <br /> Zagreb, Likovni studio, Kabinet grafike JAZU 1964.<br /> <br /> Samobor, Samoborski muzej 1967.<br /> <br /> Zürich, Galerie für Naive Kunst, Bruno Bischofberger 1968.<br /> <br /> Zlatar, Galerija izvorne umjetnosti 1973, 1998.<br /> <br /> Frankfurt, Bank für Gemeinwirtschaft 1973.<br /> <br /> Zagreb, Galerija Dubrava 1974.<br /> <br /> Zagreb, Izložbeni salon Doma JNA 1974.<br /> <br /> Milano, Art Gallery 1978.<br /> <br /> Zaprešić, Škola Antuna Augustinčić 1983.<br /> <br /> Zagreb, Galerija Dubrava 1984.<br /> <br /> Zaprešić, Galerija Matija Skurjeni 1987.<br /> <br /> Zagreb, Galerija Virius 1988.<br /> <br /> Bönnigheim, Museum Charlotte Zander 1998.<br /> <br /> Zagreb, Muzejsko-galerijski centar Gradec 1998.<br /> <br /> Zaprešić, Galerija Matija Skurjeni 1998.<br /> <br /> <br /> <br /> <br /> == Nagrade i priznanja ==<br /> <br /> <br /> Prvu nagradu za slikarstvo dobio je na izložbi 4. Internationale Kunstausstellung der Eisenbahner (Stadtmuseum) u Munchenu 1959.g. Pet godina kasnije, dobio je prvu nagradu na Prvoj izložbi slikara željezničara Hrvatske u Zagrebu. Posebno priznanje Odbora za nagrade na Prvoj zagrebačkoj izložbi jugoslavenskoga crteža, dobio je u Zagrebu, 1968.g. 1973.g. dobio je prvu nagradu Međunarodnog žirija na izložbi Naiva 73 (Galerija primitivne umjetnosti, Zagreb). Dvije godine kasnije od Josipa Broza Tita, Skurjeniju je dodijeljen Orden rada sa zlatnim vijencem. 1977.g. Taborska listina dodijelila mu je priznanje Tabora likovnih samorastnikov u Trebnju (Slovenija). Nakon toga, Zlatnu paletu Zlatara za ukupno umjetničko stvaralaštvo, izvornost i osobni doprinos afirmaciji izvorne umjetnosti, dodijelio mu je Sabor izvornih umjetnika Jugoslavije (Zlatar).<br /> == Filmovi o Matiji Skurjeniju ==<br /> <br /> == Literatura ==<br /> <br /> <br /> <br /> Maleković, V. Skurjeni. Zagreb: Sveučilišna naklada Liber, 1982. <br /> <br /> Crnković, V. Skurjeni. Zagreb: Hrvatski muzej naivne umjetnosti, 1998.<br /> <br /> Lenković, M. Matija Skurjeni: Fantastični svijet Matije Skurjenija, 2010.<br /> <br /> Vrabec, V. Galerija Matije Skurijenija: Narodno sveučilište Zaprešić, 1987.<br /> <br /> Crnković, V. i Zander. Munchen: C. Hommage a Matija Skurjeni: Galerie fur naive Kunst und art Brut, 1987.<br /> <br /> Crnković, V. Skurjeni. Zagreb:Hrvatski muzej naivne umjetnosti, 2006.<br /> <br /> Zaprešićki godišnjak 1991. Zaprešić : Matica hrvatska Zaprešić, 1991.<br /> <br /> Muzej Matija Skurjeni. http://www.muzej-matija-skurjeni.hr/omuzeju.swf</div> Sat, 20 Apr 2013 08:01:03 GMT Oskupljenovo http://www.wiki-dveri.info/wiki/Razgovor:Matija_Skurjeni http://www.wiki-dveri.info/wiki/Matija_Skurjeni <p>Oskupljenovo:&#32;</p> <hr /> <div>'''Matija Skurjeni''' Veternica (Hrvatsko Zagorje) 14. prosinca 1898. - Zaprešić 04.listopada 1990. - hrvatski slikar naive<br /> <br /> <br /> <br /> <br /> == Djetinjstvo i školovanje ==<br /> <br /> Matija Skurjeni rodio se 14.prosinca 1898.u Veternici (Hrvatsko zagorje), kao sedmo dijete u obitelji, od oca Jure (tesara) i majke Magde (kućanice). Do svoje dvanaeste godine bio je pastir te je pomagao roditeljima u domaćinstvu. Školu nije pohađao zbog siromaštva, a čitati i pisati naučio je od starije braće. Kasnije kao regrut, u jednoj zagrebačkoj vojarni, nadoknadio je nedostatak redovnog školovanja (1916.). Pohađao je tečaj na kojemu su se učile osnove povijesti umjetnosti i različite likovne tehnike. Bio je predmet izrugivanja zbog drugačijeg pristupa radu te &quot;čudnom&quot; načinu slikanja. Voditelj tečaja ga je branio i rekao kako je Matija pronašao svoj izraz, tj.da nikoga ne oponaša. Time je prestalo podsmjehivanje Matijinom slikarstvu.<br /> <br /> <br /> == Vojnički dani ==<br /> <br /> U svibnju 1916. unovačen je i boravi godinu dana kao regrut u jednoj zagrebačkoj vojarni, jer je bio fizički preslab za ratne napore. U svibnju 1917. odlazi na istočnu frontu, Besarabiju. Njegova jedinica probija se do Zablatova gdje se prvi put sreće s događajima Oktobarske revolucije, a u jesen je prebačen u Tirol. Ranjen je na talijanskoj fronti kod Castel Tessina 1918. i prebačen u vojnu bolnicu u Braunau, u Češkoj, a u jesen, prebačen je u Zagreb, odakle odlazi u Veternicu.<br /> Vojni rok u jugoslavenskoj vojsci služi u Skopju 1921. godine. Obolivši od tropske malarije (1922.) upućen je na liječenje u Zagreb. Iste godine otpušten je iz vojske te odlazi u Veternicu gdje se ponovo bavi kopanjem ugljena.<br /> <br /> <br /> == Soboslikarski zanat ==<br /> Radi kao pružni radnik na izgradnji pruge Karlovac - Metlika - Novo Mesto 1911. godine. Soboslikarski zanat uči u Metliki (travanj 1911.) Crkvenog slikara Sirnika iz Krapine upoznaje u Polipniku (gdje je i radio 1914.), a potkraj iste godine vraća se u Veternicu. Nakon vojske vraća se u Veternicu i radi kao rudar u Očuri.<br /> U Metliku odlazi 1923. gdje završava soboslikarski zanat. Položivši ispite odlazi u Zagreb gdje se zapošljava u soboslikarskom poduzeću Broz-Gubec-Zakošek.<br /> U mirovinu odlazi 1956., te se potpuno posvećuje slikarstvu. Prestaje slikati 1975. kada je i obolio. Umro je 04. listopada u Tuheljskim toplicama, a sahranjen je na starom groblju u Brdovcu 06. listopada 1990.<br /> <br /> == Likovno stvaralaštvo ==<br /> <br /> Matija Skurjeni prvu sliku naslikao je prema oleografiji ''Veronikin rubac''. Akvareli s motivima Baške nastaju 1924. (utjecaj boravka na otoku Krku). Sudjeluje u osnivanju Likovne sekcije Kulturno-umjetničkog društva željezničkih i transportnih radnika &quot;Vinko Jeđut&quot; u Zagrebu (1946). Večernje tečajeve pohađao je u oristorijama bivše Obrtničke škole, s predmetima crtanje glave, akrt, anatomija perspektiva, povijest umjetnosti i vježbe iz primjenjene grafike. Nastavnici Likovne sekcije bili su akademski slikar Mladen Veža iz slikanja, akademski kipar Slavko Rukljač iz akta, i akademski slikar dr. Pavao Gavranić iz primjenjene grafike. Predavači su neko određeno vrijeme bili i akademski slikari Vilko Gliha-Selan i Antun Motika. Tečaj je završio 1949. godine.<br /> <br /> == Obitelj ==<br /> <br /> Marijom Dolović iz Sv.Roka (Međimurje) oženio se 1927. godine, no brak nije potrajao. Zoricom Kralić (Zagreb) ženi se 1932. godine, a godinu dana kasnije rodio im se sin Milan. U treći brak ušao je s Ivankom Gašparić (Ormož), s kojom je 1947. dobio sina Srećka. Kuću u Zaprešiću kupuje 1953. godine, gdje se i nastanjuje.<br /> <br /> <br /> <br /> == Matijin karakter ==<br /> Jedan poznati kritičar došao je Matiji Skurjeniju s namjerom da kupi sliku. Hvalio ga je i rekao kako je pisao samo najbolje o njemu da bi što povoljnije kupio sliku. Matija je prepoznao namjeru kritičara te mu odbio prodati sliku. <br /> <br /> Prije nekoliko desetaka godina Matija je poklonio svoju sliku rođacima. Slika je sadržavala pejzaž s jezerom i livadom. Rođaci nisu znali cijeniti umjetnost i nisu obraćali pozornost na sliku. Slika se nakon nekog vremena uništila te ju je Matija restaurirao. U periodu restauriranja jedan kupac se jako zainteresirao za tu sliku i ponudio poveću svotu novaca. Dobiveni novac Matija je dao rođacima i oni su kupili livadu i kravu.<br /> <br /> Tim postupcima Matija je pokazao koliko je darežljiv i pošten.<br /> <br /> <br /> <br /> == Muzej Matija Skurjeni ==<br /> Doselivši se u Zaprešić Matija Skurjeni stvara najveći dio svog likovnog opusa. Tadašnjoj Općini Zaprešić želio je darovati svoje slike, a neke posuditi i tako je došlo do darovnog ugovora (1984.) Matija Skurjeni daruje svoje slike, a Općina Zaprešić obvezuje se otvoriti galeriju koja će nositi slikarevo ime. U Novim Dvorima u Zaprešiću otvorena je Galerija Matija Skurjeni 15. srpnja 1987. i priključena Narodnom sveučilištu u čijem je sastavu bio i Muzej Brdovec. Iste godine Matija Skurjeni proglašen je počasnim građaninom Zaprešića. Galerija Skurjeni djeluje u sastavu Muzeja Brdovec do 2000. godine. Na prijedlog grada Zaprešića od Ministarstva kulture traži se suglasnost o osnivanju Muzeja &quot;Matija Skurjeni&quot; sa stalnim postavom. Prijedlog koncepcije sastavio je muzejski savjetnik Mario Lenković. Dana 20. studenoga 2000. godine Ministarstvo je prihvatilo prijedlog i suglasnost Muzejskog vijeća te odobrilo prerastanje Galerije Matija Skurjeni u Muzej &quot;Matija Skurjeni&quot;, sa stalnim postavom koji obuhvaća cjelokupni stvaralački opus Matije Skurjenija od najranijih radova pa do posljednjih djela i muzejskim vodičem. U muzeju se mogu razgledati najvažniji radovi Matije Skurjenija: slike - ulja na platnu, crteži i grafike.<br /> <br /> <br /> <br /> <br /> == Važnije samostalne izložbe ==<br /> <br /> Zagreb, Galerija primitivne umjetnosti 1958, 1962, 1977.<br /> <br /> Beograd, Galerija Doma kulture Zapadni Vraćar 1959.<br /> <br /> Rim, Galleria la Nouva Pesa (Generalić, Virius, Skurjeni) 1960.<br /> <br /> Split, Galerija umjetnina 1961.<br /> <br /> Paris, Galerie Mona lisa 1962, 1966 (Kopac, Rabuzin, Skurjeni)<br /> <br /> Köln, Galerie Rudolf Zwirner 1963, 1965 (Skurjeni, Lacković)<br /> <br /> Zagreb, Likovni studio, Kabinet grafike JAZU 1964.<br /> <br /> Samobor, Samoborski muzej 1967.<br /> <br /> Zürich, Galerie für Naive Kunst, Bruno Bischofberger 1968.<br /> <br /> Zlatar, Galerija izvorne umjetnosti 1973, 1998.<br /> <br /> Frankfurt, Bank für Gemeinwirtschaft 1973.<br /> <br /> Zagreb, Galerija Dubrava 1974.<br /> <br /> Zagreb, Izložbeni salon Doma JNA 1974.<br /> <br /> Milano, Art Gallery 1978.<br /> <br /> Zaprešić, Škola Antuna Augustinčić 1983.<br /> <br /> Zagreb, Galerija Dubrava 1984.<br /> <br /> Zaprešić, Galerija Matija Skurjeni 1987.<br /> <br /> Zagreb, Galerija Virius 1988.<br /> <br /> Bönnigheim, Museum Charlotte Zander 1998.<br /> <br /> Zagreb, Muzejsko-galerijski centar Gradec 1998.<br /> <br /> Zaprešić, Galerija Matija Skurjeni 1998.<br /> <br /> <br /> <br /> <br /> == Nagrade i priznanja ==<br /> <br /> <br /> Prvu nagradu za slikarstvo dobio je na izložbi 4. Internationale Kunstausstellung der Eisenbahner (Stadtmuseum) u Munchenu 1959.g. Pet godina kasnije, dobio je prvu nagradu na Prvoj izložbi slikara željezničara Hrvatske u Zagrebu. Posebno priznanje Odbora za nagrade na Prvoj zagrebačkoj izložbi jugoslavenskoga crteža, dobio je u Zagrebu, 1968.g. 1973.g. dobio je prvu nagradu Međunarodnog žirija na izložbi Naiva 73 (Galerija primitivne umjetnosti, Zagreb). Dvije godine kasnije od Josipa Broza Tita, Skurjeniju je dodijeljen Orden rada sa zlatnim vijencem. 1977.g. Taborska listina dodijelila mu je priznanje Tabora likovnih samorastnikov u Trebnju (Slovenija). Nakon toga, Zlatnu paletu Zlatara za ukupno umjetničko stvaralaštvo, izvornost i osobni doprinos afirmaciji izvorne umjetnosti, dodijelio mu je Sabor izvornih umjetnika Jugoslavije (Zlatar).<br /> == Filmovi o Matiji Skurjeniju ==<br /> <br /> <br /> <br /> == Literatura ==<br /> <br /> <br /> <br /> Maleković, V. Skurjeni. Zagreb: Sveučilišna naklada Liber, 1982. <br /> <br /> Crnković, V. Skurjeni. Zagreb: Hrvatski muzej naivne umjetnosti, 1998.<br /> <br /> Lenković, M. Matija Skurjeni: Fantastični svijet Matije Skurjenija, 2010.<br /> <br /> Vrabec, V. Galerija Matije Skurijenija: Narodno sveučilište Zaprešić, 1987.<br /> <br /> Crnković, V. i Zander. Munchen: C. Hommage a Matija Skurjeni: Galerie fur naive Kunst und art Brut, 1987.<br /> <br /> Crnković, V. Skurjeni. Zagreb:Hrvatski muzej naivne umjetnosti, 2006.<br /> <br /> Zaprešićki godišnjak 1991. Zaprešić : Matica hrvatska Zaprešić, 1991.<br /> <br /> Muzej Matija Skurjeni. http://www.muzej-matija-skurjeni.hr/omuzeju.swf</div> Sat, 20 Apr 2013 07:57:44 GMT Oskupljenovo http://www.wiki-dveri.info/wiki/Razgovor:Matija_Skurjeni http://www.wiki-dveri.info/wiki/Matija_Skurjeni <p>Oskupljenovo:&#32;</p> <hr /> <div>'''Matija Skurjeni''' Veternica (Hrvatsko Zagorje) 14. prosinca 1898. - Zaprešić 04.listopada 1990. - hrvatski slikar naive<br /> <br /> <br /> <br /> <br /> == Djetinjstvo i školovanje ==<br /> <br /> Matija Skurjeni rodio se 14.prosinca 1898.u Veternici (Hrvatsko zagorje), kao sedmo dijete u obitelji, od oca Jure (tesara) i majke Magde (kućanice). Do svoje dvanaeste godine bio je pastir te je pomagao roditeljima u domaćinstvu. Školu nije pohađao zbog siromaštva, a čitati i pisati naučio je od starije braće. Kasnije kao regrut, u jednoj zagrebačkoj vojarni, nadoknadio je nedostatak redovnog školovanja (1916.). Pohađao je tečaj na kojemu su se učile osnove povijesti umjetnosti i različite likovne tehnike. Bio je predmet izrugivanja zbog drugačijeg pristupa radu te &quot;čudnom&quot; načinu slikanja. Voditelj tečaja ga je branio i rekao kako je Matija pronašao svoj izraz, tj.da nikoga ne oponaša. Time je prestalo podsmjehivanje Matijinom slikarstvu.<br /> <br /> <br /> == Vojnički dani ==<br /> <br /> U svibnju 1916. unovačen je i boravi godinu dana kao regrut u jednoj zagrebačkoj vojarni, jer je bio fizički preslab za ratne napore. U svibnju 1917. odlazi na istočnu frontu, Besarabiju. Njegova jedinica probija se do Zablatova gdje se prvi put sreće s događajima Oktobarske revolucije, a u jesen je prebačen u Tirol. Ranjen je na talijanskoj fronti kod Castel Tessina 1918. i prebačen u vojnu bolnicu u Braunau, u Češkoj, a u jesen, prebačen je u Zagreb, odakle odlazi u Veternicu.<br /> Vojni rok u jugoslavenskoj vojsci služi u Skopju 1921. godine. Obolivši od tropske malarije (1922.) upućen je na liječenje u Zagreb. Iste godine otpušten je iz vojske te odlazi u Veternicu gdje se ponovo bavi kopanjem ugljena.<br /> <br /> <br /> == Soboslikarski zanat ==<br /> Radi kao pružni radnik na izgradnji pruge Karlovac - Metlika - Novo Mesto 1911. godine. Soboslikarski zanat uči u Metliki (travanj 1911.) Crkvenog slikara Sirnika iz Krapine upoznaje u Polipniku (gdje je i radio 1914.), a potkraj iste godine vraća se u Veternicu. Nakon vojske vraća se u Veternicu i radi kao rudar u Očuri.<br /> U Metliku odlazi 1923. gdje završava soboslikarski zanat. Položivši ispite odlazi u Zagreb gdje se zapošljava u soboslikarskom poduzeću Broz-Gubec-Zakošek.<br /> U mirovinu odlazi 1956., te se potpuno posvećuje slikarstvu. Prestaje slikati 1975. kada je i obolio. Umro je 04. listopada u Tuheljskim toplicama, a sahranjen je na starom groblju u Brdovcu 06. listopada 1990.<br /> <br /> == Likovno stvaralaštvo ==<br /> <br /> Matija Skurjeni prvu sliku naslikao je prema oleografiji ''Veronikin rubac''. Akvareli s motivima Baške nastaju 1924. (utjecaj boravka na otoku Krku). Sudjeluje u osnivanju Likovne sekcije Kulturno-umjetničkog društva željezničkih i transportnih radnika &quot;Vinko Jeđut&quot; u Zagrebu (1946). Večernje tečajeve pohađao je u oristorijama bivše Obrtničke škole, s predmetima crtanje glave, akrt, anatomija perspektiva, povijest umjetnosti i vježbe iz primjenjene grafike. Nastavnici Likovne sekcije bili su akademski slikar Mladen Veža iz slikanja, akademski kipar Slavko Rukljač iz akta, i akademski slikar dr. Pavao Gavranić iz primjenjene grafike. Predavači su neko određeno vrijeme bili i akademski slikari Vilko Gliha-Selan i Antun Motika. Tečaj je završio 1949. godine.<br /> <br /> == Obitelj ==<br /> <br /> Marijom Dolović iz Sv.Roka (Međimurje) oženio se 1927. godine, no brak nije potrajao. Zoricom Kralić (Zagreb) ženi se 1932. godine, a godinu dana kasnije rodio im se sin Milan. U treći brak ušao je s Ivankom Gašparić (Ormož), s kojom je 1947. dobio sina Srećka. Kuću u Zaprešiću kupuje 1953. godine, gdje se i nastanjuje.<br /> <br /> <br /> <br /> == Matijin karakter ==<br /> Jedan poznati kritičar došao je Matiji Skurjeniju s namjerom da kupi sliku. Hvalio ga je i rekao kako je pisao samo najbolje o njemu da bi što povoljnije kupio sliku. Matija je prepoznao namjeru kritičara te mu odbio prodati sliku. <br /> <br /> Prije nekoliko desetaka godina Matija je poklonio svoju sliku rođacima. Slika je sadržavala pejzaž s jezerom i livadom. Rođaci nisu znali cijeniti umjetnost i nisu obraćali pozornost na sliku. Slika se nakon nekog vremena uništila te ju je Matija restaurirao. U periodu restauriranja jedan kupac se jako zainteresirao za tu sliku i ponudio poveću svotu novaca. Dobiveni novac Matija je dao rođacima i oni su kupili livadu i kravu.<br /> <br /> Tim postupcima Matija je pokazao koliko je darežljiv i pošten.<br /> <br /> <br /> <br /> == Muzej Matija Skurjeni ==<br /> Doselivši se u Zaprešić Matija Skurjeni stvara najveći dio svog likovnog opusa. Tadašnjoj Općini Zaprešić želio je darovati svoje slike, a neke posuditi i tako je došlo do darovnog ugovora (1984.) Matija Skurjeni daruje svoje slike, a Općina Zaprešić obvezuje se otvoriti galeriju koja će nositi slikarevo ime. U Novim Dvorima u Zaprešiću otvorena je Galerija Matija Skurjeni 15. srpnja 1987. i priključena Narodnom sveučilištu u čijem je sastavu bio i Muzej Brdovec. Iste godine Matija Skurjeni proglašen je počasnim građaninom Zaprešića. Galerija Skurjeni djeluje u sastavu Muzeja Brdovec do 2000. godine. Na prijedlog grada Zaprešića od Ministarstva kulture traži se suglasnost o osnivanju Muzeja &quot;Matija Skurjeni&quot; sa stalnim postavom. Prijedlog koncepcije sastavio je muzejski savjetnik Mario Lenković. Dana 20. studenoga 2000. godine Ministarstvo je prihvatilo prijedlog i suglasnost Muzejskog vijeća te odobrilo prerastanje Galerije Matija Skurjeni u Muzej &quot;Matija Skurjeni&quot;, sa stalnim postavom koji obuhvaća cjelokupni stvaralački opus Matije Skurjenija od najranijih radova pa do posljednjih djela i muzejskim vodičem. U muzeju se mogu razgledati najvažniji radovi Matije Skurjenija: slike - ulja na platnu, crteži i grafike.<br /> <br /> <br /> <br /> <br /> == Važnije samostalne izložbe ==<br /> <br /> Zagreb, Galerija primitivne umjetnosti 1958, 1962, 1977.<br /> <br /> Beograd, Galerija Doma kulture Zapadni Vraćar 1959.<br /> <br /> Rim, Galleria la Nouva Pesa (Generalić, Virius, Skurjeni) 1960.<br /> <br /> Split, Galerija umjetnina 1961.<br /> <br /> Paris, Galerie Mona lisa 1962, 1966 (Kopac, Rabuzin, Skurjeni)<br /> <br /> Köln, Galerie Rudolf Zwirner 1963, 1965 (Skurjeni, Lacković)<br /> <br /> Zagreb, Likovni studio, Kabinet grafike JAZU 1964.<br /> <br /> Samobor, Samoborski muzej 1967.<br /> <br /> Zürich, Galerie für Naive Kunst, Bruno Bischofberger 1968.<br /> <br /> Zlatar, Galerija izvorne umjetnosti 1973, 1998.<br /> <br /> Frankfurt, Bank für Gemeinwirtschaft 1973.<br /> <br /> Zagreb, Galerija Dubrava 1974.<br /> <br /> Zagreb, Izložbeni salon Doma JNA 1974.<br /> <br /> Milano, Art Gallery 1978.<br /> <br /> Zaprešić, Škola Antuna Augustinčić 1983.<br /> <br /> Zagreb, Galerija Dubrava 1984.<br /> <br /> Zaprešić, Galerija Matija Skurjeni 1987.<br /> <br /> Zagreb, Galerija Virius 1988.<br /> <br /> Bönnigheim, Museum Charlotte Zander 1998.<br /> <br /> Zagreb, Muzejsko-galerijski centar Gradec 1998.<br /> <br /> Zaprešić, Galerija Matija Skurjeni 1998.<br /> <br /> <br /> <br /> <br /> == Nagrade i priznanja ==<br /> <br /> <br /> Prvu nagradu za slikarstvo dobio je na izložbi 4. Internationale Kunstausstellung der Eisenbahner (Stadtmuseum) u Munchenu 1959.g. Pet godina kasnije, dobio je prvu nagradu na Prvoj izložbi slikara željezničara Hrvatske u Zagrebu. Posebno priznanje Odbora za nagrade na Prvoj zagrebačkoj izložbi jugoslavenskoga crteža, dobio je u Zagrebu, 1968.g. 1973.g. dobio je prvu nagradu Međunarodnog žirija na izložbi Naiva 73 (Galerija primitivne umjetnosti, Zagreb). Dvije godine kasnije od Josipa Broza Tita, Skurjeniju je dodijeljen Orden rada sa zlatnim vijencem. 1977.g. Taborska listina dodijelila mu je priznanje Tabora likovnih samorastnikov u Trebnju(Slovenija).<br /> == Filmovi o Matiji Skurjeniju ==<br /> <br /> <br /> <br /> == Literatura ==<br /> <br /> <br /> <br /> Maleković, V. Skurjeni. Zagreb: Sveučilišna naklada Liber, 1982. <br /> <br /> Crnković, V. Skurjeni. Zagreb: Hrvatski muzej naivne umjetnosti, 1998.<br /> <br /> Lenković, M. Matija Skurjeni: Fantastični svijet Matije Skurjenija, 2010.<br /> <br /> Vrabec, V. Galerija Matije Skurijenija: Narodno sveučilište Zaprešić, 1987.<br /> <br /> Crnković, V. i Zander. Munchen: C. Hommage a Matija Skurjeni: Galerie fur naive Kunst und art Brut, 1987.<br /> <br /> Crnković, V. Skurjeni. Zagreb:Hrvatski muzej naivne umjetnosti, 2006.<br /> <br /> Zaprešićki godišnjak 1991. Zaprešić : Matica hrvatska Zaprešić, 1991.<br /> <br /> Muzej Matija Skurjeni. http://www.muzej-matija-skurjeni.hr/omuzeju.swf</div> Sat, 20 Apr 2013 07:54:22 GMT Oskupljenovo http://www.wiki-dveri.info/wiki/Razgovor:Matija_Skurjeni http://www.wiki-dveri.info/wiki/Matija_Skurjeni <p>Oskupljenovo:&#32;</p> <hr /> <div>'''Matija Skurjeni''' Veternica (Hrvatsko Zagorje) 14. prosinca 1898. - Zaprešić 04.listopada 1990. - hrvatski slikar naive<br /> <br /> <br /> <br /> <br /> == Djetinjstvo i školovanje ==<br /> <br /> Matija Skurjeni rodio se 14.prosinca 1898.u Veternici (Hrvatsko zagorje), kao sedmo dijete u obitelji, od oca Jure (tesara) i majke Magde (kućanice). Do svoje dvanaeste godine bio je pastir te je pomagao roditeljima u domaćinstvu. Školu nije pohađao zbog siromaštva, a čitati i pisati naučio je od starije braće. Kasnije kao regrut, u jednoj zagrebačkoj vojarni, nadoknadio je nedostatak redovnog školovanja (1916.). Pohađao je tečaj na kojemu su se učile osnove povijesti umjetnosti i različite likovne tehnike. Bio je predmet izrugivanja zbog drugačijeg pristupa radu te &quot;čudnom&quot; načinu slikanja. Voditelj tečaja ga je branio i rekao kako je Matija pronašao svoj izraz, tj.da nikoga ne oponaša. Time je prestalo podsmjehivanje Matijinom slikarstvu.<br /> <br /> <br /> == Vojnički dani ==<br /> <br /> U svibnju 1916. unovačen je i boravi godinu dana kao regrut u jednoj zagrebačkoj vojarni, jer je bio fizički preslab za ratne napore. U svibnju 1917. odlazi na istočnu frontu, Besarabiju. Njegova jedinica probija se do Zablatova gdje se prvi put sreće s događajima Oktobarske revolucije, a u jesen je prebačen u Tirol. Ranjen je na talijanskoj fronti kod Castel Tessina 1918. i prebačen u vojnu bolnicu u Braunau, u Češkoj, a u jesen, prebačen je u Zagreb, odakle odlazi u Veternicu.<br /> Vojni rok u jugoslavenskoj vojsci služi u Skopju 1921. godine. Obolivši od tropske malarije (1922.) upućen je na liječenje u Zagreb. Iste godine otpušten je iz vojske te odlazi u Veternicu gdje se ponovo bavi kopanjem ugljena.<br /> <br /> <br /> == Soboslikarski zanat ==<br /> Radi kao pružni radnik na izgradnji pruge Karlovac - Metlika - Novo Mesto 1911. godine. Soboslikarski zanat uči u Metliki (travanj 1911.) Crkvenog slikara Sirnika iz Krapine upoznaje u Polipniku (gdje je i radio 1914.), a potkraj iste godine vraća se u Veternicu. Nakon vojske vraća se u Veternicu i radi kao rudar u Očuri.<br /> U Metliku odlazi 1923. gdje završava soboslikarski zanat. Položivši ispite odlazi u Zagreb gdje se zapošljava u soboslikarskom poduzeću Broz-Gubec-Zakošek.<br /> U mirovinu odlazi 1956., te se potpuno posvećuje slikarstvu. Prestaje slikati 1975. kada je i obolio. Umro je 04. listopada u Tuheljskim toplicama, a sahranjen je na starom groblju u Brdovcu 06. listopada 1990.<br /> <br /> == Likovno stvaralaštvo ==<br /> <br /> Matija Skurjeni prvu sliku naslikao je prema oleografiji ''Veronikin rubac''. Akvareli s motivima Baške nastaju 1924. (utjecaj boravka na otoku Krku). Sudjeluje u osnivanju Likovne sekcije Kulturno-umjetničkog društva željezničkih i transportnih radnika &quot;Vinko Jeđut&quot; u Zagrebu (1946). Večernje tečajeve pohađao je u oristorijama bivše Obrtničke škole, s predmetima crtanje glave, akrt, anatomija perspektiva, povijest umjetnosti i vježbe iz primjenjene grafike. Nastavnici Likovne sekcije bili su akademski slikar Mladen Veža iz slikanja, akademski kipar Slavko Rukljač iz akta, i akademski slikar dr. Pavao Gavranić iz primjenjene grafike. Predavači su neko određeno vrijeme bili i akademski slikari Vilko Gliha-Selan i Antun Motika. Tečaj je završio 1949. godine.<br /> <br /> == Obitelj ==<br /> <br /> Marijom Dolović iz Sv.Roka (Međimurje) oženio se 1927. godine, no brak nije potrajao. Zoricom Kralić (Zagreb) ženi se 1932. godine, a godinu dana kasnije rodio im se sin Milan. U treći brak ušao je s Ivankom Gašparić (Ormož), s kojom je 1947. dobio sina Srećka. Kuću u Zaprešiću kupuje 1953. godine, gdje se i nastanjuje.<br /> <br /> <br /> <br /> == Matijin karakter ==<br /> Jedan poznati kritičar došao je Matiji Skurjeniju s namjerom da kupi sliku. Hvalio ga je i rekao kako je pisao samo najbolje o njemu da bi što povoljnije kupio sliku. Matija je prepoznao namjeru kritičara te mu odbio prodati sliku. <br /> <br /> Prije nekoliko desetaka godina Matija je poklonio svoju sliku rođacima. Slika je sadržavala pejzaž s jezerom i livadom. Rođaci nisu znali cijeniti umjetnost i nisu obraćali pozornost na sliku. Slika se nakon nekog vremena uništila te ju je Matija restaurirao. U periodu restauriranja jedan kupac se jako zainteresirao za tu sliku i ponudio poveću svotu novaca. Dobiveni novac Matija je dao rođacima i oni su kupili livadu i kravu.<br /> <br /> Tim postupcima Matija je pokazao koliko je darežljiv i pošten.<br /> <br /> <br /> <br /> == Muzej Matija Skurjeni ==<br /> Doselivši se u Zaprešić Matija Skurjeni stvara najveći dio svog likovnog opusa. Tadašnjoj Općini Zaprešić želio je darovati svoje slike, a neke posuditi i tako je došlo do darovnog ugovora (1984.) Matija Skurjeni daruje svoje slike, a Općina Zaprešić obvezuje se otvoriti galeriju koja će nositi slikarevo ime. U Novim Dvorima u Zaprešiću otvorena je Galerija Matija Skurjeni 15. srpnja 1987. i priključena Narodnom sveučilištu u čijem je sastavu bio i Muzej Brdovec. Iste godine Matija Skurjeni proglašen je počasnim građaninom Zaprešića. Galerija Skurjeni djeluje u sastavu Muzeja Brdovec do 2000. godine. Na prijedlog grada Zaprešića od Ministarstva kulture traži se suglasnost o osnivanju Muzeja &quot;Matija Skurjeni&quot; sa stalnim postavom. Prijedlog koncepcije sastavio je muzejski savjetnik Mario Lenković. Dana 20. studenoga 2000. godine Ministarstvo je prihvatilo prijedlog i suglasnost Muzejskog vijeća te odobrilo prerastanje Galerije Matija Skurjeni u Muzej &quot;Matija Skurjeni&quot;, sa stalnim postavom koji obuhvaća cjelokupni stvaralački opus Matije Skurjenija od najranijih radova pa do posljednjih djela i muzejskim vodičem. U muzeju se mogu razgledati najvažniji radovi Matije Skurjenija: slike - ulja na platnu, crteži i grafike.<br /> <br /> <br /> <br /> <br /> == Važnije samostalne izložbe ==<br /> <br /> Zagreb, Galerija primitivne umjetnosti 1958, 1962, 1977.<br /> <br /> Beograd, Galerija Doma kulture Zapadni Vraćar 1959.<br /> <br /> Rim, Galleria la Nouva Pesa (Generalić, Virius, Skurjeni) 1960.<br /> <br /> Split, Galerija umjetnina 1961.<br /> <br /> Paris, Galerie Mona lisa 1962, 1966 (Kopac, Rabuzin, Skurjeni)<br /> <br /> Köln, Galerie Rudolf Zwirner 1963, 1965 (Skurjeni, Lacković)<br /> <br /> Zagreb, Likovni studio, Kabinet grafike JAZU 1964.<br /> <br /> Samobor, Samoborski muzej 1967.<br /> <br /> Zürich, Galerie für Naive Kunst, Bruno Bischofberger 1968.<br /> <br /> Zlatar, Galerija izvorne umjetnosti 1973, 1998.<br /> <br /> Frankfurt, Bank für Gemeinwirtschaft 1973.<br /> <br /> Zagreb, Galerija Dubrava 1974.<br /> <br /> Zagreb, Izložbeni salon Doma JNA 1974.<br /> <br /> Milano, Art Gallery 1978.<br /> <br /> Zaprešić, Škola Antuna Augustinčić 1983.<br /> <br /> Zagreb, Galerija Dubrava 1984.<br /> <br /> Zaprešić, Galerija Matija Skurjeni 1987.<br /> <br /> Zagreb, Galerija Virius 1988.<br /> <br /> Bönnigheim, Museum Charlotte Zander 1998.<br /> <br /> Zagreb, Muzejsko-galerijski centar Gradec 1998.<br /> <br /> Zaprešić, Galerija Matija Skurjeni 1998.<br /> <br /> <br /> <br /> == Filmovo o Matiji Skurjeniju ==<br /> Scenarij za film ''Vlakovi, život i snovi slikara Matije Skurjenog'' napisala je Irena Vrkljan, a režirao ga je Ante Viculin. Film je nastao u proizvodnji Radio-televizije Zagreb, 06. lipnja 1966. godine.'' Naive zwischen Rousseau und Generalić'' film je koji je tekst napisao Oto Bihalji-Merin, a nastao je u proizvodnji Hessischer Rundfunka 1974. u Frankfurtu. Film ''Matija Skurjeni'', za čiji je scenarij i režiju zašlužan Branko Vranitović, nastao je u proizvodnji Radio-televizije Zareb 1974. godine u Zagrebu. <br /> <br /> <br /> == Literatura ==<br /> <br /> <br /> <br /> Maleković, V. Skurjeni. Zagreb: Sveučilišna naklada Liber, 1982. <br /> <br /> Crnković, V. Skurjeni. Zagreb: Hrvatski muzej naivne umjetnosti, 1998.<br /> <br /> Lenković, M. Matija Skurjeni: Fantastični svijet Matije Skurjenija, 2010.<br /> <br /> Vrabec, V. Galerija Matije Skurijenija: Narodno sveučilište Zaprešić, 1987.<br /> <br /> Crnković, V. i Zander. Munchen: C. Hommage a Matija Skurjeni: Galerie fur naive Kunst und art Brut, 1987.<br /> <br /> Crnković, V. Skurjeni. Zagreb:Hrvatski muzej naivne umjetnosti, 2006.<br /> <br /> Zaprešićki godišnjak 1991. Zaprešić : Matica hrvatska Zaprešić, 1991.<br /> <br /> Muzej Matija Skurjeni. http://www.muzej-matija-skurjeni.hr/omuzeju.swf</div> Sat, 20 Apr 2013 07:52:48 GMT Oskupljenovo http://www.wiki-dveri.info/wiki/Razgovor:Matija_Skurjeni http://www.wiki-dveri.info/wiki/Matija_Skurjeni <p>Oskupljenovo:&#32;</p> <hr /> <div>'''Matija Skurjeni''' Veternica (Hrvatsko Zagorje) 14. prosinca 1898. - Zaprešić 04.listopada 1990. - hrvatski slikar naive<br /> <br /> <br /> <br /> <br /> == Djetinjstvo i školovanje ==<br /> <br /> Matija Skurjeni rodio se 14.prosinca 1898.u Veternici (Hrvatsko zagorje), kao sedmo dijete u obitelji, od oca Jure (tesara) i majke Magde (kućanice). Do svoje dvanaeste godine bio je pastir te je pomagao roditeljima u domaćinstvu. Školu nije pohađao zbog siromaštva, a čitati i pisati naučio je od starije braće. Kasnije kao regrut, u jednoj zagrebačkoj vojarni, nadoknadio je nedostatak redovnog školovanja (1916.). Pohađao je tečaj na kojemu su se učile osnove povijesti umjetnosti i različite likovne tehnike. Bio je predmet izrugivanja zbog drugačijeg pristupa radu te &quot;čudnom&quot; načinu slikanja. Voditelj tečaja ga je branio i rekao kako je Matija pronašao svoj izraz, tj.da nikoga ne oponaša. Time je prestalo podsmjehivanje Matijinom slikarstvu.<br /> <br /> <br /> == Vojnički dani ==<br /> <br /> U svibnju 1916. unovačen je i boravi godinu dana kao regrut u jednoj zagrebačkoj vojarni, jer je bio fizički preslab za ratne napore. U svibnju 1917. odlazi na istočnu frontu, Besarabiju. Njegova jedinica probija se do Zablatova gdje se prvi put sreće s događajima Oktobarske revolucije, a u jesen je prebačen u Tirol. Ranjen je na talijanskoj fronti kod Castel Tessina 1918. i prebačen u vojnu bolnicu u Braunau, u Češkoj, a u jesen, prebačen je u Zagreb, odakle odlazi u Veternicu.<br /> Vojni rok u jugoslavenskoj vojsci služi u Skopju 1921. godine. Obolivši od tropske malarije (1922.) upućen je na liječenje u Zagreb. Iste godine otpušten je iz vojske te odlazi u Veternicu gdje se ponovo bavi kopanjem ugljena.<br /> <br /> <br /> == Soboslikarski zanat ==<br /> Radi kao pružni radnik na izgradnji pruge Karlovac - Metlika - Novo Mesto 1911. godine. Soboslikarski zanat uči u Metliki (travanj 1911.) Crkvenog slikara Sirnika iz Krapine upoznaje u Polipniku (gdje je i radio 1914.), a potkraj iste godine vraća se u Veternicu. Nakon vojske vraća se u Veternicu i radi kao rudar u Očuri.<br /> U Metliku odlazi 1923. gdje završava soboslikarski zanat. Položivši ispite odlazi u Zagreb gdje se zapošljava u soboslikarskom poduzeću Broz-Gubec-Zakošek.<br /> U mirovinu odlazi 1956., te se potpuno posvećuje slikarstvu. Prestaje slikati 1975. kada je i obolio. Umro je 04. listopada u Tuheljskim toplicama, a sahranjen je na starom groblju u Brdovcu 06. listopada 1990.<br /> <br /> == Likovno stvaralaštvo ==<br /> <br /> Matija Skurjeni prvu sliku naslikao je prema oleografiji ''Veronikin rubac''. Akvareli s motivima Baške nastaju 1924. (utjecaj boravka na otoku Krku). Sudjeluje u osnivanju Likovne sekcije Kulturno-umjetničkog društva željezničkih i transportnih radnika &quot;Vinko Jeđut&quot; u Zagrebu (1946). Večernje tečajeve pohađao je u oristorijama bivše Obrtničke škole, s predmetima crtanje glave, akrt, anatomija perspektiva, povijest umjetnosti i vježbe iz primjenjene grafike. Nastavnici Likovne sekcije bili su akademski slikar Mladen Veža iz slikanja, akademski kipar Slavko Rukljač iz akta, i akademski slikar dr. Pavao Gavranić iz primjenjene grafike. Predavači su neko određeno vrijeme bili i akademski slikari Vilko Gliha-Selan i Antun Motika. Tečaj je završio 1949. godine.<br /> <br /> == Obitelj ==<br /> <br /> Marijom Dolović iz Sv.Roka (Međimurje) oženio se 1927. godine, no brak nije potrajao. Zoricom Kralić (Zagreb) ženi se 1932. godine, a godinu dana kasnije rodio im se sin Milan. U treći brak ušao je s Ivankom Gašparić (Ormož), s kojom je 1947. dobio sina Srećka. Kuću u Zaprešiću kupuje 1953. godine, gdje se i nastanjuje.<br /> <br /> <br /> <br /> == Matijin karakter ==<br /> Jedan poznati kritičar došao je Matiji Skurjeniju s namjerom da kupi sliku. Hvalio ga je i rekao kako je pisao samo najbolje o njemu da bi što povoljnije kupio sliku. Matija je prepoznao namjeru kritičara te mu odbio prodati sliku. <br /> <br /> Prije nekoliko desetaka godina Matija je poklonio svoju sliku rođacima. Slika je sadržavala pejzaž s jezerom i livadom. Rođaci nisu znali cijeniti umjetnost i nisu obraćali pozornost na sliku. Slika se nakon nekog vremena uništila te ju je Matija restaurirao. U periodu restauriranja jedan kupac se jako zainteresirao za tu sliku i ponudio poveću svotu novaca. Dobiveni novac Matija je dao rođacima i oni su kupili livadu i kravu.<br /> <br /> Tim postupcima Matija je pokazao koliko je darežljiv i pošten.<br /> <br /> <br /> <br /> == Muzej Matija Skurjeni ==<br /> Doselivši se u Zaprešić Matija Skurjeni stvara najveći dio svog likovnog opusa. Tadašnjoj Općini Zaprešić želio je darovati svoje slike, a neke posuditi i tako je došlo do darovnog ugovora (1984.) Matija Skurjeni daruje svoje slike, a Općina Zaprešić obvezuje se otvoriti galeriju koja će nositi slikarevo ime. U Novim Dvorima u Zaprešiću otvorena je Galerija Matija Skurjeni 15. srpnja 1987. i priključena Narodnom sveučilištu u čijem je sastavu bio i Muzej Brdovec. Iste godine Matija Skurjeni proglašen je počasnim građaninom Zaprešića. Galerija Skurjeni djeluje u sastavu Muzeja Brdovec do 2000. godine. Na prijedlog grada Zaprešića od Ministarstva kulture traži se suglasnost o osnivanju Muzeja &quot;Matija Skurjeni&quot; sa stalnim postavom. Prijedlog koncepcije sastavio je muzejski savjetnik Mario Lenković. Dana 20. studenoga 2000. godine Ministarstvo je prihvatilo prijedlog i suglasnost Muzejskog vijeća te odobrilo prerastanje Galerije Matija Skurjeni u Muzej &quot;Matija Skurjeni&quot;, sa stalnim postavom koji obuhvaća cjelokupni stvaralački opus Matije Skurjenija od najranijih radova pa do posljednjih djela i muzejskim vodičem. U muzeju se mogu razgledati najvažniji radovi Matije Skurjenija: slike - ulja na platnu, crteži i grafike.<br /> <br /> <br /> <br /> <br /> == Važnije samostalne izložbe ==<br /> <br /> Zagreb, Galerija primitivne umjetnosti 1958, 1962, 1977.<br /> <br /> Beograd, Galerija Doma kulture Zapadni Vraćar 1959.<br /> <br /> Rim, Galleria la Nouva Pesa (Generalić, Virius, Skurjeni) 1960.<br /> <br /> Split, Galerija umjetnina 1961.<br /> <br /> Paris, Galerie Mona lisa 1962, 1966 (Kopac, Rabuzin, Skurjeni)<br /> <br /> Köln, Galerie Rudolf Zwirner 1963, 1965 (Skurjeni, Lacković)<br /> <br /> Zagreb, Likovni studio, Kabinet grafike JAZU 1964.<br /> <br /> Samobor, Samoborski muzej 1967.<br /> <br /> Zürich, Galerie für Naive Kunst, Bruno Bischofberger 1968.<br /> <br /> Zlatar, Galerija izvorne umjetnosti 1973, 1998.<br /> <br /> Frankfurt, Bank für Gemeinwirtschaft 1973.<br /> <br /> Zagreb, Galerija Dubrava 1974.<br /> <br /> Zagreb, Izložbeni salon Doma JNA 1974.<br /> <br /> Milano, Art Gallery 1978.<br /> <br /> Zaprešić, Škola Antuna Augustinčić 1983.<br /> <br /> Zagreb, Galerija Dubrava 1984.<br /> <br /> Zaprešić, Galerija Matija Skurjeni 1987.<br /> <br /> Zagreb, Galerija Virius 1988.<br /> <br /> Bönnigheim, Museum Charlotte Zander 1998.<br /> <br /> Zagreb, Muzejsko-galerijski centar Gradec 1998.<br /> <br /> Zaprešić, Galerija Matija Skurjeni 1998.<br /> <br /> <br /> <br /> <br /> == Nagrade i priznanja ==<br /> <br /> <br /> Prvu nagradu za slikarstvo dobio je na izložbi 4. Internationale Kunstausstellung der Eisenbahner (Stadtmuseum) u Munchenu 1959.g. Pet godina kasnije, dobio je prvu nagradu na Prvoj izložbi slikara željezničara Hrvatske u Zagrebu. Posebno priznanje Odbora za nagrade na Prvoj zagrebačkoj izložbi jugoslavenskoga crteža, dobio je u Zagrebu, 1968.g. 1973.g. dobio je prvu nagradu Međunarodnog žirija na izložbi Naiva 73(Galerija primitivne umjetnosti, Zagreb). <br /> == Filmovi o Matiji Skurjeniju ==<br /> <br /> <br /> <br /> == Literatura ==<br /> <br /> <br /> <br /> Maleković, V. Skurjeni. Zagreb: Sveučilišna naklada Liber, 1982. <br /> <br /> Crnković, V. Skurjeni. Zagreb: Hrvatski muzej naivne umjetnosti, 1998.<br /> <br /> Lenković, M. Matija Skurjeni: Fantastični svijet Matije Skurjenija, 2010.<br /> <br /> Vrabec, V. Galerija Matije Skurijenija: Narodno sveučilište Zaprešić, 1987.<br /> <br /> Crnković, V. i Zander. Munchen: C. Hommage a Matija Skurjeni: Galerie fur naive Kunst und art Brut, 1987.<br /> <br /> Crnković, V. Skurjeni. Zagreb:Hrvatski muzej naivne umjetnosti, 2006.<br /> <br /> Zaprešićki godišnjak 1991. Zaprešić : Matica hrvatska Zaprešić, 1991.<br /> <br /> Muzej Matija Skurjeni. http://www.muzej-matija-skurjeni.hr/omuzeju.swf</div> Sat, 20 Apr 2013 07:50:10 GMT Oskupljenovo http://www.wiki-dveri.info/wiki/Razgovor:Matija_Skurjeni http://www.wiki-dveri.info/wiki/Matija_Skurjeni <p>Oskupljenovo:&#32;</p> <hr /> <div>'''Matija Skurjeni''' Veternica (Hrvatsko Zagorje) 14. prosinca 1898. - Zaprešić 04.listopada 1990. - hrvatski slikar naive<br /> <br /> <br /> <br /> <br /> == Djetinjstvo i školovanje ==<br /> <br /> Matija Skurjeni rodio se 14.prosinca 1898.u Veternici (Hrvatsko zagorje), kao sedmo dijete u obitelji, od oca Jure (tesara) i majke Magde (kućanice). Do svoje dvanaeste godine bio je pastir te je pomagao roditeljima u domaćinstvu. Školu nije pohađao zbog siromaštva, a čitati i pisati naučio je od starije braće. Kasnije kao regrut, u jednoj zagrebačkoj vojarni, nadoknadio je nedostatak redovnog školovanja (1916.). Pohađao je tečaj na kojemu su se učile osnove povijesti umjetnosti i različite likovne tehnike. Bio je predmet izrugivanja zbog drugačijeg pristupa radu te &quot;čudnom&quot; načinu slikanja. Voditelj tečaja ga je branio i rekao kako je Matija pronašao svoj izraz, tj.da nikoga ne oponaša. Time je prestalo podsmjehivanje Matijinom slikarstvu.<br /> <br /> <br /> == Vojnički dani ==<br /> <br /> U svibnju 1916. unovačen je i boravi godinu dana kao regrut u jednoj zagrebačkoj vojarni, jer je bio fizički preslab za ratne napore. U svibnju 1917. odlazi na istočnu frontu, Besarabiju. Njegova jedinica probija se do Zablatova gdje se prvi put sreće s događajima Oktobarske revolucije, a u jesen je prebačen u Tirol. Ranjen je na talijanskoj fronti kod Castel Tessina 1918. i prebačen u vojnu bolnicu u Braunau, u Češkoj, a u jesen, prebačen je u Zagreb, odakle odlazi u Veternicu.<br /> Vojni rok u jugoslavenskoj vojsci služi u Skopju 1921. godine. Obolivši od tropske malarije (1922.) upućen je na liječenje u Zagreb. Iste godine otpušten je iz vojske te odlazi u Veternicu gdje se ponovo bavi kopanjem ugljena.<br /> <br /> <br /> == Soboslikarski zanat ==<br /> Radi kao pružni radnik na izgradnji pruge Karlovac - Metlika - Novo Mesto 1911. godine. Soboslikarski zanat uči u Metliki (travanj 1911.) Crkvenog slikara Sirnika iz Krapine upoznaje u Polipniku (gdje je i radio 1914.), a potkraj iste godine vraća se u Veternicu. Nakon vojske vraća se u Veternicu i radi kao rudar u Očuri.<br /> U Metliku odlazi 1923. gdje završava soboslikarski zanat. Položivši ispite odlazi u Zagreb gdje se zapošljava u soboslikarskom poduzeću Broz-Gubec-Zakošek.<br /> U mirovinu odlazi 1956., te se potpuno posvećuje slikarstvu. Prestaje slikati 1975. kada je i obolio. Umro je 04. listopada u Tuheljskim toplicama, a sahranjen je na starom groblju u Brdovcu 06. listopada 1990.<br /> <br /> == Likovno stvaralaštvo ==<br /> <br /> Matija Skurjeni prvu sliku naslikao je prema oleografiji ''Veronikin rubac''. Akvareli s motivima Baške nastaju 1924. (utjecaj boravka na otoku Krku). Sudjeluje u osnivanju Likovne sekcije Kulturno-umjetničkog društva željezničkih i transportnih radnika &quot;Vinko Jeđut&quot; u Zagrebu (1946). Večernje tečajeve pohađao je u oristorijama bivše Obrtničke škole, s predmetima crtanje glave, akrt, anatomija perspektiva, povijest umjetnosti i vježbe iz primjenjene grafike. Nastavnici Likovne sekcije bili su akademski slikar Mladen Veža iz slikanja, akademski kipar Slavko Rukljač iz akta, i akademski slikar dr. Pavao Gavranić iz primjenjene grafike. Predavači su neko određeno vrijeme bili i akademski slikari Vilko Gliha-Selan i Antun Motika. Tečaj je završio 1949. godine.<br /> <br /> == Obitelj ==<br /> <br /> Marijom Dolović iz Sv.Roka (Međimurje) oženio se 1927. godine, no brak nije potrajao. Zoricom Kralić (Zagreb) ženi se 1932. godine, a godinu dana kasnije rodio im se sin Milan. U treći brak ušao je s Ivankom Gašparić (Ormož), s kojom je 1947. dobio sina Srećka. Kuću u Zaprešiću kupuje 1953. godine, gdje se i nastanjuje.<br /> <br /> <br /> <br /> == Matijin karakter ==<br /> Jedan poznati kritičar došao je Matiji Skurjeniju s namjerom da kupi sliku. Hvalio ga je i rekao kako je pisao samo najbolje o njemu da bi što povoljnije kupio sliku. Matija je prepoznao namjeru kritičara te mu odbio prodati sliku. <br /> <br /> Prije nekoliko desetaka godina Matija je poklonio svoju sliku rođacima. Slika je sadržavala pejzaž s jezerom i livadom. Rođaci nisu znali cijeniti umjetnost i nisu obraćali pozornost na sliku. Slika se nakon nekog vremena uništila te ju je Matija restaurirao. U periodu restauriranja jedan kupac se jako zainteresirao za tu sliku i ponudio poveću svotu novaca. Dobiveni novac Matija je dao rođacima i oni su kupili livadu i kravu.<br /> <br /> Tim postupcima Matija je pokazao koliko je darežljiv i pošten.<br /> <br /> <br /> <br /> == Muzej Matija Skurjeni ==<br /> Doselivši se u Zaprešić Matija Skurjeni stvara najveći dio svog likovnog opusa. Tadašnjoj Općini Zaprešić želio je darovati svoje slike, a neke posuditi i tako je došlo do darovnog ugovora (1984.) Matija Skurjeni daruje svoje slike, a Općina Zaprešić obvezuje se otvoriti galeriju koja će nositi slikarevo ime. U Novim Dvorima u Zaprešiću otvorena je Galerija Matija Skurjeni 15. srpnja 1987. i priključena Narodnom sveučilištu u čijem je sastavu bio i Muzej Brdovec. Iste godine Matija Skurjeni proglašen je počasnim građaninom Zaprešića. Galerija Skurjeni djeluje u sastavu Muzeja Brdovec do 2000. godine. Na prijedlog grada Zaprešića od Ministarstva kulture traži se suglasnost o osnivanju Muzeja &quot;Matija Skurjeni&quot; sa stalnim postavom. Prijedlog koncepcije sastavio je muzejski savjetnik Mario Lenković. Dana 20. studenoga 2000. godine Ministarstvo je prihvatilo prijedlog i suglasnost Muzejskog vijeća te odobrilo prerastanje Galerije Matija Skurjeni u Muzej &quot;Matija Skurjeni&quot;, sa stalnim postavom koji obuhvaća cjelokupni stvaralački opus Matije Skurjenija od najranijih radova pa do posljednjih djela i muzejskim vodičem. U muzeju se mogu razgledati najvažniji radovi Matije Skurjenija: slike - ulja na platnu, crteži i grafike.<br /> <br /> <br /> <br /> <br /> == Važnije samostalne izložbe ==<br /> <br /> Zagreb, Galerija primitivne umjetnosti 1958, 1962, 1977.<br /> <br /> Beograd, Galerija Doma kulture Zapadni Vraćar 1959.<br /> <br /> Rim, Galleria la Nouva Pesa (Generalić, Virius, Skurjeni) 1960.<br /> <br /> Split, Galerija umjetnina 1961.<br /> <br /> Paris, Galerie Mona lisa 1962, 1966 (Kopac, Rabuzin, Skurjeni)<br /> <br /> Köln, Galerie Rudolf Zwirner 1963, 1965 (Skurjeni, Lacković)<br /> <br /> Zagreb, Likovni studio, Kabinet grafike JAZU 1964.<br /> <br /> Samobor, Samoborski muzej 1967.<br /> <br /> Zürich, Galerie für Naive Kunst, Bruno Bischofberger 1968.<br /> <br /> Zlatar, Galerija izvorne umjetnosti 1973, 1998.<br /> <br /> Frankfurt, Bank für Gemeinwirtschaft 1973.<br /> <br /> Zagreb, Galerija Dubrava 1974.<br /> <br /> Zagreb, Izložbeni salon Doma JNA 1974.<br /> <br /> Milano, Art Gallery 1978.<br /> <br /> Zaprešić, Škola Antuna Augustinčić 1983.<br /> <br /> Zagreb, Galerija Dubrava 1984.<br /> <br /> Zaprešić, Galerija Matija Skurjeni 1987.<br /> <br /> Zagreb, Galerija Virius 1988.<br /> <br /> Bönnigheim, Museum Charlotte Zander 1998.<br /> <br /> Zagreb, Muzejsko-galerijski centar Gradec 1998.<br /> <br /> Zaprešić, Galerija Matija Skurjeni 1998.<br /> <br /> <br /> <br /> <br /> == Nagrade i priznanja ==<br /> <br /> <br /> Prvu nagradu za slikarstvo dobio je na izložbi 4. Internationale Kunstausstellung der Eisenbahner (Stadtmuseum) u Munchenu 1959.g. Pet godina kasnije, dobio je prvu nagradu na Prvoj izložbi slikara željezničara Hrvatske u Zagrebu.<br /> == Filmovi o Matiji Skurjeniju ==<br /> <br /> <br /> <br /> == Literatura ==<br /> <br /> <br /> <br /> Maleković, V. Skurjeni. Zagreb: Sveučilišna naklada Liber, 1982. <br /> <br /> Crnković, V. Skurjeni. Zagreb: Hrvatski muzej naivne umjetnosti, 1998.<br /> <br /> Lenković, M. Matija Skurjeni: Fantastični svijet Matije Skurjenija, 2010.<br /> <br /> Vrabec, V. Galerija Matije Skurijenija: Narodno sveučilište Zaprešić, 1987.<br /> <br /> Crnković, V. i Zander. Munchen: C. Hommage a Matija Skurjeni: Galerie fur naive Kunst und art Brut, 1987.<br /> <br /> Crnković, V. Skurjeni. Zagreb:Hrvatski muzej naivne umjetnosti, 2006.<br /> <br /> Zaprešićki godišnjak 1991. Zaprešić : Matica hrvatska Zaprešić, 1991.<br /> <br /> Muzej Matija Skurjeni. http://www.muzej-matija-skurjeni.hr/omuzeju.swf</div> Sat, 20 Apr 2013 07:44:51 GMT Oskupljenovo http://www.wiki-dveri.info/wiki/Razgovor:Matija_Skurjeni http://www.wiki-dveri.info/wiki/Matija_Skurjeni <p>Oskupljenovo:&#32;/* Likovno stvaralaštvo */</p> <hr /> <div>'''Matija Skurjeni''' Veternica (Hrvatsko Zagorje) 14. prosinca 1898. - Zaprešić 04.listopada 1990. - hrvatski slikar naive<br /> <br /> <br /> <br /> <br /> == Djetinjstvo i školovanje ==<br /> <br /> Matija Skurjeni rodio se 14.prosinca 1898.u Veternici (Hrvatsko zagorje), kao sedmo dijete u obitelji, od oca Jure (tesara) i majke Magde (kućanice). Do svoje dvanaeste godine bio je pastir te je pomagao roditeljima u domaćinstvu. Školu nije pohađao zbog siromaštva, a čitati i pisati naučio je od starije braće. Kasnije kao regrut, u jednoj zagrebačkoj vojarni, nadoknadio je nedostatak redovnog školovanja (1916.). Pohađao je tečaj na kojemu su se učile osnove povijesti umjetnosti i različite likovne tehnike. Bio je predmet izrugivanja zbog drugačijeg pristupa radu te &quot;čudnom&quot; načinu slikanja. Voditelj tečaja ga je branio i rekao kako je Matija pronašao svoj izraz, tj.da nikoga ne oponaša. Time je prestalo podsmjehivanje Matijinom slikarstvu.<br /> <br /> <br /> == Vojnički dani ==<br /> <br /> U svibnju 1916. unovačen je i boravi godinu dana kao regrut u jednoj zagrebačkoj vojarni, jer je bio fizički preslab za ratne napore. U svibnju 1917. odlazi na istočnu frontu, Besarabiju. Njegova jedinica probija se do Zablatova gdje se prvi put sreće s događajima Oktobarske revolucije, a u jesen je prebačen u Tirol. Ranjen je na talijanskoj fronti kod Castel Tessina 1918. i prebačen u vojnu bolnicu u Braunau, u Češkoj, a u jesen, prebačen je u Zagreb, odakle odlazi u Veternicu.<br /> Vojni rok u jugoslavenskoj vojsci služi u Skopju 1921. godine. Obolivši od tropske malarije (1922.) upućen je na liječenje u Zagreb. Iste godine otpušten je iz vojske te odlazi u Veternicu gdje se ponovo bavi kopanjem ugljena.<br /> <br /> <br /> == Soboslikarski zanat ==<br /> Radi kao pružni radnik na izgradnji pruge Karlovac - Metlika - Novo Mesto 1911. godine. Soboslikarski zanat uči u Metliki (travanj 1911.) Crkvenog slikara Sirnika iz Krapine upoznaje u Polipniku (gdje je i radio 1914.), a potkraj iste godine vraća se u Veternicu. Nakon vojske vraća se u Veternicu i radi kao rudar u Očuri.<br /> U Metliku odlazi 1923. gdje završava soboslikarski zanat. Položivši ispite odlazi u Zagreb gdje se zapošljava u soboslikarskom poduzeću Broz-Gubec-Zakošek.<br /> U mirovinu odlazi 1956., te se potpuno posvećuje slikarstvu. Prestaje slikati 1975. kada je i obolio. Umro je 04. listopada u Tuheljskim toplicama, a sahranjen je na starom groblju u Brdovcu 06. listopada 1990.<br /> <br /> == Likovno stvaralaštvo ==<br /> <br /> Matija Skurjeni prvu sliku naslikao je prema oleografiji ''Veronikin rubac''. Akvareli s motivima Baške nastaju 1924. (utjecaj boravka na otoku Krku). Sudjeluje u osnivanju Likovne sekcije Kulturno-umjetničkog društva željezničkih i transportnih radnika &quot;Vinko Jeđut&quot; u Zagrebu (1946). Večernje tečajeve pohađao je u oristorijama bivše Obrtničke škole, s predmetima crtanje glave, akrt, anatomija perspektiva, povijest umjetnosti i vježbe iz primjenjene grafike. Nastavnici Likovne sekcije bili su akademski slikar Mladen Veža iz slikanja, akademski kipar Slavko Rukljač iz akta, i akademski slikar dr. Pavao Gavranić iz primjenjene grafike. Predavači su neko određeno vrijeme bili i akademski slikari Vilko Gliha-Selan i Antun Motika. Tečaj je završio 1949. godine.<br /> <br /> == Obitelj ==<br /> <br /> Marijom Dolović iz Sv.Roka (Međimurje) oženio se 1927. godine, no brak nije potrajao. Zoricom Kralić (Zagreb) ženi se 1932. godine, a godinu dana kasnije rodio im se sin Milan. U treći brak ušao je s Ivankom Gašparić (Ormož), s kojom je 1947. dobio sina Srećka. Kuću u Zaprešiću kupuje 1953. godine, gdje se i nastanjuje.<br /> <br /> <br /> <br /> == Matijin karakter ==<br /> Jedan poznati kritičar došao je Matiji Skurjeniju s namjerom da kupi sliku. Hvalio ga je i rekao kako je pisao samo najbolje o njemu da bi što povoljnije kupio sliku. Matija je prepoznao namjeru kritičara te mu odbio prodati sliku. <br /> <br /> Prije nekoliko desetaka godina Matija je poklonio svoju sliku rođacima. Slika je sadržavala pejzaž s jezerom i livadom. Rođaci nisu znali cijeniti umjetnost i nisu obraćali pozornost na sliku. Slika se nakon nekog vremena uništila te ju je Matija restaurirao. U periodu restauriranja jedan kupac se jako zainteresirao za tu sliku i ponudio poveću svotu novaca. Dobiveni novac Matija je dao rođacima i oni su kupili livadu i kravu.<br /> <br /> Tim postupcima Matija je pokazao koliko je darežljiv i pošten.<br /> <br /> <br /> <br /> == Muzej Matija Skurjeni ==<br /> Doselivši se u Zaprešić Matija Skurjeni stvara najveći dio svog likovnog opusa. Tadašnjoj Općini Zaprešić želio je darovati svoje slike, a neke posuditi i tako je došlo do darovnog ugovora (1984.) Matija Skurjeni daruje svoje slike, a Općina Zaprešić obvezuje se otvoriti galeriju koja će nositi slikarevo ime. U Novim Dvorima u Zaprešiću otvorena je Galerija Matija Skurjeni 15. srpnja 1987. i priključena Narodnom sveučilištu u čijem je sastavu bio i Muzej Brdovec. Iste godine Matija Skurjeni proglašen je počasnim građaninom Zaprešića. Galerija Skurjeni djeluje u sastavu Muzeja Brdovec do 2000. godine. Na prijedlog grada Zaprešića od Ministarstva kulture traži se suglasnost o osnivanju Muzeja &quot;Matija Skurjeni&quot; sa stalnim postavom. Prijedlog koncepcije sastavio je muzejski savjetnik Mario Lenković. Dana 20. studenoga 2000. godine Ministarstvo je prihvatilo prijedlog i suglasnost Muzejskog vijeća te odobrilo prerastanje Galerije Matija Skurjeni u Muzej &quot;Matija Skurjeni&quot;, sa stalnim postavom koji obuhvaća cjelokupni stvaralački opus Matije Skurjenija od najranijih radova pa do posljednjih djela i muzejskim vodičem. U muzeju se mogu razgledati najvažniji radovi Matije Skurjenija: slike - ulja na platnu, crteži i grafike.<br /> <br /> <br /> <br /> <br /> == Važnije samostalne izložbe ==<br /> <br /> Zagreb, Galerija primitivne umjetnosti 1958, 1962, 1977.<br /> <br /> Beograd, Galerija Doma kulture Zapadni Vraćar 1959.<br /> <br /> Rim, Galleria la Nouva Pesa (Generalić, Virius, Skurjeni) 1960.<br /> <br /> Split, Galerija umjetnina 1961.<br /> <br /> Paris, Galerie Mona lisa 1962, 1966 (Kopac, Rabuzin, Skurjeni)<br /> <br /> Köln, Galerie Rudolf Zwirner 1963, 1965 (Skurjeni, Lacković)<br /> <br /> Zagreb, Likovni studio, Kabinet grafike JAZU 1964.<br /> <br /> Samobor, Samoborski muzej 1967.<br /> <br /> Zürich, Galerie für Naive Kunst, Bruno Bischofberger 1968.<br /> <br /> Zlatar, Galerija izvorne umjetnosti 1973, 1998.<br /> <br /> Frankfurt, Bank für Gemeinwirtschaft 1973.<br /> <br /> Zagreb, Galerija Dubrava 1974.<br /> <br /> Zagreb, Izložbeni salon Doma JNA 1974.<br /> <br /> Milano, Art Gallery 1978.<br /> <br /> Zaprešić, Škola Antuna Augustinčić 1983.<br /> <br /> Zagreb, Galerija Dubrava 1984.<br /> <br /> Zaprešić, Galerija Matija Skurjeni 1987.<br /> <br /> Zagreb, Galerija Virius 1988.<br /> <br /> Bönnigheim, Museum Charlotte Zander 1998.<br /> <br /> Zagreb, Muzejsko-galerijski centar Gradec 1998.<br /> <br /> Zaprešić, Galerija Matija Skurjeni 1998.<br /> <br /> <br /> <br /> == Literatura ==<br /> <br /> <br /> <br /> Maleković, V. Skurjeni. Zagreb: Sveučilišna naklada Liber, 1982. <br /> <br /> Crnković, V. Skurjeni. Zagreb: Hrvatski muzej naivne umjetnosti, 1998.<br /> <br /> Lenković, M. Matija Skurjeni: Fantastični svijet Matije Skurjenija, 2010.<br /> <br /> Vrabec, V. Galerija Matije Skurijenija: Narodno sveučilište Zaprešić, 1987.<br /> <br /> Crnković, V. i Zander. Munchen: C. Hommage a Matija Skurjeni: Galerie fur naive Kunst und art Brut, 1987.<br /> <br /> Crnković, V. Skurjeni. Zagreb:Hrvatski muzej naivne umjetnosti, 2006.<br /> <br /> Zaprešićki godišnjak 1991. Zaprešić : Matica hrvatska Zaprešić, 1991.<br /> <br /> Muzej Matija Skurjeni. http://www.muzej-matija-skurjeni.hr/omuzeju.swf</div> Sat, 20 Apr 2013 06:44:05 GMT Oskupljenovo http://www.wiki-dveri.info/wiki/Razgovor:Matija_Skurjeni http://www.wiki-dveri.info/wiki/Dragutin_Borani%C4%87 <p>Oskupljenovo:&#32;/* Biografija */</p> <hr /> <div>'''Dragutin Boranić''' (Marija Gorica 19. prosinac 1870. - Zagreb 1. rujan 1955.), jezikoslovac<br /> <br /> <br /> <br /> == Biografija ==<br /> <br /> Rođen je u Kraju Donjem kod Marije Gorice gdje je i završio osnovnu školu 1882. godine, a gimnaziju 1890. i fakultet 1897. u Zagrebu. Na Filozofskom fakultetu studirao je hrvatsku i slavensku filologiju. Doktorirao je 1890. na Filozofskom fakultetu obranivši doktorsku disertaciju ''O refleksivnim glagolima u hrvatskom jeziku''. Nakon završenog fakulteta radio je kao srednjoškolski profesor u Osijeku (1896.-1897.), u Vinkovcima (1897.-1899.) i u Zagrebu (1899.-1906.). 1906. godine postao je privatnim docentom na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Godine 1909. imenovan je izvanrednim, a 1912. redovitim profesorom. Aktivnu je službu napustio 1941. (kada je umirovljen), da bi se 1945. ponovno u nju vratio. Drugi je put i definitivno umirovljen 1947. godine.<br /> <br /> Rad<br /> <br /> Bio je cijenjen jezikoslovac i stručnjak za nazivlje te je stoga od 1906. do 1919. dobio angažman u povjerenstvu za nazivlje mjesta u Hrvatskoj i Slavoniji. Od 1926. do 1941 djelovao je u komisiji za naučnu terminologiju i nomenklaturu u Staroj Jugoslaviji. U toj komisiji radili su mnogi relevantni stručnjaci, a kao rezultat njihovog rada izdana su u Beogradu dva djela: Zoološka terminologija i nomenklatura, 1932. i Botanička terminologija, 1934.<br /> Osim jezikoslovljem Boranić se bavio i pravopisom. Tijekom svog života izdao je nekoliko pravopisnih priručnika.<br /> Razdoblje kraja 19. i početka 20. stoljeća u hrvatskoj je obilježeno velikom pomutnom u području pismenosti, jer ni Hrvati ni Srbi nisu imali sređen i opće prihvaćen pravopis. Takva je situacija bila naročito nepovoljna za sustav obrazovanja te su školske vlasti u Hrvatskoj angažirale jezikoslovca Ivana Broza da napiše pravopis, koji on izdaje 1892. godine. Nakon njegove nagle smrti reizdavanje njegovog pravopisa preuzima, priređuje i izdaje Boranić pod nazivom Hrvatski pravopis sve do 1921. a tada on izdaje vlastiti pravopis pod svojim imenom Pravopis hrvatskoga ili srpskoga jezika. Taj je pravopis doživio deset izdanja sve do 1960. godine i bio je jedan od najdulje primjenjivanih pravopisa u hrvatskoj povijesti, s prekidom jedino u vrijeme NDH.<br /> <br /> <br /> Djela</div> Thu, 28 Mar 2013 13:07:33 GMT Oskupljenovo http://www.wiki-dveri.info/wiki/Razgovor:Dragutin_Borani%C4%87 http://www.wiki-dveri.info/wiki/Dragutin_Borani%C4%87 <p>Oskupljenovo:&#32;/* Biografija */</p> <hr /> <div>'''Dragutin Boranić''' (Marija Gorica 19. prosinac 1870. - Zagreb 1. rujan 1955.), jezikoslovac<br /> <br /> <br /> <br /> == Biografija ==<br /> <br /> Rođen je u Kraju Donjem kod Marije Gorice gdje je i završio osnovnu školu 1882. godine, a gimnaziju 1890. i fakultet 1897. u Zagrebu. Na Filozofskom fakultetu studirao je hrvatsku i slavensku filologiju. Doktorirao je 1890. na Filozofskom fakultetu obranivši doktorsku disertaciju ''O refleksivnim glagolima u hrvatskom jeziku''. Nakon završenog fakulteta radio je kao srednjoškolski profesor u Osijeku (1896.-1897.), u Vinkovcima (1897.-1899.) i u Zagrebu (1899.-1906.). 1906. godine postao je privatnim docentom na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Godine 1909. imenovan je izvanrednim, a 1912. redovitim profesorom. Aktivnu je službu napustio 1941. (kada je umirovljen), da bi se 1945. ponovno u nju vratio. Drugi je put i definitivno umirovljen 1947. godine.<br /> <br /> <br /> Bio je cijenjen jezikoslovac i stručnjak za nazivlje te je stoga od 1906. do 1919. dobio angažman u povjerenstvu za nazivlje mjesta u Hrvatskoj i Slavoniji. Od 1926. do 1941 djelovao je u komisiji za naučnu terminologiju i nomenklaturu u Staroj Jugoslaviji. U toj komisiji radili su mnogi relevantni stručnjaci, a kao rezultat njihovog rada izdana su u Beogradu dva djela: Zoološka terminologija i nomenklatura, 1932. i Botanička terminologija, 1934.</div> Thu, 28 Mar 2013 12:07:55 GMT Oskupljenovo http://www.wiki-dveri.info/wiki/Razgovor:Dragutin_Borani%C4%87 http://www.wiki-dveri.info/wiki/Matija_Skurjeni <p>Oskupljenovo:&#32;</p> <hr /> <div>'''Matija Skurjeni''' Veternica (Hrvatsko Zagorje) 14. prosinca 1898. - Zaprešić 04.listopada 1990. - hrvatski slikar naive<br /> <br /> <br /> <br /> <br /> == Djetinjstvo i školovanje ==<br /> <br /> Matija Skurjeni rodio se 14.prosinca 1898.u Veternici (Hrvatsko zagorje), kao sedmo dijete u obitelji, od oca Jure (tesara) i majke Magde (kućanice). Do svoje dvanaeste godine bio je pastir te je pomagao roditeljima u domaćinstvu. Školu nije pohađao zbog siromaštva, a čitati i pisati naučio je od starije braće. Kasnije kao regrut, u jednoj zagrebačkoj vojarni, nadoknadio je nedostatak redovnog školovanja (1916.). Pohađao je tečaj na kojemu su se učile osnove povijesti umjetnosti i različite likovne tehnike. Bio je predmet izrugivanja zbog drugačijeg pristupa radu te &quot;čudnom&quot; načinu slikanja. Voditelj tečaja ga je branio i rekao kako je Matija pronašao svoj izraz, tj.da nikoga ne oponaša. Time je prestalo podsmjehivanje Matijinom slikarstvu.<br /> <br /> <br /> == Vojnički dani ==<br /> <br /> U svibnju 1916. je unovačen i regrut je u jednoj zagrebačkoj vojarni, a 1917. odlazi na istočnu frontu. Njegova jedinica probija se do Zablatova, a u jesen je prebačen u Tirol. Ranjen je na bojišnici kod Compomula 1918. i prebačen u vojnu bolnicu u Braunau. S hrvatskim dobrovoljačkim snagama sudjeluje u oslobađanju Međimurja u prosincu 1918. 1919. demobiliziran je i vraća se u Veternicu.<br /> <br /> <br /> <br /> Radi kao pružni radnik na izgradnji pruge Karlovac - Metlika - Novo Mesto 1911. godine. Soboslikarski zanat uči u Metliki (travanj 1911.) Crkvenog slikara Sirnika iz Krapine upoznaje u Polipniku (gdje je i radio 1914.), a potkraj iste godine vraća se u Veternicu. Nakon vojske vraća se u Veternicu i radi kao rudar u Očuri.<br /> U Metliku odlazi 1923. gdje završava soboslikarski zanat. Položivši ispite odlazi u Zagreb gdje se zapošljava u soboslikarskom poduzeću Broz-Gubec-Zakošek.<br /> U mirovinu odlazi 1956., te se potpuno posvećuje slikarstvu. Prestaje slikati 1975. kada je i obolio. Umro je 04. listopada u Tuheljskim toplicama, a sahranjen je na starom groblju u Brdovcu 06. listopada 1990.<br /> <br /> == Likovno stvaralaštvo ==<br /> <br /> Matija Skurjeni prvu sliku naslikao je prema oleografiji ''Veronikin rubac''. Akvareli s motivima Baške nastaju 1924. (utjecaj boravka na otoku Krku). Sudjeluje u osnivanju Likovne sekcije Radničkog kulturno-umjetničkog društva željezničara &quot;Vinko Jeđut&quot; u Zagrebu (1946). Večernje tečajeve pohađao je u oristorijama bivše Obrtničke škole, s predmetima crtanje glave, akrt, anatomija perspektiva, povijest umjetnosti i vježbe iz primjenjene grafike. Nastavnici Likovne sekcije bili su akademski slikar Mladen Veža iz slikanja, akademski kipar Slavko Rukljač iz akta, i akademski slikar dr. Pavao Gavranić iz primjenjene grafike. Predavači su neko određeno vrijeme bili i akademski slikari Vilko Gliha-Selan i Antun Motika. Tečaj je završio 1949. godine.<br /> <br /> <br /> == Obitelj ==<br /> <br /> Marijom Dolović iz Sv.Roka (Međimurje) oženio se 1927. godine, no brak nije potrajao. Zoricom Kralić (Zagreb) ženi se 1932. godine, a godinu dana kasnije rodio im se sin Milan. U treći brak ušao je s Ivankom Gašparić (Ormož), s kojom je 1947. dobio sina Srećka. Kuću u Zaprešiću kupuje 1953. godine, gdje se i nastanjuje.<br /> <br /> <br /> <br /> == Matijin karakter ==<br /> Jedan poznati kritičar došao je Matiji Skurjeniju s namjerom da kupi sliku. Hvalio ga je i rekao kako je pisao samo najbolje o njemu da bi što povoljnije kupio sliku. Matija je prepoznao namjeru kritičara te mu odbio prodati sliku. <br /> <br /> Prije nekoliko desetaka godina Matija je poklonio svoju sliku rođacima. Slika je sadržavala pejzaž s jezerom i livadom. Rođaci nisu znali cijeniti umjetnost i nisu obraćali pozornost na sliku. Slika se nakon nekog vremena uništila te ju je Matija restaurirao. U periodu restauriranja jedan kupac se jako zainteresirao za tu sliku i ponudio poveću svotu novaca. Dobiveni novac Matija je dao rođacima i oni su kupili livadu i kravu.<br /> <br /> Tim postupcima Matija je pokazao koliko je darežljiv i pošten.<br /> <br /> <br /> <br /> == Galerija Skurjeni ==<br /> Doselivši se u Zaprešić Matija Skurjeni stvara najveći dio svog likovnog opusa. Tadašnjoj Općini Zaprešić želio je darovati svoje slike, a neke posuditi i tako je došlo do darovnog ugovora (1984.) Matija Skurjeni daruje svoje slike, a Općina Zaprešić obvezuje se otvoriti galeriju koja će nositi slikarevo ime. U Novim Dvorima otvorila se ujesen 1989. godine'' Galerija Skurjeni''. Par dana nakon otvorenja,Galerija je morala biti zatvorena zbog toga što nije u potpunosti bila dovršena. Radovi su se otegli no nakon toga je sve završeno. <br /> Matija Skurjeni proglašen je počasnim građaninom Zaprešića 20. prosinca 1988. godine.<br /> <br /> == Važnije samostalne izložbe ==<br /> <br /> Zagreb, Galerija primitivne umjetnosti 1958, 1962, 1977.<br /> <br /> Beograd, Galerija Doma kulture Zapadni Vraćar 1959.<br /> <br /> Rim, Galleria la Nouva Pesa (Generalić, Virius, Skurjeni) 1960.<br /> <br /> Split, Galerija umjetnina 1961.<br /> <br /> Paris, Galerie Mona lisa 1962, 1966 (Kopac, Rabuzin, Skurjeni)<br /> <br /> Köln, Galerie Rudolf Zwirner 1963, 1965 (Skurjeni, Lacković)<br /> <br /> Zagreb, Likovni studio, Kabinet grafike JAZU 1964.<br /> <br /> Samobor, Samoborski muzej 1967.<br /> <br /> Zürich, Galerie für Naive Kunst, Bruno Bischofberger 1968.<br /> <br /> Zlatar, Galerija izvorne umjetnosti 1973, 1998.<br /> <br /> Frankfurt, Bank für Gemeinwirtschaft 1973.<br /> <br /> Zagreb, Galerija Dubrava 1974.<br /> <br /> Zagreb, Izložbeni salon Doma JNA 1974.<br /> <br /> Milano, Art Gallery 1978.<br /> <br /> Zaprešić, Škola Antuna Augustinčić 1983.<br /> <br /> Zagreb, Galerija Dubrava 1984.<br /> <br /> Zaprešić, Galerija Matija Skurjeni 1987.<br /> <br /> Zagreb, Galerija Virius 1988.<br /> <br /> Bönnigheim, Museum Charlotte Zander 1998.<br /> <br /> Zagreb, Muzejsko-galerijski centar Gradec 1998.<br /> <br /> Zaprešić, Galerija Matija Skurjeni 1998.<br /> <br /> <br /> Literatura<br /> ----<br /> <br /> <br /> Maleković, V. Skurjeni. Zagreb: Sveučilišna naklada Liber, 1982. <br /> <br /> Crnković, V. Skurjeni. Zagreb: Hrvatski muzej naivne umjetnosti, 1998.<br /> <br /> Lenković, M. Matija Skurjeni: Fantastični svijet Matije Skurjenija, 2010.<br /> <br /> Vrabec, V. Galerija Matije Skurijenija: Narodno sveučilište Zaprešić, 1987.<br /> <br /> Crnković, V. i Zander. Munchen: C. Hommage a Matija Skurjeni: Galerie fur naive Kunst und art Brut, 1987.<br /> <br /> Crnković, V. Skurjeni. Zagreb:Hrvatski muzej naivne umjetnosti, 2006.<br /> <br /> Zaprešićki godišnjak 1991. Zaprešić : Matica hrvatska Zaprešić, 1991.</div> Thu, 07 Mar 2013 16:46:18 GMT Oskupljenovo http://www.wiki-dveri.info/wiki/Razgovor:Matija_Skurjeni http://www.wiki-dveri.info/wiki/Matija_Skurjeni <p>Oskupljenovo:&#32;</p> <hr /> <div>'''Matija Skurjeni''' Veternica (Hrvatsko Zagorje) 14. prosinca 1898. - Zaprešić 04.listopada 1990. - hrvatski slikar naive<br /> <br /> <br /> <br /> <br /> == Djetinjstvo i školovanje ==<br /> <br /> Matija Skurjeni rodio se 14.prosinca 1898.u Veternici (Hrvatsko zagorje), kao sedmo dijete u obitelji, od oca Jure (tesara) i majke Magde (kućanice). Do svoje dvanaeste godine bio je pastir te je pomagao roditeljima u domaćinstvu. Školu nije pohađao zbog siromaštva, a čitati i pisati naučio je od starije braće. Kasnije kao regrut, u jednoj zagrebačkoj vojarni, nadoknadio je nedostatak redovnog školovanja (1916.). Pohađao je tečaj na kojemu su se učile osnove povijesti umjetnosti i različite likovne tehnike. Bio je predmet izrugivanja zbog drugačijeg pristupa radu te &quot;čudnom&quot; načinu slikanja. Voditelj tečaja ga je branio i rekao kako je Matija pronašao svoj izraz, tj.da nikoga ne oponaša. Time je prestalo podsmjehivanje Matijinom slikarstvu.<br /> <br /> <br /> == Vojnički dani ==<br /> <br /> U svibnju 1916. je unovačen i regrut je u jednoj zagrebačkoj vojarni, a 1917. odlazi na istočnu frontu. Njegova jedinica probija se do Zablatova, a u jesen je prebačen u Tirol. Ranjen je na bojišnici kod Compomula 1918. i prebačen u vojnu bolnicu u Braunau. S hrvatskim dobrovoljačkim snagama sudjeluje u oslobađanju Međimurja u prosincu 1918. 1919. demobiliziran je i vraća se u Veternicu.<br /> <br /> <br /> <br /> Radi kao pružni radnik na izgradnji pruge Karlovac - Metlika - Novo Mesto 1911. godine. Soboslikarski zanat uči u Metliki (travanj 1911.) Crkvenog slikara Sirnika iz Krapine upoznaje u Polipniku (gdje je i radio 1914.), a potkraj iste godine vraća se u Veternicu. Nakon vojske vraća se u Veternicu i radi kao rudar u Očuri.<br /> U Metliku odlazi 1923. gdje završava soboslikarski zanat. Položivši ispite odlazi u Zagreb gdje se zapošljava u soboslikarskom poduzeću Broz-Gubec-Zakošek.<br /> U mirovinu odlazi 1956., te se potpuno posvećuje slikarstvu. Prestaje slikati 1975. kada je i obolio. Umro je 04. listopada u Tuheljskim toplicama, a sahranjen je na starom groblju u Brdovcu 06. listopada 1990.<br /> <br /> == Likovno stvaralaštvo ==<br /> <br /> Matija Skurjeni prvu sliku naslikao je prema oleografiji ''Veronikin rubac''. Akvareli s motivima Baške nastaju 1924. (utjecaj boravka na otoku Krku). Sudjeluje u osnivanju Likovne sekcije Radničkog kulturno-umjetničkog društva željezničara &quot;Vinko Jeđut&quot; u Zagrebu (1946). Večernje tečajeve pohađao je u oristorijama bivše Obrtničke škole, s predmetima crtanje glave, akrt, anatomija perspektiva, povijest umjetnosti i vježbe iz primjenjene grafike. Nastavnici Likovne sekcije bili su akademski slikar Mladen Veža iz slikanja, akademski kipar Slavko Rukljač iz akta, i akademski slikar dr. Pavao Gavranić iz primjenjene grafike. Predavači su neko određeno vrijeme bili i akademski slikari Vilko Gliha-Selan i Antun Motika. Tečaj je završio 1949. godine.<br /> <br /> <br /> == Obitelj ==<br /> <br /> Marijom Dolović iz Sv.Roka (Međimurje) oženio se 1927. godine, no brak nije potrajao. Zoricom Kralić (Zagreb) ženi se 1932. godine, a godinu dana kasnije rodio im se sin Milan. U treći brak ušao je s Ivankom Gašparić (Ormož), s kojom je 1947. dobio sina Srećka. Kuću u Zaprešiću kupuje 1953. godine, gdje se i nastanjuje.<br /> <br /> <br /> <br /> == Matijin karakter ==<br /> Jedan poznati kritičar došao je Matiji Skurjeniju s namjerom da kupi sliku. Hvalio ga je i rekao kako je pisao samo najbolje o njemu da bi što povoljnije kupio sliku. Matija je prepoznao namjeru kritičara te mu odbio prodati sliku. <br /> <br /> Prije nekoliko desetaka godina Matija je poklonio svoju sliku rođacima. Slika je sadržavala pejzaž s jezerom i livadom. Rođaci nisu znali cijeniti umjetnost i nisu obraćali pozornost na sliku. Slika se nakon nekog vremena uništila te ju je Matija restaurirao. U periodu restauriranja jedan kupac se jako zainteresirao za tu sliku i ponudio poveću svotu novaca. Dobiveni novac Matija je dao rođacima i oni su kupili livadu i kravu.<br /> <br /> Tim postupcima Matija je pokazao koliko je darežljiv i pošten.<br /> <br /> <br /> <br /> == Galerija Skurjeni ==<br /> Doselivši se u Zaprešić Matija Skurjeni stvara najveći dio svog likovnog opusa. Tadašnjoj Općini Zaprešić želio je darovati svoje slike, a neke posuditi i tako je došlo do darovnog ugovora (1984.) Matija Skurjeni daruje svoje slike, a Općina Zaprešić obvezuje se otvoriti galeriju koja će nositi slikarevo ime. U Novim Dvorima otvorila se ujesen 1989. godine'' Galerija Skurjeni''.<br /> Matija Skurjeni proglašen je počasnim građaninom Zaprešića 20. prosinca 1988. godine.<br /> <br /> == Važnije samostalne izložbe ==<br /> <br /> Zagreb, Galerija primitivne umjetnosti 1958, 1962, 1977.<br /> <br /> Beograd, Galerija Doma kulture Zapadni Vraćar 1959.<br /> <br /> Rim, Galleria la Nouva Pesa (Generalić, Virius, Skurjeni) 1960.<br /> <br /> Split, Galerija umjetnina 1961.<br /> <br /> Paris, Galerie Mona lisa 1962, 1966 (Kopac, Rabuzin, Skurjeni)<br /> <br /> Köln, Galerie Rudolf Zwirner 1963, 1965 (Skurjeni, Lacković)<br /> <br /> Zagreb, Likovni studio, Kabinet grafike JAZU 1964.<br /> <br /> Samobor, Samoborski muzej 1967.<br /> <br /> Zürich, Galerie für Naive Kunst, Bruno Bischofberger 1968.<br /> <br /> Zlatar, Galerija izvorne umjetnosti 1973, 1998.<br /> <br /> Frankfurt, Bank für Gemeinwirtschaft 1973.<br /> <br /> Zagreb, Galerija Dubrava 1974.<br /> <br /> Zagreb, Izložbeni salon Doma JNA 1974.<br /> <br /> Milano, Art Gallery 1978.<br /> <br /> Zaprešić, Škola Antuna Augustinčić 1983.<br /> <br /> Zagreb, Galerija Dubrava 1984.<br /> <br /> Zaprešić, Galerija Matija Skurjeni 1987.<br /> <br /> Zagreb, Galerija Virius 1988.<br /> <br /> Bönnigheim, Museum Charlotte Zander 1998.<br /> <br /> Zagreb, Muzejsko-galerijski centar Gradec 1998.<br /> <br /> Zaprešić, Galerija Matija Skurjeni 1998.<br /> <br /> <br /> Literatura<br /> ----<br /> <br /> <br /> Maleković, V. Skurjeni. Zagreb: Sveučilišna naklada Liber, 1982. <br /> <br /> Crnković, V. Skurjeni. Zagreb: Hrvatski muzej naivne umjetnosti, 1998.<br /> <br /> Lenković, M. Matija Skurjeni: Fantastični svijet Matije Skurjenija, 2010.<br /> <br /> Vrabec, V. Galerija Matije Skurijenija: Narodno sveučilište Zaprešić, 1987.<br /> <br /> Crnković, V. i Zander. Munchen: C. Hommage a Matija Skurjeni: Galerie fur naive Kunst und art Brut, 1987.<br /> <br /> Crnković, V. Skurjeni. Zagreb:Hrvatski muzej naivne umjetnosti, 2006.<br /> <br /> Zaprešićki godišnjak 1991. Zaprešić : Matica hrvatska Zaprešić, 1991.</div> Thu, 07 Mar 2013 16:34:29 GMT Oskupljenovo http://www.wiki-dveri.info/wiki/Razgovor:Matija_Skurjeni http://www.wiki-dveri.info/wiki/Matija_Skurjeni <p>Oskupljenovo:&#32;</p> <hr /> <div>'''Matija Skurjeni''' Veternica (Hrvatsko Zagorje) 14. prosinca 1898. - Zaprešić 04.listopada 1990. - hrvatski slikar naive<br /> <br /> <br /> <br /> <br /> == Djetinjstvo i školovanje ==<br /> <br /> Matija Skurjeni rodio se 14.prosinca 1898.u Veternici (Hrvatsko zagorje), kao sedmo dijete u obitelji, od oca Jure (tesara) i majke Magde (kućanice). Do svoje dvanaeste godine bio je pastir te je pomagao roditeljima u domaćinstvu. Školu nije pohađao zbog siromaštva, a čitati i pisati naučio je od starije braće. Kasnije kao regrut, u jednoj zagrebačkoj vojarni, nadoknadio je nedostatak redovnog školovanja (1916.). Pohađao je tečaj na kojemu su se učile osnove povijesti umjetnosti i različite likovne tehnike. Bio je predmet izrugivanja zbog drugačijeg pristupa radu te &quot;čudnom&quot; načinu slikanja. Voditelj tečaja ga je branio i rekao kako je Matija pronašao svoj izraz, tj.da nikoga ne oponaša. Time je prestalo podsmjehivanje Matijinom slikarstvu.<br /> <br /> <br /> == Vojnički dani ==<br /> <br /> U svibnju 1916. je unovačen i regrut je u jednoj zagrebačkoj vojarni, a 1917. odlazi na istočnu frontu. Njegova jedinica probija se do Zablatova, a u jesen je prebačen u Tirol. Ranjen je na bojišnici kod Compomula 1918. i prebačen u vojnu bolnicu u Braunau. S hrvatskim dobrovoljačkim snagama sudjeluje u oslobađanju Međimurja u prosincu 1918. 1919. demobiliziran je i vraća se u Veternicu.<br /> <br /> <br /> <br /> Radi kao pružni radnik na izgradnji pruge Karlovac - Metlika - Novo Mesto 1911. godine. Soboslikarski zanat uči u Metliki (travanj 1911.) Crkvenog slikara Sirnika iz Krapine upoznaje u Polipniku (gdje je i radio 1914.), a potkraj iste godine vraća se u Veternicu. Nakon vojske vraća se u Veternicu i radi kao rudar u Očuri.<br /> U Metliku odlazi 1923. gdje završava soboslikarski zanat. Položivši ispite odlazi u Zagreb gdje se zapošljava u soboslikarskom poduzeću Broz-Gubec-Zakošek.<br /> U mirovinu odlazi 1956., te se potpuno posvećuje slikarstvu. Prestaje slikati 1975. kada je i obolio. Umro je 04. listopada u Tuheljskim toplicama, a sahranjen je na starom groblju u Brdovcu 06. listopada 1990.<br /> <br /> == Likovno stvaralaštvo ==<br /> <br /> Matija Skurjeni prvu sliku naslikao je prema oleografiji ''Veronikin rubac''. Akvareli s motivima Baške nastaju 1924. (utjecaj boravka na otoku Krku). Sudjeluje u osnivanju Likovne sekcije Radničkog kulturno-umjetničkog društva željezničara &quot;Vinko Jeđut&quot; u Zagrebu (1946). Večernje tečajeve pohađao je u oristorijama bivše Obrtničke škole, s predmetima crtanje glave, akrt, anatomija perspektiva, povijest umjetnosti i vježbe iz primjenjene grafike. Nastavnici Likovne sekcije bili su akademski slikar Mladen Veža iz slikanja, akademski kipar Slavko Rukljač iz akta, i akademski slikar dr. Pavao Gavranić iz primjenjene grafike. Predavači su neko određeno vrijeme bili i akademski slikari Vilko Gliha-Selan i Antun Motika. Tečaj je završio 1949. godine.<br /> <br /> <br /> == Obitelj ==<br /> <br /> Marijom Dolović iz Sv.Roka (Međimurje) oženio se 1927. godine, no brak nije potrajao. Zoricom Kralić (Zagreb) ženi se 1932. godine, a godinu dana kasnije rodio im se sin Milan. U treći brak ušao je s Ivankom Gašparić (Ormož), s kojom je 1947. dobio sina Srećka. Kuću u Zaprešiću kupuje 1953. godine, gdje se i nastanjuje.<br /> <br /> <br /> Matijin karakter<br /> <br /> Jedan poznati kritičar došao je Matiji Skurjeniju s namjerom da kupi sliku. Hvalio ga je i rekao kako je pisao samo najbolje o njemu da bi što povoljnije kupio sliku. Matija je prepoznao namjeru kritičara te mu odbio prodati sliku. <br /> <br /> Prije nekoliko desetaka godina Matija je poklonio svoju sliku rođacima. Slika je sadržavala pejzaž s jezerom i livadom. Rođaci nisu znali cijeniti umjetnost i nisu obraćali pozornost na sliku. Slika se nakon nekog vremena uništila te ju je Matija restaurirao. U periodu restauriranja jedan kupac se jako zainteresirao za tu sliku i ponudio poveću svotu novaca. Dobiveni novac Matija je dao rođacima i oni su kupili livadu i kravu.<br /> <br /> Tim postupcima Matija je pokazao koliko je darežljiv i pošten.<br /> <br /> <br /> <br /> == Galerija Skurjeni ==<br /> Doselivši se u Zaprešić Matija Skurjeni stvara najveći dio svog likovnog opusa. Tadašnjoj Općini Zaprešić želio je darovati svoje slike, a neke posuditi i tako je došlo do darovnog ugovora (1984.) Matija Skurjeni daruje svoje slike, a Općina Zaprešić obvezuje se otvoriti galeriju koja će nositi slikarevo ime. U Novim Dvorima otvorila se ujesen 1989. godine'' Galerija Skurjeni''.<br /> Matija Skurjeni proglašen je počasnim građaninom Zaprešića 20. prosinca 1988. godine.<br /> <br /> == Važnije samostalne izložbe ==<br /> <br /> Zagreb, Galerija primitivne umjetnosti 1958, 1962, 1977.<br /> <br /> Beograd, Galerija Doma kulture Zapadni Vraćar 1959.<br /> <br /> Rim, Galleria la Nouva Pesa (Generalić, Virius, Skurjeni) 1960.<br /> <br /> Split, Galerija umjetnina 1961.<br /> <br /> Paris, Galerie Mona lisa 1962, 1966 (Kopac, Rabuzin, Skurjeni)<br /> <br /> Köln, Galerie Rudolf Zwirner 1963, 1965 (Skurjeni, Lacković)<br /> <br /> Zagreb, Likovni studio, Kabinet grafike JAZU 1964.<br /> <br /> Samobor, Samoborski muzej 1967.<br /> <br /> Zürich, Galerie für Naive Kunst, Bruno Bischofberger 1968.<br /> <br /> Zlatar, Galerija izvorne umjetnosti 1973, 1998.<br /> <br /> Frankfurt, Bank für Gemeinwirtschaft 1973.<br /> <br /> Zagreb, Galerija Dubrava 1974.<br /> <br /> Zagreb, Izložbeni salon Doma JNA 1974.<br /> <br /> Milano, Art Gallery 1978.<br /> <br /> Zaprešić, Škola Antuna Augustinčić 1983.<br /> <br /> Zagreb, Galerija Dubrava 1984.<br /> <br /> Zaprešić, Galerija Matija Skurjeni 1987.<br /> <br /> Zagreb, Galerija Virius 1988.<br /> <br /> Bönnigheim, Museum Charlotte Zander 1998.<br /> <br /> Zagreb, Muzejsko-galerijski centar Gradec 1998.<br /> <br /> Zaprešić, Galerija Matija Skurjeni 1998.<br /> <br /> <br /> Literatura<br /> ----<br /> <br /> <br /> Maleković, V. Skurjeni. Zagreb: Sveučilišna naklada Liber, 1982. <br /> <br /> Crnković, V. Skurjeni. Zagreb: Hrvatski muzej naivne umjetnosti, 1998.<br /> <br /> Lenković, M. Matija Skurjeni: Fantastični svijet Matije Skurjenija, 2010.<br /> <br /> Vrabec, V. Galerija Matije Skurijenija: Narodno sveučilište Zaprešić, 1987.<br /> <br /> Crnković, V. i Zander. Munchen: C. Hommage a Matija Skurjeni: Galerie fur naive Kunst und art Brut, 1987.<br /> <br /> Crnković, V. Skurjeni. Zagreb:Hrvatski muzej naivne umjetnosti, 2006.<br /> <br /> Zaprešićki godišnjak 1991. Zaprešić : Matica hrvatska Zaprešić, 1991.</div> Thu, 07 Mar 2013 16:30:57 GMT Oskupljenovo http://www.wiki-dveri.info/wiki/Razgovor:Matija_Skurjeni http://www.wiki-dveri.info/wiki/Matija_Skurjeni <p>Oskupljenovo:&#32;</p> <hr /> <div>'''Matija Skurjeni''' Veternica (Hrvatsko Zagorje) 14. prosinca 1898. - Zaprešić 04.listopada 1990. - hrvatski slikar naive<br /> <br /> <br /> <br /> <br /> == Djetinjstvo i školovanje ==<br /> <br /> Matija Skurjeni rodio se 14.prosinca 1898.u Veternici (Hrvatsko zagorje), kao sedmo dijete u obitelji, od oca Jure (tesara) i majke Magde (kućanice). Do svoje dvanaeste godine bio je pastir te je pomagao roditeljima u domaćinstvu. Školu nije pohađao zbog siromaštva, a čitati i pisati naučio je od starije braće. Kasnije kao regrut, u jednoj zagrebačkoj vojarni, nadoknadio je nedostatak redovnog školovanja (1916.). Pohađao je tečaj na kojemu su se učile osnove povijesti umjetnosti i različite likovne tehnike. Bio je predmet izrugivanja zbog drugačijeg pristupa radu te &quot;čudnom&quot; načinu slikanja. Voditelj tečaja ga je branio i rekao kako je Matija pronašao svoj izraz, tj.da nikoga ne oponaša. Time je prestalo podsmjehivanje Matijinom slikarstvu.<br /> <br /> <br /> == Vojnički dani ==<br /> <br /> U svibnju 1916. je unovačen i regrut je u jednoj zagrebačkoj vojarni, a 1917. odlazi na istočnu frontu. Njegova jedinica probija se do Zablatova, a u jesen je prebačen u Tirol. Ranjen je na bojišnici kod Compomula 1918. i prebačen u vojnu bolnicu u Braunau. S hrvatskim dobrovoljačkim snagama sudjeluje u oslobađanju Međimurja u prosincu 1918. 1919. demobiliziran je i vraća se u Veternicu.<br /> <br /> <br /> <br /> Radi kao pružni radnik na izgradnji pruge Karlovac - Metlika - Novo Mesto 1911. godine. Soboslikarski zanat uči u Metliki (travanj 1911.) Crkvenog slikara Sirnika iz Krapine upoznaje u Polipniku (gdje je i radio 1914.), a potkraj iste godine vraća se u Veternicu. Nakon vojske vraća se u Veternicu i radi kao rudar u Očuri.<br /> U Metliku odlazi 1923. gdje završava soboslikarski zanat. Položivši ispite odlazi u Zagreb gdje se zapošljava u soboslikarskom poduzeću Broz-Gubec-Zakošek.<br /> U mirovinu odlazi 1956., te se potpuno posvećuje slikarstvu. Prestaje slikati 1975. kada je i obolio. Umro je 04. listopada u Tuheljskim toplicama, a sahranjen je na starom groblju u Brdovcu 06. listopada 1990.<br /> <br /> == Likovno stvaralaštvo ==<br /> <br /> Matija Skurjeni prvu sliku naslikao je prema oleografiji ''Veronikin rubac''. Akvareli s motivima Baške nastaju 1924. (utjecaj boravka na otoku Krku). Sudjeluje u osnivanju Likovne sekcije Radničkog kulturno-umjetničkog društva željezničara &quot;Vinko Jeđut&quot; u Zagrebu (1946). Večernje tečajeve pohađao je u oristorijama bivše Obrtničke škole, s predmetima crtanje glave, akrt, anatomija perspektiva, povijest umjetnosti i vježbe iz primjenjene grafike. Nastavnici Likovne sekcije bili su akademski slikar Mladen Veža iz slikanja, akademski kipar Slavko Rukljač iz akta, i akademski slikar dr. Pavao Gavranić iz primjenjene grafike. Predavači su neko određeno vrijeme bili i akademski slikari Vilko Gliha-Selan i Antun Motika. Tečaj je završio 1949. godine.<br /> <br /> == Obitelj ==<br /> <br /> Marijom Dolović iz Sv.Roka (Međimurje) oženio se 1927. godine, no brak nije potrajao. Zoricom Kralić (Zagreb) ženi se 1932. godine, a godinu dana kasnije rodio im se sin Milan. U treći brak ušao je s Ivankom Gašparić (Ormož), s kojom je 1947. dobio sina Srećka. Kuću u Zaprešiću kupuje 1953. godine, gdje se i nastanjuje.<br /> <br /> == Galerija Skurjeni ==<br /> Doselivši se u Zaprešić Matija Skurjeni stvara najveći dio svog likovnog opusa. Tadašnjoj Općini Zaprešić želio je darovati svoje slike, a neke posuditi i tako je došlo do darovnog ugovora (1984.) Matija Skurjeni daruje svoje slike, a Općina Zaprešić obvezuje se otvoriti galeriju koja će nositi slikarevo ime. U Novim Dvorima otvorila se ujesen 1989. godine'' Galerija Skurjeni''.<br /> Matija Skurjeni proglašen je počasnim građaninom Zaprešića 20. prosinca 1988. godine.<br /> <br /> == Važnije samostalne izložbe ==<br /> <br /> Zagreb, Galerija primitivne umjetnosti 1958, 1962, 1977.<br /> <br /> Beograd, Galerija Doma kulture Zapadni Vraćar 1959.<br /> <br /> Rim, Galleria la Nouva Pesa (Generalić, Virius, Skurjeni) 1960.<br /> <br /> Split, Galerija umjetnina 1961.<br /> <br /> Paris, Galerie Mona lisa 1962, 1966 (Kopac, Rabuzin, Skurjeni)<br /> <br /> Köln, Galerie Rudolf Zwirner 1963, 1965 (Skurjeni, Lacković)<br /> <br /> Zagreb, Likovni studio, Kabinet grafike JAZU 1964.<br /> <br /> Samobor, Samoborski muzej 1967.<br /> <br /> Zürich, Galerie für Naive Kunst, Bruno Bischofberger 1968.<br /> <br /> Zlatar, Galerija izvorne umjetnosti 1973, 1998.<br /> <br /> Frankfurt, Bank für Gemeinwirtschaft 1973.<br /> <br /> Zagreb, Galerija Dubrava 1974.<br /> <br /> Zagreb, Izložbeni salon Doma JNA 1974.<br /> <br /> Milano, Art Gallery 1978.<br /> <br /> Zaprešić, Škola Antuna Augustinčić 1983.<br /> <br /> Zagreb, Galerija Dubrava 1984.<br /> <br /> Zaprešić, Galerija Matija Skurjeni 1987.<br /> <br /> Zagreb, Galerija Virius 1988.<br /> <br /> Bönnigheim, Museum Charlotte Zander 1998.<br /> <br /> Zagreb, Muzejsko-galerijski centar Gradec 1998.<br /> <br /> Zaprešić, Galerija Matija Skurjeni 1998.<br /> <br /> <br /> Literatura<br /> ----<br /> <br /> <br /> Maleković, V. Skurjeni. Zagreb: Sveučilišna naklada Liber, 1982. <br /> <br /> Crnković, V. Skurjeni. Zagreb: Hrvatski muzej naivne umjetnosti, 1998.<br /> <br /> Lenković, M. Matija Skurjeni: Fantastični svijet Matije Skurjenija, 2010.<br /> <br /> Vrabec, V. Galerija Matije Skurijenija: Narodno sveučilište Zaprešić, 1987.<br /> <br /> Crnković, V. i Zander. Munchen: C. Hommage a Matija Skurjeni: Galerie fur naive Kunst und art Brut, 1987.<br /> <br /> Crnković, V. Skurjeni. Zagreb:Hrvatski muzej naivne umjetnosti, 2006.<br /> <br /> Zaprešićki godišnjak 1991. Zaprešić : Matica hrvatska Zaprešić, 1991.</div> Thu, 07 Mar 2013 16:04:19 GMT Oskupljenovo http://www.wiki-dveri.info/wiki/Razgovor:Matija_Skurjeni http://www.wiki-dveri.info/wiki/Matija_Skurjeni <p>Oskupljenovo:&#32;</p> <hr /> <div>'''Matija Skurjeni''' Veternica (Hrvatsko Zagorje) 14. prosinca 1898. - Zaprešić 04.listopada 1990. - hrvatski slikar naive<br /> <br /> <br /> <br /> <br /> == Djetinjstvo i školovanje ==<br /> <br /> Matija Skurjeni rodio se 14.prosinca 1898.u Veternici (Hrvatsko zagorje), kao sedmo dijete u obitelji, od oca Jure (tesara) i majke Magde (kućanice). Do svoje dvanaeste godine bio je pastir te je pomagao roditeljima u domaćinstvu. Školu nije pohađao zbog siromaštva, a čitati i pisati naučio je od starije braće. Kasnije kao regrut, u jednoj zagrebačkoj vojarni, nadoknadio je nedostatak redovitog školovanja (1916.). Pohađao je tečaj na kojemu su se učile osnove povijesti umjetnosti i različite likovne tehnike. Bio je predmet izrugivanja zbog drugačijeg pristupa radu te &quot;čudnom&quot; načinu slikanja. Voditelj tečaja ga je branio i rekao kako je Matija pronašao svoj izraz, tj.da nikoga ne oponaša. Time je prestalo podsmjehivanje Matijinom slikarstvu.<br /> <br /> <br /> == Vojnički dani ==<br /> <br /> U svibnju 1916. je unovačen i regrut je u jednoj zagrebačkoj vojarni, a 1917. odlazi na istočnu frontu. Njegova jedinica probija se do Zablatova, a u jesen je prebačen u Tirol. Ranjen je na bojišnici kod Compomula 1918. i prebačen u vojnu bolnicu u Braunau. S hrvatskim dobrovoljačkim snagama sudjeluje u oslobađanju Međimurja u prosincu 1918. 1919. demobiliziran je i vraća se u Veternicu.<br /> <br /> <br /> <br /> Radi kao pružni radnik na izgradnji pruge Karlovac - Metlika - Novo Mesto 1911. godine. Soboslikarski zanat uči u Metliki (travanj 1911.) Crkvenog slikara Sirnika iz Krapine upoznaje u Polipniku (gdje je i radio 1914.), a potkraj iste godine vraća se u Veternicu. Nakon vojske vraća se u Veternicu i radi kao rudar u Očuri.<br /> U Metliku odlazi 1923. gdje završava soboslikarski zanat. Položivši ispite odlazi u Zagreb gdje se zapošljava u soboslikarskom poduzeću Broz-Gubec-Zakošek.<br /> U mirovinu odlazi 1956., te se potpuno posvećuje slikarstvu. Prestaje slikati 1975. kada je i obolio. Umro je 04. listopada u Tuheljskim toplicama, a sahranjen je na starom groblju u Brdovcu 06. listopada 1990.<br /> <br /> == Likovno stvaralaštvo ==<br /> <br /> Matija Skurjeni prvu sliku naslikao je prema oleografiji ''Veronikin rubac''. Akvareli s motivima Baške nastaju 1924. (utjecaj boravka na otoku Krku). Sudjeluje u osnivanju Likovne sekcije Radničkog kulturno-umjetničkog društva željezničara &quot;Vinko Jeđut&quot; u Zagrebu (1946). Večernje tečajeve pohađao je u oristorijama bivše Obrtničke škole, s predmetima crtanje glave, akrt, anatomija perspektiva, povijest umjetnosti i vježbe iz primjenjene grafike. Nastavnici Likovne sekcije bili su akademski slikar Mladen Veža iz slikanja, akademski kipar Slavko Rukljač iz akta, i akademski slikar dr. Pavao Gavranić iz primjenjene grafike. Predavači su neko određeno vrijeme bili i akademski slikari Vilko Gliha-Selan i Antun Motika. Tečaj je završio 1949. godine.<br /> <br /> == Obitelj ==<br /> <br /> Marijom Dolović iz Sv.Roka (Međimurje) oženio se 1927. godine, no brak nije potrajao. Zoricom Kralić (Zagreb) ženi se 1932. godine, a godinu dana kasnije rodio im se sin Milan. U treći brak ušao je s Ivankom Gašparić (Ormož), s kojom je 1947. dobio sina Srećka. Kuću u Zaprešiću kupuje 1953. godine, gdje se i nastanjuje.<br /> <br /> == Galerija Skurjeni ==<br /> Doselivši se u Zaprešić Matija Skurjeni stvara najveći dio svog likovnog opusa. Tadašnjoj Općini Zaprešić želio je darovati svoje slike, a neke posuditi i tako je došlo do darovnog ugovora (1984.) Matija Skurjeni daruje svoje slike, a Općina Zaprešić obvezuje se otvoriti galeriju koja će nositi slikarevo ime. U Novim Dvorima otvorila se ujesen 1989. godine'' Galerija Skurjeni''.<br /> Matija Skurjeni proglašen je počasnim građaninom Zaprešića 20. prosinca 1988. godine.<br /> <br /> == Važnije samostalne izložbe ==<br /> <br /> Zagreb, Galerija primitivne umjetnosti 1958, 1962, 1977.<br /> <br /> Beograd, Galerija Doma kulture Zapadni Vraćar 1959.<br /> <br /> Rim, Galleria la Nouva Pesa (Generalić, Virius, Skurjeni) 1960.<br /> <br /> Split, Galerija umjetnina 1961.<br /> <br /> Paris, Galerie Mona lisa 1962, 1966 (Kopac, Rabuzin, Skurjeni)<br /> <br /> Köln, Galerie Rudolf Zwirner 1963, 1965 (Skurjeni, Lacković)<br /> <br /> Zagreb, Likovni studio, Kabinet grafike JAZU 1964.<br /> <br /> Samobor, Samoborski muzej 1967.<br /> <br /> Zürich, Galerie für Naive Kunst, Bruno Bischofberger 1968.<br /> <br /> Zlatar, Galerija izvorne umjetnosti 1973, 1998.<br /> <br /> Frankfurt, Bank für Gemeinwirtschaft 1973.<br /> <br /> Zagreb, Galerija Dubrava 1974.<br /> <br /> Zagreb, Izložbeni salon Doma JNA 1974.<br /> <br /> Milano, Art Gallery 1978.<br /> <br /> Zaprešić, Škola Antuna Augustinčić 1983.<br /> <br /> Zagreb, Galerija Dubrava 1984.<br /> <br /> Zaprešić, Galerija Matija Skurjeni 1987.<br /> <br /> Zagreb, Galerija Virius 1988.<br /> <br /> Bönnigheim, Museum Charlotte Zander 1998.<br /> <br /> Zagreb, Muzejsko-galerijski centar Gradec 1998.<br /> <br /> Zaprešić, Galerija Matija Skurjeni 1998.<br /> <br /> <br /> Literatura<br /> ----<br /> <br /> <br /> Maleković, V. Skurjeni. Zagreb: Sveučilišna naklada Liber, 1982. <br /> <br /> Crnković, V. Skurjeni. Zagreb: Hrvatski muzej naivne umjetnosti, 1998.<br /> <br /> Lenković, M. Matija Skurjeni: Fantastični svijet Matije Skurjenija, 2010.<br /> <br /> Vrabec, V. Galerija Matije Skurijenija: Narodno sveučilište Zaprešić, 1987.<br /> <br /> Crnković, V. i Zander. Munchen: C. Hommage a Matija Skurjeni: Galerie fur naive Kunst und art Brut, 1987.<br /> <br /> Crnković, V. Skurjeni. Zagreb:Hrvatski muzej naivne umjetnosti, 2006.<br /> <br /> Zaprešićki godišnjak 1991. Zaprešić : Matica hrvatska Zaprešić, 1991.</div> Thu, 07 Mar 2013 16:01:24 GMT Oskupljenovo http://www.wiki-dveri.info/wiki/Razgovor:Matija_Skurjeni http://www.wiki-dveri.info/wiki/Ban_Josip_Jela%C4%8Di%C4%87 <p>Oskupljenovo:&#32;/* Djetinjstvo i školovanje */</p> <hr /> <div>'''Josip Jelačić''' (Petrovaradin 16.listopada 1801. - Zagreb 20. svibnja 1859.), general i hrvatski ban<br /> <br /> <br /> <br /> [[Datoteka:Jelačić.jpg|200px|mini|left|Ban Josip Jelačić]] <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> == Djetinjstvo i školovanje ==<br /> <br /> Josip Jelačić rodio se 16. listopada 1801. godine u Petrovardinu. Porijeklom je bio iz kurilovačke loze plemića Jelačića, a u trenutku njegova rođenja njegovi roditelji Franjo i Ana živjeli su u Petrovaradinu, gdje mu je otac bio u vojnoj službi. Odmah po rođenju kršten je u župnoj crkvi sv. Jurja u Petrovardinu. 1809. s 8 godina otišao je na školovanje u Beč na akademiju za upravna i vojna znanja Theresianum u kojoj su se školovali sinovi plemića i velikaša. Njegovo školovanje na Theresianumu trajalo je 10 godina. Za to vrijeme osim za vojničke vještine pokazao je velik interes i za zemljopis, povijest, govorništvo i strane jezike. Njegovu nadarenost i zanimanje bilo je zamijećeno, a zabilježeno je, da ga je ravnatelj akademije jednom prilikom pohvalio caru Franji.<br /> Akademiju je uspješno završio 1918. s velikom pohvalom.<br /> <br /> == Vojnička služba ==<br /> Nakon školovanja odlučio se za časničko zvanje. 11. ožujka 1819., s nenavršenih 18 godina, Jelačić je postao poručnik u Trećoj konjaničkoj pukovniji u Galiciji. Zapovjednik te pukovnije bio je ujak njegove majke - barun Vinko Knežević. Već kao mlad vojnik Jelačić je pokazao mnoge vojničke vrline, bio je okretan i odlučan, dobar mačevalac, izvrstan strijelac i izvanredan jahač.<br /> Od 1822. zbog bolesti boravio je u obiteljskoj kući u Zagrebu,a vratio se svojoj pukovniji 1825. u Beč. Tamo je imenovan natporučnikom i pobočnikom zapovjedne brigade. Od 1828. opet je u Galiciji gdje je promaknut u potkapetana i postao zapovijednik 7. drežničke satnije u Ogulinu.Od 1825.-1830. služi u Galiciji Od 1831. u Italiji boravi kao kapetan s ogulinskom graničarskom pukovnijom.Od 1835. ponovno je zapovjednik satnije u Ogulinu.Godine 1837. imenovan je bojnikom i postao pomočnikom za vojne poslove guvernera za Dalmaciju u Zadru.Vratio se iz Italije 1835. početkom hrvatskog narodnog preporoda.Godine 1841. postavljen je za pukovnika i zapovijednika Prve banske pukovnije u Glini.S tog položaja postavljen je 1848. za bana i glavnog komadanta vojske u Hrvatskoj.Nakon neuspješnih pregovora s Ugarskom objavio je 1848. rat Ugarskoj.Borbe su bile bez pobjednika.J. Jelačić 11. rujna 1848. ušao je u Čakovec i Međimurje je vračeno u sastav Hrvatske.Vojno iskustvo stjecao je na manevrima u sj. Italiji i u okršajima u Vojnoj krajini.Kao časnik u Vojnoj krajini stekao je iskustvo u upravnim,financijskim i gospodarskim poslovima.Zato što se iskazao u svojim vojničkim službama njegovi nadređeni su ga 1847. preporučivali za promaknuče u viši čin.<br /> <br /> == Banska čast ==<br /> <br /> <br /> <br /> Ban Josip Jelačić Bužimski bio je u službi bana od 23. ožujka 1848. do 20. svibnja 1859. Kralj Ferdinand I. Habsburgovac imenuje Josipa Jelačića u Beču hrvatskim banom i tajnim kraljevskim savjetnikom i unaprjeđuje ga u zapovjednika glinjske i petrinjske pukovnije. 8. travnja 1848. u Beču polaže bansku prisegu i svečano je ustoličen 5. lipnja 1848. u Zagrebu. Jelačić nosi kralju Ferdinandu &quot;Zahtijevanje naroda u 30 točaka&quot; i on obećava potvrđenje tih Zahtjeva. 25. travnja 1848. ban Jelačić ukida kmetstvo, ali ga ustvari samo potvrđuje jer je Josip II. kmetstvo već ukinuo. Zbog toga ban Jelačić je postao omiljen na selu. Osnovao je Bansko vijeće u svibnju 1848. Bansko vijeće je zapravo hrvatska vlada koja je imala odjele: ministarstva za pravosuđe, za unutrašnje poslove, za vjerska pitanja i nastavu, te vojni i financijski odjel. 9. lipnja 1848. Hrvatski sabor u 18. točaka određuje odnos hrvatskih Kraljevina prema Ugarskoj, ustrojenje Banskog vijeća, korištenje hrvatskog jezika kao službeni jezik i zbog toga kralj Ferdinand V. manifestom 10. lipnja lišava bana Josipa Jelačića banske časti. Taj manifest nije objavljen pa Jelačić za njega nije znao. 19. lipnja 1848. Jelačić predaje kralju Ferdinandu &quot;reprezentaciju&quot; u kojoj Hrvatski sabor zahtijeva &quot;uređenje Austrije kao federacije ravnopravnih naroda&quot; i da u Hrvatskoj Trojednici bude obnovljena banska vlast od Drave do mora. Istog dana kralj postavlja nadvojvodu Ivana kao posrednika između Ugarske i Trojedne Kraljevine. Za manifest se doznaje 20. lipnja 1848. i na izvanrednoj sjednici Sabora 21. lipnja 1848. donose se zaključci da sav narod uzme oružja i da se pozove natrag 35000 graničara iz Italije, a na prijedlog Andrije Črnog 23. lipnja 1848. trg Harmice proziva Trgom bana Josipa Jelačića. Ban Jelačić iz Celovca, u kojem je stao na putu za Zagreb, pismom smiruje stanje. Hrvatski sabor 29. lipnja 1848. zalaganjem bana Jelačića prihvaća posredovanje nadvojvode Ivana i traži opoziv manifesta. Ban Josip Jelačić nakon što je dobio pismo nadvojvode Ivana odlazi u Beč i upućuje kralju zahtjev u 11 točaka. to dovodi do prijetnji Mađara ratom i u Hrvatskom saboru 4. srpnja 1848. ban Jelačić dobiva novac prisutnih domoljuba za opremanje vojske protiv Mađara. 3. listopada 1848. Ferdinand V. imenuje bana Jelačića guvernerom i vrhovnim zapovjednikom sve carsko-kraljevske vojske u Ugarskoj. Novi vladar Franjo Josip I. imenuje ga 2. prosinca 1848. gubernatorom Rijeke s pripadajućom zemljom, te civilnim i vojnim gubernatorom Dalmacije čime se većina hrvatskih područja ujedinjuje pod upravom Josipa Jelačića. Za ratne zasluge ban Jelačić imenuje se 13. ožujka 1849. generalom topništva i vrhovnim zapovjednikom Južne armije na jugoistoku Monarhije. Nakon 9 mjeseci izbivanja iz Hrvatske vraća se u Osijek 26. travnja 1849. i nastavlja s oslobađanjem hrvatskog područja od Mađara. Dekretom od 5. veljače 1849. imenuje se vlasnikom nove erdeljske infanterijske pukovnije. Počasnim građaninom Pešte proglašava se 1849., počasnim građaninom Beča 4. rujna 1849., Požuna 21. rujna 1849. i Oedenburga 2. listopada 1849. Ban Jelačić nazoči na dvanaest ministarskih konferencija i na dvanaestoj se oprašta od ministara jer se njihov rad protivi njegovoj savjesti i uvjerenjima.<br /> <br /> == Društveno djelovanje ==<br /> <br /> <br /> <br /> Ban Josip Jelačić je uspio osloboditi Hrvatsku od ugarskog vrhovništva te je ukinuo feudalni poredak tj. kmetstvo 25. travnja 1848. Ti postupci omogućili su mu saziv prvog hrvatskog zastupničkog sabora 5. lipnja 1848. Mađarskim ustankom u Beču i padom ministra Metternicha i njegovog načina vladanja kralj Ferdinand I. (V.) Habsburgovac je 23. ožujka 1848. imenovao baruna Josipa Jelačića banom, također ga je proglasio generalom i zapovjednikom obiju banskih pukovnija. 24./25. ožujka 1848. krenuo je iz Gline u Zagreb kako bi sudjelovao u Narodnoj skupštini no putem mu je poštar uručio telegram o imenovanju hrvatskim banom pa se tada ban Josip jelačić umjesto u Zagreb zaputio u Beč kako bi položio određenu zakletvu. Zalagao se za &quot;Narodna zahtijevanja&quot;, htio je da se hrvatski politički program izrečen u &quot;zahtijevanjima&quot; postigne mirnim putem bez ratova. Želio je spriječiti djelovanje &quot;mađarona&quot; u Hrvatskoj i suradnju s mađarskom vladom. Banskim pismom ukinuo je sva novčana davanja desetine prihoda Crkvi i kmetstvo. Osnovao je Bansku konferenciju 27. travnja 1848. čija je zadaća bila sastaviti Izborni red za Sabor, kojeg je predsjedao ban Jelačić. Objavio je 13. svibnja naredbu kojom su u civilnoj i vojnoj Hrvatskoj i Slavoniji prvi put u hrvatskoj povijesti raspisani izbori za Prvi hrvatski nezastupnički sabor.Zalagao se za pisanje udžbenika na hrvatskom jeziku, izgradnju cesta i željeznica i htio je riješiti sve probleme seljaka nakon ukidanja kmetstva. Položaj seljaka je i nakon ukidanja kmetstva bio težak, na pitanje podijele zemlje između kmetova i feudalaca. To je imalo utjecaj na neplaćanje poreza i zaduživanje seljaka. Podupirao je seljačke zadruge,a inzistirao je na registriranju urbarijalnih zemalja zadruga u zemljišne knjige, na miran način je pokušavao riješiti sporove između seljačkih zadruga. Htio je da se razvije hrvatska književnost i društvo te je 13.prosinca 1851. uputio poziv za izgradnju Hrvatskog narodnog kazališta, prva predstava u Hrvatskom narodnom kazalištu priređena je 29. siječnja 1852. godine. Sudjelovao je u borbi za hrvatski jezik jer je smatrao da je hrvatski narod najljepši jer ljubi svoj jezik.<br /> <br /> == Obitelj ==<br /> Jelačić je relativno kasno osnovao svoju obitelj. Oženio je groficu Sofiju r. Stockau, 1850. godine. Zaruke su bile objavljene 15. travnja, a vjenčanje 22. srpnja u Napajedlu u Moravskoj, a vjenčao ih je nadbiskup Sommerau - Beckh iz Olomouca. Jelačića su na svadbu pratili dvorski savjetnici Metel Ožegovć i Herman Bužan, barun Franjo Kulmer, vitez Denkstein, biskup J.J. Strossmayer i još neki viđeniji izaslanici hrv. oblasti. Ispred naroda i svećenstva Zagrebačke biskupije pozdravio ih je grof Vojkffy. U Bistri, podban Benko Lentulaj. Svečani dočeci također su se održavali i u drugim mjestima. Od jeseni 1855. bračni par Jelačić boravi na svom imanju Novi Dvori. tu im se, na Božić, rodila kćer Anica, koja je od kolere umrla 11. rujna 1856. Tijelo svoje jedinice pokopali su u Novim Dvorima, 2. listopada 1859. U proljeće 1857. opet su u Beču radi liječenja, no vraćaju se u Zagreb sve do smrti bana, 1859.<br /> Nakon 4 godine udovištva ponovno se udala za tridesetogodišnjeg grofa Adolfa Dubskog.<br /> <br /> == Posthumne počasti ==<br /> <br /> <br /> <br /> <br /> Ban Josip Jelačić umro je u noći između 19. i 20. svibnja 1859. godine.Pokopan je na svom imanju u Novim dvorima kraj Zaprešića gdje je i sa njim pokopana njegova obitelj.Pored obiteljske grobince nalazi se kapela Svetog Josipa u kojoj je u razdoblju 1859.-1901. godine bio grob Bana josipa Jelačića. U njegovu čast 16. prosinca 1866. godine na glavnom trgu u Zagrebu koji danas nosi njegovo ime podiže se brončani spomenik koji je izradio Antun Dominik Frenkorn. Spomenik koji je bio okrenut prema sjeveru stajao je tamo 80 godina sve do njegovog rušenja u noći izemeđu 25. i 26. srpnja 1947.god.Nakon rušenja spomenik se je 43 godine čuvao u zagrebačkoj Gliptoteci i ponovno se postavlja 16. listopada 1990.god. na njegov rođendan no okrenut prema jugu .Ban Josip Jelačić svojom je vladavinom nadahnuo mnoge pjesnike i pisce,jedan od njih bio je Ferdo Livadić koji je 1861.god. uglazbio neke od Jelačićevih pjesama i izdao knjigu &quot;Piesme Jelačića bana&quot; koje su danas vrlo vrijedne.Jelačićeva se ostavština čuva u Arhivu HAZU-a.Velik broj grafičara izradio je portrete Bana Josipa Jeačića.Većina tih portreta izrađena je gledana s profila u stojećem položaju i vojnom odijelu a neki od njegovih likovnih prikaza čuvaju se u Hrvatskom povjesnom muzeju.Njegovi su portreti nastajali u razdoblju od 1848.-1850. godine u Beču.U drugoj polovici 19. stoljeća lik se izrađuje na medaljama i predmetima ujetničkog obrta.Većina medalja izrađena je gledana s lijevog profila dok je poznat manji broj onih gledanih s desnog profila. Najstarije od svih su spomen-medalje bečkog medaljera Thomasa Rubauscha.Pozadine medalja čine Jelačićevi profilni prikazi dok ostalo čine:Jelačićev grb,kip,prikazi imenovanja carem i važne povjesne događaje.U Hrvatskom muzeju grada Zagreba i Hrvatskom povjesnom muzeju čuvaju se osobni predmeti Bana Jelačića kao što su:Brončani pečati,srebrna šećernica,grb Bana J.J. i sl.Tijekom svoga života dobio je niz odlikovanja koja su mu dodjeljena za građanske i vojne zasluge te novčane vrjednosnice dobivene na dar.Novčanice s likom Bana Josipa Jelačića izrađivali su proznati hrvatski umjetnici.Miroslav Šuteja izradio je novčanicu s likom Bana Josipa jelačića koja se u Republici Hrvatskoj počela tiskati 31.listopada 1993.godine.Krajem 19. i početkom 20. stoljeća tiskan je velik broj razglednica s likom J.J.Najčešće su na njima prikazani i važni događaji vezani uz Josipa Jelačića kao što su vojni pohodi, spomenik ili Harvatski sabor iz 1848. godine.Na 200. obljetnicu rođenja Josipa Jelačića Hrvatska pošta 16. listopada 2001.g. izdaje set poštanskih maraka.Grad Zaprešić svake godine organizira obljetnicu smrti Bana Josipa Jelačića 20.svibnja te &quot;Dane jelačića&quot; u listopadu-mjesecu njegova rođenja,16. listopada ujedno se slavi i Dan grada zaprešića, a srednja škola također nosi ime Josipa Jelačića.<br /> <br /> <br /> <br /> == Litaratura ==<br /> <br /> Zaprešićki godišnjak 2007. Zaprešić : Matica hrvatska Zaprešić, 2008.</div> Sat, 02 Mar 2013 12:08:52 GMT Oskupljenovo http://www.wiki-dveri.info/wiki/Razgovor:Ban_Josip_Jela%C4%8Di%C4%87 http://www.wiki-dveri.info/wiki/Ban_Josip_Jela%C4%8Di%C4%87 <p>Oskupljenovo:&#32;/* Vojnička služba */</p> <hr /> <div>'''Josip Jelačić''' (Petrovaradin 16.listopada 1801. - Zagreb 20. svibnja 1859.), general i hrvatski ban<br /> <br /> <br /> <br /> [[Datoteka:Jelačić.jpg|200px|mini|left|Ban Josip Jelačić]] <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> == Djetinjstvo i školovanje ==<br /> <br /> Josip Jelačić rodio se 16. listopada 1801. godine u Petrovardinu. Porijeklom je bio od kurilovačke loze plemića Jelačića, a u trenutku njegova rođenja njegovi roditelji Franjo i Ana živjeli su u Petrovaradinu, gdje mu je otac bio u vojnoj službi. Odmah po rođenju kršten je u župnoj crkvi sv. Jurja u Petrovardinu. 1809. s 8 godina otišao je na školovanje u Beč na akademiju za upravna i vojna znanja Theresianum u kojoj su se školovali sinovi plemića i velikaša. Njegovo školovanje na Theresianumu trajalo je 10 godina. Za to vrijeme osim za vojničke vještine pokazao je velik interes i za zemljopis, povijest, govorništvo i strane jezike. Njegovu nadarenost i zanimanje bilo je zamijećeno, a zabilježeno je, da ga je ravnatelj akademije jednom prilikom pohvalio caru Franji.<br /> Akademiju je uspješno završio 1918. s velikom pohvalom.<br /> <br /> == Vojnička služba ==<br /> Nakon školovanja odlučio se za časničko zvanje. 11. ožujka 1819., s nenavršenih 18 godina, Jelačić je postao poručnik u Trećoj konjaničkoj pukovniji u Galiciji. Zapovjednik te pukovnije bio je ujak njegove majke - barun Vinko Knežević. Već kao mlad vojnik Jelačić je pokazao mnoge vojničke vrline, bio je okretan i odlučan, dobar mačevalac, izvrstan strijelac i izvanredan jahač.<br /> Od 1822. zbog bolesti boravio je u obiteljskoj kući u Zagrebu,a vratio se svojoj pukovniji 1825. u Beč. Tamo je imenovan natporučnikom i pobočnikom zapovjedne brigade. Od 1828. opet je u Galiciji gdje je promaknut u potkapetana i postao zapovijednik 7. drežničke satnije u Ogulinu.Od 1825.-1830. služi u Galiciji Od 1831. u Italiji boravi kao kapetan s ogulinskom graničarskom pukovnijom.Od 1835. ponovno je zapovjednik satnije u Ogulinu.Godine 1837. imenovan je bojnikom i postao pomočnikom za vojne poslove guvernera za Dalmaciju u Zadru.Vratio se iz Italije 1835. početkom hrvatskog narodnog preporoda.Godine 1841. postavljen je za pukovnika i zapovijednika Prve banske pukovnije u Glini.S tog položaja postavljen je 1848. za bana i glavnog komadanta vojske u Hrvatskoj.Nakon neuspješnih pregovora s Ugarskom objavio je 1848. rat Ugarskoj.Borbe su bile bez pobjednika.J. Jelačić 11. rujna 1848. ušao je u Čakovec i Međimurje je vračeno u sastav Hrvatske.Vojno iskustvo stjecao je na manevrima u sj. Italiji i u okršajima u Vojnoj krajini.Kao časnik u Vojnoj krajini stekao je iskustvo u upravnim,financijskim i gospodarskim poslovima.Zato što se iskazao u svojim vojničkim službama njegovi nadređeni su ga 1847. preporučivali za promaknuče u viši čin.<br /> <br /> == Banska čast ==<br /> <br /> <br /> <br /> Ban Josip Jelačić Bužimski bio je u službi bana od 23. ožujka 1848. do 20. svibnja 1859. Kralj Ferdinand I. Habsburgovac imenuje Josipa Jelačića u Beču hrvatskim banom i tajnim kraljevskim savjetnikom i unaprjeđuje ga u zapovjednika glinjske i petrinjske pukovnije. 8. travnja 1848. u Beču polaže bansku prisegu i svečano je ustoličen 5. lipnja 1848. u Zagrebu. Jelačić nosi kralju Ferdinandu &quot;Zahtijevanje naroda u 30 točaka&quot; i on obećava potvrđenje tih Zahtjeva. 25. travnja 1848. ban Jelačić ukida kmetstvo, ali ga ustvari samo potvrđuje jer je Josip II. kmetstvo već ukinuo. Zbog toga ban Jelačić je postao omiljen na selu. Osnovao je Bansko vijeće u svibnju 1848. Bansko vijeće je zapravo hrvatska vlada koja je imala odjele: ministarstva za pravosuđe, za unutrašnje poslove, za vjerska pitanja i nastavu, te vojni i financijski odjel. 9. lipnja 1848. Hrvatski sabor u 18. točaka određuje odnos hrvatskih Kraljevina prema Ugarskoj, ustrojenje Banskog vijeća, korištenje hrvatskog jezika kao službeni jezik i zbog toga kralj Ferdinand V. manifestom 10. lipnja lišava bana Josipa Jelačića banske časti. Taj manifest nije objavljen pa Jelačić za njega nije znao. 19. lipnja 1848. Jelačić predaje kralju Ferdinandu &quot;reprezentaciju&quot; u kojoj Hrvatski sabor zahtijeva &quot;uređenje Austrije kao federacije ravnopravnih naroda&quot; i da u Hrvatskoj Trojednici bude obnovljena banska vlast od Drave do mora. Istog dana kralj postavlja nadvojvodu Ivana kao posrednika između Ugarske i Trojedne Kraljevine. Za manifest se doznaje 20. lipnja 1848. i na izvanrednoj sjednici Sabora 21. lipnja 1848. donose se zaključci da sav narod uzme oružja i da se pozove natrag 35000 graničara iz Italije, a na prijedlog Andrije Črnog 23. lipnja 1848. trg Harmice proziva Trgom bana Josipa Jelačića. Ban Jelačić iz Celovca, u kojem je stao na putu za Zagreb, pismom smiruje stanje. Hrvatski sabor 29. lipnja 1848. zalaganjem bana Jelačića prihvaća posredovanje nadvojvode Ivana i traži opoziv manifesta. Ban Josip Jelačić nakon što je dobio pismo nadvojvode Ivana odlazi u Beč i upućuje kralju zahtjev u 11 točaka. to dovodi do prijetnji Mađara ratom i u Hrvatskom saboru 4. srpnja 1848. ban Jelačić dobiva novac prisutnih domoljuba za opremanje vojske protiv Mađara. 3. listopada 1848. Ferdinand V. imenuje bana Jelačića guvernerom i vrhovnim zapovjednikom sve carsko-kraljevske vojske u Ugarskoj. Novi vladar Franjo Josip I. imenuje ga 2. prosinca 1848. gubernatorom Rijeke s pripadajućom zemljom, te civilnim i vojnim gubernatorom Dalmacije čime se većina hrvatskih područja ujedinjuje pod upravom Josipa Jelačića. Za ratne zasluge ban Jelačić imenuje se 13. ožujka 1849. generalom topništva i vrhovnim zapovjednikom Južne armije na jugoistoku Monarhije. Nakon 9 mjeseci izbivanja iz Hrvatske vraća se u Osijek 26. travnja 1849. i nastavlja s oslobađanjem hrvatskog područja od Mađara. Dekretom od 5. veljače 1849. imenuje se vlasnikom nove erdeljske infanterijske pukovnije. Počasnim građaninom Pešte proglašava se 1849., počasnim građaninom Beča 4. rujna 1849., Požuna 21. rujna 1849. i Oedenburga 2. listopada 1849. Ban Jelačić nazoči na dvanaest ministarskih konferencija i na dvanaestoj se oprašta od ministara jer se njihov rad protivi njegovoj savjesti i uvjerenjima.<br /> <br /> == Društveno djelovanje ==<br /> <br /> <br /> <br /> Ban Josip Jelačić je uspio osloboditi Hrvatsku od ugarskog vrhovništva te je ukinuo feudalni poredak tj. kmetstvo 25. travnja 1848. Ti postupci omogućili su mu saziv prvog hrvatskog zastupničkog sabora 5. lipnja 1848. Mađarskim ustankom u Beču i padom ministra Metternicha i njegovog načina vladanja kralj Ferdinand I. (V.) Habsburgovac je 23. ožujka 1848. imenovao baruna Josipa Jelačića banom, također ga je proglasio generalom i zapovjednikom obiju banskih pukovnija. 24./25. ožujka 1848. krenuo je iz Gline u Zagreb kako bi sudjelovao u Narodnoj skupštini no putem mu je poštar uručio telegram o imenovanju hrvatskim banom pa se tada ban Josip jelačić umjesto u Zagreb zaputio u Beč kako bi položio određenu zakletvu. Zalagao se za &quot;Narodna zahtijevanja&quot;, htio je da se hrvatski politički program izrečen u &quot;zahtijevanjima&quot; postigne mirnim putem bez ratova. Želio je spriječiti djelovanje &quot;mađarona&quot; u Hrvatskoj i suradnju s mađarskom vladom. Banskim pismom ukinuo je sva novčana davanja desetine prihoda Crkvi i kmetstvo. Osnovao je Bansku konferenciju 27. travnja 1848. čija je zadaća bila sastaviti Izborni red za Sabor, kojeg je predsjedao ban Jelačić. Objavio je 13. svibnja naredbu kojom su u civilnoj i vojnoj Hrvatskoj i Slavoniji prvi put u hrvatskoj povijesti raspisani izbori za Prvi hrvatski nezastupnički sabor.Zalagao se za pisanje udžbenika na hrvatskom jeziku, izgradnju cesta i željeznica i htio je riješiti sve probleme seljaka nakon ukidanja kmetstva. Položaj seljaka je i nakon ukidanja kmetstva bio težak, na pitanje podijele zemlje između kmetova i feudalaca. To je imalo utjecaj na neplaćanje poreza i zaduživanje seljaka. Podupirao je seljačke zadruge,a inzistirao je na registriranju urbarijalnih zemalja zadruga u zemljišne knjige, na miran način je pokušavao riješiti sporove između seljačkih zadruga. Htio je da se razvije hrvatska književnost i društvo te je 13.prosinca 1851. uputio poziv za izgradnju Hrvatskog narodnog kazališta, prva predstava u Hrvatskom narodnom kazalištu priređena je 29. siječnja 1852. godine. Sudjelovao je u borbi za hrvatski jezik jer je smatrao da je hrvatski narod najljepši jer ljubi svoj jezik.<br /> <br /> == Obitelj ==<br /> Jelačić je relativno kasno osnovao svoju obitelj. Oženio je groficu Sofiju r. Stockau, 1850. godine. Zaruke su bile objavljene 15. travnja, a vjenčanje 22. srpnja u Napajedlu u Moravskoj, a vjenčao ih je nadbiskup Sommerau - Beckh iz Olomouca. Jelačića su na svadbu pratili dvorski savjetnici Metel Ožegovć i Herman Bužan, barun Franjo Kulmer, vitez Denkstein, biskup J.J. Strossmayer i još neki viđeniji izaslanici hrv. oblasti. Ispred naroda i svećenstva Zagrebačke biskupije pozdravio ih je grof Vojkffy. U Bistri, podban Benko Lentulaj. Svečani dočeci također su se održavali i u drugim mjestima. Od jeseni 1855. bračni par Jelačić boravi na svom imanju Novi Dvori. tu im se, na Božić, rodila kćer Anica, koja je od kolere umrla 11. rujna 1856. Tijelo svoje jedinice pokopali su u Novim Dvorima, 2. listopada 1859. U proljeće 1857. opet su u Beču radi liječenja, no vraćaju se u Zagreb sve do smrti bana, 1859.<br /> Nakon 4 godine udovištva ponovno se udala za tridesetogodišnjeg grofa Adolfa Dubskog.<br /> <br /> == Posthumne počasti ==<br /> <br /> <br /> <br /> <br /> Ban Josip Jelačić umro je u noći između 19. i 20. svibnja 1859. godine.Pokopan je na svom imanju u Novim dvorima kraj Zaprešića gdje je i sa njim pokopana njegova obitelj.Pored obiteljske grobince nalazi se kapela Svetog Josipa u kojoj je u razdoblju 1859.-1901. godine bio grob Bana josipa Jelačića. U njegovu čast 16. prosinca 1866. godine na glavnom trgu u Zagrebu koji danas nosi njegovo ime podiže se brončani spomenik koji je izradio Antun Dominik Frenkorn. Spomenik koji je bio okrenut prema sjeveru stajao je tamo 80 godina sve do njegovog rušenja u noći izemeđu 25. i 26. srpnja 1947.god.Nakon rušenja spomenik se je 43 godine čuvao u zagrebačkoj Gliptoteci i ponovno se postavlja 16. listopada 1990.god. na njegov rođendan no okrenut prema jugu .Ban Josip Jelačić svojom je vladavinom nadahnuo mnoge pjesnike i pisce,jedan od njih bio je Ferdo Livadić koji je 1861.god. uglazbio neke od Jelačićevih pjesama i izdao knjigu &quot;Piesme Jelačića bana&quot; koje su danas vrlo vrijedne.Jelačićeva se ostavština čuva u Arhivu HAZU-a.Velik broj grafičara izradio je portrete Bana Josipa Jeačića.Većina tih portreta izrađena je gledana s profila u stojećem položaju i vojnom odijelu a neki od njegovih likovnih prikaza čuvaju se u Hrvatskom povjesnom muzeju.Njegovi su portreti nastajali u razdoblju od 1848.-1850. godine u Beču.U drugoj polovici 19. stoljeća lik se izrađuje na medaljama i predmetima ujetničkog obrta.Većina medalja izrađena je gledana s lijevog profila dok je poznat manji broj onih gledanih s desnog profila. Najstarije od svih su spomen-medalje bečkog medaljera Thomasa Rubauscha.Pozadine medalja čine Jelačićevi profilni prikazi dok ostalo čine:Jelačićev grb,kip,prikazi imenovanja carem i važne povjesne događaje.U Hrvatskom muzeju grada Zagreba i Hrvatskom povjesnom muzeju čuvaju se osobni predmeti Bana Jelačića kao što su:Brončani pečati,srebrna šećernica,grb Bana J.J. i sl.Tijekom svoga života dobio je niz odlikovanja koja su mu dodjeljena za građanske i vojne zasluge te novčane vrjednosnice dobivene na dar.Novčanice s likom Bana Josipa Jelačića izrađivali su proznati hrvatski umjetnici.Miroslav Šuteja izradio je novčanicu s likom Bana Josipa jelačića koja se u Republici Hrvatskoj počela tiskati 31.listopada 1993.godine.Krajem 19. i početkom 20. stoljeća tiskan je velik broj razglednica s likom J.J.Najčešće su na njima prikazani i važni događaji vezani uz Josipa Jelačića kao što su vojni pohodi, spomenik ili Harvatski sabor iz 1848. godine.Na 200. obljetnicu rođenja Josipa Jelačića Hrvatska pošta 16. listopada 2001.g. izdaje set poštanskih maraka.Grad Zaprešić svake godine organizira obljetnicu smrti Bana Josipa Jelačića 20.svibnja te &quot;Dane jelačića&quot; u listopadu-mjesecu njegova rođenja,16. listopada ujedno se slavi i Dan grada zaprešića, a srednja škola također nosi ime Josipa Jelačića.<br /> <br /> <br /> <br /> == Litaratura ==<br /> <br /> Zaprešićki godišnjak 2007. Zaprešić : Matica hrvatska Zaprešić, 2008.</div> Sat, 02 Mar 2013 11:03:55 GMT Oskupljenovo http://www.wiki-dveri.info/wiki/Razgovor:Ban_Josip_Jela%C4%8Di%C4%87 http://www.wiki-dveri.info/wiki/Ban_Josip_Jela%C4%8Di%C4%87 <p>Oskupljenovo:&#32;/* Djetinjstvo i školovanje */</p> <hr /> <div>'''Josip Jelačić''' (Petrovaradin 16.listopada 1801. - Zagreb 20. svibnja 1859.), general i hrvatski ban<br /> <br /> <br /> <br /> [[Datoteka:Jelačić.jpg|200px|mini|left|Ban Josip Jelačić]] <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> == Djetinjstvo i školovanje ==<br /> <br /> Josip Jelačić rodio se 16. listopada 1801. godine u Petrovardinu. Porijeklom je bio od kurilovačke loze plemića Jelačića, a u trenutku njegova rođenja njegovi roditelji Franjo i Ana živjeli su u Petrovaradinu, gdje mu je otac bio u vojnoj službi. Odmah po rođenju kršten je u župnoj crkvi sv. Jurja u Petrovardinu. 1809. s 8 godina otišao je na školovanje u Beč na akademiju za upravna i vojna znanja Theresianum u kojoj su se školovali sinovi plemića i velikaša. Njegovo školovanje na Theresianumu trajalo je 10 godina. Za to vrijeme osim za vojničke vještine pokazao je velik interes i za zemljopis, povijest, govorništvo i strane jezike. Njegovu nadarenost i zanimanje bilo je zamijećeno, a zabilježeno je, da ga je ravnatelj akademije jednom prilikom pohvalio caru Franji.<br /> Akademiju je uspješno završio 1918. s velikom pohvalom.<br /> <br /> == Vojnička služba ==<br /> Nakon školovanja odlučio se za časničko zvanje.Josip Jelačić postavljen je 1819. za poručnika 3. konjaničke pukovnije iako nije imao vojničku obuku.od 1822. zbog bolesti boravio je u obiteljskoj kući u Zagrebu,a vratio se svojoj pukovniji 1825. u Beč.Tamo je imenovan natporučnikom i pobočnikom zapovjedne brigade.Od 1828. opet je u Galiciji gdje je promaknut u potkapetana i postao zapovijednik 7. drežničke satnije u Ogulinu.Od 1825.-1830. služi u Galiciji Od 1831. u Italiji boravi kao kapetan s ogulinskom graničarskom pukovnijom.Od 1835. ponovno je zapovjednik satnije u Ogulinu.Godine 1837. imenovan je bojnikom i postao pomočnikom za vojne poslove guvernera za Dalmaciju u Zadru.Vratio se iz Italije 1835. početkom hrvatskog narodnog preporoda.Godine 1841. postavljen je za pukovnika i zapovijednika Prve banske pukovnije u Glini.S tog položaja postavljen je 1848. za bana i glavnog komadanta vojske u Hrvatskoj.Nakon neuspješnih pregovora s Ugarskom objavio je 1848. rat Ugarskoj.Borbe su bile bez pobjednika.J. Jelačić 11. rujna 1848. ušao je u Čakovec i Međimurje je vračeno u sastav Hrvatske.Vojno iskustvo stjecao je na manevrima u sj. Italiji i u okršajima u Vojnoj krajini.Kao časnik u Vojnoj krajini stekao je iskustvo u upravnim,financijskim i gospodarskim poslovima.Zato što se iskazao u svojim vojničkim službama njegovi nadređeni su ga 1847. preporučivali za promaknuče u viši čin.<br /> <br /> == Banska čast ==<br /> <br /> <br /> <br /> Ban Josip Jelačić Bužimski bio je u službi bana od 23. ožujka 1848. do 20. svibnja 1859. Kralj Ferdinand I. Habsburgovac imenuje Josipa Jelačića u Beču hrvatskim banom i tajnim kraljevskim savjetnikom i unaprjeđuje ga u zapovjednika glinjske i petrinjske pukovnije. 8. travnja 1848. u Beču polaže bansku prisegu i svečano je ustoličen 5. lipnja 1848. u Zagrebu. Jelačić nosi kralju Ferdinandu &quot;Zahtijevanje naroda u 30 točaka&quot; i on obećava potvrđenje tih Zahtjeva. 25. travnja 1848. ban Jelačić ukida kmetstvo, ali ga ustvari samo potvrđuje jer je Josip II. kmetstvo već ukinuo. Zbog toga ban Jelačić je postao omiljen na selu. Osnovao je Bansko vijeće u svibnju 1848. Bansko vijeće je zapravo hrvatska vlada koja je imala odjele: ministarstva za pravosuđe, za unutrašnje poslove, za vjerska pitanja i nastavu, te vojni i financijski odjel. 9. lipnja 1848. Hrvatski sabor u 18. točaka određuje odnos hrvatskih Kraljevina prema Ugarskoj, ustrojenje Banskog vijeća, korištenje hrvatskog jezika kao službeni jezik i zbog toga kralj Ferdinand V. manifestom 10. lipnja lišava bana Josipa Jelačića banske časti. Taj manifest nije objavljen pa Jelačić za njega nije znao. 19. lipnja 1848. Jelačić predaje kralju Ferdinandu &quot;reprezentaciju&quot; u kojoj Hrvatski sabor zahtijeva &quot;uređenje Austrije kao federacije ravnopravnih naroda&quot; i da u Hrvatskoj Trojednici bude obnovljena banska vlast od Drave do mora. Istog dana kralj postavlja nadvojvodu Ivana kao posrednika između Ugarske i Trojedne Kraljevine. Za manifest se doznaje 20. lipnja 1848. i na izvanrednoj sjednici Sabora 21. lipnja 1848. donose se zaključci da sav narod uzme oružja i da se pozove natrag 35000 graničara iz Italije, a na prijedlog Andrije Črnog 23. lipnja 1848. trg Harmice proziva Trgom bana Josipa Jelačića. Ban Jelačić iz Celovca, u kojem je stao na putu za Zagreb, pismom smiruje stanje. Hrvatski sabor 29. lipnja 1848. zalaganjem bana Jelačića prihvaća posredovanje nadvojvode Ivana i traži opoziv manifesta. Ban Josip Jelačić nakon što je dobio pismo nadvojvode Ivana odlazi u Beč i upućuje kralju zahtjev u 11 točaka. to dovodi do prijetnji Mađara ratom i u Hrvatskom saboru 4. srpnja 1848. ban Jelačić dobiva novac prisutnih domoljuba za opremanje vojske protiv Mađara. 3. listopada 1848. Ferdinand V. imenuje bana Jelačića guvernerom i vrhovnim zapovjednikom sve carsko-kraljevske vojske u Ugarskoj. Novi vladar Franjo Josip I. imenuje ga 2. prosinca 1848. gubernatorom Rijeke s pripadajućom zemljom, te civilnim i vojnim gubernatorom Dalmacije čime se većina hrvatskih područja ujedinjuje pod upravom Josipa Jelačića. Za ratne zasluge ban Jelačić imenuje se 13. ožujka 1849. generalom topništva i vrhovnim zapovjednikom Južne armije na jugoistoku Monarhije. Nakon 9 mjeseci izbivanja iz Hrvatske vraća se u Osijek 26. travnja 1849. i nastavlja s oslobađanjem hrvatskog područja od Mađara. Dekretom od 5. veljače 1849. imenuje se vlasnikom nove erdeljske infanterijske pukovnije. Počasnim građaninom Pešte proglašava se 1849., počasnim građaninom Beča 4. rujna 1849., Požuna 21. rujna 1849. i Oedenburga 2. listopada 1849. Ban Jelačić nazoči na dvanaest ministarskih konferencija i na dvanaestoj se oprašta od ministara jer se njihov rad protivi njegovoj savjesti i uvjerenjima.<br /> <br /> == Društveno djelovanje ==<br /> <br /> <br /> <br /> Ban Josip Jelačić je uspio osloboditi Hrvatsku od ugarskog vrhovništva te je ukinuo feudalni poredak tj. kmetstvo 25. travnja 1848. Ti postupci omogućili su mu saziv prvog hrvatskog zastupničkog sabora 5. lipnja 1848. Mađarskim ustankom u Beču i padom ministra Metternicha i njegovog načina vladanja kralj Ferdinand I. (V.) Habsburgovac je 23. ožujka 1848. imenovao baruna Josipa Jelačića banom, također ga je proglasio generalom i zapovjednikom obiju banskih pukovnija. 24./25. ožujka 1848. krenuo je iz Gline u Zagreb kako bi sudjelovao u Narodnoj skupštini no putem mu je poštar uručio telegram o imenovanju hrvatskim banom pa se tada ban Josip jelačić umjesto u Zagreb zaputio u Beč kako bi položio određenu zakletvu. Zalagao se za &quot;Narodna zahtijevanja&quot;, htio je da se hrvatski politički program izrečen u &quot;zahtijevanjima&quot; postigne mirnim putem bez ratova. Želio je spriječiti djelovanje &quot;mađarona&quot; u Hrvatskoj i suradnju s mađarskom vladom. Banskim pismom ukinuo je sva novčana davanja desetine prihoda Crkvi i kmetstvo. Osnovao je Bansku konferenciju 27. travnja 1848. čija je zadaća bila sastaviti Izborni red za Sabor, kojeg je predsjedao ban Jelačić. Objavio je 13. svibnja naredbu kojom su u civilnoj i vojnoj Hrvatskoj i Slavoniji prvi put u hrvatskoj povijesti raspisani izbori za Prvi hrvatski nezastupnički sabor.Zalagao se za pisanje udžbenika na hrvatskom jeziku, izgradnju cesta i željeznica i htio je riješiti sve probleme seljaka nakon ukidanja kmetstva. Položaj seljaka je i nakon ukidanja kmetstva bio težak, na pitanje podijele zemlje između kmetova i feudalaca. To je imalo utjecaj na neplaćanje poreza i zaduživanje seljaka. Podupirao je seljačke zadruge,a inzistirao je na registriranju urbarijalnih zemalja zadruga u zemljišne knjige, na miran način je pokušavao riješiti sporove između seljačkih zadruga. Htio je da se razvije hrvatska književnost i društvo te je 13.prosinca 1851. uputio poziv za izgradnju Hrvatskog narodnog kazališta, prva predstava u Hrvatskom narodnom kazalištu priređena je 29. siječnja 1852. godine. Sudjelovao je u borbi za hrvatski jezik jer je smatrao da je hrvatski narod najljepši jer ljubi svoj jezik.<br /> <br /> == Obitelj ==<br /> Jelačić je relativno kasno osnovao svoju obitelj. Oženio je groficu Sofiju r. Stockau, 1850. godine. Zaruke su bile objavljene 15. travnja, a vjenčanje 22. srpnja u Napajedlu u Moravskoj, a vjenčao ih je nadbiskup Sommerau - Beckh iz Olomouca. Jelačića su na svadbu pratili dvorski savjetnici Metel Ožegovć i Herman Bužan, barun Franjo Kulmer, vitez Denkstein, biskup J.J. Strossmayer i još neki viđeniji izaslanici hrv. oblasti. Ispred naroda i svećenstva Zagrebačke biskupije pozdravio ih je grof Vojkffy. U Bistri, podban Benko Lentulaj. Svečani dočeci također su se održavali i u drugim mjestima. Od jeseni 1855. bračni par Jelačić boravi na svom imanju Novi Dvori. tu im se, na Božić, rodila kćer Anica, koja je od kolere umrla 11. rujna 1856. Tijelo svoje jedinice pokopali su u Novim Dvorima, 2. listopada 1859. U proljeće 1857. opet su u Beču radi liječenja, no vraćaju se u Zagreb sve do smrti bana, 1859.<br /> Nakon 4 godine udovištva ponovno se udala za tridesetogodišnjeg grofa Adolfa Dubskog.<br /> <br /> == Posthumne počasti ==<br /> <br /> <br /> <br /> <br /> Ban Josip Jelačić umro je u noći između 19. i 20. svibnja 1859. godine.Pokopan je na svom imanju u Novim dvorima kraj Zaprešića gdje je i sa njim pokopana njegova obitelj.Pored obiteljske grobince nalazi se kapela Svetog Josipa u kojoj je u razdoblju 1859.-1901. godine bio grob Bana josipa Jelačića. U njegovu čast 16. prosinca 1866. godine na glavnom trgu u Zagrebu koji danas nosi njegovo ime podiže se brončani spomenik koji je izradio Antun Dominik Frenkorn. Spomenik koji je bio okrenut prema sjeveru stajao je tamo 80 godina sve do njegovog rušenja u noći izemeđu 25. i 26. srpnja 1947.god.Nakon rušenja spomenik se je 43 godine čuvao u zagrebačkoj Gliptoteci i ponovno se postavlja 16. listopada 1990.god. na njegov rođendan no okrenut prema jugu .Ban Josip Jelačić svojom je vladavinom nadahnuo mnoge pjesnike i pisce,jedan od njih bio je Ferdo Livadić koji je 1861.god. uglazbio neke od Jelačićevih pjesama i izdao knjigu &quot;Piesme Jelačića bana&quot; koje su danas vrlo vrijedne.Jelačićeva se ostavština čuva u Arhivu HAZU-a.Velik broj grafičara izradio je portrete Bana Josipa Jeačića.Većina tih portreta izrađena je gledana s profila u stojećem položaju i vojnom odijelu a neki od njegovih likovnih prikaza čuvaju se u Hrvatskom povjesnom muzeju.Njegovi su portreti nastajali u razdoblju od 1848.-1850. godine u Beču.U drugoj polovici 19. stoljeća lik se izrađuje na medaljama i predmetima ujetničkog obrta.Većina medalja izrađena je gledana s lijevog profila dok je poznat manji broj onih gledanih s desnog profila. Najstarije od svih su spomen-medalje bečkog medaljera Thomasa Rubauscha.Pozadine medalja čine Jelačićevi profilni prikazi dok ostalo čine:Jelačićev grb,kip,prikazi imenovanja carem i važne povjesne događaje.U Hrvatskom muzeju grada Zagreba i Hrvatskom povjesnom muzeju čuvaju se osobni predmeti Bana Jelačića kao što su:Brončani pečati,srebrna šećernica,grb Bana J.J. i sl.Tijekom svoga života dobio je niz odlikovanja koja su mu dodjeljena za građanske i vojne zasluge te novčane vrjednosnice dobivene na dar.Novčanice s likom Bana Josipa Jelačića izrađivali su proznati hrvatski umjetnici.Miroslav Šuteja izradio je novčanicu s likom Bana Josipa jelačića koja se u Republici Hrvatskoj počela tiskati 31.listopada 1993.godine.Krajem 19. i početkom 20. stoljeća tiskan je velik broj razglednica s likom J.J.Najčešće su na njima prikazani i važni događaji vezani uz Josipa Jelačića kao što su vojni pohodi, spomenik ili Harvatski sabor iz 1848. godine.Na 200. obljetnicu rođenja Josipa Jelačića Hrvatska pošta 16. listopada 2001.g. izdaje set poštanskih maraka.Grad Zaprešić svake godine organizira obljetnicu smrti Bana Josipa Jelačića 20.svibnja te &quot;Dane jelačića&quot; u listopadu-mjesecu njegova rođenja,16. listopada ujedno se slavi i Dan grada zaprešića, a srednja škola također nosi ime Josipa Jelačića.<br /> <br /> <br /> <br /> == Litaratura ==<br /> <br /> Zaprešićki godišnjak 2007. Zaprešić : Matica hrvatska Zaprešić, 2008.</div> Sat, 02 Mar 2013 11:02:10 GMT Oskupljenovo http://www.wiki-dveri.info/wiki/Razgovor:Ban_Josip_Jela%C4%8Di%C4%87 http://www.wiki-dveri.info/wiki/Ban_Josip_Jela%C4%8Di%C4%87 <p>Oskupljenovo:&#32;/* Djetinjstvo i školovanje */</p> <hr /> <div>'''Josip Jelačić''' (Petrovaradin 16.listopada 1801. - Zagreb 20. svibnja 1859.), general i hrvatski ban<br /> <br /> <br /> <br /> [[Datoteka:Jelačić.jpg|200px|mini|left|Ban Josip Jelačić]] <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> == Djetinjstvo i školovanje ==<br /> <br /> Josip Jelačić rodio se 16. listopada 1801. godine u Petrovardinu. Porijeklom je bio od kurilovačke loze plemića Jelačića, a u trenutku njegova rođenja njegovi roditelji Franjo i Ana živjeli su u Petrovaradinu, gdje mu je otac bio u vojnoj službi. Odmah po rođenju kršten je u župnoj crkvi sv. Jurja u Petrovardinu. 1809. s 8 godina otišao je na školovanje u Beč na akademiju za upravna i vojna znanja Theresianum u kojoj su se školovali sinovi plemića i velikaša. Njegovo školovanje na Theresianumu trajalo je 10 godina. Za to vrijeme osim za vojničke vještine pokazao je velik interes i za zemljopis, povijest, govorništvo i strane jezike. Njegovu nadarenost i zanimanje bilo je zamijećeno, a zabilježeno je, da ga je ravnatelj akademije jednom prilikom pohvalio caru Franji.<br /> 11. ožujka 1819., s nenavršenih 18 godina, nakon što je s velikom pohvalom završio akademiju, Jelačić je postao poručnik u Trećoj konjaničkoj pukovniji u Galiciji. Zapovjednik te pukovnije bio je ujak njegove majke - barun Vinko Knežević. Već kao mlad vojnik Jelačić je pokazao mnoge vojničke vrline, bio je okretan i odlučan, dobar mačevalac, izvrstan strijelac i izvanredan jahač.<br /> <br /> Po povratku svojoj jedinici, koja se tada nalazila u Beču, nakon 6 godina i 2 mj. službe u činu potporučnika, Jelačić je 1. svibnja imenovan natporučnikom te je postao pobočnikom generala baruna Geramba.<br /> <br /> == Vojnička služba ==<br /> Nakon školovanja odlučio se za časničko zvanje.Josip Jelačić postavljen je 1819. za poručnika 3. konjaničke pukovnije iako nije imao vojničku obuku.od 1822. zbog bolesti boravio je u obiteljskoj kući u Zagrebu,a vratio se svojoj pukovniji 1825. u Beč.Tamo je imenovan natporučnikom i pobočnikom zapovjedne brigade.Od 1828. opet je u Galiciji gdje je promaknut u potkapetana i postao zapovijednik 7. drežničke satnije u Ogulinu.Od 1825.-1830. služi u Galiciji Od 1831. u Italiji boravi kao kapetan s ogulinskom graničarskom pukovnijom.Od 1835. ponovno je zapovjednik satnije u Ogulinu.Godine 1837. imenovan je bojnikom i postao pomočnikom za vojne poslove guvernera za Dalmaciju u Zadru.Vratio se iz Italije 1835. početkom hrvatskog narodnog preporoda.Godine 1841. postavljen je za pukovnika i zapovijednika Prve banske pukovnije u Glini.S tog položaja postavljen je 1848. za bana i glavnog komadanta vojske u Hrvatskoj.Nakon neuspješnih pregovora s Ugarskom objavio je 1848. rat Ugarskoj.Borbe su bile bez pobjednika.J. Jelačić 11. rujna 1848. ušao je u Čakovec i Međimurje je vračeno u sastav Hrvatske.Vojno iskustvo stjecao je na manevrima u sj. Italiji i u okršajima u Vojnoj krajini.Kao časnik u Vojnoj krajini stekao je iskustvo u upravnim,financijskim i gospodarskim poslovima.Zato što se iskazao u svojim vojničkim službama njegovi nadređeni su ga 1847. preporučivali za promaknuče u viši čin.<br /> <br /> == Banska čast ==<br /> <br /> <br /> <br /> Ban Josip Jelačić Bužimski bio je u službi bana od 23. ožujka 1848. do 20. svibnja 1859. Kralj Ferdinand I. Habsburgovac imenuje Josipa Jelačića u Beču hrvatskim banom i tajnim kraljevskim savjetnikom i unaprjeđuje ga u zapovjednika glinjske i petrinjske pukovnije. 8. travnja 1848. u Beču polaže bansku prisegu i svečano je ustoličen 5. lipnja 1848. u Zagrebu. Jelačić nosi kralju Ferdinandu &quot;Zahtijevanje naroda u 30 točaka&quot; i on obećava potvrđenje tih Zahtjeva. 25. travnja 1848. ban Jelačić ukida kmetstvo, ali ga ustvari samo potvrđuje jer je Josip II. kmetstvo već ukinuo. Zbog toga ban Jelačić je postao omiljen na selu. Osnovao je Bansko vijeće u svibnju 1848. Bansko vijeće je zapravo hrvatska vlada koja je imala odjele: ministarstva za pravosuđe, za unutrašnje poslove, za vjerska pitanja i nastavu, te vojni i financijski odjel. 9. lipnja 1848. Hrvatski sabor u 18. točaka određuje odnos hrvatskih Kraljevina prema Ugarskoj, ustrojenje Banskog vijeća, korištenje hrvatskog jezika kao službeni jezik i zbog toga kralj Ferdinand V. manifestom 10. lipnja lišava bana Josipa Jelačića banske časti. Taj manifest nije objavljen pa Jelačić za njega nije znao. 19. lipnja 1848. Jelačić predaje kralju Ferdinandu &quot;reprezentaciju&quot; u kojoj Hrvatski sabor zahtijeva &quot;uređenje Austrije kao federacije ravnopravnih naroda&quot; i da u Hrvatskoj Trojednici bude obnovljena banska vlast od Drave do mora. Istog dana kralj postavlja nadvojvodu Ivana kao posrednika između Ugarske i Trojedne Kraljevine. Za manifest se doznaje 20. lipnja 1848. i na izvanrednoj sjednici Sabora 21. lipnja 1848. donose se zaključci da sav narod uzme oružja i da se pozove natrag 35000 graničara iz Italije, a na prijedlog Andrije Črnog 23. lipnja 1848. trg Harmice proziva Trgom bana Josipa Jelačića. Ban Jelačić iz Celovca, u kojem je stao na putu za Zagreb, pismom smiruje stanje. Hrvatski sabor 29. lipnja 1848. zalaganjem bana Jelačića prihvaća posredovanje nadvojvode Ivana i traži opoziv manifesta. Ban Josip Jelačić nakon što je dobio pismo nadvojvode Ivana odlazi u Beč i upućuje kralju zahtjev u 11 točaka. to dovodi do prijetnji Mađara ratom i u Hrvatskom saboru 4. srpnja 1848. ban Jelačić dobiva novac prisutnih domoljuba za opremanje vojske protiv Mađara. 3. listopada 1848. Ferdinand V. imenuje bana Jelačića guvernerom i vrhovnim zapovjednikom sve carsko-kraljevske vojske u Ugarskoj. Novi vladar Franjo Josip I. imenuje ga 2. prosinca 1848. gubernatorom Rijeke s pripadajućom zemljom, te civilnim i vojnim gubernatorom Dalmacije čime se većina hrvatskih područja ujedinjuje pod upravom Josipa Jelačića. Za ratne zasluge ban Jelačić imenuje se 13. ožujka 1849. generalom topništva i vrhovnim zapovjednikom Južne armije na jugoistoku Monarhije. Nakon 9 mjeseci izbivanja iz Hrvatske vraća se u Osijek 26. travnja 1849. i nastavlja s oslobađanjem hrvatskog područja od Mađara. Dekretom od 5. veljače 1849. imenuje se vlasnikom nove erdeljske infanterijske pukovnije. Počasnim građaninom Pešte proglašava se 1849., počasnim građaninom Beča 4. rujna 1849., Požuna 21. rujna 1849. i Oedenburga 2. listopada 1849. Ban Jelačić nazoči na dvanaest ministarskih konferencija i na dvanaestoj se oprašta od ministara jer se njihov rad protivi njegovoj savjesti i uvjerenjima.<br /> <br /> == Društveno djelovanje ==<br /> <br /> <br /> <br /> Ban Josip Jelačić je uspio osloboditi Hrvatsku od ugarskog vrhovništva te je ukinuo feudalni poredak tj. kmetstvo 25. travnja 1848. Ti postupci omogućili su mu saziv prvog hrvatskog zastupničkog sabora 5. lipnja 1848. Mađarskim ustankom u Beču i padom ministra Metternicha i njegovog načina vladanja kralj Ferdinand I. (V.) Habsburgovac je 23. ožujka 1848. imenovao baruna Josipa Jelačića banom, također ga je proglasio generalom i zapovjednikom obiju banskih pukovnija. 24./25. ožujka 1848. krenuo je iz Gline u Zagreb kako bi sudjelovao u Narodnoj skupštini no putem mu je poštar uručio telegram o imenovanju hrvatskim banom pa se tada ban Josip jelačić umjesto u Zagreb zaputio u Beč kako bi položio određenu zakletvu. Zalagao se za &quot;Narodna zahtijevanja&quot;, htio je da se hrvatski politički program izrečen u &quot;zahtijevanjima&quot; postigne mirnim putem bez ratova. Želio je spriječiti djelovanje &quot;mađarona&quot; u Hrvatskoj i suradnju s mađarskom vladom. Banskim pismom ukinuo je sva novčana davanja desetine prihoda Crkvi i kmetstvo. Osnovao je Bansku konferenciju 27. travnja 1848. čija je zadaća bila sastaviti Izborni red za Sabor, kojeg je predsjedao ban Jelačić. Objavio je 13. svibnja naredbu kojom su u civilnoj i vojnoj Hrvatskoj i Slavoniji prvi put u hrvatskoj povijesti raspisani izbori za Prvi hrvatski nezastupnički sabor.Zalagao se za pisanje udžbenika na hrvatskom jeziku, izgradnju cesta i željeznica i htio je riješiti sve probleme seljaka nakon ukidanja kmetstva. Položaj seljaka je i nakon ukidanja kmetstva bio težak, na pitanje podijele zemlje između kmetova i feudalaca. To je imalo utjecaj na neplaćanje poreza i zaduživanje seljaka. Podupirao je seljačke zadruge,a inzistirao je na registriranju urbarijalnih zemalja zadruga u zemljišne knjige, na miran način je pokušavao riješiti sporove između seljačkih zadruga. Htio je da se razvije hrvatska književnost i društvo te je 13.prosinca 1851. uputio poziv za izgradnju Hrvatskog narodnog kazališta, prva predstava u Hrvatskom narodnom kazalištu priređena je 29. siječnja 1852. godine. Sudjelovao je u borbi za hrvatski jezik jer je smatrao da je hrvatski narod najljepši jer ljubi svoj jezik.<br /> <br /> == Obitelj ==<br /> Jelačić je relativno kasno osnovao svoju obitelj. Oženio je groficu Sofiju r. Stockau, 1850. godine. Zaruke su bile objavljene 15. travnja, a vjenčanje 22. srpnja u Napajedlu u Moravskoj, a vjenčao ih je nadbiskup Sommerau - Beckh iz Olomouca. Jelačića su na svadbu pratili dvorski savjetnici Metel Ožegovć i Herman Bužan, barun Franjo Kulmer, vitez Denkstein, biskup J.J. Strossmayer i još neki viđeniji izaslanici hrv. oblasti. Ispred naroda i svećenstva Zagrebačke biskupije pozdravio ih je grof Vojkffy. U Bistri, podban Benko Lentulaj. Svečani dočeci također su se održavali i u drugim mjestima. Od jeseni 1855. bračni par Jelačić boravi na svom imanju Novi Dvori. tu im se, na Božić, rodila kćer Anica, koja je od kolere umrla 11. rujna 1856. Tijelo svoje jedinice pokopali su u Novim Dvorima, 2. listopada 1859. U proljeće 1857. opet su u Beču radi liječenja, no vraćaju se u Zagreb sve do smrti bana, 1859.<br /> Nakon 4 godine udovištva ponovno se udala za tridesetogodišnjeg grofa Adolfa Dubskog.<br /> <br /> == Posthumne počasti ==<br /> <br /> <br /> <br /> <br /> Ban Josip Jelačić umro je u noći između 19. i 20. svibnja 1859. godine.Pokopan je na svom imanju u Novim dvorima kraj Zaprešića gdje je i sa njim pokopana njegova obitelj.Pored obiteljske grobince nalazi se kapela Svetog Josipa u kojoj je u razdoblju 1859.-1901. godine bio grob Bana josipa Jelačića. U njegovu čast 16. prosinca 1866. godine na glavnom trgu u Zagrebu koji danas nosi njegovo ime podiže se brončani spomenik koji je izradio Antun Dominik Frenkorn. Spomenik koji je bio okrenut prema sjeveru stajao je tamo 80 godina sve do njegovog rušenja u noći izemeđu 25. i 26. srpnja 1947.god.Nakon rušenja spomenik se je 43 godine čuvao u zagrebačkoj Gliptoteci i ponovno se postavlja 16. listopada 1990.god. na njegov rođendan no okrenut prema jugu .Ban Josip Jelačić svojom je vladavinom nadahnuo mnoge pjesnike i pisce,jedan od njih bio je Ferdo Livadić koji je 1861.god. uglazbio neke od Jelačićevih pjesama i izdao knjigu &quot;Piesme Jelačića bana&quot; koje su danas vrlo vrijedne.Jelačićeva se ostavština čuva u Arhivu HAZU-a.Velik broj grafičara izradio je portrete Bana Josipa Jeačića.Većina tih portreta izrađena je gledana s profila u stojećem položaju i vojnom odijelu a neki od njegovih likovnih prikaza čuvaju se u Hrvatskom povjesnom muzeju.Njegovi su portreti nastajali u razdoblju od 1848.-1850. godine u Beču.U drugoj polovici 19. stoljeća lik se izrađuje na medaljama i predmetima ujetničkog obrta.Većina medalja izrađena je gledana s lijevog profila dok je poznat manji broj onih gledanih s desnog profila. Najstarije od svih su spomen-medalje bečkog medaljera Thomasa Rubauscha.Pozadine medalja čine Jelačićevi profilni prikazi dok ostalo čine:Jelačićev grb,kip,prikazi imenovanja carem i važne povjesne događaje.U Hrvatskom muzeju grada Zagreba i Hrvatskom povjesnom muzeju čuvaju se osobni predmeti Bana Jelačića kao što su:Brončani pečati,srebrna šećernica,grb Bana J.J. i sl.Tijekom svoga života dobio je niz odlikovanja koja su mu dodjeljena za građanske i vojne zasluge te novčane vrjednosnice dobivene na dar.Novčanice s likom Bana Josipa Jelačića izrađivali su proznati hrvatski umjetnici.Miroslav Šuteja izradio je novčanicu s likom Bana Josipa jelačića koja se u Republici Hrvatskoj počela tiskati 31.listopada 1993.godine.Krajem 19. i početkom 20. stoljeća tiskan je velik broj razglednica s likom J.J.Najčešće su na njima prikazani i važni događaji vezani uz Josipa Jelačića kao što su vojni pohodi, spomenik ili Harvatski sabor iz 1848. godine.Na 200. obljetnicu rođenja Josipa Jelačića Hrvatska pošta 16. listopada 2001.g. izdaje set poštanskih maraka.Grad Zaprešić svake godine organizira obljetnicu smrti Bana Josipa Jelačića 20.svibnja te &quot;Dane jelačića&quot; u listopadu-mjesecu njegova rođenja,16. listopada ujedno se slavi i Dan grada zaprešića, a srednja škola također nosi ime Josipa Jelačića.<br /> <br /> <br /> <br /> == Litaratura ==<br /> <br /> Zaprešićki godišnjak 2007. Zaprešić : Matica hrvatska Zaprešić, 2008.</div> Sat, 02 Mar 2013 11:00:19 GMT Oskupljenovo http://www.wiki-dveri.info/wiki/Razgovor:Ban_Josip_Jela%C4%8Di%C4%87 http://www.wiki-dveri.info/wiki/Ban_Josip_Jela%C4%8Di%C4%87 <p>Oskupljenovo:&#32;/* Djetinjstvo i školovanje */</p> <hr /> <div>'''Josip Jelačić''' (Petrovaradin 16.listopada 1801. - Zagreb 20. svibnja 1859.), general i hrvatski ban<br /> <br /> <br /> <br /> [[Datoteka:Jelačić.jpg|200px|mini|left|Ban Josip Jelačić]] <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> == Djetinjstvo i školovanje ==<br /> <br /> Josip Jelačić rodio se 16. listopada 1801. godine u Petrovardinu. Porijeklom je bio od kurilovačke loze plemića Jelačića, a u trenutku njegova rođenja živjeli njegovi roditelji Franjo i Ana živjeli su u Petrovaradinu, gdje mu je otac bio u vojnoj službi. Na dan rođenja, kršten je u župnoj crkvi sv. Jurja u Petrovardinu. U dobi od 8 godina stupio je u Theresianum - akademiju u Beču gdje su se školovali sinovi plemića i velikaša za upravna i vojna znanja. U toj je školi ostao 10 godina. Za vrijeme svoga školovanja osobito se zanimao, osim za vojničke vještine, za zemljopis, povijest, govorništvo i jezike. <br /> Završivši akademiju s velikom pohvalom, Jelačić je s nenavršenih 18 godina, 11. ožujka 1819. postao poručnik u Trećoj konjaničkoj pukovniji u Galiciji, u kojoj je zapovijedao ujak njegove majke - barun Vinko Knežević. Isticao se okretnošću i odlučnošću, također je bio dobar mačevalac, izvrstan strijelaci izvanredan jahač.<br /> Po povratku svojoj jedinici, koja se tada nalazila u Beču, nakon 6 godina i 2 mj. službe u činu potporučnika, Jelačić je 1. svibnja imenovan natporučnikom te je postao pobočnikom generala baruna Geramba.<br /> <br /> == Vojnička služba ==<br /> Nakon školovanja odlučio se za časničko zvanje.Josip Jelačić postavljen je 1819. za poručnika 3. konjaničke pukovnije iako nije imao vojničku obuku.od 1822. zbog bolesti boravio je u obiteljskoj kući u Zagrebu,a vratio se svojoj pukovniji 1825. u Beč.Tamo je imenovan natporučnikom i pobočnikom zapovjedne brigade.Od 1828. opet je u Galiciji gdje je promaknut u potkapetana i postao zapovijednik 7. drežničke satnije u Ogulinu.Od 1825.-1830. služi u Galiciji Od 1831. u Italiji boravi kao kapetan s ogulinskom graničarskom pukovnijom.Od 1835. ponovno je zapovjednik satnije u Ogulinu.Godine 1837. imenovan je bojnikom i postao pomočnikom za vojne poslove guvernera za Dalmaciju u Zadru.Vratio se iz Italije 1835. početkom hrvatskog narodnog preporoda.Godine 1841. postavljen je za pukovnika i zapovijednika Prve banske pukovnije u Glini.S tog položaja postavljen je 1848. za bana i glavnog komadanta vojske u Hrvatskoj.Nakon neuspješnih pregovora s Ugarskom objavio je 1848. rat Ugarskoj.Borbe su bile bez pobjednika.J. Jelačić 11. rujna 1848. ušao je u Čakovec i Međimurje je vračeno u sastav Hrvatske.Vojno iskustvo stjecao je na manevrima u sj. Italiji i u okršajima u Vojnoj krajini.Kao časnik u Vojnoj krajini stekao je iskustvo u upravnim,financijskim i gospodarskim poslovima.Zato što se iskazao u svojim vojničkim službama njegovi nadređeni su ga 1847. preporučivali za promaknuče u viši čin.<br /> <br /> == Banska čast ==<br /> <br /> <br /> <br /> Ban Josip Jelačić Bužimski bio je u službi bana od 23. ožujka 1848. do 20. svibnja 1859. Kralj Ferdinand I. Habsburgovac imenuje Josipa Jelačića u Beču hrvatskim banom i tajnim kraljevskim savjetnikom i unaprjeđuje ga u zapovjednika glinjske i petrinjske pukovnije. 8. travnja 1848. u Beču polaže bansku prisegu i svečano je ustoličen 5. lipnja 1848. u Zagrebu. Jelačić nosi kralju Ferdinandu &quot;Zahtijevanje naroda u 30 točaka&quot; i on obećava potvrđenje tih Zahtjeva. 25. travnja 1848. ban Jelačić ukida kmetstvo, ali ga ustvari samo potvrđuje jer je Josip II. kmetstvo već ukinuo. Zbog toga ban Jelačić je postao omiljen na selu. Osnovao je Bansko vijeće u svibnju 1848. Bansko vijeće je zapravo hrvatska vlada koja je imala odjele: ministarstva za pravosuđe, za unutrašnje poslove, za vjerska pitanja i nastavu, te vojni i financijski odjel. 9. lipnja 1848. Hrvatski sabor u 18. točaka određuje odnos hrvatskih Kraljevina prema Ugarskoj, ustrojenje Banskog vijeća, korištenje hrvatskog jezika kao službeni jezik i zbog toga kralj Ferdinand V. manifestom 10. lipnja lišava bana Josipa Jelačića banske časti. Taj manifest nije objavljen pa Jelačić za njega nije znao. 19. lipnja 1848. Jelačić predaje kralju Ferdinandu &quot;reprezentaciju&quot; u kojoj Hrvatski sabor zahtijeva &quot;uređenje Austrije kao federacije ravnopravnih naroda&quot; i da u Hrvatskoj Trojednici bude obnovljena banska vlast od Drave do mora. Istog dana kralj postavlja nadvojvodu Ivana kao posrednika između Ugarske i Trojedne Kraljevine. Za manifest se doznaje 20. lipnja 1848. i na izvanrednoj sjednici Sabora 21. lipnja 1848. donose se zaključci da sav narod uzme oružja i da se pozove natrag 35000 graničara iz Italije, a na prijedlog Andrije Črnog 23. lipnja 1848. trg Harmice proziva Trgom bana Josipa Jelačića. Ban Jelačić iz Celovca, u kojem je stao na putu za Zagreb, pismom smiruje stanje. Hrvatski sabor 29. lipnja 1848. zalaganjem bana Jelačića prihvaća posredovanje nadvojvode Ivana i traži opoziv manifesta. Ban Josip Jelačić nakon što je dobio pismo nadvojvode Ivana odlazi u Beč i upućuje kralju zahtjev u 11 točaka. to dovodi do prijetnji Mađara ratom i u Hrvatskom saboru 4. srpnja 1848. ban Jelačić dobiva novac prisutnih domoljuba za opremanje vojske protiv Mađara. 3. listopada 1848. Ferdinand V. imenuje bana Jelačića guvernerom i vrhovnim zapovjednikom sve carsko-kraljevske vojske u Ugarskoj. Novi vladar Franjo Josip I. imenuje ga 2. prosinca 1848. gubernatorom Rijeke s pripadajućom zemljom, te civilnim i vojnim gubernatorom Dalmacije čime se većina hrvatskih područja ujedinjuje pod upravom Josipa Jelačića. Za ratne zasluge ban Jelačić imenuje se 13. ožujka 1849. generalom topništva i vrhovnim zapovjednikom Južne armije na jugoistoku Monarhije. Nakon 9 mjeseci izbivanja iz Hrvatske vraća se u Osijek 26. travnja 1849. i nastavlja s oslobađanjem hrvatskog područja od Mađara. Dekretom od 5. veljače 1849. imenuje se vlasnikom nove erdeljske infanterijske pukovnije. Počasnim građaninom Pešte proglašava se 1849., počasnim građaninom Beča 4. rujna 1849., Požuna 21. rujna 1849. i Oedenburga 2. listopada 1849. Ban Jelačić nazoči na dvanaest ministarskih konferencija i na dvanaestoj se oprašta od ministara jer se njihov rad protivi njegovoj savjesti i uvjerenjima.<br /> <br /> == Društveno djelovanje ==<br /> <br /> <br /> <br /> Ban Josip Jelačić je uspio osloboditi Hrvatsku od ugarskog vrhovništva te je ukinuo feudalni poredak tj. kmetstvo 25. travnja 1848. Ti postupci omogućili su mu saziv prvog hrvatskog zastupničkog sabora 5. lipnja 1848. Mađarskim ustankom u Beču i padom ministra Metternicha i njegovog načina vladanja kralj Ferdinand I. (V.) Habsburgovac je 23. ožujka 1848. imenovao baruna Josipa Jelačića banom, također ga je proglasio generalom i zapovjednikom obiju banskih pukovnija. 24./25. ožujka 1848. krenuo je iz Gline u Zagreb kako bi sudjelovao u Narodnoj skupštini no putem mu je poštar uručio telegram o imenovanju hrvatskim banom pa se tada ban Josip jelačić umjesto u Zagreb zaputio u Beč kako bi položio određenu zakletvu. Zalagao se za &quot;Narodna zahtijevanja&quot;, htio je da se hrvatski politički program izrečen u &quot;zahtijevanjima&quot; postigne mirnim putem bez ratova. Želio je spriječiti djelovanje &quot;mađarona&quot; u Hrvatskoj i suradnju s mađarskom vladom. Banskim pismom ukinuo je sva novčana davanja desetine prihoda Crkvi i kmetstvo. Osnovao je Bansku konferenciju 27. travnja 1848. čija je zadaća bila sastaviti Izborni red za Sabor, kojeg je predsjedao ban Jelačić. Objavio je 13. svibnja naredbu kojom su u civilnoj i vojnoj Hrvatskoj i Slavoniji prvi put u hrvatskoj povijesti raspisani izbori za Prvi hrvatski nezastupnički sabor.Zalagao se za pisanje udžbenika na hrvatskom jeziku, izgradnju cesta i željeznica i htio je riješiti sve probleme seljaka nakon ukidanja kmetstva. Položaj seljaka je i nakon ukidanja kmetstva bio težak, na pitanje podijele zemlje između kmetova i feudalaca. To je imalo utjecaj na neplaćanje poreza i zaduživanje seljaka. Podupirao je seljačke zadruge,a inzistirao je na registriranju urbarijalnih zemalja zadruga u zemljišne knjige, na miran način je pokušavao riješiti sporove između seljačkih zadruga. Htio je da se razvije hrvatska književnost i društvo te je 13.prosinca 1851. uputio poziv za izgradnju Hrvatskog narodnog kazališta, prva predstava u Hrvatskom narodnom kazalištu priređena je 29. siječnja 1852. godine. Sudjelovao je u borbi za hrvatski jezik jer je smatrao da je hrvatski narod najljepši jer ljubi svoj jezik.<br /> <br /> == Obitelj ==<br /> Jelačić je relativno kasno osnovao svoju obitelj. Oženio je groficu Sofiju r. Stockau, 1850. godine. Zaruke su bile objavljene 15. travnja, a vjenčanje 22. srpnja u Napajedlu u Moravskoj, a vjenčao ih je nadbiskup Sommerau - Beckh iz Olomouca. Jelačića su na svadbu pratili dvorski savjetnici Metel Ožegovć i Herman Bužan, barun Franjo Kulmer, vitez Denkstein, biskup J.J. Strossmayer i još neki viđeniji izaslanici hrv. oblasti. Ispred naroda i svećenstva Zagrebačke biskupije pozdravio ih je grof Vojkffy. U Bistri, podban Benko Lentulaj. Svečani dočeci također su se održavali i u drugim mjestima. Od jeseni 1855. bračni par Jelačić boravi na svom imanju Novi Dvori. tu im se, na Božić, rodila kćer Anica, koja je od kolere umrla 11. rujna 1856. Tijelo svoje jedinice pokopali su u Novim Dvorima, 2. listopada 1859. U proljeće 1857. opet su u Beču radi liječenja, no vraćaju se u Zagreb sve do smrti bana, 1859.<br /> Nakon 4 godine udovištva ponovno se udala za tridesetogodišnjeg grofa Adolfa Dubskog.<br /> <br /> == Posthumne počasti ==<br /> <br /> <br /> <br /> <br /> Ban Josip Jelačić umro je u noći između 19. i 20. svibnja 1859. godine.Pokopan je na svom imanju u Novim dvorima kraj Zaprešića gdje je i sa njim pokopana njegova obitelj.Pored obiteljske grobince nalazi se kapela Svetog Josipa u kojoj je u razdoblju 1859.-1901. godine bio grob Bana josipa Jelačića. U njegovu čast 16. prosinca 1866. godine na glavnom trgu u Zagrebu koji danas nosi njegovo ime podiže se brončani spomenik koji je izradio Antun Dominik Frenkorn. Spomenik koji je bio okrenut prema sjeveru stajao je tamo 80 godina sve do njegovog rušenja u noći izemeđu 25. i 26. srpnja 1947.god.Nakon rušenja spomenik se je 43 godine čuvao u zagrebačkoj Gliptoteci i ponovno se postavlja 16. listopada 1990.god. na njegov rođendan no okrenut prema jugu .Ban Josip Jelačić svojom je vladavinom nadahnuo mnoge pjesnike i pisce,jedan od njih bio je Ferdo Livadić koji je 1861.god. uglazbio neke od Jelačićevih pjesama i izdao knjigu &quot;Piesme Jelačića bana&quot; koje su danas vrlo vrijedne.Jelačićeva se ostavština čuva u Arhivu HAZU-a.Velik broj grafičara izradio je portrete Bana Josipa Jeačića.Većina tih portreta izrađena je gledana s profila u stojećem položaju i vojnom odijelu a neki od njegovih likovnih prikaza čuvaju se u Hrvatskom povjesnom muzeju.Njegovi su portreti nastajali u razdoblju od 1848.-1850. godine u Beču.U drugoj polovici 19. stoljeća lik se izrađuje na medaljama i predmetima ujetničkog obrta.Većina medalja izrađena je gledana s lijevog profila dok je poznat manji broj onih gledanih s desnog profila. Najstarije od svih su spomen-medalje bečkog medaljera Thomasa Rubauscha.Pozadine medalja čine Jelačićevi profilni prikazi dok ostalo čine:Jelačićev grb,kip,prikazi imenovanja carem i važne povjesne događaje.U Hrvatskom muzeju grada Zagreba i Hrvatskom povjesnom muzeju čuvaju se osobni predmeti Bana Jelačića kao što su:Brončani pečati,srebrna šećernica,grb Bana J.J. i sl.Tijekom svoga života dobio je niz odlikovanja koja su mu dodjeljena za građanske i vojne zasluge te novčane vrjednosnice dobivene na dar.Novčanice s likom Bana Josipa Jelačića izrađivali su proznati hrvatski umjetnici.Miroslav Šuteja izradio je novčanicu s likom Bana Josipa jelačića koja se u Republici Hrvatskoj počela tiskati 31.listopada 1993.godine.Krajem 19. i početkom 20. stoljeća tiskan je velik broj razglednica s likom J.J.Najčešće su na njima prikazani i važni događaji vezani uz Josipa Jelačića kao što su vojni pohodi, spomenik ili Harvatski sabor iz 1848. godine.Na 200. obljetnicu rođenja Josipa Jelačića Hrvatska pošta 16. listopada 2001.g. izdaje set poštanskih maraka.Grad Zaprešić svake godine organizira obljetnicu smrti Bana Josipa Jelačića 20.svibnja te &quot;Dane jelačića&quot; u listopadu-mjesecu njegova rođenja,16. listopada ujedno se slavi i Dan grada zaprešića, a srednja škola također nosi ime Josipa Jelačića.<br /> <br /> <br /> <br /> == Litaratura ==<br /> <br /> Zaprešićki godišnjak 2007. Zaprešić : Matica hrvatska Zaprešić, 2008.</div> Sat, 02 Mar 2013 08:45:12 GMT Oskupljenovo http://www.wiki-dveri.info/wiki/Razgovor:Ban_Josip_Jela%C4%8Di%C4%87 http://www.wiki-dveri.info/wiki/Mihovil_Kru%C5%A1lin <p>Oskupljenovo:&#32;/* Stvaralaštvo i putovanja */</p> <hr /> <div>'''Mihovil Krušlin''' Ključ (Hrvatsko Zagorje) 04. rujna 1882. - Laduč (Zaprešić) 05.lipnja.1962. - hrvatski slikar<br /> <br /> <br /> <br /> [[Datoteka:Krušlin.jpg|200px|mini|left|Mihovil Krušlin]]<br /> <br /> <br /> <br /> <br /> == Djetinjstvo i školovanje ==<br /> <br /> Mihovil Krušlin rodio se 4.rujna 1882. u Ključu kod Zaprešića u siromašnoj seljačkoj obitelji. Imao je petero braće i sestara, a cijelu obitelj prehranjivao je njegov otac, koji je bio samouki zanatlija.<br /> Pohađao je Obću pućku školu u Šenkovcu. Već kao dječak pokazao je nadarenost za crtanje i pisanje pjesama, što je uočio njegov učitelj. Zbog teške materijalne situacije u kojoj se našla njegova obitelj nije mogao nastaviti školovanje te je ostao u Ključu, kako bi pomogao ocu raditi na polju.<br /> S petnaest godina otišao je u Zagreb na stolarski zanat. Radio je na Opatovini, kod majstora Franje Bašića, gdje se izrađivao crkveni namještaj i slike s vjerskim prizorima. Nakon tri i pol godine naukovanja osposobljen je za stolarskog pomoćnika. Tijekom godina naukovanja upoznao je slikare Antoninija i Milanesija, koji su poslom često svraćali u Bašićevu radionicu, a koji su u to doba bili su vrlo popularni slikari dekorateri. Krušlin u slobodno vrijeme kopira njihove radove, u radionici je savladao vještinu drvorezbarstva i pozlate, te i sam počinje izrađivati i oslikavati kulise i dekoracije te radi kao pomoćni radnik nekim pismoslikarima. Pohađao je večernji građevni tečaj na Kaptolu. Oko 1900. godine susreo je Mirka Kovačića, učitelja iz Šenkovca te ga on vodi prijatelju slikaru Josi Bužanu koji ga je besplatno podučavao slikanju.<br /> Krajem 19. st. Zagreb je postao glavno središte umjetničkog i likovnog života Hrvatske. Tome je puno pridonio i Izidor Kršnjavi, slikar i povjesničar umjetnosti, koji je osnovao Društvo umjetnosti 1879. godine te mladim likovnim talentima omogućio školovanje na inozemnim akademijama. Mihovil Krušlin počinje besplatno pohađati tečaj kod prof. Crnčića i Cikoša 1903. godine, no tečaj ne pohađa redovito jer su polaznici sami morali plaćati modele 5- 10 novčića. Na Crnčićevom tečaju Mihovil usvaja prva znanja iz tehnike akvarela i toj tehnici posvećuje veliku većinu svog umjetničkog stvaralaštva. U tom početnom razdoblju, u portretnim studijama i pejzažima koloritom i dinamičnošću blizak je šarenilu zagrebačke slikarske škole. Obraća se Robertu Frangešu, upravitelju zemaljskih atelijera, da mu omogući prostor u kojem bi s kolegama zajednički mogao slikati. Tako je osnovano Kraljevsko zemaljsko više obrazovalište za umjetnost i umjetni obrt, koje kasnije dobiva naziv Privremena viša škola za umjetnost i umjetni obrt. Škola je imala 2 usmjerenja: kiparski i slikarski. Prvu godinu upisalo su se 32 učenika, a uvjet za upis bilo je polaganje prijemnog ispita. Iako bez potrebnog srednjoškolskog obrazovanja, ali zbog izrazite nadarenosti Mihovil je uspješno položio ispit i uspio se upisati na prvi tečaj. Crnčić i Cikoš su i dalje bili profesori iz risanja, slikanja po naravi i akta. Povijest umjetnosti predavao je Branko Šenoa, nastavu anatomije držao je Rudolf Radec, a Robert Frangeš, koji je bio prvi učitalj škole, predavao je modeliziranje. Na kraju svake školske godine organizirana je izložba umjetničkih radova učenika. U srpnju 1908. godine, na prvoj godišnjoj izlođbi, Krušlin je zapažen s 3 ilustracije za Kranjčevićeveu zbirku pjesama, uz Ljubu Babića i Linu Viran. Na drugoj i trećoj izložbi ponovno se ističu studenti profesora Crnčića, a uz treću izložbu, Kosta Strajnić u Zvonu je pribilježio: &quot;Mihovil Krušlin istaknuti pejzažist i akvarelist&quot;, dok uz četvrtu izložbu isti kritičar izdvaja uspješne Krušlinove akvarele.<br /> Krušlin nikada nije dobio stipendiju, novaca je imao malo i teško se školovao i živio. Usprkos teškom životu Krušlin je 1911. godine završio studij s osobitim uspjehom.<br /> <br /> == Stvaralaštvo i putovanja ==<br /> <br /> Početkom stoljeća Krušlin nije zaposlen, te se sam uzdržava, i primoran je baviti se raznim poslovima. Njegova prva plaćena slika bila je &quot;Djevojka kraj zdenca&quot;. Model za tu sliku bila mu je sestra, a sliku je za pet kruna kupio trgovac slikama Wagmeister i izložio ju u izlogu svoje radnje. U Brdovcu za Župni dvor radi tri portreta župnikove obitelji i za glavni oltar brdovečke crkve sliku sv. Vida. Od članova trgovačke obitelji Leinter iz Zaprešića dobio je devedeset kruna od portretiranja. S prijateljem Velebitom Rendićem odlazi na putovanje u Dalmaciju, a po povratku u Zagreb u Botheovom salonu izlaže pet slika s motivima mora.<br /> Početkom 1910. Krušlinova slika izložena je u Umjetničkom paviljonu uz pozitivne komentare publike i likovne kritike. U proljeće 1910. prvi put se predstavlja samostalno u Zagrebu pejzažima Zagrebačke okolice. <br /> Za Krušlinov slikarski rad najveće je značenje imao Salon Ulrich, u njemu je izlagao slike dugi niz godina, od 1910. do 1930. svake je godine radio izložbu pejzaža koje bi izradio od prošle izložbe. Zahvaljujući tim izložbama postao je omiljeni slikar zagrebačke publike, koji su i kupovali njegove slike. Među kupcima se mogu naći poznata imena tadašnjeg zagrebačkog javnog i poslovnog života, kao što su: M. Rojc, grof Kulmer, nadbiskup Bauer, dr. Kuhar, dr. M. Schwartz, prof. Crnčić, dr. Jagić, dr. Lipovšek, dr. Drobec, a slike su mu kupovali i drugi pojedinci, ali i organizacije poput Narodne banke, Hrvatske štedionice, Zemaljske vlade i Hrvatskog društva umjetnosti.<br /> Osim samostalnih izložbi sudjeluje i na zajedničkim izložbama s drugim umjetnicima.<br /> <br /> Početkom dvadesetog stoljeća centar europske umjetnosti bio je Pariz, a 1912. Krušlin odlazi tamo i obilazi mnoge akademije, galerije i muzeje te se druži s mnogim umjetnicima. U Parizu ostaje samo 3 mjeseca jer nije imao dosta novaca. <br /> Po povratku i odlazi na more u društvu profesora Crnčića te inspiriran ljepotom prirode i krajolika stvara brojna djela s motivima Krka, Raba, Novog Vinodolskog i brojnih dalmatinskih mjesta. Nakon toga oslikava unutrašnjost grko-katoličke crkve sv. Petra i Pavla na Žumberku. <br /> <br /> U jesen 1926. godine izlaže akvarele, izložba mu je odlično posjećena, kritika naklonjena, a zagrebačka publika pokazuje veliko zanimanje za njegove slike. <br /> Nakon te izložbe odlazi na višemjesečno putovanje po Mediteranu sa svojim bivšim učiteljem iz škole Mirkom Kovačićem. Posjetili su Siciliju, Maltu, Libiju i Tunis, a svoje utiske Krušlin je zabilježio na svojim slikama. Vraćaju se 1935. godine, Krušlin izlaže slike inspirirane putovanjem, a Kovačić izdaje knjigu &quot;Na vratima Sahare&quot;. U vrijeme izložbe 1936. godine smatra se najboljim akvarelistom svoje generacije. <br /> <br /> Nastavlja s putovanjima u potrazi za motivima, puno stvara i izlaže, da bi se u periodu prije rata potpuno povukao u rodni Ključ, gdje slika, ali ne priređuje izložbe.<br /> Punih 14 godina nije samostalno izlagao, a u proljeće 1953. organizira posljednju izložbu u salonu Ulrich.<br /> <br /> == Privatni život ==<br /> <br /> <br /> Godine 1914. Krušlin se ženi Marijom Fundak, koja je bila učiteljica i njegova dugogodišnja prijateljica. Kum na vjenčanju bio je Antun Urlich. Zbog supruginog službovanja često mijenjaju mjesto boravka, a njihovo prvo preseljenje u Kraljevicu, gdje su proveli nešto više od godinu dana ostavilo je u njegovom slikarstvu važan trag, jer nakon Kraljevice Krušlin više nije slikao portrete, nego se posvetio prirodi u kojoj je nalazio utočište i inspiraciju, a slikao je pejzaže, koji su postali njegov zaštitni znak. U Zagrebu boravi vrlo rijetko, samo kada ima izložbe. Neposredno prije početka drugog svjetskog rata Krušlin se seli u rodni Laduč, odbija poziv supruge da zajedno žive u Zagrebu, gdje je ona dobila službu te pomaže bratu u gradnji kuće i ostaje živjeti kod njega. U potkrovlju kuće uredio je mali atelijer. Živio je skromno i povučeno, a umro je 5. lipnja 1962. i pokopan je na mjesnom groblju u Laduču.<br /> Nakon njegove smrti održane su u njegovom kraju još dvije njegove retrospektivne izložbe, 1969. u Mariji Gorici i 1976 u Brdovcu. Ulica u Ključu u kojoj se rodio danas nosi njegovo ime.</div> Mon, 25 Feb 2013 13:00:41 GMT Oskupljenovo http://www.wiki-dveri.info/wiki/Razgovor:Mihovil_Kru%C5%A1lin http://www.wiki-dveri.info/wiki/Mihovil_Kru%C5%A1lin <p>Oskupljenovo:&#32;/* Privatni život */</p> <hr /> <div>'''Mihovil Krušlin''' Ključ (Hrvatsko Zagorje) 04. rujna 1882. - Laduč (Zaprešić) 05.lipnja.1962. - hrvatski slikar<br /> <br /> <br /> <br /> [[Datoteka:Krušlin.jpg|200px|mini|left|Mihovil Krušlin]]<br /> <br /> <br /> <br /> <br /> == Djetinjstvo i školovanje ==<br /> <br /> Mihovil Krušlin rodio se 4.rujna 1882. u Ključu kod Zaprešića u siromašnoj seljačkoj obitelji. Imao je petero braće i sestara, a cijelu obitelj prehranjivao je njegov otac, koji je bio samouki zanatlija.<br /> Pohađao je Obću pućku školu u Šenkovcu. Već kao dječak pokazao je nadarenost za crtanje i pisanje pjesama, što je uočio njegov učitelj. Zbog teške materijalne situacije u kojoj se našla njegova obitelj nije mogao nastaviti školovanje te je ostao u Ključu, kako bi pomogao ocu raditi na polju.<br /> S petnaest godina otišao je u Zagreb na stolarski zanat. Radio je na Opatovini, kod majstora Franje Bašića, gdje se izrađivao crkveni namještaj i slike s vjerskim prizorima. Nakon tri i pol godine naukovanja osposobljen je za stolarskog pomoćnika. Tijekom godina naukovanja upoznao je slikare Antoninija i Milanesija, koji su poslom često svraćali u Bašićevu radionicu, a koji su u to doba bili su vrlo popularni slikari dekorateri. Krušlin u slobodno vrijeme kopira njihove radove, u radionici je savladao vještinu drvorezbarstva i pozlate, te i sam počinje izrađivati i oslikavati kulise i dekoracije te radi kao pomoćni radnik nekim pismoslikarima. Pohađao je večernji građevni tečaj na Kaptolu. Oko 1900. godine susreo je Mirka Kovačića, učitelja iz Šenkovca te ga on vodi prijatelju slikaru Josi Bužanu koji ga je besplatno podučavao slikanju.<br /> Krajem 19. st. Zagreb je postao glavno središte umjetničkog i likovnog života Hrvatske. Tome je puno pridonio i Izidor Kršnjavi, slikar i povjesničar umjetnosti, koji je osnovao Društvo umjetnosti 1879. godine te mladim likovnim talentima omogućio školovanje na inozemnim akademijama. Mihovil Krušlin počinje besplatno pohađati tečaj kod prof. Crnčića i Cikoša 1903. godine, no tečaj ne pohađa redovito jer su polaznici sami morali plaćati modele 5- 10 novčića. Na Crnčićevom tečaju Mihovil usvaja prva znanja iz tehnike akvarela i toj tehnici posvećuje veliku većinu svog umjetničkog stvaralaštva. U tom početnom razdoblju, u portretnim studijama i pejzažima koloritom i dinamičnošću blizak je šarenilu zagrebačke slikarske škole. Obraća se Robertu Frangešu, upravitelju zemaljskih atelijera, da mu omogući prostor u kojem bi s kolegama zajednički mogao slikati. Tako je osnovano Kraljevsko zemaljsko više obrazovalište za umjetnost i umjetni obrt, koje kasnije dobiva naziv Privremena viša škola za umjetnost i umjetni obrt. Škola je imala 2 usmjerenja: kiparski i slikarski. Prvu godinu upisalo su se 32 učenika, a uvjet za upis bilo je polaganje prijemnog ispita. Iako bez potrebnog srednjoškolskog obrazovanja, ali zbog izrazite nadarenosti Mihovil je uspješno položio ispit i uspio se upisati na prvi tečaj. Crnčić i Cikoš su i dalje bili profesori iz risanja, slikanja po naravi i akta. Povijest umjetnosti predavao je Branko Šenoa, nastavu anatomije držao je Rudolf Radec, a Robert Frangeš, koji je bio prvi učitalj škole, predavao je modeliziranje. Na kraju svake školske godine organizirana je izložba umjetničkih radova učenika. U srpnju 1908. godine, na prvoj godišnjoj izlođbi, Krušlin je zapažen s 3 ilustracije za Kranjčevićeveu zbirku pjesama, uz Ljubu Babića i Linu Viran. Na drugoj i trećoj izložbi ponovno se ističu studenti profesora Crnčića, a uz treću izložbu, Kosta Strajnić u Zvonu je pribilježio: &quot;Mihovil Krušlin istaknuti pejzažist i akvarelist&quot;, dok uz četvrtu izložbu isti kritičar izdvaja uspješne Krušlinove akvarele.<br /> Krušlin nikada nije dobio stipendiju, novaca je imao malo i teško se školovao i živio. Usprkos teškom životu Krušlin je 1911. godine završio studij s osobitim uspjehom.<br /> <br /> == Stvaralaštvo i putovanja ==<br /> <br /> Početkom stoljeća Krušlin nije zaposlen, te se sam uzdržava, i primoran je baviti se raznim poslovima. Njegova prva plaćena slika bila je &quot;Djevojka kraj zdenca&quot;. Model za tu sliku bila mu je sestra, a sliku je za pet kruna kupio trgovac slikama Wagmeister i izložio ju u izlogu svoje radnje. U Brdovcu za Župni dvor radi tri portreta župnikove obitelji i za glavni oltar brdovečke crkve sliku sv. Vida. Od članova trgovačke obitelji Leinter iz Zaprešića dobio je devedeset kruna od portretiranja. S prijateljem Velebitom Rendićem odlazi na putovanje u Dalmaciju, a po povratku u Zagreb u Botheovom salonu izlaže pet slika s motivima mora.<br /> Početkom 1910. Krušlinova slika izložena je u Umjetničkom paviljonu uz pozitivne komentare publike i likovne kritike. U proljeće 1910. prvi put se predstavlja samostalno u Zagrebu pejzažima Zagrebačke okolice. <br /> Za Krušlinov slikarski rad najveće je značenje imao Salon Ulrich, u njemu je izlagao slike dugi niz godina, od 1910. do 1930. svake je godine radio izložbu pejzaža koje bi izradio od prošle izložbe. Zahvaljujući tim izložbama postao je omiljeni slikar zagrebačke publike, koji su i kupovali njegove slike. Među kupcima se mogu naći poznata imena tadašnjeg zagrebačkog javnog i poslovnog života, kao što su: M. Rojc, grof Kulmer, nadbiskup Bauer, dr. Kuhar, dr. M. Schwartz, prof. Crnčić, dr. Jagić, dr. Lipovšek, dr. Drobec, a slike su mu kupovali i drugi pojedinci, ali i organizacije poput Narodne banke, Hrvatske štedionice, Zemaljske vlade i Hrvatskog društva umjetnosti.<br /> Početkom dvadesetog stoljeća centar europske umjetnosti bio je Pariz, a 1912. Krušlin odlazi tamo i obilazi mnoge akademije, galerije i muzeje te se druži s mnogim umjetnicima. U Parizu ostaje samo 3 mjeseca jer nije imao dosta novaca. <br /> Po povratku oslikava unutrašnjost grko-katoličke crkve sv. Petra i Pavla na Žumberku.<br /> <br /> Izložbe su mu odlično posjećene, a kritika naklonjena. U jesen 1926. godine izlaže akvarele, a zagrebačka publika pokazuje veliko zanimanje za njegove slike. Nakon te izložbe odlazi na višemjesečno putovanje na Mediteran. Vraća se 1935. godine. Povodom izložbe 1936. godine smatra se najboljim akvarelistom svoje generacije. Punih 14 godina se samostalno izlagao, a u proljeće 1953. organizira posljednju izložbu u salonu Urlich<br /> <br /> == Privatni život ==<br /> <br /> <br /> Godine 1914. Krušlin se ženi Marijom Fundak, koja je bila učiteljica i njegova dugogodišnja prijateljica. Kum na vjenčanju bio je Antun Urlich. Zbog supruginog službovanja često mijenjaju mjesto boravka, a njihovo prvo preseljenje u Kraljevicu, gdje su proveli nešto više od godinu dana ostavilo je u njegovom slikarstvu važan trag, jer nakon Kraljevice Krušlin više nije slikao portrete, nego se posvetio prirodi u kojoj je nalazio utočište i inspiraciju, a slikao je pejzaže, koji su postali njegov zaštitni znak. U Zagrebu boravi vrlo rijetko, samo kada ima izložbe. Neposredno prije početka drugog svjetskog rata Krušlin se seli u rodni Laduč, odbija poziv supruge da zajedno žive u Zagrebu, gdje je ona dobila službu te pomaže bratu u gradnji kuće i ostaje živjeti kod njega. U potkrovlju kuće uredio je mali atelijer. Živio je skromno i povučeno, a umro je 5. lipnja 1962. i pokopan je na mjesnom groblju u Laduču.<br /> Nakon njegove smrti održane su u njegovom kraju još dvije njegove retrospektivne izložbe, 1969. u Mariji Gorici i 1976 u Brdovcu. Ulica u Ključu u kojoj se rodio danas nosi njegovo ime.</div> Mon, 25 Feb 2013 12:34:24 GMT Oskupljenovo http://www.wiki-dveri.info/wiki/Razgovor:Mihovil_Kru%C5%A1lin http://www.wiki-dveri.info/wiki/Mihovil_Kru%C5%A1lin <p>Oskupljenovo:&#32;/* Stvaralaštvo i putovanja */</p> <hr /> <div>'''Mihovil Krušlin''' Ključ (Hrvatsko Zagorje) 04. rujna 1882. - Laduč (Zaprešić) 05.lipnja.1962. - hrvatski slikar<br /> <br /> <br /> <br /> [[Datoteka:Krušlin.jpg|200px|mini|left|Mihovil Krušlin]]<br /> <br /> <br /> <br /> <br /> == Djetinjstvo i školovanje ==<br /> <br /> Mihovil Krušlin rodio se 4.rujna 1882. u Ključu kod Zaprešića u siromašnoj seljačkoj obitelji. Imao je petero braće i sestara, a cijelu obitelj prehranjivao je njegov otac, koji je bio samouki zanatlija.<br /> Pohađao je Obću pućku školu u Šenkovcu. Već kao dječak pokazao je nadarenost za crtanje i pisanje pjesama, što je uočio njegov učitelj. Zbog teške materijalne situacije u kojoj se našla njegova obitelj nije mogao nastaviti školovanje te je ostao u Ključu, kako bi pomogao ocu raditi na polju.<br /> S petnaest godina otišao je u Zagreb na stolarski zanat. Radio je na Opatovini, kod majstora Franje Bašića, gdje se izrađivao crkveni namještaj i slike s vjerskim prizorima. Nakon tri i pol godine naukovanja osposobljen je za stolarskog pomoćnika. Tijekom godina naukovanja upoznao je slikare Antoninija i Milanesija, koji su poslom često svraćali u Bašićevu radionicu, a koji su u to doba bili su vrlo popularni slikari dekorateri. Krušlin u slobodno vrijeme kopira njihove radove, u radionici je savladao vještinu drvorezbarstva i pozlate, te i sam počinje izrađivati i oslikavati kulise i dekoracije te radi kao pomoćni radnik nekim pismoslikarima. Pohađao je večernji građevni tečaj na Kaptolu. Oko 1900. godine susreo je Mirka Kovačića, učitelja iz Šenkovca te ga on vodi prijatelju slikaru Josi Bužanu koji ga je besplatno podučavao slikanju.<br /> Krajem 19. st. Zagreb je postao glavno središte umjetničkog i likovnog života Hrvatske. Tome je puno pridonio i Izidor Kršnjavi, slikar i povjesničar umjetnosti, koji je osnovao Društvo umjetnosti 1879. godine te mladim likovnim talentima omogućio školovanje na inozemnim akademijama. Mihovil Krušlin počinje besplatno pohađati tečaj kod prof. Crnčića i Cikoša 1903. godine, no tečaj ne pohađa redovito jer su polaznici sami morali plaćati modele 5- 10 novčića. Na Crnčićevom tečaju Mihovil usvaja prva znanja iz tehnike akvarela i toj tehnici posvećuje veliku većinu svog umjetničkog stvaralaštva. U tom početnom razdoblju, u portretnim studijama i pejzažima koloritom i dinamičnošću blizak je šarenilu zagrebačke slikarske škole. Obraća se Robertu Frangešu, upravitelju zemaljskih atelijera, da mu omogući prostor u kojem bi s kolegama zajednički mogao slikati. Tako je osnovano Kraljevsko zemaljsko više obrazovalište za umjetnost i umjetni obrt, koje kasnije dobiva naziv Privremena viša škola za umjetnost i umjetni obrt. Škola je imala 2 usmjerenja: kiparski i slikarski. Prvu godinu upisalo su se 32 učenika, a uvjet za upis bilo je polaganje prijemnog ispita. Iako bez potrebnog srednjoškolskog obrazovanja, ali zbog izrazite nadarenosti Mihovil je uspješno položio ispit i uspio se upisati na prvi tečaj. Crnčić i Cikoš su i dalje bili profesori iz risanja, slikanja po naravi i akta. Povijest umjetnosti predavao je Branko Šenoa, nastavu anatomije držao je Rudolf Radec, a Robert Frangeš, koji je bio prvi učitalj škole, predavao je modeliziranje. Na kraju svake školske godine organizirana je izložba umjetničkih radova učenika. U srpnju 1908. godine, na prvoj godišnjoj izlođbi, Krušlin je zapažen s 3 ilustracije za Kranjčevićeveu zbirku pjesama, uz Ljubu Babića i Linu Viran. Na drugoj i trećoj izložbi ponovno se ističu studenti profesora Crnčića, a uz treću izložbu, Kosta Strajnić u Zvonu je pribilježio: &quot;Mihovil Krušlin istaknuti pejzažist i akvarelist&quot;, dok uz četvrtu izložbu isti kritičar izdvaja uspješne Krušlinove akvarele.<br /> Krušlin nikada nije dobio stipendiju, novaca je imao malo i teško se školovao i živio. Usprkos teškom životu Krušlin je 1911. godine završio studij s osobitim uspjehom.<br /> <br /> == Stvaralaštvo i putovanja ==<br /> <br /> Početkom stoljeća Krušlin nije zaposlen, te se sam uzdržava, i primoran je baviti se raznim poslovima. Njegova prva plaćena slika bila je &quot;Djevojka kraj zdenca&quot;. Model za tu sliku bila mu je sestra, a sliku je za pet kruna kupio trgovac slikama Wagmeister i izložio ju u izlogu svoje radnje. U Brdovcu za Župni dvor radi tri portreta župnikove obitelji i za glavni oltar brdovečke crkve sliku sv. Vida. Od članova trgovačke obitelji Leinter iz Zaprešića dobio je devedeset kruna od portretiranja. S prijateljem Velebitom Rendićem odlazi na putovanje u Dalmaciju, a po povratku u Zagreb u Botheovom salonu izlaže pet slika s motivima mora.<br /> Početkom 1910. Krušlinova slika izložena je u Umjetničkom paviljonu uz pozitivne komentare publike i likovne kritike. U proljeće 1910. prvi put se predstavlja samostalno u Zagrebu pejzažima Zagrebačke okolice. <br /> Za Krušlinov slikarski rad najveće je značenje imao Salon Ulrich, u njemu je izlagao slike dugi niz godina, od 1910. do 1930. svake je godine radio izložbu pejzaža koje bi izradio od prošle izložbe. Zahvaljujući tim izložbama postao je omiljeni slikar zagrebačke publike, koji su i kupovali njegove slike. Među kupcima se mogu naći poznata imena tadašnjeg zagrebačkog javnog i poslovnog života, kao što su: M. Rojc, grof Kulmer, nadbiskup Bauer, dr. Kuhar, dr. M. Schwartz, prof. Crnčić, dr. Jagić, dr. Lipovšek, dr. Drobec, a slike su mu kupovali i drugi pojedinci, ali i organizacije poput Narodne banke, Hrvatske štedionice, Zemaljske vlade i Hrvatskog društva umjetnosti.<br /> Početkom dvadesetog stoljeća centar europske umjetnosti bio je Pariz, a 1912. Krušlin odlazi tamo i obilazi mnoge akademije, galerije i muzeje te se druži s mnogim umjetnicima. U Parizu ostaje samo 3 mjeseca jer nije imao dosta novaca. <br /> Po povratku oslikava unutrašnjost grko-katoličke crkve sv. Petra i Pavla na Žumberku.<br /> <br /> Izložbe su mu odlično posjećene, a kritika naklonjena. U jesen 1926. godine izlaže akvarele, a zagrebačka publika pokazuje veliko zanimanje za njegove slike. Nakon te izložbe odlazi na višemjesečno putovanje na Mediteran. Vraća se 1935. godine. Povodom izložbe 1936. godine smatra se najboljim akvarelistom svoje generacije. Punih 14 godina se samostalno izlagao, a u proljeće 1953. organizira posljednju izložbu u salonu Urlich<br /> <br /> == Privatni život ==<br /> <br /> <br /> Godine 1914. Krušlin se ženi Marijom Fundak, koja je bila učiteljica i njegova dugogodišnja prijateljica. Kum na vjenčanju bio je Antun Urlich. Zbog supruginog službovanja često mijenjaju mjesto boravka, a njihovo prvo preseljenje u Kraljevicu, gdje su proveli nešto više od godinu dana ostavilo je u njegovom slikarstvu važan trag, jer nakon Kraljevice Krušlin više nije slikao portrete, nego se posvetio prirodi i pejzažima, koji su postali njegov zaštitni znak. U Zagrebu boravi vrlo rijetko, samo kada ima izložbe. Neposredno prije početka drugog svjetskog rata Krušlin se seli u rodni Laduč, odbija poziv supruge da zajedno žive u Zagrebu, gdje je ona dobila službu te pomaže bratu u gradnji kuće i ostaje živjeti kod njega. U potkrovlju kuće uredio je mali atelijer. Živio je skromno i povučeno, a umro je 5. lipnja 1962. i pokopan je na mjesnom groblju u Laduču.<br /> Nakon njegove smrti održane su u njegovom kraju još dvije njegove retrospektivne izložbe, 1969. u Mariji Gorici i 1976 u Brdovcu. Ulica u Ključu u kojoj se rodio danas nosi njegovo ime.</div> Mon, 25 Feb 2013 12:33:15 GMT Oskupljenovo http://www.wiki-dveri.info/wiki/Razgovor:Mihovil_Kru%C5%A1lin http://www.wiki-dveri.info/wiki/Mihovil_Kru%C5%A1lin <p>Oskupljenovo:&#32;/* stvaralaštvo i putovanja */</p> <hr /> <div>'''Mihovil Krušlin''' Ključ (Hrvatsko Zagorje) 04. rujna 1882. - Laduč (Zaprešić) 05.lipnja.1962. - hrvatski slikar<br /> <br /> <br /> <br /> [[Datoteka:Krušlin.jpg|200px|mini|left|Mihovil Krušlin]]<br /> <br /> <br /> <br /> <br /> == Djetinjstvo i školovanje ==<br /> <br /> Mihovil Krušlin rodio se 4.rujna 1882. u Ključu kod Zaprešića u siromašnoj seljačkoj obitelji. Imao je petero braće i sestara, a cijelu obitelj prehranjivao je njegov otac, koji je bio samouki zanatlija.<br /> Pohađao je Obću pućku školu u Šenkovcu. Već kao dječak pokazao je nadarenost za crtanje i pisanje pjesama, što je uočio njegov učitelj. Zbog teške materijalne situacije u kojoj se našla njegova obitelj nije mogao nastaviti školovanje te je ostao u Ključu, kako bi pomogao ocu raditi na polju.<br /> S petnaest godina otišao je u Zagreb na stolarski zanat. Radio je na Opatovini, kod majstora Franje Bašića, gdje se izrađivao crkveni namještaj i slike s vjerskim prizorima. Nakon tri i pol godine naukovanja osposobljen je za stolarskog pomoćnika. Tijekom godina naukovanja upoznao je slikare Antoninija i Milanesija, koji su poslom često svraćali u Bašićevu radionicu, a koji su u to doba bili su vrlo popularni slikari dekorateri. Krušlin u slobodno vrijeme kopira njihove radove, u radionici je savladao vještinu drvorezbarstva i pozlate, te i sam počinje izrađivati i oslikavati kulise i dekoracije te radi kao pomoćni radnik nekim pismoslikarima. Pohađao je večernji građevni tečaj na Kaptolu. Oko 1900. godine susreo je Mirka Kovačića, učitelja iz Šenkovca te ga on vodi prijatelju slikaru Josi Bužanu koji ga je besplatno podučavao slikanju.<br /> Krajem 19. st. Zagreb je postao glavno središte umjetničkog i likovnog života Hrvatske. Tome je puno pridonio i Izidor Kršnjavi, slikar i povjesničar umjetnosti, koji je osnovao Društvo umjetnosti 1879. godine te mladim likovnim talentima omogućio školovanje na inozemnim akademijama. Mihovil Krušlin počinje besplatno pohađati tečaj kod prof. Crnčića i Cikoša 1903. godine, no tečaj ne pohađa redovito jer su polaznici sami morali plaćati modele 5- 10 novčića. Na Crnčićevom tečaju Mihovil usvaja prva znanja iz tehnike akvarela i toj tehnici posvećuje veliku većinu svog umjetničkog stvaralaštva. U tom početnom razdoblju, u portretnim studijama i pejzažima koloritom i dinamičnošću blizak je šarenilu zagrebačke slikarske škole. Obraća se Robertu Frangešu, upravitelju zemaljskih atelijera, da mu omogući prostor u kojem bi s kolegama zajednički mogao slikati. Tako je osnovano Kraljevsko zemaljsko više obrazovalište za umjetnost i umjetni obrt, koje kasnije dobiva naziv Privremena viša škola za umjetnost i umjetni obrt. Škola je imala 2 usmjerenja: kiparski i slikarski. Prvu godinu upisalo su se 32 učenika, a uvjet za upis bilo je polaganje prijemnog ispita. Iako bez potrebnog srednjoškolskog obrazovanja, ali zbog izrazite nadarenosti Mihovil je uspješno položio ispit i uspio se upisati na prvi tečaj. Crnčić i Cikoš su i dalje bili profesori iz risanja, slikanja po naravi i akta. Povijest umjetnosti predavao je Branko Šenoa, nastavu anatomije držao je Rudolf Radec, a Robert Frangeš, koji je bio prvi učitalj škole, predavao je modeliziranje. Na kraju svake školske godine organizirana je izložba umjetničkih radova učenika. U srpnju 1908. godine, na prvoj godišnjoj izlođbi, Krušlin je zapažen s 3 ilustracije za Kranjčevićeveu zbirku pjesama, uz Ljubu Babića i Linu Viran. Na drugoj i trećoj izložbi ponovno se ističu studenti profesora Crnčića, a uz treću izložbu, Kosta Strajnić u Zvonu je pribilježio: &quot;Mihovil Krušlin istaknuti pejzažist i akvarelist&quot;, dok uz četvrtu izložbu isti kritičar izdvaja uspješne Krušlinove akvarele.<br /> Krušlin nikada nije dobio stipendiju, novaca je imao malo i teško se školovao i živio. Usprkos teškom životu Krušlin je 1911. godine završio studij s osobitim uspjehom.<br /> <br /> == Stvaralaštvo i putovanja ==<br /> <br /> Početkom stoljeća Krušlin nije zaposlen, te se sam uzdržava, i primoran je baviti se raznim poslovima. Njegova prva plaćena slika bila je &quot;Djevojka kraj zdenca&quot;. Model za tu sliku bila mu je sestra, a sliku je za pet kruna kupio trgovac slikama Wagmeister i izložio ju u izlogu svoje radnje. U Brdovcu za Župni dvor radi tri portreta župnikove obitelji i za glavni oltar brdovečke crkve sliku sv. Vida. Od članova trgovačke obitelji Leinter iz Zaprešića dobio je devedeset kruna od portretiranja. S prijateljem Velebitom Rendićem odlazi na putovanje u Dalmaciju, a po povratku u Zagreb u Botheovom salonu izlaže pet slika s motivima mora.<br /> <br /> Godine 1909. slika sliku Pogled s Plesa. Početkom 1910. Krušlinova slika izložena je u Umjetničkom paviljonu uz pozitivne komentare publike i likovne kritike. U proljeće 1910. prvi put se predstavlja samostalno u Zagrebu pejzažima Zagrebačke okolice. Za Mihovilov slikarski rad najveće je značenje imao Salon Ulrich, u njemu je izlagao slike dugi niz godina. Među kupcima njegovih slika ističu se M. Rojc, grof Kulmer, nadbiskup Bauer, dr. Kuhar, dr. M. Schwartz, prof. Crnčić, dr. Jagić, dr. Lipovšek, dr. Drobec, a slike su mu kupovali i drugi. <br /> Početkom dvadesetog stoljeća centar europske umjetnosti bio je Pariz, a 1912. Krušlin odlazi tamo i obilazi mnoge akademije, galerije i muzeje te se druži s mnogim umjetnicima. U Parizu ostaje samo 3 mjeseca jer nije imao dosta novaca. <br /> Po povratku oslikava unutrašnjost grko-katoličke crkve sv. Petra i Pavla na Žumberku.<br /> <br /> Izložbe su mu odlično posjećene, a kritika naklonjena. U jesen 1926. godine izlaže akvarele, a zagrebačka publika pokazuje veliko zanimanje za njegove slike. Nakon te izložbe odlazi na višemjesečno putovanje na Mediteran. Vraća se 1935. godine. Povodom izložbe 1936. godine smatra se najboljim akvarelistom svoje generacije. Punih 14 godina se samostalno izlagao, a u proljeće 1953. organizira posljednju izložbu u salonu Urlich<br /> <br /> == Privatni život ==<br /> <br /> <br /> Godine 1914. Krušlin se ženi Marijom Fundak, koja je bila učiteljica i njegova dugogodišnja prijateljica. Kum na vjenčanju bio je Antun Urlich. Zbog supruginog službovanja često mijenjaju mjesto boravka, a njihovo prvo preseljenje u Kraljevicu, gdje su proveli nešto više od godinu dana ostavilo je u njegovom slikarstvu važan trag, jer nakon Kraljevice Krušlin više nije slikao portrete, nego se posvetio prirodi i pejzažima, koji su postali njegov zaštitni znak. U Zagrebu boravi vrlo rijetko, samo kada ima izložbe. Neposredno prije početka drugog svjetskog rata Krušlin se seli u rodni Laduč, odbija poziv supruge da zajedno žive u Zagrebu, gdje je ona dobila službu te pomaže bratu u gradnji kuće i ostaje živjeti kod njega. U potkrovlju kuće uredio je mali atelijer. Živio je skromno i povučeno, a umro je 5. lipnja 1962. i pokopan je na mjesnom groblju u Laduču.<br /> Nakon njegove smrti održane su u njegovom kraju još dvije njegove retrospektivne izložbe, 1969. u Mariji Gorici i 1976 u Brdovcu. Ulica u Ključu u kojoj se rodio danas nosi njegovo ime.</div> Mon, 25 Feb 2013 12:17:05 GMT Oskupljenovo http://www.wiki-dveri.info/wiki/Razgovor:Mihovil_Kru%C5%A1lin http://www.wiki-dveri.info/wiki/Mihovil_Kru%C5%A1lin <p>Oskupljenovo:&#32;/* stvaralaštvo i putovanja */</p> <hr /> <div>'''Mihovil Krušlin''' Ključ (Hrvatsko Zagorje) 04. rujna 1882. - Laduč (Zaprešić) 05.lipnja.1962. - hrvatski slikar<br /> <br /> <br /> <br /> [[Datoteka:Krušlin.jpg|200px|mini|left|Mihovil Krušlin]]<br /> <br /> <br /> <br /> <br /> == Djetinjstvo i školovanje ==<br /> <br /> Mihovil Krušlin rodio se 4.rujna 1882. u Ključu kod Zaprešića u siromašnoj seljačkoj obitelji. Imao je petero braće i sestara, a cijelu obitelj prehranjivao je njegov otac, koji je bio samouki zanatlija.<br /> Pohađao je Obću pućku školu u Šenkovcu. Već kao dječak pokazao je nadarenost za crtanje i pisanje pjesama, što je uočio njegov učitelj. Zbog teške materijalne situacije u kojoj se našla njegova obitelj nije mogao nastaviti školovanje te je ostao u Ključu, kako bi pomogao ocu raditi na polju.<br /> S petnaest godina otišao je u Zagreb na stolarski zanat. Radio je na Opatovini, kod majstora Franje Bašića, gdje se izrađivao crkveni namještaj i slike s vjerskim prizorima. Nakon tri i pol godine naukovanja osposobljen je za stolarskog pomoćnika. Tijekom godina naukovanja upoznao je slikare Antoninija i Milanesija, koji su poslom često svraćali u Bašićevu radionicu, a koji su u to doba bili su vrlo popularni slikari dekorateri. Krušlin u slobodno vrijeme kopira njihove radove, u radionici je savladao vještinu drvorezbarstva i pozlate, te i sam počinje izrađivati i oslikavati kulise i dekoracije te radi kao pomoćni radnik nekim pismoslikarima. Pohađao je večernji građevni tečaj na Kaptolu. Oko 1900. godine susreo je Mirka Kovačića, učitelja iz Šenkovca te ga on vodi prijatelju slikaru Josi Bužanu koji ga je besplatno podučavao slikanju.<br /> Krajem 19. st. Zagreb je postao glavno središte umjetničkog i likovnog života Hrvatske. Tome je puno pridonio i Izidor Kršnjavi, slikar i povjesničar umjetnosti, koji je osnovao Društvo umjetnosti 1879. godine te mladim likovnim talentima omogućio školovanje na inozemnim akademijama. Mihovil Krušlin počinje besplatno pohađati tečaj kod prof. Crnčića i Cikoša 1903. godine, no tečaj ne pohađa redovito jer su polaznici sami morali plaćati modele 5- 10 novčića. Na Crnčićevom tečaju Mihovil usvaja prva znanja iz tehnike akvarela i toj tehnici posvećuje veliku većinu svog umjetničkog stvaralaštva. U tom početnom razdoblju, u portretnim studijama i pejzažima koloritom i dinamičnošću blizak je šarenilu zagrebačke slikarske škole. Obraća se Robertu Frangešu, upravitelju zemaljskih atelijera, da mu omogući prostor u kojem bi s kolegama zajednički mogao slikati. Tako je osnovano Kraljevsko zemaljsko više obrazovalište za umjetnost i umjetni obrt, koje kasnije dobiva naziv Privremena viša škola za umjetnost i umjetni obrt. Škola je imala 2 usmjerenja: kiparski i slikarski. Prvu godinu upisalo su se 32 učenika, a uvjet za upis bilo je polaganje prijemnog ispita. Iako bez potrebnog srednjoškolskog obrazovanja, ali zbog izrazite nadarenosti Mihovil je uspješno položio ispit i uspio se upisati na prvi tečaj. Crnčić i Cikoš su i dalje bili profesori iz risanja, slikanja po naravi i akta. Povijest umjetnosti predavao je Branko Šenoa, nastavu anatomije držao je Rudolf Radec, a Robert Frangeš, koji je bio prvi učitalj škole, predavao je modeliziranje. Na kraju svake školske godine organizirana je izložba umjetničkih radova učenika. U srpnju 1908. godine, na prvoj godišnjoj izlođbi, Krušlin je zapažen s 3 ilustracije za Kranjčevićeveu zbirku pjesama, uz Ljubu Babića i Linu Viran. Na drugoj i trećoj izložbi ponovno se ističu studenti profesora Crnčića, a uz treću izložbu, Kosta Strajnić u Zvonu je pribilježio: &quot;Mihovil Krušlin istaknuti pejzažist i akvarelist&quot;, dok uz četvrtu izložbu isti kritičar izdvaja uspješne Krušlinove akvarele.<br /> Krušlin nikada nije dobio stipendiju, novaca je imao malo i teško se školovao i živio. Usprkos teškom životu Krušlin je 1911. godine završio studij s osobitim uspjehom.<br /> <br /> == stvaralaštvo i putovanja ==<br /> <br /> Početkom stoljeća Krušlin nije zaposlen, te se sam uzdržava, i primoran je baviti se raznim poslovima. Njegova prva plaćena slika bila je &quot;Djevojka kraj zdenca&quot;. Model za tu sliku bila mu je sestra, a sliku je za pet kruna kupio trgovac slikama Wagmeister i izložio ju u izlogu svoje radnje. U Brdovcu za Župni dvor radi tri portreta župnikove obitelji i za glavni oltar brdovečke crkve sliku sv. Vida. Od članova trgovačke obitelji Leinter iz Zaprešića dobio je devedeset kruna od portretiranja. S prijateljem Velebitom Rendićem odlazi na putovanje u Dalmaciju, a po povratku u Zagreb u Botheovom salonu izlaže pet slika s motivima mora.<br /> <br /> Godine 1909. slika sliku Pogled s Plesa. Početkom 1910. Krušlinova slika izložena je u Umjetničkom paviljonu uz pozitivne komentare publike i likovne kritike. U proljeće 1910. prvi put se predstavlja samostalno u Zagrebu pejzažima Zagrebačke okolice. Za Mihovilov slikarski rad najveće je značenje imao Salon Ulrich, u njemu je izlagao slike dugi niz godina. Među kupcima njegovih slika ističu se M. Rojc, grof Kulmer, nadbiskup Bauer, dr. Kuhar, dr. M. Schwartz, prof. Crnčić, dr. Jagić, dr. Lipovšek, dr. Drobec, a slike su mu kupovali i drugi. <br /> Početkom dvadesetog stoljeća centar europske umjetnosti bio je Pariz, a 1912. Krušlin odlazi tamo i obilazi mnoge akademije, galerije i muzeje te se druži s mnogim umjetnicima. U Parizu ostaje samo 3 mjeseca jer nije imao dosta novaca. <br /> Po povratku oslikava unutrašnjost grko-katoličke crkve sv. Petra i Pavla na Žumberku.<br /> <br /> Izložbe su mu odlično posjećene, a kritika naklonjena. U jesen 1926. godine izlaže akvarele, a zagrebačka publika pokazuje veliko zanimanje za njegove slike. Nakon te izložbe odlazi na višemjesečno putovanje na Mediteran. Vraća se 1935. godine. Povodom izložbe 1936. godine smatra se najboljim akvarelistom svoje generacije. Punih 14 godina se samostalno izlagao, a u proljeće 1953. organizira posljednju izložbu u salonu Urlich<br /> <br /> == Privatni život ==<br /> <br /> <br /> Godine 1914. Krušlin se ženi Marijom Fundak, koja je bila učiteljica i njegova dugogodišnja prijateljica. Kum na vjenčanju bio je Antun Urlich. Zbog supruginog službovanja često mijenjaju mjesto boravka, a njihovo prvo preseljenje u Kraljevicu, gdje su proveli nešto više od godinu dana ostavilo je u njegovom slikarstvu važan trag, jer nakon Kraljevice Krušlin više nije slikao portrete, nego se posvetio prirodi i pejzažima, koji su postali njegov zaštitni znak. U Zagrebu boravi vrlo rijetko, samo kada ima izložbe. Neposredno prije početka drugog svjetskog rata Krušlin se seli u rodni Laduč, odbija poziv supruge da zajedno žive u Zagrebu, gdje je ona dobila službu te pomaže bratu u gradnji kuće i ostaje živjeti kod njega. U potkrovlju kuće uredio je mali atelijer. Živio je skromno i povučeno, a umro je 5. lipnja 1962. i pokopan je na mjesnom groblju u Laduču.<br /> Nakon njegove smrti održane su u njegovom kraju još dvije njegove retrospektivne izložbe, 1969. u Mariji Gorici i 1976 u Brdovcu. Ulica u Ključu u kojoj se rodio danas nosi njegovo ime.</div> Mon, 25 Feb 2013 12:16:49 GMT Oskupljenovo http://www.wiki-dveri.info/wiki/Razgovor:Mihovil_Kru%C5%A1lin http://www.wiki-dveri.info/wiki/Mihovil_Kru%C5%A1lin <p>Oskupljenovo:&#32;/* Djetinjstvo i školovanje */</p> <hr /> <div>'''Mihovil Krušlin''' Ključ (Hrvatsko Zagorje) 04. rujna 1882. - Laduč (Zaprešić) 05.lipnja.1962. - hrvatski slikar<br /> <br /> <br /> <br /> [[Datoteka:Krušlin.jpg|200px|mini|left|Mihovil Krušlin]]<br /> <br /> <br /> <br /> <br /> == Djetinjstvo i školovanje ==<br /> <br /> Mihovil Krušlin rodio se 4.rujna 1882. u Ključu kod Zaprešića u siromašnoj seljačkoj obitelji. Imao je petero braće i sestara, a cijelu obitelj prehranjivao je njegov otac, koji je bio samouki zanatlija.<br /> Pohađao je Obću pućku školu u Šenkovcu. Već kao dječak pokazao je nadarenost za crtanje i pisanje pjesama, što je uočio njegov učitelj. Zbog teške materijalne situacije u kojoj se našla njegova obitelj nije mogao nastaviti školovanje te je ostao u Ključu, kako bi pomogao ocu raditi na polju.<br /> S petnaest godina otišao je u Zagreb na stolarski zanat. Radio je na Opatovini, kod majstora Franje Bašića, gdje se izrađivao crkveni namještaj i slike s vjerskim prizorima. Nakon tri i pol godine naukovanja osposobljen je za stolarskog pomoćnika. Tijekom godina naukovanja upoznao je slikare Antoninija i Milanesija, koji su poslom često svraćali u Bašićevu radionicu, a koji su u to doba bili su vrlo popularni slikari dekorateri. Krušlin u slobodno vrijeme kopira njihove radove, u radionici je savladao vještinu drvorezbarstva i pozlate, te i sam počinje izrađivati i oslikavati kulise i dekoracije te radi kao pomoćni radnik nekim pismoslikarima. Pohađao je večernji građevni tečaj na Kaptolu. Oko 1900. godine susreo je Mirka Kovačića, učitelja iz Šenkovca te ga on vodi prijatelju slikaru Josi Bužanu koji ga je besplatno podučavao slikanju.<br /> Krajem 19. st. Zagreb je postao glavno središte umjetničkog i likovnog života Hrvatske. Tome je puno pridonio i Izidor Kršnjavi, slikar i povjesničar umjetnosti, koji je osnovao Društvo umjetnosti 1879. godine te mladim likovnim talentima omogućio školovanje na inozemnim akademijama. Mihovil Krušlin počinje besplatno pohađati tečaj kod prof. Crnčića i Cikoša 1903. godine, no tečaj ne pohađa redovito jer su polaznici sami morali plaćati modele 5- 10 novčića. Na Crnčićevom tečaju Mihovil usvaja prva znanja iz tehnike akvarela i toj tehnici posvećuje veliku većinu svog umjetničkog stvaralaštva. U tom početnom razdoblju, u portretnim studijama i pejzažima koloritom i dinamičnošću blizak je šarenilu zagrebačke slikarske škole. Obraća se Robertu Frangešu, upravitelju zemaljskih atelijera, da mu omogući prostor u kojem bi s kolegama zajednički mogao slikati. Tako je osnovano Kraljevsko zemaljsko više obrazovalište za umjetnost i umjetni obrt, koje kasnije dobiva naziv Privremena viša škola za umjetnost i umjetni obrt. Škola je imala 2 usmjerenja: kiparski i slikarski. Prvu godinu upisalo su se 32 učenika, a uvjet za upis bilo je polaganje prijemnog ispita. Iako bez potrebnog srednjoškolskog obrazovanja, ali zbog izrazite nadarenosti Mihovil je uspješno položio ispit i uspio se upisati na prvi tečaj. Crnčić i Cikoš su i dalje bili profesori iz risanja, slikanja po naravi i akta. Povijest umjetnosti predavao je Branko Šenoa, nastavu anatomije držao je Rudolf Radec, a Robert Frangeš, koji je bio prvi učitalj škole, predavao je modeliziranje. Na kraju svake školske godine organizirana je izložba umjetničkih radova učenika. U srpnju 1908. godine, na prvoj godišnjoj izlođbi, Krušlin je zapažen s 3 ilustracije za Kranjčevićeveu zbirku pjesama, uz Ljubu Babića i Linu Viran. Na drugoj i trećoj izložbi ponovno se ističu studenti profesora Crnčića, a uz treću izložbu, Kosta Strajnić u Zvonu je pribilježio: &quot;Mihovil Krušlin istaknuti pejzažist i akvarelist&quot;, dok uz četvrtu izložbu isti kritičar izdvaja uspješne Krušlinove akvarele.<br /> Krušlin nikada nije dobio stipendiju, novaca je imao malo i teško se školovao i živio. Usprkos teškom životu Krušlin je 1911. godine završio studij s osobitim uspjehom.<br /> <br /> == stvaralaštvo i putovanja ==<br /> <br /> Početkom stoljeća Krušlin nije zaposlen, te se sam uzdržava, i primoran je baviti se raznim poslovima. Njegova prva plaćena slika bila je &quot;Djevojka kraj zdenca&quot;. Model za tu sliku bila mu je sestra, a sliku je za pet kruna kupio trgovac slikama Wagmeister i izložio ju u izlogu svoje radnje. U Brdovcu za Župni dvor radi tri portreta župnikove obitelji i za glavni oltar brdovečke crkve sliku sv. Vida. Od članova trgovačke obitelji Leinter iz Zaprešića dobio je devedeset kruna od portretiranja. S prijateljem Velebitom Rendićem odlazi na putovanje u Dalmaciju, a po povratku u Zagreb u Botheovom salonu izlaže pet slika s motivima mora.<br /> <br /> Godine 1909. slika sliku Pogled s Plesa. Početkom 1910. Krušlinova slika izložena je u Umjetničkom paviljonu uz pozitivne komentare publike i likovne kritike. U proljeće 1910. prvi put se predstavlja samostalno u Zagrebu pejzažima Zagrebačke okolice. Za Mihovilov slikarski rad najveće je značenje imao Salon Ulrich, u njemu je izlagao slike dugi niz godina. Među kupcima njegovih slika ističu se M. Rojc, grof Kulmer, nadbiskup Bauer, dr. Kuhar, dr. M. Schwartz, prof. Crnčić, dr. Jagić, dr. Lipovšek, dr. Drobec, a slike su mu kupovali i drugi. <br /> Početkom dvadesetog stoljeća centar europske umjetnosti bio je Pariz, a 1912. Krušlin odlazi tamo i posjećuje mnoge akademije, galerije i muzeje te se druži s mnogim umjetnicima. U Parizu ostaje samo 3 mjeseca jer nije imao dosta novaca. <br /> Po povratku oslikava unutrašnjost grko-katoličke crkve sv. Petra i Pavla na Žumberku.<br /> <br /> Izložbe su mu odlično posjećene, a kritika naklonjena. U jesen 1926. godine izlaže akvarele, a zagrebačka publika pokazuje veliko zanimanje za njegove slike. Nakon te izložbe upućuje se na višemjesečno putovanje na Mediteran. Vraća se 1935. godine. Povodom izložbe 1936. godine smatra se najboljim akvarelistom svoje generacije. Punih 14 godina se samostalno izlagao, a u proljeće 1953. organizira posljednju izložbu u salonu Urlich<br /> <br /> == Privatni život ==<br /> <br /> <br /> Godine 1914. Krušlin se ženi Marijom Fundak, koja je bila učiteljica i njegova dugogodišnja prijateljica. Kum na vjenčanju bio je Antun Urlich. Zbog supruginog službovanja često mijenjaju mjesto boravka, a njihovo prvo preseljenje u Kraljevicu, gdje su proveli nešto više od godinu dana ostavilo je u njegovom slikarstvu važan trag, jer nakon Kraljevice Krušlin više nije slikao portrete, nego se posvetio prirodi i pejzažima, koji su postali njegov zaštitni znak. U Zagrebu boravi vrlo rijetko, samo kada ima izložbe. Neposredno prije početka drugog svjetskog rata Krušlin se seli u rodni Laduč, odbija poziv supruge da zajedno žive u Zagrebu, gdje je ona dobila službu te pomaže bratu u gradnji kuće i ostaje živjeti kod njega. U potkrovlju kuće uredio je mali atelijer. Živio je skromno i povučeno, a umro je 5. lipnja 1962. i pokopan je na mjesnom groblju u Laduču.<br /> Nakon njegove smrti održane su u njegovom kraju još dvije njegove retrospektivne izložbe, 1969. u Mariji Gorici i 1976 u Brdovcu. Ulica u Ključu u kojoj se rodio danas nosi njegovo ime.</div> Mon, 25 Feb 2013 12:13:04 GMT Oskupljenovo http://www.wiki-dveri.info/wiki/Razgovor:Mihovil_Kru%C5%A1lin http://www.wiki-dveri.info/wiki/Mihovil_Kru%C5%A1lin <p>Oskupljenovo:&#32;/* Slikarski angažmani */</p> <hr /> <div>'''Mihovil Krušlin''' Ključ (Hrvatsko Zagorje) 04. rujna 1882. - Laduč (Zaprešić) 05.lipnja.1962. - hrvatski slikar<br /> <br /> <br /> <br /> [[Datoteka:Krušlin.jpg|200px|mini|left|Mihovil Krušlin]]<br /> <br /> <br /> <br /> <br /> == Djetinjstvo i školovanje ==<br /> <br /> Mihovil Krušlin rodio se 4.rujna 1882. u Ključu kod Zaprešića u siromašnoj seljačkoj obitelji. Imao je petero braće i sestara, a cijelu obitelj prehranjivao je njegov otac, koji je bio samouki zanatlija.<br /> Pohađao je Obću pućku školu u Šenkovcu. Već kao dječak pokazao je nadarenost za crtanje i pisanje pjesama, što je uočio njegov učitelj. Zbog teške materijalne situacije u kojoj se našla njegova obitelj nije mogao nastaviti školovanje te je ostao u Ključu, kako bi pomogao ocu raditi na polju.<br /> S petnaest godina otišao je u Zagreb na stolarski zanat. Radio je na Opatovini, kod majstora Franje Bašića, gdje se izrađivao crkveni namještaj i slike s vjerskim prizorima. Nakon tri i pol godine naukovanja osposobljen je za stolarskog pomoćnika. Tijekom godina naukovanja upoznao je slikare Antoninija i Milanesija, koji su poslom često svraćali u Bašićevu radionicu, a koji su u to doba bili su vrlo popularni slikari dekorateri. Krušlin u slobodno vrijeme kopira njihove radove, u radionici je savladao vještinu drvorezbarstva i pozlate, te i sam počinje izrađivati i oslikavati kulise i dekoracije te radi kao pomoćni radnik nekim pismoslikarima. Pohađao je večernji građevni tečaj na Kaptolu. Oko 1900. godine susreo je Mirka Kovačića, učitelja iz Šenkovca te ga on vodi prijatelju slikaru Josi Bužanu koji ga je besplatno podučavao slikanju.<br /> Krajem 19. st. Zagreb je postao glavno središte umjetničkog i likovnog života Hrvatske. Tome je puno pridonio i Izidor Kršnjavi, slikar i povjesničar umjetnosti, koji je osnovao Društvo umjetnosti 1879. godine te mladim likovnim talentima omogućio školovanje na inozemnim akademijama. Mihovil Krušlin počinje besplatno pohađati tečaj kod prof. Crnčića i Cikoša 1903. godine, no tečaj ne pohađa redovito jer su polaznici sami morali plaćati modele 5- 10 novčića. Na Crnčićevom tečaju Mihovil usvaja prva znanja iz tehnike akvarela i toj tehnici posvećuje veliku većinu svog umjetničkog stvaralaštva. U tom početnom razdoblju, u portretnim studijama i pejzažima koloritom i dinamičnošću blizak je šarenilu zagrebačke slikarske škole. Obraća se Robertu Frangešu, upravitelju zemaljskih atelijera, da mu omogući prostor u kojem bi s kolegama zajednički mogao slikati. Tako je osnovano Kraljevsko zemaljsko više obrazovalište za umjetnost i umjetni obrt, koje kasnije dobiva naziv Privremena viša škola za umjetnost i umjetni obrt. Škola je imala 2 usmjerenja: kiparski i slikarski. Prvu godinu upisalo su se 32 učenika, a uvjet za upis bilo je polaganje prijemnog ispita. Iako bez potrebnog srednjoškolskog obrazovanja, ali zbog izrazite nadarenosti Mihovil je uspješno položio ispit i uspio se upisati na prvi tečaj. Crnčić i Cikoš su i dalje bili profesori iz risanja, slikanja po naravi i akta. Povijest umjetnosti predavao je Branko Šenoa, nastavu anatomije držao je Rudolf Radec, a Robert Frangeš, koji je bio prvi učitalj škole, predavao je modeliziranje. Na kraju svake školske godine organizirana je izložba umjetničkih radova učenika. U srpnju 1908. godine, na prvoj godišnjoj izlođbi, Krušlin je zapažen s 3 ilustracije za Kranjčevićeveu zbirku pjesama, uz Ljubu Babića i Linu Viran. Na drugoj i trećoj izložbi ponovno se ističu studenti profesora Crnčića, a uz treću izložbu, Kosta Strajnić u Zvonu je pribilježio: &quot;Mihovil Krušlin istaknuti pejzažist i akvarelist&quot;, dok uz četvrtu izložbu isti kritičar izdvaja uspješne Krušlinove akvarele.<br /> <br /> == stvaralaštvo i putovanja ==<br /> <br /> Početkom stoljeća Krušlin nije zaposlen, te se sam uzdržava, i primoran je baviti se raznim poslovima. Njegova prva plaćena slika bila je &quot;Djevojka kraj zdenca&quot;. Model za tu sliku bila mu je sestra, a sliku je za pet kruna kupio trgovac slikama Wagmeister i izložio ju u izlogu svoje radnje. U Brdovcu za Župni dvor radi tri portreta župnikove obitelji i za glavni oltar brdovečke crkve sliku sv. Vida. Od članova trgovačke obitelji Leinter iz Zaprešića dobio je devedeset kruna od portretiranja. S prijateljem Velebitom Rendićem odlazi na putovanje u Dalmaciju, a po povratku u Zagreb u Botheovom salonu izlaže pet slika s motivima mora.<br /> <br /> Godine 1909. slika sliku Pogled s Plesa. Početkom 1910. Krušlinova slika izložena je u Umjetničkom paviljonu uz pozitivne komentare publike i likovne kritike. U proljeće 1910. prvi put se predstavlja samostalno u Zagrebu pejzažima Zagrebačke okolice. Za Mihovilov slikarski rad najveće je značenje imao Salon Ulrich, u njemu je izlagao slike dugi niz godina. Među kupcima njegovih slika ističu se M. Rojc, grof Kulmer, nadbiskup Bauer, dr. Kuhar, dr. M. Schwartz, prof. Crnčić, dr. Jagić, dr. Lipovšek, dr. Drobec, a slike su mu kupovali i drugi. <br /> Početkom dvadesetog stoljeća centar europske umjetnosti bio je Pariz, a 1912. Krušlin odlazi tamo i posjećuje mnoge akademije, galerije i muzeje te se druži s mnogim umjetnicima. U Parizu ostaje samo 3 mjeseca jer nije imao dosta novaca. <br /> Po povratku oslikava unutrašnjost grko-katoličke crkve sv. Petra i Pavla na Žumberku.<br /> <br /> Izložbe su mu odlično posjećene, a kritika naklonjena. U jesen 1926. godine izlaže akvarele, a zagrebačka publika pokazuje veliko zanimanje za njegove slike. Nakon te izložbe upućuje se na višemjesečno putovanje na Mediteran. Vraća se 1935. godine. Povodom izložbe 1936. godine smatra se najboljim akvarelistom svoje generacije. Punih 14 godina se samostalno izlagao, a u proljeće 1953. organizira posljednju izložbu u salonu Urlich<br /> <br /> == Privatni život ==<br /> <br /> <br /> Godine 1914. Krušlin se ženi Marijom Fundak, koja je bila učiteljica i njegova dugogodišnja prijateljica. Kum na vjenčanju bio je Antun Urlich. Zbog supruginog službovanja često mijenjaju mjesto boravka, a njihovo prvo preseljenje u Kraljevicu, gdje su proveli nešto više od godinu dana ostavilo je u njegovom slikarstvu važan trag, jer nakon Kraljevice Krušlin više nije slikao portrete, nego se posvetio prirodi i pejzažima, koji su postali njegov zaštitni znak. U Zagrebu boravi vrlo rijetko, samo kada ima izložbe. Neposredno prije početka drugog svjetskog rata Krušlin se seli u rodni Laduč, odbija poziv supruge da zajedno žive u Zagrebu, gdje je ona dobila službu te pomaže bratu u gradnji kuće i ostaje živjeti kod njega. U potkrovlju kuće uredio je mali atelijer. Živio je skromno i povučeno, a umro je 5. lipnja 1962. i pokopan je na mjesnom groblju u Laduču.<br /> Nakon njegove smrti održane su u njegovom kraju još dvije njegove retrospektivne izložbe, 1969. u Mariji Gorici i 1976 u Brdovcu. Ulica u Ključu u kojoj se rodio danas nosi njegovo ime.</div> Mon, 25 Feb 2013 12:12:45 GMT Oskupljenovo http://www.wiki-dveri.info/wiki/Razgovor:Mihovil_Kru%C5%A1lin http://www.wiki-dveri.info/wiki/Mihovil_Kru%C5%A1lin <p>Oskupljenovo:&#32;/* Djetinjstvo i školovanje */</p> <hr /> <div>'''Mihovil Krušlin''' Ključ (Hrvatsko Zagorje) 04. rujna 1882. - Laduč (Zaprešić) 05.lipnja.1962. - hrvatski slikar<br /> <br /> <br /> <br /> [[Datoteka:Krušlin.jpg|200px|mini|left|Mihovil Krušlin]]<br /> <br /> <br /> <br /> <br /> == Djetinjstvo i školovanje ==<br /> <br /> Mihovil Krušlin rodio se 4.rujna 1882. u Ključu kod Zaprešića u siromašnoj seljačkoj obitelji. Imao je petero braće i sestara, a cijelu obitelj prehranjivao je njegov otac, koji je bio samouki zanatlija.<br /> Pohađao je Obću pućku školu u Šenkovcu. Već kao dječak pokazao je nadarenost za crtanje i pisanje pjesama, što je uočio njegov učitelj. Zbog teške materijalne situacije u kojoj se našla njegova obitelj nije mogao nastaviti školovanje te je ostao u Ključu, kako bi pomogao ocu raditi na polju.<br /> S petnaest godina otišao je u Zagreb na stolarski zanat. Radio je na Opatovini, kod majstora Franje Bašića, gdje se izrađivao crkveni namještaj i slike s vjerskim prizorima. Nakon tri i pol godine naukovanja osposobljen je za stolarskog pomoćnika. Tijekom godina naukovanja upoznao je slikare Antoninija i Milanesija, koji su poslom često svraćali u Bašićevu radionicu, a koji su u to doba bili su vrlo popularni slikari dekorateri. Krušlin u slobodno vrijeme kopira njihove radove, u radionici je savladao vještinu drvorezbarstva i pozlate, te i sam počinje izrađivati i oslikavati kulise i dekoracije te radi kao pomoćni radnik nekim pismoslikarima. Pohađao je večernji građevni tečaj na Kaptolu. Oko 1900. godine susreo je Mirka Kovačića, učitelja iz Šenkovca te ga on vodi prijatelju slikaru Josi Bužanu koji ga je besplatno podučavao slikanju.<br /> Krajem 19. st. Zagreb je postao glavno središte umjetničkog i likovnog života Hrvatske. Tome je puno pridonio i Izidor Kršnjavi, slikar i povjesničar umjetnosti, koji je osnovao Društvo umjetnosti 1879. godine te mladim likovnim talentima omogućio školovanje na inozemnim akademijama. Mihovil Krušlin počinje besplatno pohađati tečaj kod prof. Crnčića i Cikoša 1903. godine, no tečaj ne pohađa redovito jer su polaznici sami morali plaćati modele 5- 10 novčića. Na Crnčićevom tečaju Mihovil usvaja prva znanja iz tehnike akvarela i toj tehnici posvećuje veliku većinu svog umjetničkog stvaralaštva. U tom početnom razdoblju, u portretnim studijama i pejzažima koloritom i dinamičnošću blizak je šarenilu zagrebačke slikarske škole. Obraća se Robertu Frangešu, upravitelju zemaljskih atelijera, da mu omogući prostor u kojem bi s kolegama zajednički mogao slikati. Tako je osnovano Kraljevsko zemaljsko više obrazovalište za umjetnost i umjetni obrt, koje kasnije dobiva naziv Privremena viša škola za umjetnost i umjetni obrt. Škola je imala 2 usmjerenja: kiparski i slikarski. Prvu godinu upisalo su se 32 učenika, a uvjet za upis bilo je polaganje prijemnog ispita. Iako bez potrebnog srednjoškolskog obrazovanja, ali zbog izrazite nadarenosti Mihovil je uspješno položio ispit i uspio se upisati na prvi tečaj. Crnčić i Cikoš su i dalje bili profesori iz risanja, slikanja po naravi i akta. Povijest umjetnosti predavao je Branko Šenoa, nastavu anatomije držao je Rudolf Radec, a Robert Frangeš, koji je bio prvi učitalj škole, predavao je modeliziranje. Na kraju svake školske godine organizirana je izložba umjetničkih radova učenika. U srpnju 1908. godine, na prvoj godišnjoj izlođbi, Krušlin je zapažen s 3 ilustracije za Kranjčevićeveu zbirku pjesama, uz Ljubu Babića i Linu Viran. Na drugoj i trećoj izložbi ponovno se ističu studenti profesora Crnčića, a uz treću izložbu, Kosta Strajnić u Zvonu je pribilježio: &quot;Mihovil Krušlin istaknuti pejzažist i akvarelist&quot;, dok uz četvrtu izložbu isti kritičar izdvaja uspješne Krušlinove akvarele.<br /> <br /> == Slikarski angažmani ==<br /> <br /> Početkom stoljeća Krušlin nije zaposlen, te se sam uzdržava, i primoran je baviti se raznim poslovima. Njegova prva plaćena slika bila je &quot;Djevojka kraj zdenca&quot;. Model za tu sliku bila mu je sestra, a sliku je za pet kruna kupio trgovac slikama Wagmeister i izložio ju u izlogu svoje radnje. U Brdovcu za Župni dvor radi tri portreta župnikove obitelji i za glavni oltar brdovečke crkve sliku sv. Vida. Od članova trgovačke obitelji Leinter iz Zaprešića dobio je devedeset kruna od portretiranja. S prijateljem Velebitom Rendićem odlazi na putovanje u Dalmaciju, a po povratku u Zagreb u Botheovom salonu izlaže pet slika s motivima mora.<br /> <br /> <br /> <br /> Krajem 19. st. Zagreb je postao glavno središte umjetničkog i likovnog života Hrvatske. Tome je puno pridonio i Izidor Kršnjavi, slikar i povjesničar umjetnosti, koji je osnovao Društvo umjetnosti 1879. godine te mladim likovnim talentima omogućio školovanje na inozemnim akademijama. Mihovil Krušlin počinje besplatno pohađati tečaj kod prof. Crnčića i Cikoša 1903. godine, no tečaj ne pohađa redovito jer su polaznici sami morali plaćati modele 5- 10 novčića. Na Crnčićevom tečaju Mihovil usvaja prva znanja iz tehnike akvarela i toj tehnici posvećuje veliku većinu svog umjetničkog stvaralaštva. U tom početnom razdoblju, u portretnim studijama i pejzažima koloritom i dinamičnošću blizak je šarenilu zagrebačke slikarske škole. Obraća se Robertu Frangešu, upravitelju zemaljskih atelijera, da mu omogući prostor u kojem bi s kolegama zajednički mogao slikati. Tako je osnovano Kraljevsko zemaljsko više obrazovalište za umjetnost i umjetni obrt, a u listopadu dobiva naziv Privremena viša škola za umjetnost i umjetni obrt. Škola je imala 2 usmjerenja: kiparski i slikarski. Prvu godinu upisalo su se 32 učenika, a uvjet za upis bilo je polaganje prijemnog ispita. Iako bez potrebnog srednjoškolskog obrazovanja, ali zbog izrazite nadarenosti Mihovil je uspješno položio ispit i uspio se upisati na prvi tečaj. Crnčić i Cikoš su i dalje bili profesori iz risanja, slikanja po naravi i akta. Povijest umjetnosti predavao je Branko Šenoa, nastavu anatomije držao je Rudolf Radec, a Robert Frangeš, koji je bio prvi učitalj škole, predavao je modeliziranje. Na kraju svake školske godine organizirana je izložba umjetničkih radova učenika. U srpnju 1908. godine, na prvoj godišnjoj izlođbi, Krušlin je zapažen s 3 ilustracije za Kranjčevićeveu zbirku pjesama, uz Ljubu Babića i Linu Viran. Na drugoj i trećoj izložbi ponovno se ističu studenti profesora Crnčića, a uz treću izložbu, Kosta Strajnić u Zvonu je pribilježio: &quot;Mihovil Krušlin istaknuti pejzažist i akvarelist&quot;, dok uz četvrtu izložbu isti kritičar izdvaja uspješne Krušlinove akvarele. Godine 1909. slika sliku Pogled s Plesa. Početkom 1910. Krušlinova slika izložena je u Umjetničkom paviljonu uz pozitivne komentare publike i likovne kritike. U proljeće 1910. prvi put se predstavlja samostalno u Zagrebu pejzažima Zagrebačke okolice. Za Mihovilov slikarski rad najveće je značenje imao Salon Ulrich, u njemu je izlagao slike dugi niz godina. Među kupcima njegovih slika ističu se M. Rojc, grof Kulmer, nadbiskup Bauer, dr. Kuhar, dr. M. Schwartz, prof. Crnčić, dr. Jagić, dr. Lipovšek, dr. Drobec, a slike su mu kupovali i drugi. Krušlin nikada nije dobio stipendiju, novaca je imao malo i teško se školovao i živio. Usprkos teškom životu Krušlin je 1911. godine završio studij s osobitim uspjehom. <br /> Početkom dvadesetog stoljeća centar europske umjetnosti bio je Pariz, a 1912. Krušlin odlazi tamo i posjećuje mnoge akademije, galerije i muzeje te se druži s mnogim umjetnicima. U Parizu ostaje samo 3 mjeseca jer nije imao dosta novaca. <br /> Po povratku oslikava unutrašnjost grko-katoličke crkve sv. Petra i Pavla na Žumberku.<br /> <br /> Izložbe su mu odlično posjećene, a kritika naklonjena. U jesen 1926. godine izlaže akvarele, a zagrebačka publika pokazuje veliko zanimanje za njegove slike. Nakon te izložbe upućuje se na višemjesečno putovanje na Mediteran. Vraća se 1935. godine. Povodom izložbe 1936. godine smatra se najboljim akvarelistom svoje generacije. Punih 14 godina se samostalno izlagao, a u proljeće 1953. organizira posljednju izložbu u salonu Urlich<br /> <br /> == Privatni život ==<br /> <br /> <br /> Godine 1914. Krušlin se ženi Marijom Fundak, koja je bila učiteljica i njegova dugogodišnja prijateljica. Kum na vjenčanju bio je Antun Urlich. Zbog supruginog službovanja često mijenjaju mjesto boravka, a njihovo prvo preseljenje u Kraljevicu, gdje su proveli nešto više od godinu dana ostavilo je u njegovom slikarstvu važan trag, jer nakon Kraljevice Krušlin više nije slikao portrete, nego se posvetio prirodi i pejzažima, koji su postali njegov zaštitni znak. U Zagrebu boravi vrlo rijetko, samo kada ima izložbe. Neposredno prije početka drugog svjetskog rata Krušlin se seli u rodni Laduč, odbija poziv supruge da zajedno žive u Zagrebu, gdje je ona dobila službu te pomaže bratu u gradnji kuće i ostaje živjeti kod njega. U potkrovlju kuće uredio je mali atelijer. Živio je skromno i povučeno, a umro je 5. lipnja 1962. i pokopan je na mjesnom groblju u Laduču.<br /> Nakon njegove smrti održane su u njegovom kraju još dvije njegove retrospektivne izložbe, 1969. u Mariji Gorici i 1976 u Brdovcu. Ulica u Ključu u kojoj se rodio danas nosi njegovo ime.</div> Mon, 25 Feb 2013 12:09:37 GMT Oskupljenovo http://www.wiki-dveri.info/wiki/Razgovor:Mihovil_Kru%C5%A1lin http://www.wiki-dveri.info/wiki/Mihovil_Kru%C5%A1lin <p>Oskupljenovo:&#32;/* Djetinjstvo i školovanje */</p> <hr /> <div>'''Mihovil Krušlin''' Ključ (Hrvatsko Zagorje) 04. rujna 1882. - Laduč (Zaprešić) 05.lipnja.1962. - hrvatski slikar<br /> <br /> <br /> <br /> [[Datoteka:Krušlin.jpg|200px|mini|left|Mihovil Krušlin]]<br /> <br /> <br /> <br /> <br /> == Djetinjstvo i školovanje ==<br /> <br /> Mihovil Krušlin rodio se 4.rujna 1882. u Ključu kod Zaprešića u siromašnoj seljačkoj obitelji. Imao je petero braće i sestara, a cijelu obitelj prehranjivao je njegov otac, koji je bio samouki zanatlija.<br /> Pohađao je Obću pućku školu u Šenkovcu. Već kao dječak pokazao je nadarenost za crtanje i pisanje pjesama, što je uočio njegov učitelj. Zbog teške materijalne situacije u kojoj se našla njegova obitelj nije mogao nastaviti školovanje te je ostao u Ključu, kako bi pomogao ocu raditi na polju.<br /> S petnaest godina otišao je u Zagreb na stolarski zanat. Radio je na Opatovini, kod majstora Franje Bašića, gdje se izrađivao crkveni namještaj i slike s vjerskim prizorima. Nakon tri i pol godine naukovanja osposobljen je za stolarskog pomoćnika. Tijekom godina naukovanja upoznao je slikare Antoninija i Milanesija, koji su poslom često svraćali u Bašićevu radionicu, a koji su u to doba bili su vrlo popularni slikari dekorateri. Krušlin u slobodno vrijeme kopira njihove radove, u radionici je savladao vještinu drvorezbarstva i pozlate, te i sam počinje izrađivati i oslikavati kulise i dekoracije te radi kao pomoćni radnik nekim pismoslikarima. Pohađao je večernji građevni tečaj na Kaptolu. Oko 1900. godine susreo je Mirka Kovačića, učitelja iz Šenkovca te ga on vodi prijatelju slikaru Josi Bužanu koji ga je besplatno podučavao slikanju.<br /> Krajem 19. st. Zagreb je postao glavno središte umjetničkog i likovnog života Hrvatske. Tome je puno pridonio i Izidor Kršnjavi, slikar i povjesničar umjetnosti, koji je osnovao Društvo umjetnosti 1879. godine te mladim likovnim talentima omogućio školovanje na inozemnim akademijama. Mihovil Krušlin počinje besplatno pohađati tečaj kod prof. Crnčića i Cikoša 1903. godine, no tečaj ne pohađa redovito jer su polaznici sami morali plaćati modele 5- 10 novčića. Na Crnčićevom tečaju Mihovil usvaja prva znanja iz tehnike akvarela i toj tehnici posvećuje veliku većinu svog umjetničkog stvaralaštva. U tom početnom razdoblju, u portretnim studijama i pejzažima koloritom i dinamičnošću blizak je šarenilu zagrebačke slikarske škole. Obraća se Robertu Frangešu, upravitelju zemaljskih atelijera, da mu omogući prostor u kojem bi s kolegama zajednički mogao slikati. Tako je osnovano Kraljevsko zemaljsko više obrazovalište za umjetnost i umjetni obrt, a u listopadu dobiva naziv Privremena viša škola za umjetnost i umjetni obrt. Škola je imala 2 usmjerenja: kiparski i slikarski. Prvu godinu upisalo su se 32 učenika, a uvjet za upis bilo je polaganje prijemnog ispita. Iako bez potrebnog srednjoškolskog obrazovanja, ali zbog izrazite nadarenosti Mihovil je uspješno položio ispit i uspio se upisati na prvi tečaj. Crnčić i Cikoš su i dalje bili profesori iz risanja, slikanja po naravi i akta. Povijest umjetnosti predavao je Branko Šenoa, nastavu anatomije držao je Rudolf Radec, a Robert Frangeš, koji je bio prvi učitalj škole, predavao je modeliziranje. Na kraju svake školske godine organizirana je izložba umjetničkih radova učenika. U srpnju 1908. godine, na prvoj godišnjoj izlođbi, Krušlin je zapažen s 3 ilustracije za Kranjčevićeveu zbirku pjesama, uz Ljubu Babića i Linu Viran. Na drugoj i trećoj izložbi ponovno se ističu studenti profesora Crnčića, a uz treću izložbu, Kosta Strajnić u Zvonu je pribilježio: &quot;Mihovil Krušlin istaknuti pejzažist i akvarelist&quot;, dok uz četvrtu izložbu isti kritičar izdvaja uspješne Krušlinove akvarele.<br /> <br /> == Slikarski angažmani ==<br /> <br /> Početkom stoljeća Krušlin nije zaposlen, te se sam uzdržava, i primoran je baviti se raznim poslovima. Njegova prva plaćena slika bila je &quot;Djevojka kraj zdenca&quot;. Model za tu sliku bila mu je sestra, a sliku je za pet kruna kupio trgovac slikama Wagmeister i izložio ju u izlogu svoje radnje. U Brdovcu za Župni dvor radi tri portreta župnikove obitelji i za glavni oltar brdovečke crkve sliku sv. Vida. Od članova trgovačke obitelji Leinter iz Zaprešića dobio je devedeset kruna od portretiranja. S prijateljem Velebitom Rendićem odlazi na putovanje u Dalmaciju, a po povratku u Zagreb u Botheovom salonu izlaže pet slika s motivima mora.<br /> <br /> <br /> <br /> Krajem 19. st. Zagreb je postao glavno središte umjetničkog i likovnog života Hrvatske. Tome je puno pridonio i Izidor Kršnjavi, slikar i povjesničar umjetnosti, koji je osnovao Društvo umjetnosti 1879. godine te mladim likovnim talentima omogućio školovanje na inozemnim akademijama. Mihovil Krušlin počinje besplatno pohađati tečaj kod prof. Crnčića i Cikoša 1903. godine, no tečaj ne pohađa redovito jer su polaznici sami morali plaćati modele 5- 10 novčića. Na Crnčićevom tečaju Mihovil usvaja prva znanja iz tehnike akvarela i toj tehnici posvećuje veliku većinu svog umjetničkog stvaralaštva. U tom početnom razdoblju, u portretnim studijama i pejzažima koloritom i dinamičnošću blizak je šarenilu zagrebačke slikarske škole. Obraća se Robertu Frangešu, upravitelju zemaljskih atelijera, da mu omogući prostor u kojem bi s kolegama zajednički mogao slikati. Tako je osnovano Kraljevsko zemaljsko više obrazovalište za umjetnost i umjetni obrt, a u listopadu dobiva naziv Privremena viša škola za umjetnost i umjetni obrt. Škola je imala 2 usmjerenja: kiparski i slikarski. Prvu godinu upisalo su se 32 učenika, a uvjet za upis bilo je polaganje prijemnog ispita. Iako bez potrebnog srednjoškolskog obrazovanja, ali zbog izrazite nadarenosti Mihovil je uspješno položio ispit i uspio se upisati na prvi tečaj. Crnčić i Cikoš su i dalje bili profesori iz risanja, slikanja po naravi i akta. Povijest umjetnosti predavao je Branko Šenoa, nastavu anatomije držao je Rudolf Radec, a Robert Frangeš, koji je bio prvi učitalj škole, predavao je modeliziranje. Na kraju svake školske godine organizirana je izložba umjetničkih radova učenika. U srpnju 1908. godine, na prvoj godišnjoj izlođbi, Krušlin je zapažen s 3 ilustracije za Kranjčevićeveu zbirku pjesama, uz Ljubu Babića i Linu Viran. Na drugoj i trećoj izložbi ponovno se ističu studenti profesora Crnčića, a uz treću izložbu, Kosta Strajnić u Zvonu je pribilježio: &quot;Mihovil Krušlin istaknuti pejzažist i akvarelist&quot;, dok uz četvrtu izložbu isti kritičar izdvaja uspješne Krušlinove akvarele. Godine 1909. slika sliku Pogled s Plesa. Početkom 1910. Krušlinova slika izložena je u Umjetničkom paviljonu uz pozitivne komentare publike i likovne kritike. U proljeće 1910. prvi put se predstavlja samostalno u Zagrebu pejzažima Zagrebačke okolice. Za Mihovilov slikarski rad najveće je značenje imao Salon Ulrich, u njemu je izlagao slike dugi niz godina. Među kupcima njegovih slika ističu se M. Rojc, grof Kulmer, nadbiskup Bauer, dr. Kuhar, dr. M. Schwartz, prof. Crnčić, dr. Jagić, dr. Lipovšek, dr. Drobec, a slike su mu kupovali i drugi. Krušlin nikada nije dobio stipendiju, novaca je imao malo i teško se školovao i živio. Usprkos teškom životu Krušlin je 1911. godine završio studij s osobitim uspjehom. <br /> Početkom dvadesetog stoljeća centar europske umjetnosti bio je Pariz, a 1912. Krušlin odlazi tamo i posjećuje mnoge akademije, galerije i muzeje te se druži s mnogim umjetnicima. U Parizu ostaje samo 3 mjeseca jer nije imao dosta novaca. <br /> Po povratku oslikava unutrašnjost grko-katoličke crkve sv. Petra i Pavla na Žumberku.<br /> <br /> Izložbe su mu odlično posjećene, a kritika naklonjena. U jesen 1926. godine izlaže akvarele, a zagrebačka publika pokazuje veliko zanimanje za njegove slike. Nakon te izložbe upućuje se na višemjesečno putovanje na Mediteran. Vraća se 1935. godine. Povodom izložbe 1936. godine smatra se najboljim akvarelistom svoje generacije. Punih 14 godina se samostalno izlagao, a u proljeće 1953. organizira posljednju izložbu u salonu Urlich<br /> <br /> == Privatni život ==<br /> <br /> <br /> Godine 1914. Krušlin se ženi Marijom Fundak, koja je bila učiteljica i njegova dugogodišnja prijateljica. Kum na vjenčanju bio je Antun Urlich. Zbog supruginog službovanja često mijenjaju mjesto boravka, a njihovo prvo preseljenje u Kraljevicu, gdje su proveli nešto više od godinu dana ostavilo je u njegovom slikarstvu važan trag, jer nakon Kraljevice Krušlin više nije slikao portrete, nego se posvetio prirodi i pejzažima, koji su postali njegov zaštitni znak. U Zagrebu boravi vrlo rijetko, samo kada ima izložbe. Neposredno prije početka drugog svjetskog rata Krušlin se seli u rodni Laduč, odbija poziv supruge da zajedno žive u Zagrebu, gdje je ona dobila službu te pomaže bratu u gradnji kuće i ostaje živjeti kod njega. U potkrovlju kuće uredio je mali atelijer. Živio je skromno i povučeno, a umro je 5. lipnja 1962. i pokopan je na mjesnom groblju u Laduču.<br /> Nakon njegove smrti održane su u njegovom kraju još dvije njegove retrospektivne izložbe, 1969. u Mariji Gorici i 1976 u Brdovcu. Ulica u Ključu u kojoj se rodio danas nosi njegovo ime.</div> Mon, 25 Feb 2013 12:08:05 GMT Oskupljenovo http://www.wiki-dveri.info/wiki/Razgovor:Mihovil_Kru%C5%A1lin http://www.wiki-dveri.info/wiki/Mihovil_Kru%C5%A1lin <p>Oskupljenovo:&#32;/* Slikarski angažmani */</p> <hr /> <div>'''Mihovil Krušlin''' Ključ (Hrvatsko Zagorje) 04. rujna 1882. - Laduč (Zaprešić) 05.lipnja.1962. - hrvatski slikar<br /> <br /> <br /> <br /> [[Datoteka:Krušlin.jpg|200px|mini|left|Mihovil Krušlin]]<br /> <br /> <br /> <br /> <br /> == Djetinjstvo i školovanje ==<br /> <br /> Mihovil Krušlin rodio se 4.rujna 1882. u Ključu kod Zaprešića u siromašnoj seljačkoj obitelji. Imao je petero braće i sestara, a cijelu obitelj prehranjivao je njegov otac, koji je bio samouki zanatlija.<br /> Pohađao je Obću pućku školu u Šenkovcu. Već kao dječak pokazao je nadarenost za crtanje i pisanje pjesama, što je uočio njegov učitelj. Zbog teške materijalne situacije u kojoj se našla njegova obitelj nije mogao nastaviti školovanje te je ostao u Ključu, kako bi pomogao ocu raditi na polju.<br /> S petnaest godina otišao je u Zagreb na stolarski zanat. Radio je na Opatovini, kod majstora Franje Bašića, gdje se izrađivao crkveni namještaj i slike s vjerskim prizorima. Nakon tri i pol godine naukovanja osposobljen je za stolarskog pomoćnika. Tijekom godina naukovanja upoznao je slikare Antoninija i Milanesija, koji su poslom često svraćali u Bašićevu radionicu, a koji su u to doba bili su vrlo popularni slikari dekorateri. Krušlin u slobodno vrijeme kopira njihove radove, u radionici je savladao vještinu drvorezbarstva i pozlate, te i sam počinje izrađivati i oslikavati kulise i dekoracije te radi kao pomoćni radnik nekim pismoslikarima. Pohađao je večernji građevni tečaj na Kaptolu. Oko 1900. godine susreo je Mirka Kovačića, učitelja iz Šenkovca te ga on vodi prijatelju slikaru Josi Bužanu koji ga je besplatno podučavao slikanju.<br /> <br /> == Slikarski angažmani ==<br /> <br /> Početkom stoljeća Krušlin nije zaposlen, te se sam uzdržava, i primoran je baviti se raznim poslovima. Njegova prva plaćena slika bila je &quot;Djevojka kraj zdenca&quot;. Model za tu sliku bila mu je sestra, a sliku je za pet kruna kupio trgovac slikama Wagmeister i izložio ju u izlogu svoje radnje. U Brdovcu za Župni dvor radi tri portreta župnikove obitelji i za glavni oltar brdovečke crkve sliku sv. Vida. Od članova trgovačke obitelji Leinter iz Zaprešića dobio je devedeset kruna od portretiranja. S prijateljem Velebitom Rendićem odlazi na putovanje u Dalmaciju, a po povratku u Zagreb u Botheovom salonu izlaže pet slika s motivima mora.<br /> <br /> <br /> <br /> Krajem 19. st. Zagreb je postao glavno središte umjetničkog i likovnog života Hrvatske. Tome je puno pridonio i Izidor Kršnjavi, slikar i povjesničar umjetnosti, koji je osnovao Društvo umjetnosti 1879. godine te mladim likovnim talentima omogućio školovanje na inozemnim akademijama. Mihovil Krušlin počinje besplatno pohađati tečaj kod prof. Crnčića i Cikoša 1903. godine, no tečaj ne pohađa redovito jer su polaznici sami morali plaćati modele 5- 10 novčića. Na Crnčićevom tečaju Mihovil usvaja prva znanja iz tehnike akvarela i toj tehnici posvećuje veliku većinu svog umjetničkog stvaralaštva. U tom početnom razdoblju, u portretnim studijama i pejzažima koloritom i dinamičnošću blizak je šarenilu zagrebačke slikarske škole. Obraća se Robertu Frangešu, upravitelju zemaljskih atelijera, da mu omogući prostor u kojem bi s kolegama zajednički mogao slikati. Tako je osnovano Kraljevsko zemaljsko više obrazovalište za umjetnost i umjetni obrt, a u listopadu dobiva naziv Privremena viša škola za umjetnost i umjetni obrt. Škola je imala 2 usmjerenja: kiparski i slikarski. Prvu godinu upisalo su se 32 učenika, a uvjet za upis bilo je polaganje prijemnog ispita. Iako bez potrebnog srednjoškolskog obrazovanja, ali zbog izrazite nadarenosti Mihovil je uspješno položio ispit i uspio se upisati na prvi tečaj. Crnčić i Cikoš su i dalje bili profesori iz risanja, slikanja po naravi i akta. Povijest umjetnosti predavao je Branko Šenoa, nastavu anatomije držao je Rudolf Radec, a Robert Frangeš, koji je bio prvi učitalj škole, predavao je modeliziranje. Na kraju svake školske godine organizirana je izložba umjetničkih radova učenika. U srpnju 1908. godine, na prvoj godišnjoj izlođbi, Krušlin je zapažen s 3 ilustracije za Kranjčevićeveu zbirku pjesama, uz Ljubu Babića i Linu Viran. Na drugoj i trećoj izložbi ponovno se ističu studenti profesora Crnčića, a uz treću izložbu, Kosta Strajnić u Zvonu je pribilježio: &quot;Mihovil Krušlin istaknuti pejzažist i akvarelist&quot;, dok uz četvrtu izložbu isti kritičar izdvaja uspješne Krušlinove akvarele. Godine 1909. slika sliku Pogled s Plesa. Početkom 1910. Krušlinova slika izložena je u Umjetničkom paviljonu uz pozitivne komentare publike i likovne kritike. U proljeće 1910. prvi put se predstavlja samostalno u Zagrebu pejzažima Zagrebačke okolice. Za Mihovilov slikarski rad najveće je značenje imao Salon Ulrich, u njemu je izlagao slike dugi niz godina. Među kupcima njegovih slika ističu se M. Rojc, grof Kulmer, nadbiskup Bauer, dr. Kuhar, dr. M. Schwartz, prof. Crnčić, dr. Jagić, dr. Lipovšek, dr. Drobec, a slike su mu kupovali i drugi. Krušlin nikada nije dobio stipendiju, novaca je imao malo i teško se školovao i živio. Usprkos teškom životu Krušlin je 1911. godine završio studij s osobitim uspjehom. <br /> Početkom dvadesetog stoljeća centar europske umjetnosti bio je Pariz, a 1912. Krušlin odlazi tamo i posjećuje mnoge akademije, galerije i muzeje te se druži s mnogim umjetnicima. U Parizu ostaje samo 3 mjeseca jer nije imao dosta novaca. <br /> Po povratku oslikava unutrašnjost grko-katoličke crkve sv. Petra i Pavla na Žumberku.<br /> <br /> Izložbe su mu odlično posjećene, a kritika naklonjena. U jesen 1926. godine izlaže akvarele, a zagrebačka publika pokazuje veliko zanimanje za njegove slike. Nakon te izložbe upućuje se na višemjesečno putovanje na Mediteran. Vraća se 1935. godine. Povodom izložbe 1936. godine smatra se najboljim akvarelistom svoje generacije. Punih 14 godina se samostalno izlagao, a u proljeće 1953. organizira posljednju izložbu u salonu Urlich<br /> <br /> == Privatni život ==<br /> <br /> <br /> Godine 1914. Krušlin se ženi Marijom Fundak, koja je bila učiteljica i njegova dugogodišnja prijateljica. Kum na vjenčanju bio je Antun Urlich. Zbog supruginog službovanja često mijenjaju mjesto boravka, a njihovo prvo preseljenje u Kraljevicu, gdje su proveli nešto više od godinu dana ostavilo je u njegovom slikarstvu važan trag, jer nakon Kraljevice Krušlin više nije slikao portrete, nego se posvetio prirodi i pejzažima, koji su postali njegov zaštitni znak. U Zagrebu boravi vrlo rijetko, samo kada ima izložbe. Neposredno prije početka drugog svjetskog rata Krušlin se seli u rodni Laduč, odbija poziv supruge da zajedno žive u Zagrebu, gdje je ona dobila službu te pomaže bratu u gradnji kuće i ostaje živjeti kod njega. U potkrovlju kuće uredio je mali atelijer. Živio je skromno i povučeno, a umro je 5. lipnja 1962. i pokopan je na mjesnom groblju u Laduču.<br /> Nakon njegove smrti održane su u njegovom kraju još dvije njegove retrospektivne izložbe, 1969. u Mariji Gorici i 1976 u Brdovcu. Ulica u Ključu u kojoj se rodio danas nosi njegovo ime.</div> Mon, 25 Feb 2013 12:05:01 GMT Oskupljenovo http://www.wiki-dveri.info/wiki/Razgovor:Mihovil_Kru%C5%A1lin http://www.wiki-dveri.info/wiki/Mihovil_Kru%C5%A1lin <p>Oskupljenovo:&#32;/* Djetinjstvo i školovanje */</p> <hr /> <div>'''Mihovil Krušlin''' Ključ (Hrvatsko Zagorje) 04. rujna 1882. - Laduč (Zaprešić) 05.lipnja.1962. - hrvatski slikar<br /> <br /> <br /> <br /> [[Datoteka:Krušlin.jpg|200px|mini|left|Mihovil Krušlin]]<br /> <br /> <br /> <br /> <br /> == Djetinjstvo i školovanje ==<br /> <br /> Mihovil Krušlin rodio se 4.rujna 1882. u Ključu kod Zaprešića u siromašnoj seljačkoj obitelji. Imao je petero braće i sestara, a cijelu obitelj prehranjivao je njegov otac, koji je bio samouki zanatlija.<br /> Pohađao je Obću pućku školu u Šenkovcu. Već kao dječak pokazao je nadarenost za crtanje i pisanje pjesama, što je uočio njegov učitelj. Zbog teške materijalne situacije u kojoj se našla njegova obitelj nije mogao nastaviti školovanje te je ostao u Ključu, kako bi pomogao ocu raditi na polju.<br /> S petnaest godina otišao je u Zagreb na stolarski zanat. Radio je na Opatovini, kod majstora Franje Bašića, gdje se izrađivao crkveni namještaj i slike s vjerskim prizorima. Nakon tri i pol godine naukovanja osposobljen je za stolarskog pomoćnika. Tijekom godina naukovanja upoznao je slikare Antoninija i Milanesija, koji su poslom često svraćali u Bašićevu radionicu, a koji su u to doba bili su vrlo popularni slikari dekorateri. Krušlin u slobodno vrijeme kopira njihove radove, u radionici je savladao vještinu drvorezbarstva i pozlate, te i sam počinje izrađivati i oslikavati kulise i dekoracije te radi kao pomoćni radnik nekim pismoslikarima. Pohađao je večernji građevni tečaj na Kaptolu. Oko 1900. godine susreo je Mirka Kovačića, učitelja iz Šenkovca te ga on vodi prijatelju slikaru Josi Bužanu koji ga je besplatno podučavao slikanju.<br /> <br /> == Slikarski angažmani ==<br /> <br /> Početkom stoljeća Krušlin nije zaposlen, te se sam uzdržava, i primoran je baviti se raznim poslovima. Njegova prva plaćena slika bila je &quot;Djevojka kraj zdenca&quot;. Model za tu sliku bila mu je sestra, a sliku je za pet kruna kupio trgovac slikama Wagmeister i izložio ju u izlogu svoje radnje. U Brdovcu za Župni dvor radi tri portreta župnikove obitelji i za glavni oltar brdovečke crkve sliku sv. Vida. Od članova trgovačke obitelji Leinter iz Zaprešića dobio je devedeset kruna od portretiranja. S prijateljem Velebitom Rendićem odlazi na putovanje u Dalmaciju, a po povratku u Zagreb u Botheovom salonu izlaže pet slika s motivima mora.<br /> <br /> <br /> <br /> Krajem 19. st. Zagreb je postao glavno središte umjetničkog i likovnog života Hrvatske. Tome je puno pridonio i Izidor Kršnjavi, slikar i povjesničar umjetnosti, koji je osnovao Društvo umjetnosti 1879. godine te mladim likovnim talentima omogućio školovanje na inozemnim akademijama. Mihovil Krušlin počinje besplatno pohađati tečaj kod prof. Crnčića i Cikoša 1903. godine, no tečaj ne pohađa redovito jer su polaznici sami morali plaćati modele 5- 10 novčića. Na Crnčićevom tečaju Mihovil usvaja prva znanja iz tehnike akvarela i toj tehnici posvećuje veliku većinu svog umjetničkog stvaralaštva. U tom početnom razdoblju, u portretnim studijama i pejzažima koloritom i dinamičnošću blizak je šarenilu zagrebačke slikarske škole. Obraća se Robertu Frangešu, upravitelju zemaljskih atelijera, da mu omogući prostor u kojem bi s kolegama zajednički mogao slikati. Tako je osnovano Kraljevsko zemaljsko više obrazovalište za umjetnost i umjetni obrt, a u listopadu dobiva naziv Privremena viša škola za umjetnost i umjetni obrt. Škola je imala 2 usmjerenja: kiparski i slikarski. Prvu godinu upisalo su se 32 učenika, a uvjet za upis bilo je polaganje prijemnog ispita. Iako bez potrebnog srednjoškolskog obrazovanja, ali zbog izrazite nadarenosti Mihovil je uspješno položio ispit i uspio se upisati na prvi tečaj. Crnčić i Cikoš su i dalje bili profesori iz risanja, slikanja po naravi i akta. Povijest umjetnosti predavao je Branko Šenoa, nastavu anatomije držao je Rudolf Radec, a Robert Frangeš, koji je bio prvi učitalj škole, predavao je modeliziranje. Na kraju svake školske godine organizirana je izložba umjetničkih radova učenika. U srpnju 1908. godine, na prvoj godišnjoj izlođbi, Krušlin je zapažen s 3 ilustracije za Kranjčevićeveu zbirku pjesama, uz Ljubu Babića i Linu Viran. Na drugoj i trećoj izložbi ponovno se ističu studenti profesora Crnčića, a uz treću izložbu, Kosta Strajnić u Zvonu je pribilježio: &quot;Mihovil Krušlin istaknuti pejzažist i akvarelist&quot;, dok uz četvrtu izložbu isti kritičar izdvaja uspješne Krušlinove akvarele. Godine 1909. slika sliku Pogled s Plesa. Početkom 1910. Krušlinova slika izložena je u Umjetničkom paviljonu uz pozitivne komentare publike i likovne kritike. U proljeće 1910. prvi put se predstavlja samostalno u Zagrebu pejzažima Zagrebačke okolice. Za Mihovilov slikarski rad najveće je značenje imao Salon Ulrich, u njemu je izlagao slike dugi niz godina. Među kupcima njegovih slika ističu se M. Rojc, grof Kulmer, nadbiskup Bauer, dr. Kuhar, dr. M. Schwartz, prof. Crnčić, dr. Jagić, dr. Lipovšek, dr. Drobec, a slike su mu kupovali i drugi. Krušlin nikada nije dobio stipendiju, novaca je imao malo i teško se školovao i živio. Usprkos teškom životu Krušlin je 1911. godine završio studij s osobitim uspjehom. <br /> Početkom dvadesetog stoljeća centar europske umjetnosti bio je Pariz, a 1912. Krušlin odlazi tamo i posjećuje mnoge akademije, galerije i muzeje te se druži s mnogim umjetnicima. U Parizu ostaje samo 3 mjeseca jer nije imao dosta novaca. <br /> Po povratku oslikava unutrašnjost grko-katoličke crkve sv. Petra i Pavla na Žumberku.<br /> <br /> Izložbe su mu odlično posjećene, a kritika naklonjena. U jesen 1926. godine izlaže akvarele, a zagrebačka publika pokazuje veliko zanimanje za njegove slike. Nakon te izložbe upućuje se na višemjesečno putovanje na Mediteran. Vraća se 1935. godine. Povodom izložbe 1936. godine smatra se najboljim akvarelistom svoje generacije. Punih 14 godina se samostalno izlagao, a u proljeće 1953. organizira posljednju izložbu u salonu Urlich<br /> <br /> <br /> == Privatni život ==<br /> <br /> <br /> Godine 1914. Krušlin se ženi Marijom Fundak, koja je bila učiteljica i njegova dugogodišnja prijateljica. Kum na vjenčanju bio je Antun Urlich. Zbog supruginog službovanja često mijenjaju mjesto boravka, a njihovo prvo preseljenje u Kraljevicu, gdje su proveli nešto više od godinu dana ostavilo je u njegovom slikarstvu važan trag, jer nakon Kraljevice Krušlin više nije slikao portrete, nego se posvetio prirodi i pejzažima, koji su postali njegov zaštitni znak. U Zagrebu boravi vrlo rijetko, samo kada ima izložbe. Neposredno prije početka drugog svjetskog rata Krušlin se seli u rodni Laduč, odbija poziv supruge da zajedno žive u Zagrebu, gdje je ona dobila službu te pomaže bratu u gradnji kuće i ostaje živjeti kod njega. U potkrovlju kuće uredio je mali atelijer. Živio je skromno i povučeno, a umro je 5. lipnja 1962. i pokopan je na mjesnom groblju u Laduču.<br /> Nakon njegove smrti održane su u njegovom kraju još dvije njegove retrospektivne izložbe, 1969. u Mariji Gorici i 1976 u Brdovcu. Ulica u Ključu u kojoj se rodio danas nosi njegovo ime.</div> Mon, 25 Feb 2013 12:04:26 GMT Oskupljenovo http://www.wiki-dveri.info/wiki/Razgovor:Mihovil_Kru%C5%A1lin http://www.wiki-dveri.info/wiki/Mihovil_Kru%C5%A1lin <p>Oskupljenovo:&#32;/* Privatni život */</p> <hr /> <div>'''Mihovil Krušlin''' Ključ (Hrvatsko Zagorje) 04. rujna 1882. - Laduč (Zaprešić) 05.lipnja.1962. - hrvatski slikar<br /> <br /> <br /> <br /> [[Datoteka:Krušlin.jpg|200px|mini|left|Mihovil Krušlin]]<br /> <br /> <br /> <br /> <br /> == Djetinjstvo i školovanje ==<br /> <br /> Mihovil Krušlin rodio se 4.rujna 1882. u Ključu kod Zaprešića u siromašnoj seljačkoj obitelji. Imao je petero braće i sestara, a cijelu obitelj prehranjivao je njegov otac, koji je bio samouki zanatlija.<br /> Pohađao je Obću pućku školu u Šenkovcu. Već kao dječak pokazao je nadarenost za crtanje i pisanje pjesama, što je uočio njegov učitelj. Zbog teške materijalne situacije u kojoj se našla njegova obitelj nije mogao nastaviti školovanje te je ostao u Ključu, kako bi pomogao ocu raditi na polju.<br /> S petnaest godina otišao je u Zagreb na stolarski zanat. Radio je na Opatovini, kod majstora Franje Bašića, gdje se izrađivao crkveni namještaj i slike s vjerskim prizorima. Nakon tri i pol godine naukovanja osposobljen je za stolarskog pomoćnika. Tijekom godina naukovanja upoznao je slikare Antoninija i Milanesa, koji su poslom često svraćali u Bašićevu radionicu, a koji su u to doba bili su vrlo popularni slikari dekorateri. Krušlin u slobodno vrijeme kopira njihove radove, u radionici je savladao vještinu drvorezbarstva i pozlate, te i sam počinje izrađivati i oslikavati kulise i dekoracije te radi kao pomoćni radnik nekim pismoslikarima. Pohađao je večernji građevni tečaj na Kaptolu. Oko 1900. godine susreo je bivšeg učitelja iz Šenkovca te ga on vodi prijatelju slikaru Josi Bužanu koji ga je besplatno podučavao slikanju.<br /> <br /> == Slikarski angažmani ==<br /> <br /> Početkom stoljeća Krušlin nije zaposlen, te se sam uzdržava, i primoran je baviti se raznim poslovima. Njegova prva plaćena slika bila je &quot;Djevojka kraj zdenca&quot;. Model za tu sliku bila mu je sestra, a sliku je za pet kruna kupio trgovac slikama Wagmeister i izložio ju u izlogu svoje radnje. U Brdovcu za Župni dvor radi tri portreta župnikove obitelji i za glavni oltar brdovečke crkve sliku sv. Vida. Od članova trgovačke obitelji Leinter iz Zaprešića dobio je devedeset kruna od portretiranja. S prijateljem Velebitom Rendićem odlazi na putovanje u Dalmaciju, a po povratku u Zagreb u Botheovom salonu izlaže pet slika s motivima mora.<br /> <br /> <br /> <br /> Krajem 19. st. Zagreb je postao glavno središte umjetničkog i likovnog života Hrvatske. Tome je puno pridonio i Izidor Kršnjavi, slikar i povjesničar umjetnosti, koji je osnovao Društvo umjetnosti 1879. godine te mladim likovnim talentima omogućio školovanje na inozemnim akademijama. Mihovil Krušlin počinje besplatno pohađati tečaj kod prof. Crnčića i Cikoša 1903. godine, no tečaj ne pohađa redovito jer su polaznici sami morali plaćati modele 5- 10 novčića. Na Crnčićevom tečaju Mihovil usvaja prva znanja iz tehnike akvarela i toj tehnici posvećuje veliku većinu svog umjetničkog stvaralaštva. U tom početnom razdoblju, u portretnim studijama i pejzažima koloritom i dinamičnošću blizak je šarenilu zagrebačke slikarske škole. Obraća se Robertu Frangešu, upravitelju zemaljskih atelijera, da mu omogući prostor u kojem bi s kolegama zajednički mogao slikati. Tako je osnovano Kraljevsko zemaljsko više obrazovalište za umjetnost i umjetni obrt, a u listopadu dobiva naziv Privremena viša škola za umjetnost i umjetni obrt. Škola je imala 2 usmjerenja: kiparski i slikarski. Prvu godinu upisalo su se 32 učenika, a uvjet za upis bilo je polaganje prijemnog ispita. Iako bez potrebnog srednjoškolskog obrazovanja, ali zbog izrazite nadarenosti Mihovil je uspješno položio ispit i uspio se upisati na prvi tečaj. Crnčić i Cikoš su i dalje bili profesori iz risanja, slikanja po naravi i akta. Povijest umjetnosti predavao je Branko Šenoa, nastavu anatomije držao je Rudolf Radec, a Robert Frangeš, koji je bio prvi učitalj škole, predavao je modeliziranje. Na kraju svake školske godine organizirana je izložba umjetničkih radova učenika. U srpnju 1908. godine, na prvoj godišnjoj izlođbi, Krušlin je zapažen s 3 ilustracije za Kranjčevićeveu zbirku pjesama, uz Ljubu Babića i Linu Viran. Na drugoj i trećoj izložbi ponovno se ističu studenti profesora Crnčića, a uz treću izložbu, Kosta Strajnić u Zvonu je pribilježio: &quot;Mihovil Krušlin istaknuti pejzažist i akvarelist&quot;, dok uz četvrtu izložbu isti kritičar izdvaja uspješne Krušlinove akvarele. Godine 1909. slika sliku Pogled s Plesa. Početkom 1910. Krušlinova slika izložena je u Umjetničkom paviljonu uz pozitivne komentare publike i likovne kritike. U proljeće 1910. prvi put se predstavlja samostalno u Zagrebu pejzažima Zagrebačke okolice. Za Mihovilov slikarski rad najveće je značenje imao Salon Ulrich, u njemu je izlagao slike dugi niz godina. Među kupcima njegovih slika ističu se M. Rojc, grof Kulmer, nadbiskup Bauer, dr. Kuhar, dr. M. Schwartz, prof. Crnčić, dr. Jagić, dr. Lipovšek, dr. Drobec, a slike su mu kupovali i drugi. Krušlin nikada nije dobio stipendiju, novaca je imao malo i teško se školovao i živio. Usprkos teškom životu Krušlin je 1911. godine završio studij s osobitim uspjehom. <br /> Početkom dvadesetog stoljeća centar europske umjetnosti bio je Pariz, a 1912. Krušlin odlazi tamo i posjećuje mnoge akademije, galerije i muzeje te se druži s mnogim umjetnicima. U Parizu ostaje samo 3 mjeseca jer nije imao dosta novaca. <br /> Po povratku oslikava unutrašnjost grko-katoličke crkve sv. Petra i Pavla na Žumberku.<br /> <br /> Izložbe su mu odlično posjećene, a kritika naklonjena. U jesen 1926. godine izlaže akvarele, a zagrebačka publika pokazuje veliko zanimanje za njegove slike. Nakon te izložbe upućuje se na višemjesečno putovanje na Mediteran. Vraća se 1935. godine. Povodom izložbe 1936. godine smatra se najboljim akvarelistom svoje generacije. Punih 14 godina se samostalno izlagao, a u proljeće 1953. organizira posljednju izložbu u salonu Urlich<br /> <br /> <br /> == Privatni život ==<br /> <br /> <br /> Godine 1914. Krušlin se ženi Marijom Fundak, koja je bila učiteljica i njegova dugogodišnja prijateljica. Kum na vjenčanju bio je Antun Urlich. Zbog supruginog službovanja često mijenjaju mjesto boravka, a njihovo prvo preseljenje u Kraljevicu, gdje su proveli nešto više od godinu dana ostavilo je u njegovom slikarstvu važan trag, jer nakon Kraljevice Krušlin više nije slikao portrete, nego se posvetio prirodi i pejzažima, koji su postali njegov zaštitni znak. U Zagrebu boravi vrlo rijetko, samo kada ima izložbe. Neposredno prije početka drugog svjetskog rata Krušlin se seli u rodni Laduč, odbija poziv supruge da zajedno žive u Zagrebu, gdje je ona dobila službu te pomaže bratu u gradnji kuće i ostaje živjeti kod njega. U potkrovlju kuće uredio je mali atelijer. Živio je skromno i povučeno, a umro je 5. lipnja 1962. i pokopan je na mjesnom groblju u Laduču.<br /> Nakon njegove smrti održane su u njegovom kraju još dvije njegove retrospektivne izložbe, 1969. u Mariji Gorici i 1976 u Brdovcu. Ulica u Ključu u kojoj se rodio danas nosi njegovo ime.</div> Mon, 25 Feb 2013 11:56:05 GMT Oskupljenovo http://www.wiki-dveri.info/wiki/Razgovor:Mihovil_Kru%C5%A1lin http://www.wiki-dveri.info/wiki/Mihovil_Kru%C5%A1lin <p>Oskupljenovo:&#32;/* Privatni život */</p> <hr /> <div>'''Mihovil Krušlin''' Ključ (Hrvatsko Zagorje) 04. rujna 1882. - Laduč (Zaprešić) 05.lipnja.1962. - hrvatski slikar<br /> <br /> <br /> <br /> [[Datoteka:Krušlin.jpg|200px|mini|left|Mihovil Krušlin]]<br /> <br /> <br /> <br /> <br /> == Djetinjstvo i školovanje ==<br /> <br /> Mihovil Krušlin rodio se 4.rujna 1882. u Ključu kod Zaprešića u siromašnoj seljačkoj obitelji. Imao je petero braće i sestara, a cijelu obitelj prehranjivao je njegov otac, koji je bio samouki zanatlija.<br /> Pohađao je Obću pućku školu u Šenkovcu. Već kao dječak pokazao je nadarenost za crtanje i pisanje pjesama, što je uočio njegov učitelj. Zbog teške materijalne situacije u kojoj se našla njegova obitelj nije mogao nastaviti školovanje te je ostao u Ključu, kako bi pomogao ocu raditi na polju.<br /> S petnaest godina otišao je u Zagreb na stolarski zanat. Radio je na Opatovini, kod majstora Franje Bašića, gdje se izrađivao crkveni namještaj i slike s vjerskim prizorima. Nakon tri i pol godine naukovanja osposobljen je za stolarskog pomoćnika. Tijekom godina naukovanja upoznao je slikare Antoninija i Milanesa, koji su poslom često svraćali u Bašićevu radionicu, a koji su u to doba bili su vrlo popularni slikari dekorateri. Krušlin u slobodno vrijeme kopira njihove radove, u radionici je savladao vještinu drvorezbarstva i pozlate, te i sam počinje izrađivati i oslikavati kulise i dekoracije te radi kao pomoćni radnik nekim pismoslikarima. Pohađao je večernji građevni tečaj na Kaptolu. Oko 1900. godine susreo je bivšeg učitelja iz Šenkovca te ga on vodi prijatelju slikaru Josi Bužanu koji ga je besplatno podučavao slikanju.<br /> <br /> == Slikarski angažmani ==<br /> <br /> Početkom stoljeća Krušlin nije zaposlen, te se sam uzdržava, i primoran je baviti se raznim poslovima. Njegova prva plaćena slika bila je &quot;Djevojka kraj zdenca&quot;. Model za tu sliku bila mu je sestra, a sliku je za pet kruna kupio trgovac slikama Wagmeister i izložio ju u izlogu svoje radnje. U Brdovcu za Župni dvor radi tri portreta župnikove obitelji i za glavni oltar brdovečke crkve sliku sv. Vida. Od članova trgovačke obitelji Leinter iz Zaprešića dobio je devedeset kruna od portretiranja. S prijateljem Velebitom Rendićem odlazi na putovanje u Dalmaciju, a po povratku u Zagreb u Botheovom salonu izlaže pet slika s motivima mora.<br /> <br /> <br /> <br /> Krajem 19. st. Zagreb je postao glavno središte umjetničkog i likovnog života Hrvatske. Tome je puno pridonio i Izidor Kršnjavi, slikar i povjesničar umjetnosti, koji je osnovao Društvo umjetnosti 1879. godine te mladim likovnim talentima omogućio školovanje na inozemnim akademijama. Mihovil Krušlin počinje besplatno pohađati tečaj kod prof. Crnčića i Cikoša 1903. godine, no tečaj ne pohađa redovito jer su polaznici sami morali plaćati modele 5- 10 novčića. Na Crnčićevom tečaju Mihovil usvaja prva znanja iz tehnike akvarela i toj tehnici posvećuje veliku većinu svog umjetničkog stvaralaštva. U tom početnom razdoblju, u portretnim studijama i pejzažima koloritom i dinamičnošću blizak je šarenilu zagrebačke slikarske škole. Obraća se Robertu Frangešu, upravitelju zemaljskih atelijera, da mu omogući prostor u kojem bi s kolegama zajednički mogao slikati. Tako je osnovano Kraljevsko zemaljsko više obrazovalište za umjetnost i umjetni obrt, a u listopadu dobiva naziv Privremena viša škola za umjetnost i umjetni obrt. Škola je imala 2 usmjerenja: kiparski i slikarski. Prvu godinu upisalo su se 32 učenika, a uvjet za upis bilo je polaganje prijemnog ispita. Iako bez potrebnog srednjoškolskog obrazovanja, ali zbog izrazite nadarenosti Mihovil je uspješno položio ispit i uspio se upisati na prvi tečaj. Crnčić i Cikoš su i dalje bili profesori iz risanja, slikanja po naravi i akta. Povijest umjetnosti predavao je Branko Šenoa, nastavu anatomije držao je Rudolf Radec, a Robert Frangeš, koji je bio prvi učitalj škole, predavao je modeliziranje. Na kraju svake školske godine organizirana je izložba umjetničkih radova učenika. U srpnju 1908. godine, na prvoj godišnjoj izlođbi, Krušlin je zapažen s 3 ilustracije za Kranjčevićeveu zbirku pjesama, uz Ljubu Babića i Linu Viran. Na drugoj i trećoj izložbi ponovno se ističu studenti profesora Crnčića, a uz treću izložbu, Kosta Strajnić u Zvonu je pribilježio: &quot;Mihovil Krušlin istaknuti pejzažist i akvarelist&quot;, dok uz četvrtu izložbu isti kritičar izdvaja uspješne Krušlinove akvarele. Godine 1909. slika sliku Pogled s Plesa. Početkom 1910. Krušlinova slika izložena je u Umjetničkom paviljonu uz pozitivne komentare publike i likovne kritike. U proljeće 1910. prvi put se predstavlja samostalno u Zagrebu pejzažima Zagrebačke okolice. Za Mihovilov slikarski rad najveće je značenje imao Salon Ulrich, u njemu je izlagao slike dugi niz godina. Među kupcima njegovih slika ističu se M. Rojc, grof Kulmer, nadbiskup Bauer, dr. Kuhar, dr. M. Schwartz, prof. Crnčić, dr. Jagić, dr. Lipovšek, dr. Drobec, a slike su mu kupovali i drugi. Krušlin nikada nije dobio stipendiju, novaca je imao malo i teško se školovao i živio. Usprkos teškom životu Krušlin je 1911. godine završio studij s osobitim uspjehom. <br /> Početkom dvadesetog stoljeća centar europske umjetnosti bio je Pariz, a 1912. Krušlin odlazi tamo i posjećuje mnoge akademije, galerije i muzeje te se druži s mnogim umjetnicima. U Parizu ostaje samo 3 mjeseca jer nije imao dosta novaca. <br /> Po povratku oslikava unutrašnjost grko-katoličke crkve sv. Petra i Pavla na Žumberku.<br /> <br /> Izložbe su mu odlično posjećene, a kritika naklonjena. U jesen 1926. godine izlaže akvarele, a zagrebačka publika pokazuje veliko zanimanje za njegove slike. Nakon te izložbe upućuje se na višemjesečno putovanje na Mediteran. Vraća se 1935. godine. Povodom izložbe 1936. godine smatra se najboljim akvarelistom svoje generacije. Punih 14 godina se samostalno izlagao, a u proljeće 1953. organizira posljednju izložbu u salonu Urlich<br /> <br /> <br /> == Privatni život ==<br /> <br /> <br /> Godine 1914. Krušlin se ženi Marijom Fundak, koja je bila učiteljica i njegova dugogodišnja prijateljica. Kum na vjenčanju bio je Antun Urlich. Zbog supruginog službovanja često mijenjaju mjesto boravka, a njihovo prvo preseljenje u Kraljevicu, gdje su proveli nešto više od godinu dana ostavilo je u njegovom slikarstvu važan trag, jer nakon Kraljevice Krušlin više nije slikao portrete, nego se posvetio prirodi i pejzažima, koji su postali njegov zaštitni znak. U Zagrebu boravi vrlo rijetko, samo kada ima izložbe. Neposredno prije početka drugog svjetskog rata Krušlin se seli u rodni Laduč, odbija poziv supruge da zajedno žive u Zagrebu, gdje je ona dobila službu te pomaže bratu u gradnji kuće i ostaje živjeti kod njega. U potkrovlju kuće uredio je mali atelijer. Živio je skromno i povučeno. Nakon što četrnaest godina nije samostalno izlagao priređuje 1953 svoju posljednju izložbu u Salonu Ulrich. Mihovil Krušlin umro je 5. lipnja 1962. i pokopan je na mjesnom groblju u Laduču.</div> Mon, 25 Feb 2013 11:47:11 GMT Oskupljenovo http://www.wiki-dveri.info/wiki/Razgovor:Mihovil_Kru%C5%A1lin http://www.wiki-dveri.info/wiki/Mihovil_Kru%C5%A1lin <p>Oskupljenovo:&#32;/* Slikarski angažmani */</p> <hr /> <div>'''Mihovil Krušlin''' Ključ (Hrvatsko Zagorje) 04. rujna 1882. - Laduč (Zaprešić) 05.lipnja.1962. - hrvatski slikar<br /> <br /> <br /> <br /> [[Datoteka:Krušlin.jpg|200px|mini|left|Mihovil Krušlin]]<br /> <br /> <br /> <br /> <br /> == Djetinjstvo i školovanje ==<br /> <br /> Mihovil Krušlin rodio se 4.rujna 1882. u Ključu kod Zaprešića u siromašnoj seljačkoj obitelji. Imao je petero braće i sestara, a cijelu obitelj prehranjivao je njegov otac, koji je bio samouki zanatlija.<br /> Pohađao je Obću pućku školu u Šenkovcu. Već kao dječak pokazao je nadarenost za crtanje i pisanje pjesama, što je uočio njegov učitelj. Zbog teške materijalne situacije u kojoj se našla njegova obitelj nije mogao nastaviti školovanje te je ostao u Ključu, kako bi pomogao ocu raditi na polju.<br /> S petnaest godina otišao je u Zagreb na stolarski zanat. Radio je na Opatovini, kod majstora Franje Bašića, gdje se izrađivao crkveni namještaj i slike s vjerskim prizorima. Nakon tri i pol godine naukovanja osposobljen je za stolarskog pomoćnika. Tijekom godina naukovanja upoznao je slikare Antoninija i Milanesa, koji su poslom često svraćali u Bašićevu radionicu, a koji su u to doba bili su vrlo popularni slikari dekorateri. Krušlin u slobodno vrijeme kopira njihove radove, u radionici je savladao vještinu drvorezbarstva i pozlate, te i sam počinje izrađivati i oslikavati kulise i dekoracije te radi kao pomoćni radnik nekim pismoslikarima. Pohađao je večernji građevni tečaj na Kaptolu. Oko 1900. godine susreo je bivšeg učitelja iz Šenkovca te ga on vodi prijatelju slikaru Josi Bužanu koji ga je besplatno podučavao slikanju.<br /> <br /> == Slikarski angažmani ==<br /> <br /> Početkom stoljeća Krušlin nije zaposlen, te se sam uzdržava, i primoran je baviti se raznim poslovima. Njegova prva plaćena slika bila je &quot;Djevojka kraj zdenca&quot;. Model za tu sliku bila mu je sestra, a sliku je za pet kruna kupio trgovac slikama Wagmeister i izložio ju u izlogu svoje radnje. U Brdovcu za Župni dvor radi tri portreta župnikove obitelji i za glavni oltar brdovečke crkve sliku sv. Vida. Od članova trgovačke obitelji Leinter iz Zaprešića dobio je devedeset kruna od portretiranja. S prijateljem Velebitom Rendićem odlazi na putovanje u Dalmaciju, a po povratku u Zagreb u Botheovom salonu izlaže pet slika s motivima mora.<br /> <br /> <br /> <br /> Krajem 19. st. Zagreb je postao glavno središte umjetničkog i likovnog života Hrvatske. Tome je puno pridonio i Izidor Kršnjavi, slikar i povjesničar umjetnosti, koji je osnovao Društvo umjetnosti 1879. godine te mladim likovnim talentima omogućio školovanje na inozemnim akademijama. Mihovil Krušlin počinje besplatno pohađati tečaj kod prof. Crnčića i Cikoša 1903. godine, no tečaj ne pohađa redovito jer su polaznici sami morali plaćati modele 5- 10 novčića. Na Crnčićevom tečaju Mihovil usvaja prva znanja iz tehnike akvarela i toj tehnici posvećuje veliku većinu svog umjetničkog stvaralaštva. U tom početnom razdoblju, u portretnim studijama i pejzažima koloritom i dinamičnošću blizak je šarenilu zagrebačke slikarske škole. Obraća se Robertu Frangešu, upravitelju zemaljskih atelijera, da mu omogući prostor u kojem bi s kolegama zajednički mogao slikati. Tako je osnovano Kraljevsko zemaljsko više obrazovalište za umjetnost i umjetni obrt, a u listopadu dobiva naziv Privremena viša škola za umjetnost i umjetni obrt. Škola je imala 2 usmjerenja: kiparski i slikarski. Prvu godinu upisalo su se 32 učenika, a uvjet za upis bilo je polaganje prijemnog ispita. Iako bez potrebnog srednjoškolskog obrazovanja, ali zbog izrazite nadarenosti Mihovil je uspješno položio ispit i uspio se upisati na prvi tečaj. Crnčić i Cikoš su i dalje bili profesori iz risanja, slikanja po naravi i akta. Povijest umjetnosti predavao je Branko Šenoa, nastavu anatomije držao je Rudolf Radec, a Robert Frangeš, koji je bio prvi učitalj škole, predavao je modeliziranje. Na kraju svake školske godine organizirana je izložba umjetničkih radova učenika. U srpnju 1908. godine, na prvoj godišnjoj izlođbi, Krušlin je zapažen s 3 ilustracije za Kranjčevićeveu zbirku pjesama, uz Ljubu Babića i Linu Viran. Na drugoj i trećoj izložbi ponovno se ističu studenti profesora Crnčića, a uz treću izložbu, Kosta Strajnić u Zvonu je pribilježio: &quot;Mihovil Krušlin istaknuti pejzažist i akvarelist&quot;, dok uz četvrtu izložbu isti kritičar izdvaja uspješne Krušlinove akvarele. Godine 1909. slika sliku Pogled s Plesa. Početkom 1910. Krušlinova slika izložena je u Umjetničkom paviljonu uz pozitivne komentare publike i likovne kritike. U proljeće 1910. prvi put se predstavlja samostalno u Zagrebu pejzažima Zagrebačke okolice. Za Mihovilov slikarski rad najveće je značenje imao Salon Ulrich, u njemu je izlagao slike dugi niz godina. Među kupcima njegovih slika ističu se M. Rojc, grof Kulmer, nadbiskup Bauer, dr. Kuhar, dr. M. Schwartz, prof. Crnčić, dr. Jagić, dr. Lipovšek, dr. Drobec, a slike su mu kupovali i drugi. Krušlin nikada nije dobio stipendiju, novaca je imao malo i teško se školovao i živio. Usprkos teškom životu Krušlin je 1911. godine završio studij s osobitim uspjehom. <br /> Početkom dvadesetog stoljeća centar europske umjetnosti bio je Pariz, a 1912. Krušlin odlazi tamo i posjećuje mnoge akademije, galerije i muzeje te se druži s mnogim umjetnicima. U Parizu ostaje samo 3 mjeseca jer nije imao dosta novaca. <br /> Po povratku oslikava unutrašnjost grko-katoličke crkve sv. Petra i Pavla na Žumberku.<br /> <br /> Izložbe su mu odlično posjećene, a kritika naklonjena. U jesen 1926. godine izlaže akvarele, a zagrebačka publika pokazuje veliko zanimanje za njegove slike. Nakon te izložbe upućuje se na višemjesečno putovanje na Mediteran. Vraća se 1935. godine. Povodom izložbe 1936. godine smatra se najboljim akvarelistom svoje generacije. Punih 14 godina se samostalno izlagao, a u proljeće 1953. organizira posljednju izložbu u salonu Urlich<br /> <br /> <br /> == Privatni život ==<br /> <br /> <br /> Godine 1914. Krušlin se ženi Marijom Fundak, koja je bila učiteljica i njegova dugogodišnja prijateljica. Kum na vjenčanju bio je Antun Urlich. Zbog supruginog službovanja često mijenjaju mjesto boravka, a njihovo prvo preseljenje u Kraljevicu, gdje su proveli nešto više od godinu dana ostavilo je u njegovom slikarstvu važan trag, jer nakon Kraljevice Krušlin više nije slikao portrete, nego se posvetio prirodi i pejzažima, koji su postali njegov zaštitni znak. U Zagrebu boravi vrlo rijetko, samo kada ima izložbe. . Neposredno prije drMihovil Krušlin umro je 5. lipnja 1962. i pokopan je na mjesnom groblju u Laduču.</div> Mon, 25 Feb 2013 11:31:42 GMT Oskupljenovo http://www.wiki-dveri.info/wiki/Razgovor:Mihovil_Kru%C5%A1lin http://www.wiki-dveri.info/wiki/Mihovil_Kru%C5%A1lin <p>Oskupljenovo:&#32;/* == Privatni život == */</p> <hr /> <div>'''Mihovil Krušlin''' Ključ (Hrvatsko Zagorje) 04. rujna 1882. - Laduč (Zaprešić) 05.lipnja.1962. - hrvatski slikar<br /> <br /> <br /> <br /> [[Datoteka:Krušlin.jpg|200px|mini|left|Mihovil Krušlin]]<br /> <br /> <br /> <br /> <br /> == Djetinjstvo i školovanje ==<br /> <br /> Mihovil Krušlin rodio se 4.rujna 1882. u Ključu kod Zaprešića u siromašnoj seljačkoj obitelji. Imao je petero braće i sestara, a cijelu obitelj prehranjivao je njegov otac, koji je bio samouki zanatlija.<br /> Pohađao je Obću pućku školu u Šenkovcu. Već kao dječak pokazao je nadarenost za crtanje i pisanje pjesama, što je uočio njegov učitelj. Zbog teške materijalne situacije u kojoj se našla njegova obitelj nije mogao nastaviti školovanje te je ostao u Ključu, kako bi pomogao ocu raditi na polju.<br /> S petnaest godina otišao je u Zagreb na stolarski zanat. Radio je na Opatovini, kod majstora Franje Bašića, gdje se izrađivao crkveni namještaj i slike s vjerskim prizorima. Nakon tri i pol godine naukovanja osposobljen je za stolarskog pomoćnika. Tijekom godina naukovanja upoznao je slikare Antoninija i Milanesa, koji su poslom često svraćali u Bašićevu radionicu, a koji su u to doba bili su vrlo popularni slikari dekorateri. Krušlin u slobodno vrijeme kopira njihove radove, u radionici je savladao vještinu drvorezbarstva i pozlate, te i sam počinje izrađivati i oslikavati kulise i dekoracije te radi kao pomoćni radnik nekim pismoslikarima. Pohađao je večernji građevni tečaj na Kaptolu. Oko 1900. godine susreo je bivšeg učitelja iz Šenkovca te ga on vodi prijatelju slikaru Josi Bužanu koji ga je besplatno podučavao slikanju.<br /> <br /> == Slikarski angažmani ==<br /> <br /> Početkom stoljeća Krušlin nije zaposlen, te se sam uzdržava, i primoran je baviti se raznim poslovima. Njegova prva plaćena slika bila je &quot;Djevojka kraj zdenca&quot;. Model za tu sliku bila mu je sestra, a sliku je za pet kruna kupio trgovac slikama Wagmeister i izložio ju u izlogu svoje radnje. U Brdovcu za Župni dvor radi tri portreta župnikove obitelji i za glavni oltar brdovečke crkve sliku sv. Vida. Od članova trgovačke obitelji Leinter iz Zaprešića dobio je devedeset kruna od portretiranja. S prijateljem Velebitom Rendićem odlazi na putovanje u Dalmaciju, a po povratku u Zagreb u Botheovom salonu izlaže pet slika s motivima mora.<br /> <br /> <br /> <br /> Krajem 19. st. Zagreb je postao glavno središte umjetničkog i likovnog života Hrvatske. Tome je puno pridonio i Izidor Kršnjavi, slikar i povjesničar umjetnosti, koji je osnovao Društvo umjetnosti 1879. godine te mladim likovnim talentima omogućio školovanje na inozemnim akademijama. Mihovil Krušlin počinje besplatno pohađati tečaj kod prof. Crnčića i Cikoša 1903. godine, no tečaj ne pohađa redovito jer su polaznici sami morali plaćati modele 5- 10 novčića. Na Crnčićevom tečaju Mihovil usvaja prva znanja iz tehnike akvarela i toj tehnici posvećuje veliku većinu svog umjetničkog stvaralaštva. U tom početnom razdoblju, u portretnim studijama i pejzažima koloritom i dinamičnošću blizak je šarenilu zagrebačke slikarske škole. Obraća se Robertu Frangešu, upravitelju zemaljskih atelijera, da mu omogući prostor u kojem bi s kolegama zajednički mogao slikati. Tako je osnovano Kraljevsko zemaljsko više obrazovalište za umjetnost i umjetni obrt, a u listopadu dobiva naziv Privremena viša škola za umjetnost i umjetni obrt. Škola je imala 2 usmjerenja: kiparski i slikarski. Prvu godinu upisalo su se 32 učenika, a uvjet za upis bilo je polaganje prijemnog ispita. Iako bez potrebnog srednjoškolskog obrazovanja, ali zbog izrazite nadarenosti Mihovil je uspješno položio ispit i uspio se upisati na prvi tečaj. Crnčić i Cikoš su i dalje bili profesori iz risanja, slikanja po naravi i akta. Povijest umjetnosti predavao je Branko Šenoa, nastavu anatomije držao je Rudolf Radec, a Robert Frangeš, koji je bio prvi učitalj škole, predavao je modeliziranje. Na kraju svake školske godine organizirana je izložba umjetničkih radova učenika. U srpnju 1908. godine, na prvoj godišnjoj izlođbi, Krušlin je zapažen s 3 ilustracije za Kranjčevićeveu zbirku pjesama, uz Ljubu Babića i Linu Viran. Na drugoj i trećoj izložbi ponovno se ističu studenti profesora Crnčića, a uz treću izložbu, Kosta Strajnić u Zvonu je pribilježio: &quot;Mihovil Krušlin istaknuti pejzažist i akvarelist&quot;, dok uz četvrtu izložbu isti kritičar izdvaja uspješne Krušlinove akvarele. Godine 1909. slika sliku Pogled s Plesa. Početkom 1910. Krušlinova slika izložena je u Umjetničkom paviljonu uz pozitivne komentare publike i likovne kritike. U proljeće 1910. prvi put se predstavlja samostalno u Zagrebu pejzažima Zagrebačke okolice. Za Mihovilov slikarski rad najveće je značenje imao Salon Ulrich, u njemu je izlagao slike dugi niz godina. Među kupcima njegovih slika ističu se M. Rojc, grof Kulmer, nadbiskup Bauer, dr. Kuhar, dr. M. Schwartz, prof. Crnčić, dr. Jagić, dr. Lipovšek, dr. Drobec, a slike su mu kupovali i drugi. Krušlin nikada nije dobio stipendiju, novaca je imao malo i teško se školovao i živio. Usprkos teškom životu Krušlin je 1911. godine završio studij s osobitim uspjehom. <br /> Početkom dvadesetog stoljeća centar europske umjetnosti bio je Pariz, a 1912. Krušlin odlazi tamo i posjećuje mnoge akademije, galerije i muzeje te se druži s mnogim umjetnicima. U Parizu ostaje samo 3 mjeseca jer nije imao dosta novaca. <br /> Po povratku oslikava unutrašnjost grko-katoličke crkve sv. Petra i Pavla na Žumberku.<br /> <br /> Izložbe su mu odlično posjećene, a kritika naklonjena. U jesen 1926. godine izlaže akvarele, a zagrebačka publika pokazuje veliko zanimanje za njegove slike. Nakon te izložbe upućuje se na višemjesečno putovanje na Mediteran. Vraća se 1935. godine. Povodom izložbe 1936. godine smatra se najboljim akvarelistom svoje generacije. Punih 14 godina se samostalno izlagao, a u proljeće 1953. organizira posljednju izložbu u salonu Urlich<br /> <br /> Privatni život <br /> <br /> Godine 1914. Krušlin se ženi Marijom Fundak, koja je bila učiteljica i njegova dugogodišnja prijateljica. Kum na vjenčanju bio je Antun Urlich. Zbog supruginog službovanja često mijenjaju mjesto boravka, a njihovo prvo preseljenje u Kraljevicu, gdje su proveli nešto više od godinu dana ostavilo je u njegovom slikarstvu važan trag, jer nakon Kraljevice Krušlin više nije slikao portrete, nego se posvetio prirodi i pejzažima, koji su postali njegov zaštitni znak. U Zagrebu boravi vrlo rijetko, samo kada ima izložbe. . Neposredno prije drMihovil Krušlin umro je 5. lipnja 1962. i pokopan je na mjesnom groblju u Laduču.</div> Mon, 25 Feb 2013 11:31:11 GMT Oskupljenovo http://www.wiki-dveri.info/wiki/Razgovor:Mihovil_Kru%C5%A1lin http://www.wiki-dveri.info/wiki/Mihovil_Kru%C5%A1lin <p>Oskupljenovo:&#32;/* Slikarski angažmani */</p> <hr /> <div>'''Mihovil Krušlin''' Ključ (Hrvatsko Zagorje) 04. rujna 1882. - Laduč (Zaprešić) 05.lipnja.1962. - hrvatski slikar<br /> <br /> <br /> <br /> [[Datoteka:Krušlin.jpg|200px|mini|left|Mihovil Krušlin]]<br /> <br /> <br /> <br /> <br /> == Djetinjstvo i školovanje ==<br /> <br /> Mihovil Krušlin rodio se 4.rujna 1882. u Ključu kod Zaprešića u siromašnoj seljačkoj obitelji. Imao je petero braće i sestara, a cijelu obitelj prehranjivao je njegov otac, koji je bio samouki zanatlija.<br /> Pohađao je Obću pućku školu u Šenkovcu. Već kao dječak pokazao je nadarenost za crtanje i pisanje pjesama, što je uočio njegov učitelj. Zbog teške materijalne situacije u kojoj se našla njegova obitelj nije mogao nastaviti školovanje te je ostao u Ključu, kako bi pomogao ocu raditi na polju.<br /> S petnaest godina otišao je u Zagreb na stolarski zanat. Radio je na Opatovini, kod majstora Franje Bašića, gdje se izrađivao crkveni namještaj i slike s vjerskim prizorima. Nakon tri i pol godine naukovanja osposobljen je za stolarskog pomoćnika. Tijekom godina naukovanja upoznao je slikare Antoninija i Milanesa, koji su poslom često svraćali u Bašićevu radionicu, a koji su u to doba bili su vrlo popularni slikari dekorateri. Krušlin u slobodno vrijeme kopira njihove radove, u radionici je savladao vještinu drvorezbarstva i pozlate, te i sam počinje izrađivati i oslikavati kulise i dekoracije te radi kao pomoćni radnik nekim pismoslikarima. Pohađao je večernji građevni tečaj na Kaptolu. Oko 1900. godine susreo je bivšeg učitelja iz Šenkovca te ga on vodi prijatelju slikaru Josi Bužanu koji ga je besplatno podučavao slikanju.<br /> <br /> == Slikarski angažmani ==<br /> <br /> Početkom stoljeća Krušlin nije zaposlen, te se sam uzdržava, i primoran je baviti se raznim poslovima. Njegova prva plaćena slika bila je &quot;Djevojka kraj zdenca&quot;. Model za tu sliku bila mu je sestra, a sliku je za pet kruna kupio trgovac slikama Wagmeister i izložio ju u izlogu svoje radnje. U Brdovcu za Župni dvor radi tri portreta župnikove obitelji i za glavni oltar brdovečke crkve sliku sv. Vida. Od članova trgovačke obitelji Leinter iz Zaprešića dobio je devedeset kruna od portretiranja. S prijateljem Velebitom Rendićem odlazi na putovanje u Dalmaciju, a po povratku u Zagreb u Botheovom salonu izlaže pet slika s motivima mora.<br /> <br /> <br /> <br /> Krajem 19. st. Zagreb je postao glavno središte umjetničkog i likovnog života Hrvatske. Tome je puno pridonio i Izidor Kršnjavi, slikar i povjesničar umjetnosti, koji je osnovao Društvo umjetnosti 1879. godine te mladim likovnim talentima omogućio školovanje na inozemnim akademijama. Mihovil Krušlin počinje besplatno pohađati tečaj kod prof. Crnčića i Cikoša 1903. godine, no tečaj ne pohađa redovito jer su polaznici sami morali plaćati modele 5- 10 novčića. Na Crnčićevom tečaju Mihovil usvaja prva znanja iz tehnike akvarela i toj tehnici posvećuje veliku većinu svog umjetničkog stvaralaštva. U tom početnom razdoblju, u portretnim studijama i pejzažima koloritom i dinamičnošću blizak je šarenilu zagrebačke slikarske škole. Obraća se Robertu Frangešu, upravitelju zemaljskih atelijera, da mu omogući prostor u kojem bi s kolegama zajednički mogao slikati. Tako je osnovano Kraljevsko zemaljsko više obrazovalište za umjetnost i umjetni obrt, a u listopadu dobiva naziv Privremena viša škola za umjetnost i umjetni obrt. Škola je imala 2 usmjerenja: kiparski i slikarski. Prvu godinu upisalo su se 32 učenika, a uvjet za upis bilo je polaganje prijemnog ispita. Iako bez potrebnog srednjoškolskog obrazovanja, ali zbog izrazite nadarenosti Mihovil je uspješno položio ispit i uspio se upisati na prvi tečaj. Crnčić i Cikoš su i dalje bili profesori iz risanja, slikanja po naravi i akta. Povijest umjetnosti predavao je Branko Šenoa, nastavu anatomije držao je Rudolf Radec, a Robert Frangeš, koji je bio prvi učitalj škole, predavao je modeliziranje. Na kraju svake školske godine organizirana je izložba umjetničkih radova učenika. U srpnju 1908. godine, na prvoj godišnjoj izlođbi, Krušlin je zapažen s 3 ilustracije za Kranjčevićeveu zbirku pjesama, uz Ljubu Babića i Linu Viran. Na drugoj i trećoj izložbi ponovno se ističu studenti profesora Crnčića, a uz treću izložbu, Kosta Strajnić u Zvonu je pribilježio: &quot;Mihovil Krušlin istaknuti pejzažist i akvarelist&quot;, dok uz četvrtu izložbu isti kritičar izdvaja uspješne Krušlinove akvarele. Godine 1909. slika sliku Pogled s Plesa. Početkom 1910. Krušlinova slika izložena je u Umjetničkom paviljonu uz pozitivne komentare publike i likovne kritike. U proljeće 1910. prvi put se predstavlja samostalno u Zagrebu pejzažima Zagrebačke okolice. Za Mihovilov slikarski rad najveće je značenje imao Salon Ulrich, u njemu je izlagao slike dugi niz godina. Među kupcima njegovih slika ističu se M. Rojc, grof Kulmer, nadbiskup Bauer, dr. Kuhar, dr. M. Schwartz, prof. Crnčić, dr. Jagić, dr. Lipovšek, dr. Drobec, a slike su mu kupovali i drugi. Krušlin nikada nije dobio stipendiju, novaca je imao malo i teško se školovao i živio. Usprkos teškom životu Krušlin je 1911. godine završio studij s osobitim uspjehom. <br /> Početkom dvadesetog stoljeća centar europske umjetnosti bio je Pariz, a 1912. Krušlin odlazi tamo i posjećuje mnoge akademije, galerije i muzeje te se druži s mnogim umjetnicima. U Parizu ostaje samo 3 mjeseca jer nije imao dosta novaca. <br /> Po povratku oslikava unutrašnjost grko-katoličke crkve sv. Petra i Pavla na Žumberku.<br /> <br /> Izložbe su mu odlično posjećene, a kritika naklonjena. U jesen 1926. godine izlaže akvarele, a zagrebačka publika pokazuje veliko zanimanje za njegove slike. Nakon te izložbe upućuje se na višemjesečno putovanje na Mediteran. Vraća se 1935. godine. Povodom izložbe 1936. godine smatra se najboljim akvarelistom svoje generacije. Punih 14 godina se samostalno izlagao, a u proljeće 1953. organizira posljednju izložbu u salonu Urlich<br /> <br /> == == Privatni život == ==<br /> <br /> Godine 1914. Krušlin se ženi Marijom Fundak, koja je bila učiteljica i njegova dugogodišnja prijateljica. Kum na vjenčanju bio je Antun Urlich. Zbog supruginog službovanja često mijenjaju mjesto boravka, a njihovo prvo preseljenje u Kraljevicu, gdje su proveli nešto više od godinu dana ostavilo je u njegovom slikarstvu važan trag, jer nakon Kraljevice Krušlin više nije slikao portrete, nego se posvetio prirodi i pejzažima, koji su postali njegov zaštitni znak. U Zagrebu boravi vrlo rijetko, samo kada ima izložbe. . Neposredno prije drMihovil Krušlin umro je 5. lipnja 1962. i pokopan je na mjesnom groblju u Laduču.</div> Mon, 25 Feb 2013 11:30:34 GMT Oskupljenovo http://www.wiki-dveri.info/wiki/Razgovor:Mihovil_Kru%C5%A1lin http://www.wiki-dveri.info/wiki/Mihovil_Kru%C5%A1lin <p>Oskupljenovo:&#32;/* Privatni život */</p> <hr /> <div>'''Mihovil Krušlin''' Ključ (Hrvatsko Zagorje) 04. rujna 1882. - Laduč (Zaprešić) 05.lipnja.1962. - hrvatski slikar<br /> <br /> <br /> <br /> [[Datoteka:Krušlin.jpg|200px|mini|left|Mihovil Krušlin]]<br /> <br /> <br /> <br /> <br /> == Djetinjstvo i školovanje ==<br /> <br /> Mihovil Krušlin rodio se 4.rujna 1882. u Ključu kod Zaprešića u siromašnoj seljačkoj obitelji. Imao je petero braće i sestara, a cijelu obitelj prehranjivao je njegov otac, koji je bio samouki zanatlija.<br /> Pohađao je Obću pućku školu u Šenkovcu. Već kao dječak pokazao je nadarenost za crtanje i pisanje pjesama, što je uočio njegov učitelj. Zbog teške materijalne situacije u kojoj se našla njegova obitelj nije mogao nastaviti školovanje te je ostao u Ključu, kako bi pomogao ocu raditi na polju.<br /> S petnaest godina otišao je u Zagreb na stolarski zanat. Radio je na Opatovini, kod majstora Franje Bašića, gdje se izrađivao crkveni namještaj i slike s vjerskim prizorima. Nakon tri i pol godine naukovanja osposobljen je za stolarskog pomoćnika. Tijekom godina naukovanja upoznao je slikare Antoninija i Milanesa, koji su poslom često svraćali u Bašićevu radionicu, a koji su u to doba bili su vrlo popularni slikari dekorateri. Krušlin u slobodno vrijeme kopira njihove radove, u radionici je savladao vještinu drvorezbarstva i pozlate, te i sam počinje izrađivati i oslikavati kulise i dekoracije te radi kao pomoćni radnik nekim pismoslikarima. Pohađao je večernji građevni tečaj na Kaptolu. Oko 1900. godine susreo je bivšeg učitelja iz Šenkovca te ga on vodi prijatelju slikaru Josi Bužanu koji ga je besplatno podučavao slikanju.<br /> <br /> == Slikarski angažmani ==<br /> <br /> Početkom stoljeća Krušlin nije zaposlen, te se sam uzdržava, i primoran je baviti se raznim poslovima. Njegova prva plaćena slika bila je &quot;Djevojka kraj zdenca&quot;. Model za tu sliku bila mu je sestra, a sliku je za pet kruna kupio trgovac slikama Wagmeister i izložio ju u izlogu svoje radnje. U Brdovcu za Župni dvor radi tri portreta župnikove obitelji i za glavni oltar brdovečke crkve sliku sv. Vida. Od članova trgovačke obitelji Leinter iz Zaprešića dobio je devedeset kruna od portretiranja. S prijateljem Velebitom Rendićem odlazi na putovanje u Dalmaciju, a po povratku u Zagreb u Botheovom salonu izlaže pet slika s motivima mora.<br /> <br /> <br /> <br /> Krajem 19. st. Zagreb je postao glavno središte umjetničkog i likovnog života Hrvatske. Tome je puno pridonio i Izidor Kršnjavi, slikar i povjesničar umjetnosti, koji je osnovao Društvo umjetnosti 1879. godine te mladim likovnim talentima omogućio školovanje na inozemnim akademijama. Mihovil Krušlin počinje besplatno pohađati tečaj kod prof. Crnčića i Cikoša 1903. godine, no tečaj ne pohađa redovito jer su polaznici sami morali plaćati modele 5- 10 novčića. Na Crnčićevom tečaju Mihovil usvaja prva znanja iz tehnike akvarela i toj tehnici posvećuje veliku većinu svog umjetničkog stvaralaštva. U tom početnom razdoblju, u portretnim studijama i pejzažima koloritom i dinamičnošću blizak je šarenilu zagrebačke slikarske škole. Obraća se Robertu Frangešu, upravitelju zemaljskih atelijera, da mu omogući prostor u kojem bi s kolegama zajednički mogao slikati. Tako je osnovano Kraljevsko zemaljsko više obrazovalište za umjetnost i umjetni obrt, a u listopadu dobiva naziv Privremena viša škola za umjetnost i umjetni obrt. Škola je imala 2 usmjerenja: kiparski i slikarski. Prvu godinu upisalo su se 32 učenika, a uvjet za upis bilo je polaganje prijemnog ispita. Iako bez potrebnog srednjoškolskog obrazovanja, ali zbog izrazite nadarenosti Mihovil je uspješno položio ispit i uspio se upisati na prvi tečaj. Crnčić i Cikoš su i dalje bili profesori iz risanja, slikanja po naravi i akta. Povijest umjetnosti predavao je Branko Šenoa, nastavu anatomije držao je Rudolf Radec, a Robert Frangeš, koji je bio prvi učitalj škole, predavao je modeliziranje. Na kraju svake školske godine organizirana je izložba umjetničkih radova učenika. U srpnju 1908. godine, na prvoj godišnjoj izlođbi, Krušlin je zapažen s 3 ilustracije za Kranjčevićeveu zbirku pjesama, uz Ljubu Babića i Linu Viran. Na drugoj i trećoj izložbi ponovno se ističu studenti profesora Crnčića, a uz treću izložbu, Kosta Strajnić u Zvonu je pribilježio: &quot;Mihovil Krušlin istaknuti pejzažist i akvarelist&quot;, dok uz četvrtu izložbu isti kritičar izdvaja uspješne Krušlinove akvarele. Godine 1909. slika sliku Pogled s Plesa. Početkom 1910. Krušlinova slika izložena je u Umjetničkom paviljonu uz pozitivne komentare publike i likovne kritike. U proljeće 1910. prvi put se predstavlja samostalno u Zagrebu pejzažima Zagrebačke okolice. Za Mihovilov slikarski rad najveće je značenje imao Salon Ulrich, u njemu je izlagao slike dugi niz godina. Među kupcima njegovih slika ističu se M. Rojc, grof Kulmer, nadbiskup Bauer, dr. Kuhar, dr. M. Schwartz, prof. Crnčić, dr. Jagić, dr. Lipovšek, dr. Drobec, a slike su mu kupovali i drugi. Krušlin nikada nije dobio stipendiju, novaca je imao malo i teško se školovao i živio. Usprkos teškom životu Krušlin je 1911. godine završio studij s osobitim uspjehom. <br /> Početkom dvadesetog stoljeća centar europske umjetnosti bio je Pariz, a 1912. Krušlin odlazi tamo i posjećuje mnoge akademije, galerije i muzeje te se druži s mnogim umjetnicima. U Parizu ostaje samo 3 mjeseca jer nije imao dosta novaca. <br /> Po povratku oslikava unutrašnjost grko-katoličke crkve sv. Petra i Pavla na Žumberku.<br /> <br /> <br /> == == Privatni život == ==<br /> <br /> Godine 1914. Krušlin se ženi Marijom Fundak, koja je bila učiteljica i njegova dugogodišnja prijateljica. Kum na vjenčanju bio je Antun Urlich. Zbog supruginog službovanja često mijenjaju mjesto boravka, a njihovo prvo preseljenje u Kraljevicu, gdje su proveli nešto više od godinu dana ostavilo je u njegovom slikarstvu važan trag, jer nakon Kraljevice Krušlin više nije slikao portrete, nego se posvetio prirodi i pejzažima, koji su postali njegov zaštitni znak. U Zagrebu boravi vrlo rijetko, samo kada ima izložbe. . Neposredno prije drMihovil Krušlin umro je 5. lipnja 1962. i pokopan je na mjesnom groblju u Laduču.</div> Mon, 25 Feb 2013 11:30:10 GMT Oskupljenovo http://www.wiki-dveri.info/wiki/Razgovor:Mihovil_Kru%C5%A1lin http://www.wiki-dveri.info/wiki/Mihovil_Kru%C5%A1lin <p>Oskupljenovo:&#32;/* Slikarski angažmani */</p> <hr /> <div>'''Mihovil Krušlin''' Ključ (Hrvatsko Zagorje) 04. rujna 1882. - Laduč (Zaprešić) 05.lipnja.1962. - hrvatski slikar<br /> <br /> <br /> <br /> [[Datoteka:Krušlin.jpg|200px|mini|left|Mihovil Krušlin]]<br /> <br /> <br /> <br /> <br /> == Djetinjstvo i školovanje ==<br /> <br /> Mihovil Krušlin rodio se 4.rujna 1882. u Ključu kod Zaprešića u siromašnoj seljačkoj obitelji. Imao je petero braće i sestara, a cijelu obitelj prehranjivao je njegov otac, koji je bio samouki zanatlija.<br /> Pohađao je Obću pućku školu u Šenkovcu. Već kao dječak pokazao je nadarenost za crtanje i pisanje pjesama, što je uočio njegov učitelj. Zbog teške materijalne situacije u kojoj se našla njegova obitelj nije mogao nastaviti školovanje te je ostao u Ključu, kako bi pomogao ocu raditi na polju.<br /> S petnaest godina otišao je u Zagreb na stolarski zanat. Radio je na Opatovini, kod majstora Franje Bašića, gdje se izrađivao crkveni namještaj i slike s vjerskim prizorima. Nakon tri i pol godine naukovanja osposobljen je za stolarskog pomoćnika. Tijekom godina naukovanja upoznao je slikare Antoninija i Milanesa, koji su poslom često svraćali u Bašićevu radionicu, a koji su u to doba bili su vrlo popularni slikari dekorateri. Krušlin u slobodno vrijeme kopira njihove radove, u radionici je savladao vještinu drvorezbarstva i pozlate, te i sam počinje izrađivati i oslikavati kulise i dekoracije te radi kao pomoćni radnik nekim pismoslikarima. Pohađao je večernji građevni tečaj na Kaptolu. Oko 1900. godine susreo je bivšeg učitelja iz Šenkovca te ga on vodi prijatelju slikaru Josi Bužanu koji ga je besplatno podučavao slikanju.<br /> <br /> == Slikarski angažmani ==<br /> <br /> Početkom stoljeća Krušlin nije zaposlen, te se sam uzdržava, i primoran je baviti se raznim poslovima. Njegova prva plaćena slika bila je &quot;Djevojka kraj zdenca&quot;. Model za tu sliku bila mu je sestra, a sliku je za pet kruna kupio trgovac slikama Wagmeister i izložio ju u izlogu svoje radnje. U Brdovcu za Župni dvor radi tri portreta župnikove obitelji i za glavni oltar brdovečke crkve sliku sv. Vida. Od članova trgovačke obitelji Leinter iz Zaprešića dobio je devedeset kruna od portretiranja. S prijateljem Velebitom Rendićem odlazi na putovanje u Dalmaciju, a po povratku u Zagreb u Botheovom salonu izlaže pet slika s motivima mora.<br /> <br /> <br /> <br /> Krajem 19. st. Zagreb je postao glavno središte umjetničkog i likovnog života Hrvatske. Tome je puno pridonio i Izidor Kršnjavi, slikar i povjesničar umjetnosti, koji je osnovao Društvo umjetnosti 1879. godine te mladim likovnim talentima omogućio školovanje na inozemnim akademijama. Mihovil Krušlin počinje besplatno pohađati tečaj kod prof. Crnčića i Cikoša 1903. godine, no tečaj ne pohađa redovito jer su polaznici sami morali plaćati modele 5- 10 novčića. Na Crnčićevom tečaju Mihovil usvaja prva znanja iz tehnike akvarela i toj tehnici posvećuje veliku većinu svog umjetničkog stvaralaštva. U tom početnom razdoblju, u portretnim studijama i pejzažima koloritom i dinamičnošću blizak je šarenilu zagrebačke slikarske škole. Obraća se Robertu Frangešu, upravitelju zemaljskih atelijera, da mu omogući prostor u kojem bi s kolegama zajednički mogao slikati. Tako je osnovano Kraljevsko zemaljsko više obrazovalište za umjetnost i umjetni obrt, a u listopadu dobiva naziv Privremena viša škola za umjetnost i umjetni obrt. Škola je imala 2 usmjerenja: kiparski i slikarski. Prvu godinu upisalo su se 32 učenika, a uvjet za upis bilo je polaganje prijemnog ispita. Iako bez potrebnog srednjoškolskog obrazovanja, ali zbog izrazite nadarenosti Mihovil je uspješno položio ispit i uspio se upisati na prvi tečaj. Crnčić i Cikoš su i dalje bili profesori iz risanja, slikanja po naravi i akta. Povijest umjetnosti predavao je Branko Šenoa, nastavu anatomije držao je Rudolf Radec, a Robert Frangeš, koji je bio prvi učitalj škole, predavao je modeliziranje. Na kraju svake školske godine organizirana je izložba umjetničkih radova učenika. U srpnju 1908. godine, na prvoj godišnjoj izlođbi, Krušlin je zapažen s 3 ilustracije za Kranjčevićeveu zbirku pjesama, uz Ljubu Babića i Linu Viran. Na drugoj i trećoj izložbi ponovno se ističu studenti profesora Crnčića, a uz treću izložbu, Kosta Strajnić u Zvonu je pribilježio: &quot;Mihovil Krušlin istaknuti pejzažist i akvarelist&quot;, dok uz četvrtu izložbu isti kritičar izdvaja uspješne Krušlinove akvarele. Godine 1909. slika sliku Pogled s Plesa. Početkom 1910. Krušlinova slika izložena je u Umjetničkom paviljonu uz pozitivne komentare publike i likovne kritike. U proljeće 1910. prvi put se predstavlja samostalno u Zagrebu pejzažima Zagrebačke okolice. Za Mihovilov slikarski rad najveće je značenje imao Salon Ulrich, u njemu je izlagao slike dugi niz godina. Među kupcima njegovih slika ističu se M. Rojc, grof Kulmer, nadbiskup Bauer, dr. Kuhar, dr. M. Schwartz, prof. Crnčić, dr. Jagić, dr. Lipovšek, dr. Drobec, a slike su mu kupovali i drugi. Krušlin nikada nije dobio stipendiju, novaca je imao malo i teško se školovao i živio. Usprkos teškom životu Krušlin je 1911. godine završio studij s osobitim uspjehom. <br /> Početkom dvadesetog stoljeća centar europske umjetnosti bio je Pariz, a 1912. Krušlin odlazi tamo i posjećuje mnoge akademije, galerije i muzeje te se druži s mnogim umjetnicima. U Parizu ostaje samo 3 mjeseca jer nije imao dosta novaca. <br /> Po povratku oslikava unutrašnjost grko-katoličke crkve sv. Petra i Pavla na Žumberku.<br /> <br /> == Privatni život ==<br /> <br /> Godine 1914. Krušlin se ženi Marijom. U svibnju 1916. godine izlaže 13 radova u Osijeku. U Zagrebu boravi vrlo rijetko, samo kada ima izložbe. Izložbe su mu odlično posjećene, a kritika naklonjena. U jesen 1926. godine izlaže akvarele, a zagrebačka publika pokazuje veliko zanimanje za njegove slike. Nakon te izložbe upućuje se na višemjesečno putovanje na Mediteran. Vraća se 1935. godine. Povodom izložbe 1936. godine smatra se najboljim akvarelistom svoje generacije. Punih 14 godina se samostalno izlagao, a u proljeće 1953. organizira posljednju izložbu u salonu Urlich. 5. lipnja 1962. umro je Mihovil Krušlin, te je pokopan na mjesnom groblju u Laduču.</div> Mon, 25 Feb 2013 10:30:41 GMT Oskupljenovo http://www.wiki-dveri.info/wiki/Razgovor:Mihovil_Kru%C5%A1lin http://www.wiki-dveri.info/wiki/Mihovil_Kru%C5%A1lin <p>Oskupljenovo:&#32;/* Djetinjstvo i školovanje */</p> <hr /> <div>'''Mihovil Krušlin''' Ključ (Hrvatsko Zagorje) 04. rujna 1882. - Laduč (Zaprešić) 05.lipnja.1962. - hrvatski slikar<br /> <br /> <br /> <br /> [[Datoteka:Krušlin.jpg|200px|mini|left|Mihovil Krušlin]]<br /> <br /> <br /> <br /> <br /> == Djetinjstvo i školovanje ==<br /> <br /> Mihovil Krušlin rodio se 4.rujna 1882. u Ključu kod Zaprešića u siromašnoj seljačkoj obitelji. Imao je petero braće i sestara, a cijelu obitelj prehranjivao je njegov otac, koji je bio samouki zanatlija.<br /> Pohađao je Obću pućku školu u Šenkovcu. Već kao dječak pokazao je nadarenost za crtanje i pisanje pjesama, što je uočio njegov učitelj. Zbog teške materijalne situacije u kojoj se našla njegova obitelj nije mogao nastaviti školovanje te je ostao u Ključu, kako bi pomogao ocu raditi na polju.<br /> S petnaest godina otišao je u Zagreb na stolarski zanat. Radio je na Opatovini, kod majstora Franje Bašića, gdje se izrađivao crkveni namještaj i slike s vjerskim prizorima. Nakon tri i pol godine naukovanja osposobljen je za stolarskog pomoćnika. Tijekom godina naukovanja upoznao je slikare Antoninija i Milanesa, koji su poslom često svraćali u Bašićevu radionicu, a koji su u to doba bili su vrlo popularni slikari dekorateri. Krušlin u slobodno vrijeme kopira njihove radove, u radionici je savladao vještinu drvorezbarstva i pozlate, te i sam počinje izrađivati i oslikavati kulise i dekoracije te radi kao pomoćni radnik nekim pismoslikarima. Pohađao je večernji građevni tečaj na Kaptolu. Oko 1900. godine susreo je bivšeg učitelja iz Šenkovca te ga on vodi prijatelju slikaru Josi Bužanu koji ga je besplatno podučavao slikanju.<br /> <br /> == Slikarski angažmani ==<br /> <br /> Početkom stoljeća Krušlin nije zaposlen, te se sam uzdržava, i primoran je baviti se raznim poslovima. Njegova prva plaćena slika bila je &quot;Djevojka kraj zdenca&quot;. Model za tu sliku bila mu je sestra, a sliku je za pet kruna kupio trgovac slikama Wagmeister i izložio ju u izlogu svoje radnje. U Brdovcu za Župni dvor radi tri portreta župnikove obitelji i za glavni oltar brdovečke crkve sliku sv. Vida. Od članova trgovačke obitelji Leinter iz Zaprešića dobio je devedeset kruna od portretiranja. S prijateljem Velebitom Rendićem odlazi na putovanje u Dalmaciju, a po povratku u Zagreb u Botheovom salonu izlaže pet slika s motivima mora.<br /> <br /> <br /> <br /> Krajem 19. st. Zagreb je postao glavno središte umjetničkog i likovnog života Hrvatske. Tome je puno pridonio i Izidor Kršnjavi, slikar i povjesničar umjetnosti, koji je osnovao Društvo umjetnosti 1879. godine te mladim likovnim talentima omogućio školovanje na inozemnim akademijama. Mihovil Krušlin počinje besplatno pohađati tečaj kod prof. Crnčića i Cikoša 1903. godine, no tečaj ne pohađa redovito jer su polaznici sami morali plaćati modele 5- 10 novčića. Na Crnčićevom tečaju Mihovil usvaja prva znanja iz tehnike akvarela i toj tehnici posvećuje veliku većinu svog umjetničkog stvaralaštva. U tom početnom razdoblju, u portretnim studijima i pejsažima koloritmom i dinamičnom fakturom blizak je šarenilu zagrebačke slikarske škole. Obraća se Robertu Frangešu, upravitelju zemaljskih hoteljera, da mu omogući prostor u kojem bi s kolegama zajednički mogao slikati. Tako je osnovano Kraljevsko zemaljsko više obrazovalište za umjetnost i umjetni obrt, a u listopadu dobiva naziv Privremena viša škola za umjetnost i umjetni obrt. Škola je imala 2 usmjerenja: kiparski i slikarski. Prvu godinu upisalo su se 32 učenika, a uvjet za upis bilo je polaganje prijemnog ispita. Iako bez potrebnog srednjoškolskog obrazovanja, ali zbog izrazite nadarenosti Mihovil je uspješno položio ispit i uspio se upisati na prvi tečaj. Crnčić i Cikoš su i dalje bili profesori iz risanja, slikanja po naravi i akta. Povijest umjetnosti predavao je Branko Šenoa, nastavu anatomije držao je Rudolf Radec, a Robert Frangeš, koji je bio prvi učitalj škole, predavao je modeliziranje. Na kraju svake školske godine organizirana je izložba umjetničkih radova učenika. U srpnju 1908. godine, na prvoj godišnjoj izlođbi, Krušlin je zapažen s 3 ilustracije za Kranjčevićeveu zbirku pjesama, uz Ljubu Babića i Linu Viran. Na drugoj i trećoj izložbi ponovno se ističu studenti profesora Crnčića, a uz treću izložbu, Kosta Strajnić u Zvonu je pribilježio: &quot;Mihovil Krušlin istaknuti pejzažist i akvarelist&quot;, dok uz četvrtu izložbu isti kritičar izdvaja uspješne Krušlinove akvarele. Godine 1909. slika sliku Pogled s Plesa. Početkom 1910. Krušlinova slika izložena je u Umjetničkom paviljonu uz pozitivne komentare publike i likovne kritike. U proljeće 1910. prvi put se predstavlja samostalno u Zagrebu pejzažima Zagrebačke okolice. Za Mihovilov slikarski rad najveće je značenje imao Salon Ulrich, u njemu je izlagao slike dugi niz godina. Među kupcima njegovih slika ističu se M. Rojc, grof Kulmer, nadbiskup Bauer, dr. Kuhar, dr. M. Schwartz, prof. Crnčić, dr. Jagić, dr. Lipovšek, dr. Drobec, a slike su mu kupovali i drugi. Krušlin nikada nije dobio stipendiju, novaca je imao malo i teško se školovao i živio. Usprkos teškom životu Krušlin je 1911. godine završio studij s osobitim uspjehom. <br /> Početkom dvadesetog stoljeća centar europske umjetnosti bio je Pariz, a 1912. Krušlin odlazi tamo i posjećuje mnoge akademije, galerije i muzeje te se druži s mnogim umjetnicima. U Parizu ostaje samo 3 mjeseca jer nije imao dosta novaca. <br /> Po povratku oslikava unutrašnjost grko-katoličke crkve sv. Petra i Pavla na Žumberku. <br /> <br /> <br /> == Privatni život ==<br /> <br /> Godine 1914. Krušlin se ženi Marijom. U svibnju 1916. godine izlaže 13 radova u Osijeku. U Zagrebu boravi vrlo rijetko, samo kada ima izložbe. Izložbe su mu odlično posjećene, a kritika naklonjena. U jesen 1926. godine izlaže akvarele, a zagrebačka publika pokazuje veliko zanimanje za njegove slike. Nakon te izložbe upućuje se na višemjesečno putovanje na Mediteran. Vraća se 1935. godine. Povodom izložbe 1936. godine smatra se najboljim akvarelistom svoje generacije. Punih 14 godina se samostalno izlagao, a u proljeće 1953. organizira posljednju izložbu u salonu Urlich. 5. lipnja 1962. umro je Mihovil Krušlin, te je pokopan na mjesnom groblju u Laduču.</div> Mon, 25 Feb 2013 10:20:51 GMT Oskupljenovo http://www.wiki-dveri.info/wiki/Razgovor:Mihovil_Kru%C5%A1lin http://www.wiki-dveri.info/wiki/Mihovil_Kru%C5%A1lin <p>Oskupljenovo:&#32;/* Djetinjstvo i školovanje */</p> <hr /> <div>'''Mihovil Krušlin''' Ključ (Hrvatsko Zagorje) 04. rujna 1882. - Laduč (Zaprešić) 05.lipnja.1962. - hrvatski slikar<br /> <br /> <br /> <br /> [[Datoteka:Krušlin.jpg|200px|mini|left|Mihovil Krušlin]]<br /> <br /> <br /> <br /> <br /> == Djetinjstvo i školovanje ==<br /> <br /> Mihovil Krušlin rodio se 4.rujna 1882. u Ključu kod Zaprešića u siromašnoj seljačkoj obitelji. Imao je petero braće i sestara, a cijelu obitelj prehranjivao je njegov otac, koji je bio samouki zanatlija.<br /> Pohađao je Obću pućku školu u Šenkovcu. Već kao dječak pokazao je nadarenost za crtanje i pisanje pjesama, što je uočio njegov učitelj. Zbog teške materijalne situacije u kojoj se našla njegova obitelj nije mogao nastaviti školovanje te je ostao u Ključu, kako bi pomogao ocu raditi na polju.<br /> S petnaest godina otišao je u Zagreb na stolarski zanat. Radio je na Opatovini, kod majstora Franje Bašića, gdje se izrađivao crkveni namještaj i slike s vjerskim prizorima. Nakon tri i pol godine naukovanja osposobljen je za stolarskog pomoćnika. Tijekom godina naukovanja upoznao je slikare Antoninija i Milanesa, koji su poslom često svraćali u Bašićevu radionicu, a koji su u to doba bili su vrlo popularni slikari dekorateri. Krušlin u slobodno vrijeme kopira njihove radove te ubrzo savladava vještinu drvorezbarstva i pozlate, te i sam počinje izrađivati oltare i oslikavati ih. Pohađao je večernji građevni tečaj na Kaptolu. Oko 1900. godine susreo je bivšeg učitelja iz Šenkovca te ga on vodi prijatelju slikaru Josi Bužanu koji ga je besplatno podučavao slikanju.<br /> <br /> == Slikarski angažmani ==<br /> <br /> Početkom stoljeća Krušlin nije zaposlen, te se sam uzdržava, i primoran je baviti se raznim poslovima. Njegova prva plaćena slika bila je &quot;Djevojka kraj zdenca&quot;. Model za tu sliku bila mu je sestra, a sliku je za pet kruna kupio trgovac slikama Wagmeister i izložio ju u izlogu svoje radnje. U Brdovcu za Župni dvor radi tri portreta župnikove obitelji i za glavni oltar brdovečke crkve sliku sv. Vida. Od članova trgovačke obitelji Leinter iz Zaprešića dobio je devedeset kruna od portretiranja. S prijateljem Velebitom Rendićem odlazi na putovanje u Dalmaciju, a po povratku u Zagreb u Botheovom salonu izlaže pet slika s motivima mora.<br /> <br /> <br /> <br /> Krajem 19. st. Zagreb je postao glavno središte umjetničkog i likovnog života Hrvatske. Tome je puno pridonio i Izidor Kršnjavi, slikar i povjesničar umjetnosti, koji je osnovao Društvo umjetnosti 1879. godine te mladim likovnim talentima omogućio školovanje na inozemnim akademijama. Mihovil Krušlin počinje besplatno pohađati tečaj kod prof. Crnčića i Cikoša 1903. godine, no tečaj ne pohađa redovito jer su polaznici sami morali plaćati modele 5- 10 novčića. Na Crnčićevom tečaju Mihovil usvaja prva znanja iz tehnike akvarela i toj tehnici posvećuje veliku većinu svog umjetničkog stvaralaštva. U tom početnom razdoblju, u portretnim studijima i pejsažima koloritmom i dinamičnom fakturom blizak je šarenilu zagrebačke slikarske škole. Obraća se Robertu Frangešu, upravitelju zemaljskih hoteljera, da mu omogući prostor u kojem bi s kolegama zajednički mogao slikati. Tako je osnovano Kraljevsko zemaljsko više obrazovalište za umjetnost i umjetni obrt, a u listopadu dobiva naziv Privremena viša škola za umjetnost i umjetni obrt. Škola je imala 2 usmjerenja: kiparski i slikarski. Prvu godinu upisalo su se 32 učenika, a uvjet za upis bilo je polaganje prijemnog ispita. Iako bez potrebnog srednjoškolskog obrazovanja, ali zbog izrazite nadarenosti Mihovil je uspješno položio ispit i uspio se upisati na prvi tečaj. Crnčić i Cikoš su i dalje bili profesori iz risanja, slikanja po naravi i akta. Povijest umjetnosti predavao je Branko Šenoa, nastavu anatomije držao je Rudolf Radec, a Robert Frangeš, koji je bio prvi učitalj škole, predavao je modeliziranje. Na kraju svake školske godine organizirana je izložba umjetničkih radova učenika. U srpnju 1908. godine, na prvoj godišnjoj izlođbi, Krušlin je zapažen s 3 ilustracije za Kranjčevićeveu zbirku pjesama, uz Ljubu Babića i Linu Viran. Na drugoj i trećoj izložbi ponovno se ističu studenti profesora Crnčića, a uz treću izložbu, Kosta Strajnić u Zvonu je pribilježio: &quot;Mihovil Krušlin istaknuti pejzažist i akvarelist&quot;, dok uz četvrtu izložbu isti kritičar izdvaja uspješne Krušlinove akvarele. Godine 1909. slika sliku Pogled s Plesa. Početkom 1910. Krušlinova slika izložena je u Umjetničkom paviljonu uz pozitivne komentare publike i likovne kritike. U proljeće 1910. prvi put se predstavlja samostalno u Zagrebu pejzažima Zagrebačke okolice. Za Mihovilov slikarski rad najveće je značenje imao Salon Ulrich, u njemu je izlagao slike dugi niz godina. Među kupcima njegovih slika ističu se M. Rojc, grof Kulmer, nadbiskup Bauer, dr. Kuhar, dr. M. Schwartz, prof. Crnčić, dr. Jagić, dr. Lipovšek, dr. Drobec, a slike su mu kupovali i drugi. Krušlin nikada nije dobio stipendiju, novaca je imao malo i teško se školovao i živio. Usprkos teškom životu Krušlin je 1911. godine završio studij s osobitim uspjehom. <br /> Početkom dvadesetog stoljeća centar europske umjetnosti bio je Pariz, a 1912. Krušlin odlazi tamo i posjećuje mnoge akademije, galerije i muzeje te se druži s mnogim umjetnicima. U Parizu ostaje samo 3 mjeseca jer nije imao dosta novaca. <br /> Po povratku oslikava unutrašnjost grko-katoličke crkve sv. Petra i Pavla na Žumberku. <br /> <br /> <br /> == Privatni život ==<br /> <br /> Godine 1914. Krušlin se ženi Marijom. U svibnju 1916. godine izlaže 13 radova u Osijeku. U Zagrebu boravi vrlo rijetko, samo kada ima izložbe. Izložbe su mu odlično posjećene, a kritika naklonjena. U jesen 1926. godine izlaže akvarele, a zagrebačka publika pokazuje veliko zanimanje za njegove slike. Nakon te izložbe upućuje se na višemjesečno putovanje na Mediteran. Vraća se 1935. godine. Povodom izložbe 1936. godine smatra se najboljim akvarelistom svoje generacije. Punih 14 godina se samostalno izlagao, a u proljeće 1953. organizira posljednju izložbu u salonu Urlich. 5. lipnja 1962. umro je Mihovil Krušlin, te je pokopan na mjesnom groblju u Laduču.</div> Mon, 25 Feb 2013 10:05:37 GMT Oskupljenovo http://www.wiki-dveri.info/wiki/Razgovor:Mihovil_Kru%C5%A1lin http://www.wiki-dveri.info/wiki/Mihovil_Kru%C5%A1lin <p>Oskupljenovo:&#32;/* Slikarski angažmani */</p> <hr /> <div>'''Mihovil Krušlin''' Ključ (Hrvatsko Zagorje) 04. rujna 1882. - Laduč (Zaprešić) 05.lipnja.1962. - hrvatski slikar<br /> <br /> <br /> <br /> [[Datoteka:Krušlin.jpg|200px|mini|left|Mihovil Krušlin]]<br /> <br /> <br /> <br /> <br /> == Djetinjstvo i školovanje ==<br /> <br /> Mihovil Krušlin rodio se 4.rujna 1882.g u Ključu u Hrvatskom Zagorju. Otac mu se zvao Ivan Krušlin, a majka Kate Krušlin, rođena Gajski. Imao je petero braće. Kao mlad bio je siromašan, a cijelu obitelj prehranjivao je njegov otac, koji je bio tesar.<br /> Pohađao je Obću pućku školu u Šenkovcu. Već kao mlad pokazao je nadarenost za crtanje i pisanje pjesama, što je uočio njegov učitelj.<br /> Zbog teške materijalne situacije u kojoj se našla njegova obitelj nije mogao nastaviti školovanje te je ostao u Ključu, kako bi pomogao ocu raditi na polju.<br /> 1897.g otišao je u Zagreb na stolarski zanat. Radio je na Opatovini, kod majstora Franje Bašića, gdje se izrađivao crkveni namještaj i slike s vjerskim prizorima. Nakon tri i pol godine naukovanja, Krušlin je osposobljen za stolarskog pomoćnika. Tijekom tih godina naukovanja upoznao je slikare Antoninija i Milanesija, koji su poslom često svraćali u Bašićevu radionicu, a koji su u to doba bili su vrlo popularni slikari dekorateri. Krušlin u slobodno vrijeme kopira njihove radove te ubrzo savladava vještinu drvorezbarstva i pozlate, te i sam počinje izrađivati oltare i oslikavati ih. Pohađao je večernji građevni tečaj na Kaptolu. Oko 1900. godine susreo je bivšeg učitelja iz Šenkovca te ga on vodi prijatelju slikaru Josi Bužanu koji ga je besplatno podučavao slikanju.<br /> <br /> <br /> == Slikarski angažmani ==<br /> <br /> Početkom stoljeća Krušlin nije zaposlen, te se sam uzdržava, i primoran je baviti se raznim poslovima. Njegova prva plaćena slika bila je &quot;Djevojka kraj zdenca&quot;. Model za tu sliku bila mu je sestra, a sliku je za pet kruna kupio trgovac slikama Wagmeister i izložio ju u izlogu svoje radnje. U Brdovcu za Župni dvor radi tri portreta župnikove obitelji i za glavni oltar brdovečke crkve sliku sv. Vida. Od članova trgovačke obitelji Leinter iz Zaprešića dobio je devedeset kruna od portretiranja. S prijateljem Velebitom Rendićem odlazi na putovanje u Dalmaciju, a po povratku u Zagreb u Botheovom salonu izlaže pet slika s motivima mora.<br /> <br /> <br /> <br /> Krajem 19. st. Zagreb je postao glavno središte umjetničkog i likovnog života Hrvatske. Tome je puno pridonio i Izidor Kršnjavi, slikar i povjesničar umjetnosti, koji je osnovao Društvo umjetnosti 1879. godine te mladim likovnim talentima omogućio školovanje na inozemnim akademijama. Mihovil Krušlin počinje besplatno pohađati tečaj kod prof. Crnčića i Cikoša 1903. godine, no tečaj ne pohađa redovito jer su polaznici sami morali plaćati modele 5- 10 novčića. Na Crnčićevom tečaju Mihovil usvaja prva znanja iz tehnike akvarela i toj tehnici posvećuje veliku većinu svog umjetničkog stvaralaštva. U tom početnom razdoblju, u portretnim studijima i pejsažima koloritmom i dinamičnom fakturom blizak je šarenilu zagrebačke slikarske škole. Obraća se Robertu Frangešu, upravitelju zemaljskih hoteljera, da mu omogući prostor u kojem bi s kolegama zajednički mogao slikati. Tako je osnovano Kraljevsko zemaljsko više obrazovalište za umjetnost i umjetni obrt, a u listopadu dobiva naziv Privremena viša škola za umjetnost i umjetni obrt. Škola je imala 2 usmjerenja: kiparski i slikarski. Prvu godinu upisalo su se 32 učenika, a uvjet za upis bilo je polaganje prijemnog ispita. Iako bez potrebnog srednjoškolskog obrazovanja, ali zbog izrazite nadarenosti Mihovil je uspješno položio ispit i uspio se upisati na prvi tečaj. Crnčić i Cikoš su i dalje bili profesori iz risanja, slikanja po naravi i akta. Povijest umjetnosti predavao je Branko Šenoa, nastavu anatomije držao je Rudolf Radec, a Robert Frangeš, koji je bio prvi učitalj škole, predavao je modeliziranje. Na kraju svake školske godine organizirana je izložba umjetničkih radova učenika. U srpnju 1908. godine, na prvoj godišnjoj izlođbi, Krušlin je zapažen s 3 ilustracije za Kranjčevićeveu zbirku pjesama, uz Ljubu Babića i Linu Viran. Na drugoj i trećoj izložbi ponovno se ističu studenti profesora Crnčića, a uz treću izložbu, Kosta Strajnić u Zvonu je pribilježio: &quot;Mihovil Krušlin istaknuti pejzažist i akvarelist&quot;, dok uz četvrtu izložbu isti kritičar izdvaja uspješne Krušlinove akvarele. Godine 1909. slika sliku Pogled s Plesa. Početkom 1910. Krušlinova slika izložena je u Umjetničkom paviljonu uz pozitivne komentare publike i likovne kritike. U proljeće 1910. prvi put se predstavlja samostalno u Zagrebu pejzažima Zagrebačke okolice. Za Mihovilov slikarski rad najveće je značenje imao Salon Ulrich, u njemu je izlagao slike dugi niz godina. Među kupcima njegovih slika ističu se M. Rojc, grof Kulmer, nadbiskup Bauer, dr. Kuhar, dr. M. Schwartz, prof. Crnčić, dr. Jagić, dr. Lipovšek, dr. Drobec, a slike su mu kupovali i drugi. Krušlin nikada nije dobio stipendiju, novaca je imao malo i teško se školovao i živio. Usprkos teškom životu Krušlin je 1911. godine završio studij s osobitim uspjehom. <br /> Početkom dvadesetog stoljeća centar europske umjetnosti bio je Pariz, a 1912. Krušlin odlazi tamo i posjećuje mnoge akademije, galerije i muzeje te se druži s mnogim umjetnicima. U Parizu ostaje samo 3 mjeseca jer nije imao dosta novaca. <br /> Po povratku oslikava unutrašnjost grko-katoličke crkve sv. Petra i Pavla na Žumberku. <br /> <br /> <br /> == Privatni život ==<br /> <br /> Godine 1914. Krušlin se ženi Marijom. U svibnju 1916. godine izlaže 13 radova u Osijeku. U Zagrebu boravi vrlo rijetko, samo kada ima izložbe. Izložbe su mu odlično posjećene, a kritika naklonjena. U jesen 1926. godine izlaže akvarele, a zagrebačka publika pokazuje veliko zanimanje za njegove slike. Nakon te izložbe upućuje se na višemjesečno putovanje na Mediteran. Vraća se 1935. godine. Povodom izložbe 1936. godine smatra se najboljim akvarelistom svoje generacije. Punih 14 godina se samostalno izlagao, a u proljeće 1953. organizira posljednju izložbu u salonu Urlich. 5. lipnja 1962. umro je Mihovil Krušlin, te je pokopan na mjesnom groblju u Laduču.</div> Mon, 25 Feb 2013 08:37:05 GMT Oskupljenovo http://www.wiki-dveri.info/wiki/Razgovor:Mihovil_Kru%C5%A1lin