http://www.wiki-dveri.info/wiki/Posebno:Doprinosi/Osibmazuranic Izvor: Wiki-dveri hr MediaWiki 1.15.0 Tue, 21 Apr 2026 22:31:07 GMT http://www.wiki-dveri.info/wiki/Wiki-dveri:O_projektu_Wiki-dveri <p>Osibmazuranic:&#32;</p> <hr /> <div>[[Datoteka:Knjižnica-smanjena.jpg|200px|mini|left|Gradska knjižnica Ante Kovačića, Zaprešić]]<br /> [[Datoteka:Karta-dvorci-novo.jpg|200px|mini|right|Karta zaprešićkog kraja sa širom okolicom]]<br /> <br /> ''Wiki-dveri'' projekt je [http://www.kgz.hr/default.aspx?id=62 Gradske knjižnice Ante Kovačića] iz Zaprešića, u sklopu kojega učenici sedmih razreda osnovnih škola zaprešićkoga kraja, uz pomoć knjižničara Gradske knjižnice, izrađuju internetsku stranicu http://www.wiki-dveri.info. Cilj projekta <br /> je stvaranje internetske stranice koja će na jednome mjestu objediniti informacije o kulturnoj i prirodnoj baštini zaprešićkoga kraja, upoznavanje mladih o važnosti čuvanja baštine i stvaranja zapisa o njoj, popularizacija Zavičajne zbirke Gradske knjižnice i stvaranje nove građe za nju, obrazovanje mladih u području digitalne pismenosti te razvijanje suradničke kulture i timskoga rada.<br /> <br /> Projekt su financijski podržali Grada Zaprešić i Zagrebačka županija, a Knjižnica osigurava sve što je potrebno za provođenje projekta: prostor, literaturu, informatičku opremu, brz pristup internetu, radionice, istraživačke izlete te poduku, pomoć i nadzor svojih informacijskih stručnjaka, knjižničara. <br /> <br /> Sa svakim istraživačkim timom učenika radi se individualno kako bi krajnji rezultati projekta bili što uspješniji. Učenici prikupljaju informacije o lokalitetima (pisane, fotografske i videozapise), pišu i uređuju članke za objavu na internetu te izrađuju i dizajniraju web-stranice, koristeći pritom MediaWiki, aplikaciju otvorenog koda. <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> Treći dio projekta '''Wiki-dveri III znamenite ličnosti zaprešićkog kraja''' provodio se školske godine 2012./2013. U projekt je bilo uključeno 36 učenika sedmih razreda osnovnih škola zaprešićkog kraja: OŠ Antuna Augustinčića i OŠ Ljudevita Gaja iz Zaprešića, OŠ Pavao Belas iz Brdovca, OŠ Ivane Brlić Mažuranić iz Prigorja Brdovečkog, OŠ Ivana Perkovca iz Šenkovca, OŠ Ante Kovačića iz Marije Gorice, OŠ Pušća iz Pušće, OŠ Kupljenovo i OŠ Luka, koji su, okupljeni u 9 istraživačkih timova stvorili internetske stranice o 9 znamenitih ličnosti zaprešićkog kraja.<br /> <br /> <br /> <br /> *[[Ante Kovačić]] <br /> *[[Adam Baltazar Krčelić]]<br /> *[[Ivan Perkovac]]<br /> *[[Dragutin Boranić]]<br /> *[[Stjepan Boranić]]<br /> *[[Pavao Štoos]]<br /> *[[Mihovil Krušlin]]<br /> *[[Stjepan Jakševac]]<br /> *[[Matija Skurjeni]]<br /> *[[Ban Josip Jelačić]]<br /> *[[Maksimilijan Vanka]] <br /> <br /> <br /> <br /> Drugi dio projekta '''''Wiki-dveri II - upoznajmo prirodnu baštinu zaprešićkoga kraja''''' provodi se školske godine 2011./2012. U projekt je uključeno 24 učenika sedmih razreda 7 osnovnih škola zaprešićkoga kraja: OŠ Antuna Augustinčića i OŠ Ljudevita Gaja iz Zaprešića, OŠ Ivane Brlić-Mažuranić iz Prigorja Brdovečkog, OŠ Pavao Belas iz Brdovca, OŠ Ivana Perkovca iz Šenkovca, PŠ Dubravica i OŠ Kupljenovo, koji, okupljeni u 7 istraživačkih timova, stvaraju internetske stranice o 7 lokaliteta prirodne baštine zaprešićkoga kraja:<br /> <br /> *[[Cret Dubravica]]<br /> *[[Novi Dvori]]<br /> *[[Park prirode Medvednica]]<br /> *[[Perivoj dvorca Gornja Bistra]]<br /> *[[Perivoj dvorca Laduč]]<br /> *[[Perivoj dvorca Lužnica]]<br /> *[[Sava-Zaprešić]]<br /> <br /> <br /> <br /> <br /> Prvi dio projekta '''''Wiki-dveri I - upoznajmo dvorce zaprešićkoga kraja''''' provodio se školske godine 2009./2010. U projekt je bilo uključeno 28 učenika sedmih i osmih razreda 7 osnovnih škola zaprešićkoga kraja: OŠ Antuna Augustinčića i OŠ Ljudevita Gaja iz Zaprešića, OŠ Ivane Brlić-Mažuranić iz Prigorja Brdovečkog, OŠ Ivana Perkovca iz Šenkovca, OŠ Ante Kovačića iz Marije Gorice, OŠ Donja Pušća i OŠ Kupljenovo, koji su, okupljeni u 6 istraživačkih timova, stvorili internetske stranice o 6 dvoraca zaprešićkoga kraja:<br /> <br /> *[[Dvorac Gornja Bistra|Gornja Bistra]]<br /> *[[Dvorac Jakovlje|Jakovlje]]<br /> *[[Dvorac Januševec|Januševec]] <br /> *[[Dvorac Laduč|Laduč]]<br /> *[[Dvorac Lužnica|Lužnica]]<br /> *[[Dvorac Novi dvori|Novi dvori]] <br /> <br /> '''Tijek projekta može se pratiti na: [[Wiki-dveri: Novosti|Novosti]]<br /> <br /> <br /> ----<br /> <br /> *Karta Zagrebačke županije. // Meridijani : časopis za zemljopis, povijest, ekologiju i putovanja. 12, 98(2005).</div> Sat, 01 Jun 2013 09:51:02 GMT Osibmazuranic http://www.wiki-dveri.info/wiki/Razgovor_Wiki-dveri:O_projektu_Wiki-dveri http://www.wiki-dveri.info/wiki/Ante_Kova%C4%8Di%C4%87 <p>Osibmazuranic:&#32;/* Književni rad, društveno i političko djelovanje */</p> <hr /> <div>Oplaznik u Mariji Gorici, 6. lipnja 1854. - Zagreb, 10. prosinca 1889. - hrvatski romanopisac, novelist i pjesnik<br /> <br /> <br /> == Djetinjstvo i školovanje ==<br /> <br /> [[Datoteka:Kovačić.jpg|200px|mini|left|Ante Kovačić]]<br /> <br /> <br /> Hrvatski književnik Ante Kovačić rodio se 6.lipnja 1854. u selu Celine (pokraj Marije Gorice),a krstio ga je istog dana župnik Ivan Zodić. U matičnu knjigu dječak je upisan kao nezakonito dijete pod imenom Antun, a u rubrici roditelja upisana je samo majka Anka Vugrinc. Kovačićeva majka bila je sluškinja na župnom dvoru u Mariji Gorici, a kada je trebala roditi, župnik ju je smjestio u Celine, u lugarnicu baruna Raucha, posjednika iz Lužnice kod Zaprešića. Kovačićeva majka, udala se dva mjeseca nakon rođenja sina za Ivana Kovačića, koji je priznao Antu. Kada je dovoljno porastao za školu, njegovi roditelji kupuju kuću u Oplazniku, na koju je 1954. godine postavljena spomen ploča. Pučku školu polazio je u Mariji Gorici te je bio jedan od najbistrijih đaka. U školi se isticao marljivim radom i lijepim pismenim i usmenim izražavanjem. Nakon završene osnovne škole, Ante ostaje jednu godinu kod kuće, jer otac nema sredstava da ga pošalje na daljnje školovanje u grad. Uz pomoć zagrebačkog kanonika Tome Gajdeka, u jesen 1862. Ante odlazi u Zagreb i nastavlja školovanje. Prve dvije godine školovanja stanuje kod Gajdeka, a zatim se seli k franjevcima na Kaptol, gdje je boravio godinu dana. Od četvrtog do šestog razreda gimnazije stanuje privatno izdržavajući se davanjem poduka slabijim učenicima. Neimaština i težak život prisilili su ga da pođe u sjemenište, gdje se školovao dvije godine. Nakon polaganje mature, Ante Kovačić napušta sjemenište jer ne osjeća poziv za svećeničko zvanje.<br /> Književnim radom počeo se baviti vrlo rano, u petom razredu gimnazije objavljuje svoju prvu pjesmu ''Elegija''(1873.) U višim razredima gimnazije počinje učiti ruski jezik, pod utjecajem slavenski orjentiranih profesora i književnika. <br /> Nakon napuštanja sjemeništa, Ante Kovačić je opet prepušten sam sebi. Njegov otac, razočaran Antinom činom, odlučuje da Antu više neće materijalno pomagati.<br /> <br /> <br /> == Studentski dani ==<br /> <br /> Pravo upisuje na Sveučilištu u Zagrebu 1876. godine. Da bi osigurao sredstva za daljnje školovanje, službaovao je u jednoj advokatskoj kancelariji za vrlo skroman honorar od kojeg je jedva preživljavao. Dio dana provodio bi u kancelariji, a ostalo vrijeme koristio je za pisanje i studiranje. ''Hrvatski dom'', društvo koje je tada bilo centar omladinskog kulturnog i političkog života, vrlo je zanimalo Kovačića. Bio je aktivan u svim studentskim priredbama i drugim aktivnostima. U ljeto 1877. godine upoznaje učenicu učiteljske škole Milku Hajdin, svoju buduću ženu. Nakon diplome 1878. ženi se Milkom, s kojom će imati petoro djece. Pripovijst ''Baruničina ljubav''(Vijenac 1877.) posvećuje svojoj ženi.<br /> <br /> <br /> <br /> == Književni rad, društveno i političko djelovanje ==<br /> <br /> [[Datoteka:spomenik Kovcicu.jpg|200px|mini|left|Spomenik Anti Kovačiću u Mariji Gorici (rad. hrv. kipara i slikara Vanje Raduša)]]<br /> <br /> [[Datoteka:Spomenik knjiznica.jpg|200px|mini|left|Spomenik ispred knjižnice &quot;Ante Kovačić&quot; u Zaprešiću (rad hrv. kipara i slikara Jure Žaje)]]<br /> <br /> <br /> Prvih godina svog književnog rada Kovačić redovito objavljuje u Vijencu svoje pripovijesti. Vijenac je tada uređivao August Šenoa, koji je vrlo cijenio Kovačića i njegova djela. Dobri odnosi pokvarili su se kada je August Šenoa otvoreno simpatizirao narodnjake na skupštinama ''Hrvatskog doma'', a osujećivao sve namjere članova pravaša. Ante Kovačić osjećao se vatrenim pravašem te je i bio prijatelj Ante Starčevića. Sa svojim istomišljenicima pokreće 1880. godine almanah ''Hrvatska''. Iste godine u almanahu izlaze Kovačićeve pripovijesti ''Ladanjska sekta i Seoski učitelj.''<br /> <br /> Od 1881. do 1885. godine Kovačić živi i radi u Karlovcu. U Karlovcu je, od značajnijih djela, nastao roman ''Fiškal'', koji je štampan 1882. godine u Senju. Za svog boravka u Karlovcu, Kovačić zbog svoje otvorenosti, odrešitosti i političkog stava zadobio je puno simpatijal, ali isto tako i puno neprijatelja.<br /> Život u Karlovcu ukazao je na puno mana malog grada (zloba, spletke i oportunizam), te mu to daje povod da u književnom radu, u obliku satire, prikaže taj malograđanski život. U Karlovcu nastaju prva poglavlja romana ''Među žabarima'', koja počinje izlaziti u prvom broju pravaškog časopisa ''Balkan''1886. godine.<br /> Iz Karlovca se Kovačić vraća u Zagreb, gdje dobiva mjesto kod advokata dr. Šrama, poznatog političara. Doktorira 1887. godine i počinje pisati svoje najveće djelo'' U registraturi''. Kovačić je tim djelom izazvao oštre komentare Katoličkog lista, čije uredništvo poziva građanstvo da ne čita to &quot;nevaljano i pogubno štivo&quot;. Naime, bilo je i onih koji su ga hvalili upravo zbog slobode prilikom stvaranja ovog djela, a bilo je je i onih koji su mu tu slobodu i zamjerali. Nakon tih zbivanja Kovačić više ništa ne štampa.<br /> Pritisnut nevoljom, traži od Matice Hrvatske predujam za novi roman ''Demagog'', za koji obećaje da će smjerom i načinom pisanja odgovarati očekivanjima tadašnjeg društva. Kovačić ustvari takvo što nikad ne bi mogao napraviti, jer bi to značilo da odustaje od svojih političkih stavova, uvjerenja, jednom rječju da odustaje od sebe.<br /> Odlazi u Glinu, gdje je dobio novu službu. U Glini teško živi. Velika obitelj, zaduživanja, mali prihodi i nemogućnost književnog stvaranja doveli su ga do psihičkog sloma. Zatražio je drugo mjesto za rad, kojim bi makar mogao prehraniti obitelj, no prije nego li je udovoljeno njegovoj molbi, Kovačić umire 10. prosinca 1889. godine u duševnoj bolnici u Stenjevcu. Pokopan je na Mirogoju, a njegov nadgrobni spomenik zaštićen je kao spomenik kulture.<br /> <br /> == Obitelj ==<br /> <br /> [[Datoteka:Kovacic sa suprugom.jpg|200px|mini|left|Ante Kovačić sa suprugom Milkom]]<br /> <br /> Ante Kovačić je 1878. oženio Milku Hajdin, učiteljicu iz Petrinje s kojom je u jedanaest godina dobio petero djece, tri kćeri (Milku, Mariju i Olgu) i dva sina (Zvonimira i Krešimira). Marija i Olga bile su učiteljice, nisu se udavale i nisu imale djece. Sin Zvonimir živio je u Karlovcu i imao je dva sina. Najmalađi Krešimir Kovačić rođen je u Glini 16. travnja 1889. Završio je studij književnosti u Zagrebu, pisao je prozu, humoreske i poeziju, te je radio i kao novinar. Oženi se slikaricom Sonjom Kovačić-Tajčević, ali nisu imali djece. Umro je u Zagrebu 30. lipnja 1960., te je pokopan uz roditelje i sestre Mariju i Olgu.<br /> <br /> <br /> <br /> == Najpoznatija djela ==<br /> <br /> '''Baruničina ljubav''' 1877. u časopisu &quot;Vijenac&quot;, a 1878. kao samostalna knjiga<br /> <br /> '''Smrt babe Čengićkinje''' 1880.<br /> <br /> '''Ladanjska se'''kta 1880. - pripovijetka<br /> <br /> '''Fiškal''' 1882. - roman<br /> <br /> '''Među žabari''' 1886. u časopisu &quot;Balkan&quot;, nedovršen roman<br /> <br /> '''U registraturi''' 1888. u časopisu &quot;Vijenac&quot;, 1911. kao samostalna knjiga (roman)<br /> <br /> <br /> <br /> == U registraturi ==<br /> <br /> Kovačićevo djelo &quot;U registraturi&quot; najznačajniji je hrvatski roman 19. stoljeća.<br /> Prikaz je to prilika i ljudi u Hrvatskoj toga doba, s posebnim osvrtom i simpatijama za hrvatsko selo. U romanu su prikazane društvene i gospodarske promjene nastale razvojem kapitalizma(raslojavanje sela, propadanje aristokracije, itd.).To je slika rađanja &quot;moderne&quot; hrvatske inteligencije, ali i kronologija tragičnog životnog puta darovitoga seoskog djeteta u novonastalim društvenim i političkim okolnostima. Ti odnosi očituju se u: nehumanom stavu feudalne gospode (vlastelina) prema seljaku, načinu života feudalaca, koji se temelji na preljubu, razvratu (pr. sudbina gizdave vile Dorice kao žrtve erotske pohote i pokvarenosti feudalca Mecene), prodoru novih kapitalističkih odnosa na selo, zbog kojih seljak postaje plijenom novog društvenog staleža - zelenaša i trgovaca.Jedino mjerilo vrijednosti postaje novac,bogatstvo (predstavnici tog staleža u romanu su :zelenaš Medonić, Kanonikov sin Miha, koji se ženi Medonićevom kćeri Justom, ne iz ljubavi nego iz interesa).Seljaci napuštaju zemlju i odlaze u grad služiti u gospodskim kućama (prototip takvog pogospođenog seljaka je kumordinar Žorž)Prikaz je to i stvaranja nove inteligencije iz redova seljaka, koja u moralno iskvarenoj sredini ne uspijeva, bez obzira na darovitost, već skončava tragično (poput glavnog junaka Ivice Kičmanovića)<br /> <br /> <br /> U ovom djelu Kovačić nam predočava moral, društvene i obiteljske odnose , psihologiju i suodnos zatvorenih cjelina (selo-grad). Zorno nam oslikava pojave i odnose unutar obitelji: odnos roditelja i djece; međusobne odnose seljaka : prijateljstvo, razmirice, svađe (pr. između Kanonikove i Zgubidanove obitelji); ljubav i ljubavne odnose (pr.između Ivice i Anice, Juste i Mihe, Medonićeve žene i Medonićeva sluge itd.);obiteljske odnose (pr. između Zgubidana i njegove žene, Zgubidana i Ivice, Ivice i Ivičine majke). S puno simpatije Kovačić opisuje život i običaje na selu : svadbe, svečanosti (npr. svadba u domu gazde Medonića, uskrsni ugođaj u Zgubidanovoj kući) itd.Ipak, nije to idealizirana slika sela, vidio je Kovačić sav primitivizam, praznovjerje i neprosvijećenost sela. Nesnalaženje seljaka u novoj gradskoj sredini, njegovo čudno i nespretno ponašanje u gradu opisuje u situacijama :Ivica pozdravlja nepoznate prolaznike na ulici ili scena Zgubidana pred ogledalom u kavani. <br /> Roman U Registraturi na određeni je način i autobiografija Ante Kovačića.<br /> <br /> Ovaj veliki roman započinje &quot;prepirkom&quot; spisa i registara, a nastavlja se kao &quot;raspredanje&quot; glavnog junaka u obliku ispovijesti, kojoj je cilj da kritički razobliči hrvatsko društvo onog vremena.Svojim je britkim perom žigosao pogospođene seljake i pokvarenu gospodu. Izrugivao se svim onim nakaradnim društvenim pojavama koje su dovodile seljake u smiješne i karikaturalne pozicije.To je prije svega svjedočanstvo o mučnom probijanju kroz život jednog seljačića, u čemu nalazimo istinite i ujedno tipične crte iz Kovačićeva životopisa. <br /> Ivica Kičmanović veoma je bistro dijete seoskog &quot;mužikaša&quot; Jožice, zvanog Zgubidan. Na susjednom brijegu žive Mali Kanonik i njegova obitelj, s čijim sinovima, Pericom i Mihom Ivica polazi u školu. Zbog Ivičine bistrine, učitelj i župnik nagovaraju Jožicu da ga pošalju na daljnje školovanje u grad. Isto uspijevaju i ostvariti uz pomoć župnika i Jožičina rođaka Jurića (&quot;Žorža&quot;), koji radi kao sluga kod bogatog &quot;Illusrissimusa&quot;, koji pak pristaje primiti Ivicu na stan i hranu za vrijeme školovanja. Illustrissimus je lik misteriozne prošlosti, izvanbračni sin vlasnika imanja i supruge upravitelja imanja, a prije preseljenja u grad živio je razvratnim životom (silovao je Doricu, suprugu jednog uglednog seljaka).<br /> <br /> Kada je Ivici 20 godina, u Mecenin dom stiže njegova lijepa rođakinja i štićenica Laura, u koju se Ivica strasno zaljubljuje.Laura mu ispripovijeda svoju životnu priču: kako je odrasla u radničkoj obitelji u kojoj je otac pijanac,a brat jednooki grubijan Ferkonja.Nakon očeve smrti,bježeći od Ferkonje, u šumi je naišla na babu Hudu kod koje je provela nekoliko godina, a zatim je došla u grad k Meceni. Nakon što Mecena otkrije Ivičinu i Laurinu ljubav, potjera Ivicu iz svog doma pa se on, upravo za Uskrs vraća kući.<br /> Mecena je na samrti, a Laura trovanjem požuruje njegovu smrt. Iste noći Mecenina kuća izgori u požaru, a Laura s Meceninin novcem dolazi za Ivicom na selo. Među Meceninim novcem, Laura pronalazi dokaze da je ona zapravo Mecenina kći (plod silovanja seljakinje Dorice!), a Ivica odlučuje nastaviti školovanje Laurinim novcem. Po povratku u grad saznaje da je Laura u vezi s Kanonikovim sinom Mihom pa raskida s njom.<br /> U Ivicu je zaljubljena kanonikova kći Anica, koja za njim dolazi u grad i upada u ruke svodnici, od čega je Ivica spašava u posljednji trenutak. Istovremeno se Laura i Miha posvađaju kada ona u jednom njegovom prijatelju otkrije Ferkonju. Ona s Ferkonjom ubije Mihu te kreće u bijeg i stvara odmetničku družinu. Potom ubija i Ferkonju i želi započeti novi život s Ivicom u inozemstvu, ali Ivica se odlučuje vjenčati s Anicom.<br /> Laura sa hajducima upada na samu svadbenu svečanost; Kanonik i Ivičini roditelji pogibaju u tom sukobu, Ivica je ranjen, a Anica oteta i ubijena. Ubrzo potom Laura je uhvaćena, osuđena i smaknuta, a Ivica službuje kao registrator u provinciji. Krajem života odaje se alkoholu, te u trenutku pomračenja uma spaljuje i sebe i registraturu.<br /> <br /> &lt;center&gt;&lt;gallery perrow=&quot;3&quot;&gt;<br /> Datoteka:Pločice u registraturi1.jpg<br /> Datoteka:Pločice u registraturi2.jpg<br /> Datoteka:Pločice u registraturi3.jpg<br /> &lt;/gallery&gt;&lt;/center&gt;<br /> <br /> Keramičke pločice s motivima iz romana ''U registraturi'', postavljene 1995. u Gradskoj knjižnici Ante Kovačića u Zaprešiću.<br /> <br /> (Keramička škola OŠ Ivane Brlić-Mažuranić iz Prigorja Brdovečkog, likovna koncepcija Drago Jančić)<br /> <br /> <br /> <br /> == Dani Ante Kovačića i Susreti ''Ivica Kičmanović'' ==<br /> [[Datoteka:Kicmanovic.jpg|100px|mini|left|]]<br /> <br /> Uz Kovačićev rođendan (06. lipnja) od 1984. održavaju se ''Dani Ante Kovačića'', a njihov glavni dio od 1985. jesu ''Susreti Ivica Kičmanović'', nazvani po glavnom liku Kovačićeva romana &quot;U registraturi&quot;. Prigodom 130-god. Kovačićeva rođenja 1984. godine Zavičajna zbirka zaprešićke Knjižnice priredila je veliku izložbu dokumentirane građe o Kovačiću, a 15. prosinca 1984. održan je i znanstveni skup o Kovačiću. Susreti su organizirani kao završni program literarnog natječaja za djecu i mlade tematski vezani za djetinjstvo i školovanje. Prvi Susreti najboljih literata održani su u Zaprešiću i Mariji Gorici 1985., a održavaju se i danas. Supokrovitelji ovog programa su nakladnici Školska knjiga, Školske novine i Naša djeca.<br /> <br /> <br /> <br /> == Galerija ==<br /> <br /> U Osnovnoj školi Ante Kovačića u Mariji Gorici, dio zidova krase keramičke pločice s motivima rodnog kraja Ante Kovačića, nastale na keramičkoj radionici pod vodstvom likovnog pedagoga Drage Jančića i panoi sa ranim izdanjima Kovačićevih djela.<br /> <br /> &lt;center&gt;&lt;gallery perrow=&quot;6&quot;&gt;<br /> Datoteka:Pločice4.jpg<br /> Datoteka:Pločice1.jpg<br /> Datoteka:Pločice2.jpg<br /> Datoteka:Pločice3.jpg<br /> Datoteka:Pločice5.jpg<br /> Datoteka:Pločice6.jpg<br /> Datoteka:Pločice8.jpg<br /> Datoteka:Pločice9.jpg<br /> Datoteka:Pločice10.jpg<br /> Datoteka:Pano1.jpg<br /> Datoteka:Rana izdanja2.jpg<br /> Datoteka:Rana izdanja3.jpg<br /> &lt;/gallery&gt;&lt;/center&gt;<br /> <br /> <br /> <br /> == Literatura ==<br /> <br /> *Ante Kovačić. // Hrvatska književna enciklopedija. Zagreb : Leksikografski zavod Miroslav Krleža,2010.Sv.2.<br /> <br /> *Ante Kovačić. // Hrvatska književna enciklopedija. Zagreb : Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2010.<br /> <br /> *Kovačić,A. Djetinjstvo Ivice Kičmanovića. Zagreb : Školska knjiga, 1989.<br /> <br /> *Kovačić,A. Izabrana djela. Zagreb : Dom i svijet, 2004.<br /> <br /> *Kovačić,A. Djela hrvatskih pisaca. Zagreb : Zora, 1950.1.<br /> <br /> *Laljak,S. Neobjavljeni rukopisi i dokumenti Ante Kovačića. // Zaprešićki godišnjak 1999 za grad Zaprešić i općine Brdovec, Bistra, Dubravica, Luka, Marija Gorica i Pušća / uredio Stjepan Laljakrešić : Matica hrvatska Zaprešić, 1994. Str. 141-150. <br /> <br /> *Ogrizović,M. Hrvatski pripovjedači. Zagreb : Društvo hrvatskih srednjoškolskih profesora, 1926.</div> Sat, 01 Jun 2013 07:50:49 GMT Osibmazuranic http://www.wiki-dveri.info/wiki/Razgovor:Ante_Kova%C4%8Di%C4%87 http://www.wiki-dveri.info/wiki/Ante_Kova%C4%8Di%C4%87 <p>Osibmazuranic:&#32;/* Književni rad, društveno i političko djelovanje */</p> <hr /> <div>Oplaznik u Mariji Gorici, 6. lipnja 1854. - Zagreb, 10. prosinca 1889. - hrvatski romanopisac, novelist i pjesnik<br /> <br /> <br /> == Djetinjstvo i školovanje ==<br /> <br /> [[Datoteka:Kovačić.jpg|200px|mini|left|Ante Kovačić]]<br /> <br /> <br /> Hrvatski književnik Ante Kovačić rodio se 6.lipnja 1854. u selu Celine (pokraj Marije Gorice),a krstio ga je istog dana župnik Ivan Zodić. U matičnu knjigu dječak je upisan kao nezakonito dijete pod imenom Antun, a u rubrici roditelja upisana je samo majka Anka Vugrinc. Kovačićeva majka bila je sluškinja na župnom dvoru u Mariji Gorici, a kada je trebala roditi, župnik ju je smjestio u Celine, u lugarnicu baruna Raucha, posjednika iz Lužnice kod Zaprešića. Kovačićeva majka, udala se dva mjeseca nakon rođenja sina za Ivana Kovačića, koji je priznao Antu. Kada je dovoljno porastao za školu, njegovi roditelji kupuju kuću u Oplazniku, na koju je 1954. godine postavljena spomen ploča. Pučku školu polazio je u Mariji Gorici te je bio jedan od najbistrijih đaka. U školi se isticao marljivim radom i lijepim pismenim i usmenim izražavanjem. Nakon završene osnovne škole, Ante ostaje jednu godinu kod kuće, jer otac nema sredstava da ga pošalje na daljnje školovanje u grad. Uz pomoć zagrebačkog kanonika Tome Gajdeka, u jesen 1862. Ante odlazi u Zagreb i nastavlja školovanje. Prve dvije godine školovanja stanuje kod Gajdeka, a zatim se seli k franjevcima na Kaptol, gdje je boravio godinu dana. Od četvrtog do šestog razreda gimnazije stanuje privatno izdržavajući se davanjem poduka slabijim učenicima. Neimaština i težak život prisilili su ga da pođe u sjemenište, gdje se školovao dvije godine. Nakon polaganje mature, Ante Kovačić napušta sjemenište jer ne osjeća poziv za svećeničko zvanje.<br /> Književnim radom počeo se baviti vrlo rano, u petom razredu gimnazije objavljuje svoju prvu pjesmu ''Elegija''(1873.) U višim razredima gimnazije počinje učiti ruski jezik, pod utjecajem slavenski orjentiranih profesora i književnika. <br /> Nakon napuštanja sjemeništa, Ante Kovačić je opet prepušten sam sebi. Njegov otac, razočaran Antinom činom, odlučuje da Antu više neće materijalno pomagati.<br /> <br /> <br /> == Studentski dani ==<br /> <br /> Pravo upisuje na Sveučilištu u Zagrebu 1876. godine. Da bi osigurao sredstva za daljnje školovanje, službaovao je u jednoj advokatskoj kancelariji za vrlo skroman honorar od kojeg je jedva preživljavao. Dio dana provodio bi u kancelariji, a ostalo vrijeme koristio je za pisanje i studiranje. ''Hrvatski dom'', društvo koje je tada bilo centar omladinskog kulturnog i političkog života, vrlo je zanimalo Kovačića. Bio je aktivan u svim studentskim priredbama i drugim aktivnostima. U ljeto 1877. godine upoznaje učenicu učiteljske škole Milku Hajdin, svoju buduću ženu. Nakon diplome 1878. ženi se Milkom, s kojom će imati petoro djece. Pripovijst ''Baruničina ljubav''(Vijenac 1877.) posvećuje svojoj ženi.<br /> <br /> <br /> <br /> == Književni rad, društveno i političko djelovanje ==<br /> <br /> [[Datoteka:spomenik Kovcicu.jpg|200px|mini|left|Spomenik Anti Kovačiću u Mariji Gorici(rad. hrv. kipara i slikara Vanje Raduša)]]<br /> <br /> [[Datoteka:Spomenik knjiznica.jpg|200px|mini|left|Spomenik ispred knjižnice &quot;Ante Kovačić&quot; u Zaprešiću (rad hrv. kipara i slikara Jure Žaje)]]<br /> <br /> <br /> Prvih godina svog književnog rada Kovačić redovito objavljuje u Vijencu svoje pripovijesti. Vijenac je tada uređivao August Šenoa, koji je vrlo cijenio Kovačića i njegova djela. Dobri odnosi pokvarili su se kada je August Šenoa otvoreno simpatizirao narodnjake na skupštinama ''Hrvatskog doma'', a osujećivao sve namjere članova pravaša. Ante Kovačić osjećao se vatrenim pravašem te je i bio prijatelj Ante Starčevića. Sa svojim istomišljenicima pokreće 1880. godine almanah ''Hrvatska''. Iste godine u almanahu izlaze Kovačićeve pripovijesti ''Ladanjska sekta i Seoski učitelj.''<br /> <br /> Od 1881. do 1885. godine Kovačić živi i radi u Karlovcu. U Karlovcu je, od značajnijih djela, nastao roman ''Fiškal'', koji je štampan 1882. godine u Senju. Za svog boravka u Karlovcu, Kovačić zbog svoje otvorenosti, odrešitosti i političkog stava zadobio je puno simpatijal, ali isto tako i puno neprijatelja.<br /> Život u Karlovcu ukazao je na puno mana malog grada (zloba, spletke i oportunizam), te mu to daje povod da u književnom radu, u obliku satire, prikaže taj malograđanski život. U Karlovcu nastaju prva poglavlja romana ''Među žabarima'', koja počinje izlaziti u prvom broju pravaškog časopisa ''Balkan''1886. godine.<br /> Iz Karlovca se Kovačić vraća u Zagreb, gdje dobiva mjesto kod advokata dr. Šrama, poznatog političara. Doktorira 1887. godine i počinje pisati svoje najveće djelo'' U registraturi''. Kovačić je tim djelom izazvao oštre komentare Katoličkog lista, čije uredništvo poziva građanstvo da ne čita to &quot;nevaljano i pogubno štivo&quot;. Naime, bilo je i onih koji su ga hvalili upravo zbog slobode prilikom stvaranja ovog djela, a bilo je je i onih koji su mu tu slobodu i zamjerali. Nakon tih zbivanja Kovačić više ništa ne štampa.<br /> Pritisnut nevoljom, traži od Matice Hrvatske predujam za novi roman ''Demagog'', za koji obećaje da će smjerom i načinom pisanja odgovarati očekivanjima tadašnjeg društva. Kovačić ustvari takvo što nikad ne bi mogao napraviti, jer bi to značilo da odustaje od svojih političkih stavova, uvjerenja, jednom rječju da odustaje od sebe.<br /> Odlazi u Glinu, gdje je dobio novu službu. U Glini teško živi. Velika obitelj, zaduživanja, mali prihodi i nemogućnost književnog stvaranja doveli su ga do psihičkog sloma. Zatražio je drugo mjesto za rad, kojim bi makar mogao prehraniti obitelj, no prije nego li je udovoljeno njegovoj molbi, Kovačić umire 10. prosinca 1889. godine u duševnoj bolnici u Stenjevcu. Pokopan je na Mirogoju, a njegov nadgrobni spomenik zaštićen je kao spomenik kulture.<br /> <br /> == Obitelj ==<br /> <br /> [[Datoteka:Kovacic sa suprugom.jpg|200px|mini|left|Ante Kovačić sa suprugom Milkom]]<br /> <br /> Ante Kovačić je 1878. oženio Milku Hajdin, učiteljicu iz Petrinje s kojom je u jedanaest godina dobio petero djece, tri kćeri (Milku, Mariju i Olgu) i dva sina (Zvonimira i Krešimira). Marija i Olga bile su učiteljice, nisu se udavale i nisu imale djece. Sin Zvonimir živio je u Karlovcu i imao je dva sina. Najmalađi Krešimir Kovačić rođen je u Glini 16. travnja 1889. Završio je studij književnosti u Zagrebu, pisao je prozu, humoreske i poeziju, te je radio i kao novinar. Oženi se slikaricom Sonjom Kovačić-Tajčević, ali nisu imali djece. Umro je u Zagrebu 30. lipnja 1960., te je pokopan uz roditelje i sestre Mariju i Olgu.<br /> <br /> <br /> <br /> == Najpoznatija djela ==<br /> <br /> '''Baruničina ljubav''' 1877. u časopisu &quot;Vijenac&quot;, a 1878. kao samostalna knjiga<br /> <br /> '''Smrt babe Čengićkinje''' 1880.<br /> <br /> '''Ladanjska se'''kta 1880. - pripovijetka<br /> <br /> '''Fiškal''' 1882. - roman<br /> <br /> '''Među žabari''' 1886. u časopisu &quot;Balkan&quot;, nedovršen roman<br /> <br /> '''U registraturi''' 1888. u časopisu &quot;Vijenac&quot;, 1911. kao samostalna knjiga (roman)<br /> <br /> <br /> <br /> == U registraturi ==<br /> <br /> Kovačićevo djelo &quot;U registraturi&quot; najznačajniji je hrvatski roman 19. stoljeća.<br /> Prikaz je to prilika i ljudi u Hrvatskoj toga doba, s posebnim osvrtom i simpatijama za hrvatsko selo. U romanu su prikazane društvene i gospodarske promjene nastale razvojem kapitalizma(raslojavanje sela, propadanje aristokracije, itd.).To je slika rađanja &quot;moderne&quot; hrvatske inteligencije, ali i kronologija tragičnog životnog puta darovitoga seoskog djeteta u novonastalim društvenim i političkim okolnostima. Ti odnosi očituju se u: nehumanom stavu feudalne gospode (vlastelina) prema seljaku, načinu života feudalaca, koji se temelji na preljubu, razvratu (pr. sudbina gizdave vile Dorice kao žrtve erotske pohote i pokvarenosti feudalca Mecene), prodoru novih kapitalističkih odnosa na selo, zbog kojih seljak postaje plijenom novog društvenog staleža - zelenaša i trgovaca.Jedino mjerilo vrijednosti postaje novac,bogatstvo (predstavnici tog staleža u romanu su :zelenaš Medonić, Kanonikov sin Miha, koji se ženi Medonićevom kćeri Justom, ne iz ljubavi nego iz interesa).Seljaci napuštaju zemlju i odlaze u grad služiti u gospodskim kućama (prototip takvog pogospođenog seljaka je kumordinar Žorž)Prikaz je to i stvaranja nove inteligencije iz redova seljaka, koja u moralno iskvarenoj sredini ne uspijeva, bez obzira na darovitost, već skončava tragično (poput glavnog junaka Ivice Kičmanovića)<br /> <br /> <br /> U ovom djelu Kovačić nam predočava moral, društvene i obiteljske odnose , psihologiju i suodnos zatvorenih cjelina (selo-grad). Zorno nam oslikava pojave i odnose unutar obitelji: odnos roditelja i djece; međusobne odnose seljaka : prijateljstvo, razmirice, svađe (pr. između Kanonikove i Zgubidanove obitelji); ljubav i ljubavne odnose (pr.između Ivice i Anice, Juste i Mihe, Medonićeve žene i Medonićeva sluge itd.);obiteljske odnose (pr. između Zgubidana i njegove žene, Zgubidana i Ivice, Ivice i Ivičine majke). S puno simpatije Kovačić opisuje život i običaje na selu : svadbe, svečanosti (npr. svadba u domu gazde Medonića, uskrsni ugođaj u Zgubidanovoj kući) itd.Ipak, nije to idealizirana slika sela, vidio je Kovačić sav primitivizam, praznovjerje i neprosvijećenost sela. Nesnalaženje seljaka u novoj gradskoj sredini, njegovo čudno i nespretno ponašanje u gradu opisuje u situacijama :Ivica pozdravlja nepoznate prolaznike na ulici ili scena Zgubidana pred ogledalom u kavani. <br /> Roman U Registraturi na određeni je način i autobiografija Ante Kovačića.<br /> <br /> Ovaj veliki roman započinje &quot;prepirkom&quot; spisa i registara, a nastavlja se kao &quot;raspredanje&quot; glavnog junaka u obliku ispovijesti, kojoj je cilj da kritički razobliči hrvatsko društvo onog vremena.Svojim je britkim perom žigosao pogospođene seljake i pokvarenu gospodu. Izrugivao se svim onim nakaradnim društvenim pojavama koje su dovodile seljake u smiješne i karikaturalne pozicije.To je prije svega svjedočanstvo o mučnom probijanju kroz život jednog seljačića, u čemu nalazimo istinite i ujedno tipične crte iz Kovačićeva životopisa. <br /> Ivica Kičmanović veoma je bistro dijete seoskog &quot;mužikaša&quot; Jožice, zvanog Zgubidan. Na susjednom brijegu žive Mali Kanonik i njegova obitelj, s čijim sinovima, Pericom i Mihom Ivica polazi u školu. Zbog Ivičine bistrine, učitelj i župnik nagovaraju Jožicu da ga pošalju na daljnje školovanje u grad. Isto uspijevaju i ostvariti uz pomoć župnika i Jožičina rođaka Jurića (&quot;Žorža&quot;), koji radi kao sluga kod bogatog &quot;Illusrissimusa&quot;, koji pak pristaje primiti Ivicu na stan i hranu za vrijeme školovanja. Illustrissimus je lik misteriozne prošlosti, izvanbračni sin vlasnika imanja i supruge upravitelja imanja, a prije preseljenja u grad živio je razvratnim životom (silovao je Doricu, suprugu jednog uglednog seljaka).<br /> <br /> Kada je Ivici 20 godina, u Mecenin dom stiže njegova lijepa rođakinja i štićenica Laura, u koju se Ivica strasno zaljubljuje.Laura mu ispripovijeda svoju životnu priču: kako je odrasla u radničkoj obitelji u kojoj je otac pijanac,a brat jednooki grubijan Ferkonja.Nakon očeve smrti,bježeći od Ferkonje, u šumi je naišla na babu Hudu kod koje je provela nekoliko godina, a zatim je došla u grad k Meceni. Nakon što Mecena otkrije Ivičinu i Laurinu ljubav, potjera Ivicu iz svog doma pa se on, upravo za Uskrs vraća kući.<br /> Mecena je na samrti, a Laura trovanjem požuruje njegovu smrt. Iste noći Mecenina kuća izgori u požaru, a Laura s Meceninin novcem dolazi za Ivicom na selo. Među Meceninim novcem, Laura pronalazi dokaze da je ona zapravo Mecenina kći (plod silovanja seljakinje Dorice!), a Ivica odlučuje nastaviti školovanje Laurinim novcem. Po povratku u grad saznaje da je Laura u vezi s Kanonikovim sinom Mihom pa raskida s njom.<br /> U Ivicu je zaljubljena kanonikova kći Anica, koja za njim dolazi u grad i upada u ruke svodnici, od čega je Ivica spašava u posljednji trenutak. Istovremeno se Laura i Miha posvađaju kada ona u jednom njegovom prijatelju otkrije Ferkonju. Ona s Ferkonjom ubije Mihu te kreće u bijeg i stvara odmetničku družinu. Potom ubija i Ferkonju i želi započeti novi život s Ivicom u inozemstvu, ali Ivica se odlučuje vjenčati s Anicom.<br /> Laura sa hajducima upada na samu svadbenu svečanost; Kanonik i Ivičini roditelji pogibaju u tom sukobu, Ivica je ranjen, a Anica oteta i ubijena. Ubrzo potom Laura je uhvaćena, osuđena i smaknuta, a Ivica službuje kao registrator u provinciji. Krajem života odaje se alkoholu, te u trenutku pomračenja uma spaljuje i sebe i registraturu.<br /> <br /> &lt;center&gt;&lt;gallery perrow=&quot;3&quot;&gt;<br /> Datoteka:Pločice u registraturi1.jpg<br /> Datoteka:Pločice u registraturi2.jpg<br /> Datoteka:Pločice u registraturi3.jpg<br /> &lt;/gallery&gt;&lt;/center&gt;<br /> <br /> Keramičke pločice s motivima iz romana ''U registraturi'', postavljene 1995. u Gradskoj knjižnici Ante Kovačića u Zaprešiću.<br /> <br /> (Keramička škola OŠ Ivane Brlić-Mažuranić iz Prigorja Brdovečkog, likovna koncepcija Drago Jančić)<br /> <br /> <br /> <br /> == Dani Ante Kovačića i Susreti ''Ivica Kičmanović'' ==<br /> [[Datoteka:Kicmanovic.jpg|100px|mini|left|]]<br /> <br /> Uz Kovačićev rođendan (06. lipnja) od 1984. održavaju se ''Dani Ante Kovačića'', a njihov glavni dio od 1985. jesu ''Susreti Ivica Kičmanović'', nazvani po glavnom liku Kovačićeva romana &quot;U registraturi&quot;. Prigodom 130-god. Kovačićeva rođenja 1984. godine Zavičajna zbirka zaprešićke Knjižnice priredila je veliku izložbu dokumentirane građe o Kovačiću, a 15. prosinca 1984. održan je i znanstveni skup o Kovačiću. Susreti su organizirani kao završni program literarnog natječaja za djecu i mlade tematski vezani za djetinjstvo i školovanje. Prvi Susreti najboljih literata održani su u Zaprešiću i Mariji Gorici 1985., a održavaju se i danas. Supokrovitelji ovog programa su nakladnici Školska knjiga, Školske novine i Naša djeca.<br /> <br /> <br /> <br /> == Galerija ==<br /> <br /> U Osnovnoj školi Ante Kovačića u Mariji Gorici, dio zidova krase keramičke pločice s motivima rodnog kraja Ante Kovačića, nastale na keramičkoj radionici pod vodstvom likovnog pedagoga Drage Jančića i panoi sa ranim izdanjima Kovačićevih djela.<br /> <br /> &lt;center&gt;&lt;gallery perrow=&quot;6&quot;&gt;<br /> Datoteka:Pločice4.jpg<br /> Datoteka:Pločice1.jpg<br /> Datoteka:Pločice2.jpg<br /> Datoteka:Pločice3.jpg<br /> Datoteka:Pločice5.jpg<br /> Datoteka:Pločice6.jpg<br /> Datoteka:Pločice8.jpg<br /> Datoteka:Pločice9.jpg<br /> Datoteka:Pločice10.jpg<br /> Datoteka:Pano1.jpg<br /> Datoteka:Rana izdanja2.jpg<br /> Datoteka:Rana izdanja3.jpg<br /> &lt;/gallery&gt;&lt;/center&gt;<br /> <br /> <br /> <br /> == Literatura ==<br /> <br /> *Ante Kovačić. // Hrvatska književna enciklopedija. Zagreb : Leksikografski zavod Miroslav Krleža,2010.Sv.2.<br /> <br /> *Ante Kovačić. // Hrvatska književna enciklopedija. Zagreb : Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2010.<br /> <br /> *Kovačić,A. Djetinjstvo Ivice Kičmanovića. Zagreb : Školska knjiga, 1989.<br /> <br /> *Kovačić,A. Izabrana djela. Zagreb : Dom i svijet, 2004.<br /> <br /> *Kovačić,A. Djela hrvatskih pisaca. Zagreb : Zora, 1950.1.<br /> <br /> *Laljak,S. Neobjavljeni rukopisi i dokumenti Ante Kovačića. // Zaprešićki godišnjak 1999 za grad Zaprešić i općine Brdovec, Bistra, Dubravica, Luka, Marija Gorica i Pušća / uredio Stjepan Laljakrešić : Matica hrvatska Zaprešić, 1994. Str. 141-150. <br /> <br /> *Ogrizović,M. Hrvatski pripovjedači. Zagreb : Društvo hrvatskih srednjoškolskih profesora, 1926.</div> Sat, 01 Jun 2013 07:50:34 GMT Osibmazuranic http://www.wiki-dveri.info/wiki/Razgovor:Ante_Kova%C4%8Di%C4%87 http://www.wiki-dveri.info/wiki/Ante_Kova%C4%8Di%C4%87 <p>Osibmazuranic:&#32;/* Književni rad, društveno i političko djelovanje */</p> <hr /> <div>Oplaznik u Mariji Gorici, 6. lipnja 1854. - Zagreb, 10. prosinca 1889. - hrvatski romanopisac, novelist i pjesnik<br /> <br /> <br /> == Djetinjstvo i školovanje ==<br /> <br /> [[Datoteka:Kovačić.jpg|200px|mini|left|Ante Kovačić]]<br /> <br /> <br /> Hrvatski književnik Ante Kovačić rodio se 6.lipnja 1854. u selu Celine (pokraj Marije Gorice),a krstio ga je istog dana župnik Ivan Zodić. U matičnu knjigu dječak je upisan kao nezakonito dijete pod imenom Antun, a u rubrici roditelja upisana je samo majka Anka Vugrinc. Kovačićeva majka bila je sluškinja na župnom dvoru u Mariji Gorici, a kada je trebala roditi, župnik ju je smjestio u Celine, u lugarnicu baruna Raucha, posjednika iz Lužnice kod Zaprešića. Kovačićeva majka, udala se dva mjeseca nakon rođenja sina za Ivana Kovačića, koji je priznao Antu. Kada je dovoljno porastao za školu, njegovi roditelji kupuju kuću u Oplazniku, na koju je 1954. godine postavljena spomen ploča. Pučku školu polazio je u Mariji Gorici te je bio jedan od najbistrijih đaka. U školi se isticao marljivim radom i lijepim pismenim i usmenim izražavanjem. Nakon završene osnovne škole, Ante ostaje jednu godinu kod kuće, jer otac nema sredstava da ga pošalje na daljnje školovanje u grad. Uz pomoć zagrebačkog kanonika Tome Gajdeka, u jesen 1862. Ante odlazi u Zagreb i nastavlja školovanje. Prve dvije godine školovanja stanuje kod Gajdeka, a zatim se seli k franjevcima na Kaptol, gdje je boravio godinu dana. Od četvrtog do šestog razreda gimnazije stanuje privatno izdržavajući se davanjem poduka slabijim učenicima. Neimaština i težak život prisilili su ga da pođe u sjemenište, gdje se školovao dvije godine. Nakon polaganje mature, Ante Kovačić napušta sjemenište jer ne osjeća poziv za svećeničko zvanje.<br /> Književnim radom počeo se baviti vrlo rano, u petom razredu gimnazije objavljuje svoju prvu pjesmu ''Elegija''(1873.) U višim razredima gimnazije počinje učiti ruski jezik, pod utjecajem slavenski orjentiranih profesora i književnika. <br /> Nakon napuštanja sjemeništa, Ante Kovačić je opet prepušten sam sebi. Njegov otac, razočaran Antinom činom, odlučuje da Antu više neće materijalno pomagati.<br /> <br /> <br /> == Studentski dani ==<br /> <br /> Pravo upisuje na Sveučilištu u Zagrebu 1876. godine. Da bi osigurao sredstva za daljnje školovanje, službaovao je u jednoj advokatskoj kancelariji za vrlo skroman honorar od kojeg je jedva preživljavao. Dio dana provodio bi u kancelariji, a ostalo vrijeme koristio je za pisanje i studiranje. ''Hrvatski dom'', društvo koje je tada bilo centar omladinskog kulturnog i političkog života, vrlo je zanimalo Kovačića. Bio je aktivan u svim studentskim priredbama i drugim aktivnostima. U ljeto 1877. godine upoznaje učenicu učiteljske škole Milku Hajdin, svoju buduću ženu. Nakon diplome 1878. ženi se Milkom, s kojom će imati petoro djece. Pripovijst ''Baruničina ljubav''(Vijenac 1877.) posvećuje svojoj ženi.<br /> <br /> <br /> <br /> == Književni rad, društveno i političko djelovanje ==<br /> <br /> [[Datoteka:spomenik Kovcicu.jpg|200px|mini|left|Spomenik Anti Kovačiću u Mariji Gorici]]<br /> <br /> [[Datoteka:Spomenik knjiznica.jpg|200px|mini|left|Spomenik ispred knjižnice &quot;Ante Kovačić&quot; u Zaprešiću (rad hrv. kipara i slikara Jure Žaje)]]<br /> <br /> <br /> Prvih godina svog književnog rada Kovačić redovito objavljuje u Vijencu svoje pripovijesti. Vijenac je tada uređivao August Šenoa, koji je vrlo cijenio Kovačića i njegova djela. Dobri odnosi pokvarili su se kada je August Šenoa otvoreno simpatizirao narodnjake na skupštinama ''Hrvatskog doma'', a osujećivao sve namjere članova pravaša. Ante Kovačić osjećao se vatrenim pravašem te je i bio prijatelj Ante Starčevića. Sa svojim istomišljenicima pokreće 1880. godine almanah ''Hrvatska''. Iste godine u almanahu izlaze Kovačićeve pripovijesti ''Ladanjska sekta i Seoski učitelj.''<br /> <br /> Od 1881. do 1885. godine Kovačić živi i radi u Karlovcu. U Karlovcu je, od značajnijih djela, nastao roman ''Fiškal'', koji je štampan 1882. godine u Senju. Za svog boravka u Karlovcu, Kovačić zbog svoje otvorenosti, odrešitosti i političkog stava zadobio je puno simpatijal, ali isto tako i puno neprijatelja.<br /> Život u Karlovcu ukazao je na puno mana malog grada (zloba, spletke i oportunizam), te mu to daje povod da u književnom radu, u obliku satire, prikaže taj malograđanski život. U Karlovcu nastaju prva poglavlja romana ''Među žabarima'', koja počinje izlaziti u prvom broju pravaškog časopisa ''Balkan''1886. godine.<br /> Iz Karlovca se Kovačić vraća u Zagreb, gdje dobiva mjesto kod advokata dr. Šrama, poznatog političara. Doktorira 1887. godine i počinje pisati svoje najveće djelo'' U registraturi''. Kovačić je tim djelom izazvao oštre komentare Katoličkog lista, čije uredništvo poziva građanstvo da ne čita to &quot;nevaljano i pogubno štivo&quot;. Naime, bilo je i onih koji su ga hvalili upravo zbog slobode prilikom stvaranja ovog djela, a bilo je je i onih koji su mu tu slobodu i zamjerali. Nakon tih zbivanja Kovačić više ništa ne štampa.<br /> Pritisnut nevoljom, traži od Matice Hrvatske predujam za novi roman ''Demagog'', za koji obećaje da će smjerom i načinom pisanja odgovarati očekivanjima tadašnjeg društva. Kovačić ustvari takvo što nikad ne bi mogao napraviti, jer bi to značilo da odustaje od svojih političkih stavova, uvjerenja, jednom rječju da odustaje od sebe.<br /> Odlazi u Glinu, gdje je dobio novu službu. U Glini teško živi. Velika obitelj, zaduživanja, mali prihodi i nemogućnost književnog stvaranja doveli su ga do psihičkog sloma. Zatražio je drugo mjesto za rad, kojim bi makar mogao prehraniti obitelj, no prije nego li je udovoljeno njegovoj molbi, Kovačić umire 10. prosinca 1889. godine u duševnoj bolnici u Stenjevcu. Pokopan je na Mirogoju, a njegov nadgrobni spomenik zaštićen je kao spomenik kulture.<br /> <br /> == Obitelj ==<br /> <br /> [[Datoteka:Kovacic sa suprugom.jpg|200px|mini|left|Ante Kovačić sa suprugom Milkom]]<br /> <br /> Ante Kovačić je 1878. oženio Milku Hajdin, učiteljicu iz Petrinje s kojom je u jedanaest godina dobio petero djece, tri kćeri (Milku, Mariju i Olgu) i dva sina (Zvonimira i Krešimira). Marija i Olga bile su učiteljice, nisu se udavale i nisu imale djece. Sin Zvonimir živio je u Karlovcu i imao je dva sina. Najmalađi Krešimir Kovačić rođen je u Glini 16. travnja 1889. Završio je studij književnosti u Zagrebu, pisao je prozu, humoreske i poeziju, te je radio i kao novinar. Oženi se slikaricom Sonjom Kovačić-Tajčević, ali nisu imali djece. Umro je u Zagrebu 30. lipnja 1960., te je pokopan uz roditelje i sestre Mariju i Olgu.<br /> <br /> <br /> <br /> == Najpoznatija djela ==<br /> <br /> '''Baruničina ljubav''' 1877. u časopisu &quot;Vijenac&quot;, a 1878. kao samostalna knjiga<br /> <br /> '''Smrt babe Čengićkinje''' 1880.<br /> <br /> '''Ladanjska se'''kta 1880. - pripovijetka<br /> <br /> '''Fiškal''' 1882. - roman<br /> <br /> '''Među žabari''' 1886. u časopisu &quot;Balkan&quot;, nedovršen roman<br /> <br /> '''U registraturi''' 1888. u časopisu &quot;Vijenac&quot;, 1911. kao samostalna knjiga (roman)<br /> <br /> <br /> <br /> == U registraturi ==<br /> <br /> Kovačićevo djelo &quot;U registraturi&quot; najznačajniji je hrvatski roman 19. stoljeća.<br /> Prikaz je to prilika i ljudi u Hrvatskoj toga doba, s posebnim osvrtom i simpatijama za hrvatsko selo. U romanu su prikazane društvene i gospodarske promjene nastale razvojem kapitalizma(raslojavanje sela, propadanje aristokracije, itd.).To je slika rađanja &quot;moderne&quot; hrvatske inteligencije, ali i kronologija tragičnog životnog puta darovitoga seoskog djeteta u novonastalim društvenim i političkim okolnostima. Ti odnosi očituju se u: nehumanom stavu feudalne gospode (vlastelina) prema seljaku, načinu života feudalaca, koji se temelji na preljubu, razvratu (pr. sudbina gizdave vile Dorice kao žrtve erotske pohote i pokvarenosti feudalca Mecene), prodoru novih kapitalističkih odnosa na selo, zbog kojih seljak postaje plijenom novog društvenog staleža - zelenaša i trgovaca.Jedino mjerilo vrijednosti postaje novac,bogatstvo (predstavnici tog staleža u romanu su :zelenaš Medonić, Kanonikov sin Miha, koji se ženi Medonićevom kćeri Justom, ne iz ljubavi nego iz interesa).Seljaci napuštaju zemlju i odlaze u grad služiti u gospodskim kućama (prototip takvog pogospođenog seljaka je kumordinar Žorž)Prikaz je to i stvaranja nove inteligencije iz redova seljaka, koja u moralno iskvarenoj sredini ne uspijeva, bez obzira na darovitost, već skončava tragično (poput glavnog junaka Ivice Kičmanovića)<br /> <br /> <br /> U ovom djelu Kovačić nam predočava moral, društvene i obiteljske odnose , psihologiju i suodnos zatvorenih cjelina (selo-grad). Zorno nam oslikava pojave i odnose unutar obitelji: odnos roditelja i djece; međusobne odnose seljaka : prijateljstvo, razmirice, svađe (pr. između Kanonikove i Zgubidanove obitelji); ljubav i ljubavne odnose (pr.između Ivice i Anice, Juste i Mihe, Medonićeve žene i Medonićeva sluge itd.);obiteljske odnose (pr. između Zgubidana i njegove žene, Zgubidana i Ivice, Ivice i Ivičine majke). S puno simpatije Kovačić opisuje život i običaje na selu : svadbe, svečanosti (npr. svadba u domu gazde Medonića, uskrsni ugođaj u Zgubidanovoj kući) itd.Ipak, nije to idealizirana slika sela, vidio je Kovačić sav primitivizam, praznovjerje i neprosvijećenost sela. Nesnalaženje seljaka u novoj gradskoj sredini, njegovo čudno i nespretno ponašanje u gradu opisuje u situacijama :Ivica pozdravlja nepoznate prolaznike na ulici ili scena Zgubidana pred ogledalom u kavani. <br /> Roman U Registraturi na određeni je način i autobiografija Ante Kovačića.<br /> <br /> Ovaj veliki roman započinje &quot;prepirkom&quot; spisa i registara, a nastavlja se kao &quot;raspredanje&quot; glavnog junaka u obliku ispovijesti, kojoj je cilj da kritički razobliči hrvatsko društvo onog vremena.Svojim je britkim perom žigosao pogospođene seljake i pokvarenu gospodu. Izrugivao se svim onim nakaradnim društvenim pojavama koje su dovodile seljake u smiješne i karikaturalne pozicije.To je prije svega svjedočanstvo o mučnom probijanju kroz život jednog seljačića, u čemu nalazimo istinite i ujedno tipične crte iz Kovačićeva životopisa. <br /> Ivica Kičmanović veoma je bistro dijete seoskog &quot;mužikaša&quot; Jožice, zvanog Zgubidan. Na susjednom brijegu žive Mali Kanonik i njegova obitelj, s čijim sinovima, Pericom i Mihom Ivica polazi u školu. Zbog Ivičine bistrine, učitelj i župnik nagovaraju Jožicu da ga pošalju na daljnje školovanje u grad. Isto uspijevaju i ostvariti uz pomoć župnika i Jožičina rođaka Jurića (&quot;Žorža&quot;), koji radi kao sluga kod bogatog &quot;Illusrissimusa&quot;, koji pak pristaje primiti Ivicu na stan i hranu za vrijeme školovanja. Illustrissimus je lik misteriozne prošlosti, izvanbračni sin vlasnika imanja i supruge upravitelja imanja, a prije preseljenja u grad živio je razvratnim životom (silovao je Doricu, suprugu jednog uglednog seljaka).<br /> <br /> Kada je Ivici 20 godina, u Mecenin dom stiže njegova lijepa rođakinja i štićenica Laura, u koju se Ivica strasno zaljubljuje.Laura mu ispripovijeda svoju životnu priču: kako je odrasla u radničkoj obitelji u kojoj je otac pijanac,a brat jednooki grubijan Ferkonja.Nakon očeve smrti,bježeći od Ferkonje, u šumi je naišla na babu Hudu kod koje je provela nekoliko godina, a zatim je došla u grad k Meceni. Nakon što Mecena otkrije Ivičinu i Laurinu ljubav, potjera Ivicu iz svog doma pa se on, upravo za Uskrs vraća kući.<br /> Mecena je na samrti, a Laura trovanjem požuruje njegovu smrt. Iste noći Mecenina kuća izgori u požaru, a Laura s Meceninin novcem dolazi za Ivicom na selo. Među Meceninim novcem, Laura pronalazi dokaze da je ona zapravo Mecenina kći (plod silovanja seljakinje Dorice!), a Ivica odlučuje nastaviti školovanje Laurinim novcem. Po povratku u grad saznaje da je Laura u vezi s Kanonikovim sinom Mihom pa raskida s njom.<br /> U Ivicu je zaljubljena kanonikova kći Anica, koja za njim dolazi u grad i upada u ruke svodnici, od čega je Ivica spašava u posljednji trenutak. Istovremeno se Laura i Miha posvađaju kada ona u jednom njegovom prijatelju otkrije Ferkonju. Ona s Ferkonjom ubije Mihu te kreće u bijeg i stvara odmetničku družinu. Potom ubija i Ferkonju i želi započeti novi život s Ivicom u inozemstvu, ali Ivica se odlučuje vjenčati s Anicom.<br /> Laura sa hajducima upada na samu svadbenu svečanost; Kanonik i Ivičini roditelji pogibaju u tom sukobu, Ivica je ranjen, a Anica oteta i ubijena. Ubrzo potom Laura je uhvaćena, osuđena i smaknuta, a Ivica službuje kao registrator u provinciji. Krajem života odaje se alkoholu, te u trenutku pomračenja uma spaljuje i sebe i registraturu.<br /> <br /> &lt;center&gt;&lt;gallery perrow=&quot;3&quot;&gt;<br /> Datoteka:Pločice u registraturi1.jpg<br /> Datoteka:Pločice u registraturi2.jpg<br /> Datoteka:Pločice u registraturi3.jpg<br /> &lt;/gallery&gt;&lt;/center&gt;<br /> <br /> Keramičke pločice s motivima iz romana ''U registraturi'', postavljene 1995. u Gradskoj knjižnici Ante Kovačića u Zaprešiću.<br /> <br /> (Keramička škola OŠ Ivane Brlić-Mažuranić iz Prigorja Brdovečkog, likovna koncepcija Drago Jančić)<br /> <br /> <br /> <br /> == Dani Ante Kovačića i Susreti ''Ivica Kičmanović'' ==<br /> [[Datoteka:Kicmanovic.jpg|100px|mini|left|]]<br /> <br /> Uz Kovačićev rođendan (06. lipnja) od 1984. održavaju se ''Dani Ante Kovačića'', a njihov glavni dio od 1985. jesu ''Susreti Ivica Kičmanović'', nazvani po glavnom liku Kovačićeva romana &quot;U registraturi&quot;. Prigodom 130-god. Kovačićeva rođenja 1984. godine Zavičajna zbirka zaprešićke Knjižnice priredila je veliku izložbu dokumentirane građe o Kovačiću, a 15. prosinca 1984. održan je i znanstveni skup o Kovačiću. Susreti su organizirani kao završni program literarnog natječaja za djecu i mlade tematski vezani za djetinjstvo i školovanje. Prvi Susreti najboljih literata održani su u Zaprešiću i Mariji Gorici 1985., a održavaju se i danas. Supokrovitelji ovog programa su nakladnici Školska knjiga, Školske novine i Naša djeca.<br /> <br /> <br /> <br /> == Galerija ==<br /> <br /> U Osnovnoj školi Ante Kovačića u Mariji Gorici, dio zidova krase keramičke pločice s motivima rodnog kraja Ante Kovačića, nastale na keramičkoj radionici pod vodstvom likovnog pedagoga Drage Jančića i panoi sa ranim izdanjima Kovačićevih djela.<br /> <br /> &lt;center&gt;&lt;gallery perrow=&quot;6&quot;&gt;<br /> Datoteka:Pločice4.jpg<br /> Datoteka:Pločice1.jpg<br /> Datoteka:Pločice2.jpg<br /> Datoteka:Pločice3.jpg<br /> Datoteka:Pločice5.jpg<br /> Datoteka:Pločice6.jpg<br /> Datoteka:Pločice8.jpg<br /> Datoteka:Pločice9.jpg<br /> Datoteka:Pločice10.jpg<br /> Datoteka:Pano1.jpg<br /> Datoteka:Rana izdanja2.jpg<br /> Datoteka:Rana izdanja3.jpg<br /> &lt;/gallery&gt;&lt;/center&gt;<br /> <br /> <br /> <br /> == Literatura ==<br /> <br /> *Ante Kovačić. // Hrvatska književna enciklopedija. Zagreb : Leksikografski zavod Miroslav Krleža,2010.Sv.2.<br /> <br /> *Ante Kovačić. // Hrvatska književna enciklopedija. Zagreb : Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2010.<br /> <br /> *Kovačić,A. Djetinjstvo Ivice Kičmanovića. Zagreb : Školska knjiga, 1989.<br /> <br /> *Kovačić,A. Izabrana djela. Zagreb : Dom i svijet, 2004.<br /> <br /> *Kovačić,A. Djela hrvatskih pisaca. Zagreb : Zora, 1950.1.<br /> <br /> *Laljak,S. Neobjavljeni rukopisi i dokumenti Ante Kovačića. // Zaprešićki godišnjak 1999 za grad Zaprešić i općine Brdovec, Bistra, Dubravica, Luka, Marija Gorica i Pušća / uredio Stjepan Laljakrešić : Matica hrvatska Zaprešić, 1994. Str. 141-150. <br /> <br /> *Ogrizović,M. Hrvatski pripovjedači. Zagreb : Društvo hrvatskih srednjoškolskih profesora, 1926.</div> Sat, 01 Jun 2013 07:44:56 GMT Osibmazuranic http://www.wiki-dveri.info/wiki/Razgovor:Ante_Kova%C4%8Di%C4%87 http://www.wiki-dveri.info/wiki/Ante_Kova%C4%8Di%C4%87 <p>Osibmazuranic:&#32;/* Književni rad, društveno i političko djelovanje */</p> <hr /> <div>Oplaznik u Mariji Gorici, 6. lipnja 1854. - Zagreb, 10. prosinca 1889. - hrvatski romanopisac, novelist i pjesnik<br /> <br /> <br /> == Djetinjstvo i školovanje ==<br /> <br /> [[Datoteka:Kovačić.jpg|200px|mini|left|Ante Kovačić]]<br /> <br /> <br /> Hrvatski književnik Ante Kovačić rodio se 6.lipnja 1854. u selu Celine (pokraj Marije Gorice),a krstio ga je istog dana župnik Ivan Zodić. U matičnu knjigu dječak je upisan kao nezakonito dijete pod imenom Antun, a u rubrici roditelja upisana je samo majka Anka Vugrinc. Kovačićeva majka bila je sluškinja na župnom dvoru u Mariji Gorici, a kada je trebala roditi, župnik ju je smjestio u Celine, u lugarnicu baruna Raucha, posjednika iz Lužnice kod Zaprešića. Kovačićeva majka, udala se dva mjeseca nakon rođenja sina za Ivana Kovačića, koji je priznao Antu. Kada je dovoljno porastao za školu, njegovi roditelji kupuju kuću u Oplazniku, na koju je 1954. godine postavljena spomen ploča. Pučku školu polazio je u Mariji Gorici te je bio jedan od najbistrijih đaka. U školi se isticao marljivim radom i lijepim pismenim i usmenim izražavanjem. Nakon završene osnovne škole, Ante ostaje jednu godinu kod kuće, jer otac nema sredstava da ga pošalje na daljnje školovanje u grad. Uz pomoć zagrebačkog kanonika Tome Gajdeka, u jesen 1862. Ante odlazi u Zagreb i nastavlja školovanje. Prve dvije godine školovanja stanuje kod Gajdeka, a zatim se seli k franjevcima na Kaptol, gdje je boravio godinu dana. Od četvrtog do šestog razreda gimnazije stanuje privatno izdržavajući se davanjem poduka slabijim učenicima. Neimaština i težak život prisilili su ga da pođe u sjemenište, gdje se školovao dvije godine. Nakon polaganje mature, Ante Kovačić napušta sjemenište jer ne osjeća poziv za svećeničko zvanje.<br /> Književnim radom počeo se baviti vrlo rano, u petom razredu gimnazije objavljuje svoju prvu pjesmu ''Elegija''(1873.) U višim razredima gimnazije počinje učiti ruski jezik, pod utjecajem slavenski orjentiranih profesora i književnika. <br /> Nakon napuštanja sjemeništa, Ante Kovačić je opet prepušten sam sebi. Njegov otac, razočaran Antinom činom, odlučuje da Antu više neće materijalno pomagati.<br /> <br /> <br /> == Studentski dani ==<br /> <br /> Pravo upisuje na Sveučilištu u Zagrebu 1876. godine. Da bi osigurao sredstva za daljnje školovanje, službaovao je u jednoj advokatskoj kancelariji za vrlo skroman honorar od kojeg je jedva preživljavao. Dio dana provodio bi u kancelariji, a ostalo vrijeme koristio je za pisanje i studiranje. ''Hrvatski dom'', društvo koje je tada bilo centar omladinskog kulturnog i političkog života, vrlo je zanimalo Kovačića. Bio je aktivan u svim studentskim priredbama i drugim aktivnostima. U ljeto 1877. godine upoznaje učenicu učiteljske škole Milku Hajdin, svoju buduću ženu. Nakon diplome 1878. ženi se Milkom, s kojom će imati petoro djece. Pripovijst ''Baruničina ljubav''(Vijenac 1877.) posvećuje svojoj ženi.<br /> <br /> <br /> <br /> == Književni rad, društveno i političko djelovanje ==<br /> <br /> [[Datoteka:spomenik Kovcicu.jpg|200px|mini|left|Spomenik Anti Kovačiću u Mariji Gorici]]<br /> <br /> [[Datoteka:Spomenik knjiznica.jpg|200px|mini|left|Spomenik ispred knjižnice &quot;Ante Kovačić&quot; u Zaprešiću (rad hrv. kipara i slikara Jure Žaje]]<br /> <br /> <br /> Prvih godina svog književnog rada Kovačić redovito objavljuje u Vijencu svoje pripovijesti. Vijenac je tada uređivao August Šenoa, koji je vrlo cijenio Kovačića i njegova djela. Dobri odnosi pokvarili su se kada je August Šenoa otvoreno simpatizirao narodnjake na skupštinama ''Hrvatskog doma'', a osujećivao sve namjere članova pravaša. Ante Kovačić osjećao se vatrenim pravašem te je i bio prijatelj Ante Starčevića. Sa svojim istomišljenicima pokreće 1880. godine almanah ''Hrvatska''. Iste godine u almanahu izlaze Kovačićeve pripovijesti ''Ladanjska sekta i Seoski učitelj.''<br /> <br /> Od 1881. do 1885. godine Kovačić živi i radi u Karlovcu. U Karlovcu je, od značajnijih djela, nastao roman ''Fiškal'', koji je štampan 1882. godine u Senju. Za svog boravka u Karlovcu, Kovačić zbog svoje otvorenosti, odrešitosti i političkog stava zadobio je puno simpatijal, ali isto tako i puno neprijatelja.<br /> Život u Karlovcu ukazao je na puno mana malog grada (zloba, spletke i oportunizam), te mu to daje povod da u književnom radu, u obliku satire, prikaže taj malograđanski život. U Karlovcu nastaju prva poglavlja romana ''Među žabarima'', koja počinje izlaziti u prvom broju pravaškog časopisa ''Balkan''1886. godine.<br /> Iz Karlovca se Kovačić vraća u Zagreb, gdje dobiva mjesto kod advokata dr. Šrama, poznatog političara. Doktorira 1887. godine i počinje pisati svoje najveće djelo'' U registraturi''. Kovačić je tim djelom izazvao oštre komentare Katoličkog lista, čije uredništvo poziva građanstvo da ne čita to &quot;nevaljano i pogubno štivo&quot;. Naime, bilo je i onih koji su ga hvalili upravo zbog slobode prilikom stvaranja ovog djela, a bilo je je i onih koji su mu tu slobodu i zamjerali. Nakon tih zbivanja Kovačić više ništa ne štampa.<br /> Pritisnut nevoljom, traži od Matice Hrvatske predujam za novi roman ''Demagog'', za koji obećaje da će smjerom i načinom pisanja odgovarati očekivanjima tadašnjeg društva. Kovačić ustvari takvo što nikad ne bi mogao napraviti, jer bi to značilo da odustaje od svojih političkih stavova, uvjerenja, jednom rječju da odustaje od sebe.<br /> Odlazi u Glinu, gdje je dobio novu službu. U Glini teško živi. Velika obitelj, zaduživanja, mali prihodi i nemogućnost književnog stvaranja doveli su ga do psihičkog sloma. Zatražio je drugo mjesto za rad, kojim bi makar mogao prehraniti obitelj, no prije nego li je udovoljeno njegovoj molbi, Kovačić umire 10. prosinca 1889. godine u duševnoj bolnici u Stenjevcu. Pokopan je na Mirogoju, a njegov nadgrobni spomenik zaštićen je kao spomenik kulture.<br /> <br /> == Obitelj ==<br /> <br /> [[Datoteka:Kovacic sa suprugom.jpg|200px|mini|left|Ante Kovačić sa suprugom Milkom]]<br /> <br /> Ante Kovačić je 1878. oženio Milku Hajdin, učiteljicu iz Petrinje s kojom je u jedanaest godina dobio petero djece, tri kćeri (Milku, Mariju i Olgu) i dva sina (Zvonimira i Krešimira). Marija i Olga bile su učiteljice, nisu se udavale i nisu imale djece. Sin Zvonimir živio je u Karlovcu i imao je dva sina. Najmalađi Krešimir Kovačić rođen je u Glini 16. travnja 1889. Završio je studij književnosti u Zagrebu, pisao je prozu, humoreske i poeziju, te je radio i kao novinar. Oženi se slikaricom Sonjom Kovačić-Tajčević, ali nisu imali djece. Umro je u Zagrebu 30. lipnja 1960., te je pokopan uz roditelje i sestre Mariju i Olgu.<br /> <br /> <br /> <br /> == Najpoznatija djela ==<br /> <br /> '''Baruničina ljubav''' 1877. u časopisu &quot;Vijenac&quot;, a 1878. kao samostalna knjiga<br /> <br /> '''Smrt babe Čengićkinje''' 1880.<br /> <br /> '''Ladanjska se'''kta 1880. - pripovijetka<br /> <br /> '''Fiškal''' 1882. - roman<br /> <br /> '''Među žabari''' 1886. u časopisu &quot;Balkan&quot;, nedovršen roman<br /> <br /> '''U registraturi''' 1888. u časopisu &quot;Vijenac&quot;, 1911. kao samostalna knjiga (roman)<br /> <br /> <br /> <br /> == U registraturi ==<br /> <br /> Kovačićevo djelo &quot;U registraturi&quot; najznačajniji je hrvatski roman 19. stoljeća.<br /> Prikaz je to prilika i ljudi u Hrvatskoj toga doba, s posebnim osvrtom i simpatijama za hrvatsko selo. U romanu su prikazane društvene i gospodarske promjene nastale razvojem kapitalizma(raslojavanje sela, propadanje aristokracije, itd.).To je slika rađanja &quot;moderne&quot; hrvatske inteligencije, ali i kronologija tragičnog životnog puta darovitoga seoskog djeteta u novonastalim društvenim i političkim okolnostima. Ti odnosi očituju se u: nehumanom stavu feudalne gospode (vlastelina) prema seljaku, načinu života feudalaca, koji se temelji na preljubu, razvratu (pr. sudbina gizdave vile Dorice kao žrtve erotske pohote i pokvarenosti feudalca Mecene), prodoru novih kapitalističkih odnosa na selo, zbog kojih seljak postaje plijenom novog društvenog staleža - zelenaša i trgovaca.Jedino mjerilo vrijednosti postaje novac,bogatstvo (predstavnici tog staleža u romanu su :zelenaš Medonić, Kanonikov sin Miha, koji se ženi Medonićevom kćeri Justom, ne iz ljubavi nego iz interesa).Seljaci napuštaju zemlju i odlaze u grad služiti u gospodskim kućama (prototip takvog pogospođenog seljaka je kumordinar Žorž)Prikaz je to i stvaranja nove inteligencije iz redova seljaka, koja u moralno iskvarenoj sredini ne uspijeva, bez obzira na darovitost, već skončava tragično (poput glavnog junaka Ivice Kičmanovića)<br /> <br /> <br /> U ovom djelu Kovačić nam predočava moral, društvene i obiteljske odnose , psihologiju i suodnos zatvorenih cjelina (selo-grad). Zorno nam oslikava pojave i odnose unutar obitelji: odnos roditelja i djece; međusobne odnose seljaka : prijateljstvo, razmirice, svađe (pr. između Kanonikove i Zgubidanove obitelji); ljubav i ljubavne odnose (pr.između Ivice i Anice, Juste i Mihe, Medonićeve žene i Medonićeva sluge itd.);obiteljske odnose (pr. između Zgubidana i njegove žene, Zgubidana i Ivice, Ivice i Ivičine majke). S puno simpatije Kovačić opisuje život i običaje na selu : svadbe, svečanosti (npr. svadba u domu gazde Medonića, uskrsni ugođaj u Zgubidanovoj kući) itd.Ipak, nije to idealizirana slika sela, vidio je Kovačić sav primitivizam, praznovjerje i neprosvijećenost sela. Nesnalaženje seljaka u novoj gradskoj sredini, njegovo čudno i nespretno ponašanje u gradu opisuje u situacijama :Ivica pozdravlja nepoznate prolaznike na ulici ili scena Zgubidana pred ogledalom u kavani. <br /> Roman U Registraturi na određeni je način i autobiografija Ante Kovačića.<br /> <br /> Ovaj veliki roman započinje &quot;prepirkom&quot; spisa i registara, a nastavlja se kao &quot;raspredanje&quot; glavnog junaka u obliku ispovijesti, kojoj je cilj da kritički razobliči hrvatsko društvo onog vremena.Svojim je britkim perom žigosao pogospođene seljake i pokvarenu gospodu. Izrugivao se svim onim nakaradnim društvenim pojavama koje su dovodile seljake u smiješne i karikaturalne pozicije.To je prije svega svjedočanstvo o mučnom probijanju kroz život jednog seljačića, u čemu nalazimo istinite i ujedno tipične crte iz Kovačićeva životopisa. <br /> Ivica Kičmanović veoma je bistro dijete seoskog &quot;mužikaša&quot; Jožice, zvanog Zgubidan. Na susjednom brijegu žive Mali Kanonik i njegova obitelj, s čijim sinovima, Pericom i Mihom Ivica polazi u školu. Zbog Ivičine bistrine, učitelj i župnik nagovaraju Jožicu da ga pošalju na daljnje školovanje u grad. Isto uspijevaju i ostvariti uz pomoć župnika i Jožičina rođaka Jurića (&quot;Žorža&quot;), koji radi kao sluga kod bogatog &quot;Illusrissimusa&quot;, koji pak pristaje primiti Ivicu na stan i hranu za vrijeme školovanja. Illustrissimus je lik misteriozne prošlosti, izvanbračni sin vlasnika imanja i supruge upravitelja imanja, a prije preseljenja u grad živio je razvratnim životom (silovao je Doricu, suprugu jednog uglednog seljaka).<br /> <br /> Kada je Ivici 20 godina, u Mecenin dom stiže njegova lijepa rođakinja i štićenica Laura, u koju se Ivica strasno zaljubljuje.Laura mu ispripovijeda svoju životnu priču: kako je odrasla u radničkoj obitelji u kojoj je otac pijanac,a brat jednooki grubijan Ferkonja.Nakon očeve smrti,bježeći od Ferkonje, u šumi je naišla na babu Hudu kod koje je provela nekoliko godina, a zatim je došla u grad k Meceni. Nakon što Mecena otkrije Ivičinu i Laurinu ljubav, potjera Ivicu iz svog doma pa se on, upravo za Uskrs vraća kući.<br /> Mecena je na samrti, a Laura trovanjem požuruje njegovu smrt. Iste noći Mecenina kuća izgori u požaru, a Laura s Meceninin novcem dolazi za Ivicom na selo. Među Meceninim novcem, Laura pronalazi dokaze da je ona zapravo Mecenina kći (plod silovanja seljakinje Dorice!), a Ivica odlučuje nastaviti školovanje Laurinim novcem. Po povratku u grad saznaje da je Laura u vezi s Kanonikovim sinom Mihom pa raskida s njom.<br /> U Ivicu je zaljubljena kanonikova kći Anica, koja za njim dolazi u grad i upada u ruke svodnici, od čega je Ivica spašava u posljednji trenutak. Istovremeno se Laura i Miha posvađaju kada ona u jednom njegovom prijatelju otkrije Ferkonju. Ona s Ferkonjom ubije Mihu te kreće u bijeg i stvara odmetničku družinu. Potom ubija i Ferkonju i želi započeti novi život s Ivicom u inozemstvu, ali Ivica se odlučuje vjenčati s Anicom.<br /> Laura sa hajducima upada na samu svadbenu svečanost; Kanonik i Ivičini roditelji pogibaju u tom sukobu, Ivica je ranjen, a Anica oteta i ubijena. Ubrzo potom Laura je uhvaćena, osuđena i smaknuta, a Ivica službuje kao registrator u provinciji. Krajem života odaje se alkoholu, te u trenutku pomračenja uma spaljuje i sebe i registraturu.<br /> <br /> &lt;center&gt;&lt;gallery perrow=&quot;3&quot;&gt;<br /> Datoteka:Pločice u registraturi1.jpg<br /> Datoteka:Pločice u registraturi2.jpg<br /> Datoteka:Pločice u registraturi3.jpg<br /> &lt;/gallery&gt;&lt;/center&gt;<br /> <br /> Keramičke pločice s motivima iz romana ''U registraturi'', postavljene 1995. u Gradskoj knjižnici Ante Kovačića u Zaprešiću.<br /> <br /> (Keramička škola OŠ Ivane Brlić-Mažuranić iz Prigorja Brdovečkog, likovna koncepcija Drago Jančić)<br /> <br /> <br /> <br /> == Dani Ante Kovačića i Susreti ''Ivica Kičmanović'' ==<br /> [[Datoteka:Kicmanovic.jpg|100px|mini|left|]]<br /> <br /> Uz Kovačićev rođendan (06. lipnja) od 1984. održavaju se ''Dani Ante Kovačića'', a njihov glavni dio od 1985. jesu ''Susreti Ivica Kičmanović'', nazvani po glavnom liku Kovačićeva romana &quot;U registraturi&quot;. Prigodom 130-god. Kovačićeva rođenja 1984. godine Zavičajna zbirka zaprešićke Knjižnice priredila je veliku izložbu dokumentirane građe o Kovačiću, a 15. prosinca 1984. održan je i znanstveni skup o Kovačiću. Susreti su organizirani kao završni program literarnog natječaja za djecu i mlade tematski vezani za djetinjstvo i školovanje. Prvi Susreti najboljih literata održani su u Zaprešiću i Mariji Gorici 1985., a održavaju se i danas. Supokrovitelji ovog programa su nakladnici Školska knjiga, Školske novine i Naša djeca.<br /> <br /> <br /> <br /> == Galerija ==<br /> <br /> U Osnovnoj školi Ante Kovačića u Mariji Gorici, dio zidova krase keramičke pločice s motivima rodnog kraja Ante Kovačića, nastale na keramičkoj radionici pod vodstvom likovnog pedagoga Drage Jančića i panoi sa ranim izdanjima Kovačićevih djela.<br /> <br /> &lt;center&gt;&lt;gallery perrow=&quot;6&quot;&gt;<br /> Datoteka:Pločice4.jpg<br /> Datoteka:Pločice1.jpg<br /> Datoteka:Pločice2.jpg<br /> Datoteka:Pločice3.jpg<br /> Datoteka:Pločice5.jpg<br /> Datoteka:Pločice6.jpg<br /> Datoteka:Pločice8.jpg<br /> Datoteka:Pločice9.jpg<br /> Datoteka:Pločice10.jpg<br /> Datoteka:Pano1.jpg<br /> Datoteka:Rana izdanja2.jpg<br /> Datoteka:Rana izdanja3.jpg<br /> &lt;/gallery&gt;&lt;/center&gt;<br /> <br /> <br /> <br /> == Literatura ==<br /> <br /> *Ante Kovačić. // Hrvatska književna enciklopedija. Zagreb : Leksikografski zavod Miroslav Krleža,2010.Sv.2.<br /> <br /> *Ante Kovačić. // Hrvatska književna enciklopedija. Zagreb : Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2010.<br /> <br /> *Kovačić,A. Djetinjstvo Ivice Kičmanovića. Zagreb : Školska knjiga, 1989.<br /> <br /> *Kovačić,A. Izabrana djela. Zagreb : Dom i svijet, 2004.<br /> <br /> *Kovačić,A. Djela hrvatskih pisaca. Zagreb : Zora, 1950.1.<br /> <br /> *Laljak,S. Neobjavljeni rukopisi i dokumenti Ante Kovačića. // Zaprešićki godišnjak 1999 za grad Zaprešić i općine Brdovec, Bistra, Dubravica, Luka, Marija Gorica i Pušća / uredio Stjepan Laljakrešić : Matica hrvatska Zaprešić, 1994. Str. 141-150. <br /> <br /> *Ogrizović,M. Hrvatski pripovjedači. Zagreb : Društvo hrvatskih srednjoškolskih profesora, 1926.</div> Sat, 01 Jun 2013 07:44:40 GMT Osibmazuranic http://www.wiki-dveri.info/wiki/Razgovor:Ante_Kova%C4%8Di%C4%87 http://www.wiki-dveri.info/wiki/Ante_Kova%C4%8Di%C4%87 <p>Osibmazuranic:&#32;/* Književni rad, društveno i političko djelovanje */</p> <hr /> <div>Oplaznik u Mariji Gorici, 6. lipnja 1854. - Zagreb, 10. prosinca 1889. - hrvatski romanopisac, novelist i pjesnik<br /> <br /> <br /> == Djetinjstvo i školovanje ==<br /> <br /> [[Datoteka:Kovačić.jpg|200px|mini|left|Ante Kovačić]]<br /> <br /> <br /> Hrvatski književnik Ante Kovačić rodio se 6.lipnja 1854. u selu Celine (pokraj Marije Gorice),a krstio ga je istog dana župnik Ivan Zodić. U matičnu knjigu dječak je upisan kao nezakonito dijete pod imenom Antun, a u rubrici roditelja upisana je samo majka Anka Vugrinc. Kovačićeva majka bila je sluškinja na župnom dvoru u Mariji Gorici, a kada je trebala roditi, župnik ju je smjestio u Celine, u lugarnicu baruna Raucha, posjednika iz Lužnice kod Zaprešića. Kovačićeva majka, udala se dva mjeseca nakon rođenja sina za Ivana Kovačića, koji je priznao Antu. Kada je dovoljno porastao za školu, njegovi roditelji kupuju kuću u Oplazniku, na koju je 1954. godine postavljena spomen ploča. Pučku školu polazio je u Mariji Gorici te je bio jedan od najbistrijih đaka. U školi se isticao marljivim radom i lijepim pismenim i usmenim izražavanjem. Nakon završene osnovne škole, Ante ostaje jednu godinu kod kuće, jer otac nema sredstava da ga pošalje na daljnje školovanje u grad. Uz pomoć zagrebačkog kanonika Tome Gajdeka, u jesen 1862. Ante odlazi u Zagreb i nastavlja školovanje. Prve dvije godine školovanja stanuje kod Gajdeka, a zatim se seli k franjevcima na Kaptol, gdje je boravio godinu dana. Od četvrtog do šestog razreda gimnazije stanuje privatno izdržavajući se davanjem poduka slabijim učenicima. Neimaština i težak život prisilili su ga da pođe u sjemenište, gdje se školovao dvije godine. Nakon polaganje mature, Ante Kovačić napušta sjemenište jer ne osjeća poziv za svećeničko zvanje.<br /> Književnim radom počeo se baviti vrlo rano, u petom razredu gimnazije objavljuje svoju prvu pjesmu ''Elegija''(1873.) U višim razredima gimnazije počinje učiti ruski jezik, pod utjecajem slavenski orjentiranih profesora i književnika. <br /> Nakon napuštanja sjemeništa, Ante Kovačić je opet prepušten sam sebi. Njegov otac, razočaran Antinom činom, odlučuje da Antu više neće materijalno pomagati.<br /> <br /> <br /> == Studentski dani ==<br /> <br /> Pravo upisuje na Sveučilištu u Zagrebu 1876. godine. Da bi osigurao sredstva za daljnje školovanje, službaovao je u jednoj advokatskoj kancelariji za vrlo skroman honorar od kojeg je jedva preživljavao. Dio dana provodio bi u kancelariji, a ostalo vrijeme koristio je za pisanje i studiranje. ''Hrvatski dom'', društvo koje je tada bilo centar omladinskog kulturnog i političkog života, vrlo je zanimalo Kovačića. Bio je aktivan u svim studentskim priredbama i drugim aktivnostima. U ljeto 1877. godine upoznaje učenicu učiteljske škole Milku Hajdin, svoju buduću ženu. Nakon diplome 1878. ženi se Milkom, s kojom će imati petoro djece. Pripovijst ''Baruničina ljubav''(Vijenac 1877.) posvećuje svojoj ženi.<br /> <br /> <br /> <br /> == Književni rad, društveno i političko djelovanje ==<br /> <br /> [[Datoteka:spomenik Kovcicu.jpg|200px|mini|left|Spomenik Anti Kovačiću u Mariji Gorici]]<br /> <br /> [[Datoteka:Spomenik knjiznica.jpg|200px|mini|left|Spomenik ispred knjižnice &quot;Ante Kovačić&quot; u Zaprešiću]]<br /> <br /> <br /> Prvih godina svog književnog rada Kovačić redovito objavljuje u Vijencu svoje pripovijesti. Vijenac je tada uređivao August Šenoa, koji je vrlo cijenio Kovačića i njegova djela. Dobri odnosi pokvarili su se kada je August Šenoa otvoreno simpatizirao narodnjake na skupštinama ''Hrvatskog doma'', a osujećivao sve namjere članova pravaša. Ante Kovačić osjećao se vatrenim pravašem te je i bio prijatelj Ante Starčevića. Sa svojim istomišljenicima pokreće 1880. godine almanah ''Hrvatska''. Iste godine u almanahu izlaze Kovačićeve pripovijesti ''Ladanjska sekta i Seoski učitelj.''<br /> <br /> Od 1881. do 1885. godine Kovačić živi i radi u Karlovcu. U Karlovcu je, od značajnijih djela, nastao roman ''Fiškal'', koji je štampan 1882. godine u Senju. Za svog boravka u Karlovcu, Kovačić zbog svoje otvorenosti, odrešitosti i političkog stava zadobio je puno simpatijal, ali isto tako i puno neprijatelja.<br /> Život u Karlovcu ukazao je na puno mana malog grada (zloba, spletke i oportunizam), te mu to daje povod da u književnom radu, u obliku satire, prikaže taj malograđanski život. U Karlovcu nastaju prva poglavlja romana ''Među žabarima'', koja počinje izlaziti u prvom broju pravaškog časopisa ''Balkan''1886. godine.<br /> Iz Karlovca se Kovačić vraća u Zagreb, gdje dobiva mjesto kod advokata dr. Šrama, poznatog političara. Doktorira 1887. godine i počinje pisati svoje najveće djelo'' U registraturi''. Kovačić je tim djelom izazvao oštre komentare Katoličkog lista, čije uredništvo poziva građanstvo da ne čita to &quot;nevaljano i pogubno štivo&quot;. Naime, bilo je i onih koji su ga hvalili upravo zbog slobode prilikom stvaranja ovog djela, a bilo je je i onih koji su mu tu slobodu i zamjerali. Nakon tih zbivanja Kovačić više ništa ne štampa.<br /> Pritisnut nevoljom, traži od Matice Hrvatske predujam za novi roman ''Demagog'', za koji obećaje da će smjerom i načinom pisanja odgovarati očekivanjima tadašnjeg društva. Kovačić ustvari takvo što nikad ne bi mogao napraviti, jer bi to značilo da odustaje od svojih političkih stavova, uvjerenja, jednom rječju da odustaje od sebe.<br /> Odlazi u Glinu, gdje je dobio novu službu. U Glini teško živi. Velika obitelj, zaduživanja, mali prihodi i nemogućnost književnog stvaranja doveli su ga do psihičkog sloma. Zatražio je drugo mjesto za rad, kojim bi makar mogao prehraniti obitelj, no prije nego li je udovoljeno njegovoj molbi, Kovačić umire 10. prosinca 1889. godine u duševnoj bolnici u Stenjevcu. Pokopan je na Mirogoju, a njegov nadgrobni spomenik zaštićen je kao spomenik kulture.<br /> <br /> == Obitelj ==<br /> <br /> [[Datoteka:Kovacic sa suprugom.jpg|200px|mini|left|Ante Kovačić sa suprugom Milkom]]<br /> <br /> Ante Kovačić je 1878. oženio Milku Hajdin, učiteljicu iz Petrinje s kojom je u jedanaest godina dobio petero djece, tri kćeri (Milku, Mariju i Olgu) i dva sina (Zvonimira i Krešimira). Marija i Olga bile su učiteljice, nisu se udavale i nisu imale djece. Sin Zvonimir živio je u Karlovcu i imao je dva sina. Najmalađi Krešimir Kovačić rođen je u Glini 16. travnja 1889. Završio je studij književnosti u Zagrebu, pisao je prozu, humoreske i poeziju, te je radio i kao novinar. Oženi se slikaricom Sonjom Kovačić-Tajčević, ali nisu imali djece. Umro je u Zagrebu 30. lipnja 1960., te je pokopan uz roditelje i sestre Mariju i Olgu.<br /> <br /> <br /> <br /> == Najpoznatija djela ==<br /> <br /> '''Baruničina ljubav''' 1877. u časopisu &quot;Vijenac&quot;, a 1878. kao samostalna knjiga<br /> <br /> '''Smrt babe Čengićkinje''' 1880.<br /> <br /> '''Ladanjska se'''kta 1880. - pripovijetka<br /> <br /> '''Fiškal''' 1882. - roman<br /> <br /> '''Među žabari''' 1886. u časopisu &quot;Balkan&quot;, nedovršen roman<br /> <br /> '''U registraturi''' 1888. u časopisu &quot;Vijenac&quot;, 1911. kao samostalna knjiga (roman)<br /> <br /> <br /> <br /> == U registraturi ==<br /> <br /> Kovačićevo djelo &quot;U registraturi&quot; najznačajniji je hrvatski roman 19. stoljeća.<br /> Prikaz je to prilika i ljudi u Hrvatskoj toga doba, s posebnim osvrtom i simpatijama za hrvatsko selo. U romanu su prikazane društvene i gospodarske promjene nastale razvojem kapitalizma(raslojavanje sela, propadanje aristokracije, itd.).To je slika rađanja &quot;moderne&quot; hrvatske inteligencije, ali i kronologija tragičnog životnog puta darovitoga seoskog djeteta u novonastalim društvenim i političkim okolnostima. Ti odnosi očituju se u: nehumanom stavu feudalne gospode (vlastelina) prema seljaku, načinu života feudalaca, koji se temelji na preljubu, razvratu (pr. sudbina gizdave vile Dorice kao žrtve erotske pohote i pokvarenosti feudalca Mecene), prodoru novih kapitalističkih odnosa na selo, zbog kojih seljak postaje plijenom novog društvenog staleža - zelenaša i trgovaca.Jedino mjerilo vrijednosti postaje novac,bogatstvo (predstavnici tog staleža u romanu su :zelenaš Medonić, Kanonikov sin Miha, koji se ženi Medonićevom kćeri Justom, ne iz ljubavi nego iz interesa).Seljaci napuštaju zemlju i odlaze u grad služiti u gospodskim kućama (prototip takvog pogospođenog seljaka je kumordinar Žorž)Prikaz je to i stvaranja nove inteligencije iz redova seljaka, koja u moralno iskvarenoj sredini ne uspijeva, bez obzira na darovitost, već skončava tragično (poput glavnog junaka Ivice Kičmanovića)<br /> <br /> <br /> U ovom djelu Kovačić nam predočava moral, društvene i obiteljske odnose , psihologiju i suodnos zatvorenih cjelina (selo-grad). Zorno nam oslikava pojave i odnose unutar obitelji: odnos roditelja i djece; međusobne odnose seljaka : prijateljstvo, razmirice, svađe (pr. između Kanonikove i Zgubidanove obitelji); ljubav i ljubavne odnose (pr.između Ivice i Anice, Juste i Mihe, Medonićeve žene i Medonićeva sluge itd.);obiteljske odnose (pr. između Zgubidana i njegove žene, Zgubidana i Ivice, Ivice i Ivičine majke). S puno simpatije Kovačić opisuje život i običaje na selu : svadbe, svečanosti (npr. svadba u domu gazde Medonića, uskrsni ugođaj u Zgubidanovoj kući) itd.Ipak, nije to idealizirana slika sela, vidio je Kovačić sav primitivizam, praznovjerje i neprosvijećenost sela. Nesnalaženje seljaka u novoj gradskoj sredini, njegovo čudno i nespretno ponašanje u gradu opisuje u situacijama :Ivica pozdravlja nepoznate prolaznike na ulici ili scena Zgubidana pred ogledalom u kavani. <br /> Roman U Registraturi na određeni je način i autobiografija Ante Kovačića.<br /> <br /> Ovaj veliki roman započinje &quot;prepirkom&quot; spisa i registara, a nastavlja se kao &quot;raspredanje&quot; glavnog junaka u obliku ispovijesti, kojoj je cilj da kritički razobliči hrvatsko društvo onog vremena.Svojim je britkim perom žigosao pogospođene seljake i pokvarenu gospodu. Izrugivao se svim onim nakaradnim društvenim pojavama koje su dovodile seljake u smiješne i karikaturalne pozicije.To je prije svega svjedočanstvo o mučnom probijanju kroz život jednog seljačića, u čemu nalazimo istinite i ujedno tipične crte iz Kovačićeva životopisa. <br /> Ivica Kičmanović veoma je bistro dijete seoskog &quot;mužikaša&quot; Jožice, zvanog Zgubidan. Na susjednom brijegu žive Mali Kanonik i njegova obitelj, s čijim sinovima, Pericom i Mihom Ivica polazi u školu. Zbog Ivičine bistrine, učitelj i župnik nagovaraju Jožicu da ga pošalju na daljnje školovanje u grad. Isto uspijevaju i ostvariti uz pomoć župnika i Jožičina rođaka Jurića (&quot;Žorža&quot;), koji radi kao sluga kod bogatog &quot;Illusrissimusa&quot;, koji pak pristaje primiti Ivicu na stan i hranu za vrijeme školovanja. Illustrissimus je lik misteriozne prošlosti, izvanbračni sin vlasnika imanja i supruge upravitelja imanja, a prije preseljenja u grad živio je razvratnim životom (silovao je Doricu, suprugu jednog uglednog seljaka).<br /> <br /> Kada je Ivici 20 godina, u Mecenin dom stiže njegova lijepa rođakinja i štićenica Laura, u koju se Ivica strasno zaljubljuje.Laura mu ispripovijeda svoju životnu priču: kako je odrasla u radničkoj obitelji u kojoj je otac pijanac,a brat jednooki grubijan Ferkonja.Nakon očeve smrti,bježeći od Ferkonje, u šumi je naišla na babu Hudu kod koje je provela nekoliko godina, a zatim je došla u grad k Meceni. Nakon što Mecena otkrije Ivičinu i Laurinu ljubav, potjera Ivicu iz svog doma pa se on, upravo za Uskrs vraća kući.<br /> Mecena je na samrti, a Laura trovanjem požuruje njegovu smrt. Iste noći Mecenina kuća izgori u požaru, a Laura s Meceninin novcem dolazi za Ivicom na selo. Među Meceninim novcem, Laura pronalazi dokaze da je ona zapravo Mecenina kći (plod silovanja seljakinje Dorice!), a Ivica odlučuje nastaviti školovanje Laurinim novcem. Po povratku u grad saznaje da je Laura u vezi s Kanonikovim sinom Mihom pa raskida s njom.<br /> U Ivicu je zaljubljena kanonikova kći Anica, koja za njim dolazi u grad i upada u ruke svodnici, od čega je Ivica spašava u posljednji trenutak. Istovremeno se Laura i Miha posvađaju kada ona u jednom njegovom prijatelju otkrije Ferkonju. Ona s Ferkonjom ubije Mihu te kreće u bijeg i stvara odmetničku družinu. Potom ubija i Ferkonju i želi započeti novi život s Ivicom u inozemstvu, ali Ivica se odlučuje vjenčati s Anicom.<br /> Laura sa hajducima upada na samu svadbenu svečanost; Kanonik i Ivičini roditelji pogibaju u tom sukobu, Ivica je ranjen, a Anica oteta i ubijena. Ubrzo potom Laura je uhvaćena, osuđena i smaknuta, a Ivica službuje kao registrator u provinciji. Krajem života odaje se alkoholu, te u trenutku pomračenja uma spaljuje i sebe i registraturu.<br /> <br /> &lt;center&gt;&lt;gallery perrow=&quot;3&quot;&gt;<br /> Datoteka:Pločice u registraturi1.jpg<br /> Datoteka:Pločice u registraturi2.jpg<br /> Datoteka:Pločice u registraturi3.jpg<br /> &lt;/gallery&gt;&lt;/center&gt;<br /> <br /> Keramičke pločice s motivima iz romana ''U registraturi'', postavljene 1995. u Gradskoj knjižnici Ante Kovačića u Zaprešiću.<br /> <br /> (Keramička škola OŠ Ivane Brlić-Mažuranić iz Prigorja Brdovečkog, likovna koncepcija Drago Jančić)<br /> <br /> <br /> <br /> == Dani Ante Kovačića i Susreti ''Ivica Kičmanović'' ==<br /> [[Datoteka:Kicmanovic.jpg|100px|mini|left|]]<br /> <br /> Uz Kovačićev rođendan (06. lipnja) od 1984. održavaju se ''Dani Ante Kovačića'', a njihov glavni dio od 1985. jesu ''Susreti Ivica Kičmanović'', nazvani po glavnom liku Kovačićeva romana &quot;U registraturi&quot;. Prigodom 130-god. Kovačićeva rođenja 1984. godine Zavičajna zbirka zaprešićke Knjižnice priredila je veliku izložbu dokumentirane građe o Kovačiću, a 15. prosinca 1984. održan je i znanstveni skup o Kovačiću. Susreti su organizirani kao završni program literarnog natječaja za djecu i mlade tematski vezani za djetinjstvo i školovanje. Prvi Susreti najboljih literata održani su u Zaprešiću i Mariji Gorici 1985., a održavaju se i danas. Supokrovitelji ovog programa su nakladnici Školska knjiga, Školske novine i Naša djeca.<br /> <br /> <br /> <br /> == Galerija ==<br /> <br /> U Osnovnoj školi Ante Kovačića u Mariji Gorici, dio zidova krase keramičke pločice s motivima rodnog kraja Ante Kovačića, nastale na keramičkoj radionici pod vodstvom likovnog pedagoga Drage Jančića i panoi sa ranim izdanjima Kovačićevih djela.<br /> <br /> &lt;center&gt;&lt;gallery perrow=&quot;6&quot;&gt;<br /> Datoteka:Pločice4.jpg<br /> Datoteka:Pločice1.jpg<br /> Datoteka:Pločice2.jpg<br /> Datoteka:Pločice3.jpg<br /> Datoteka:Pločice5.jpg<br /> Datoteka:Pločice6.jpg<br /> Datoteka:Pločice8.jpg<br /> Datoteka:Pločice9.jpg<br /> Datoteka:Pločice10.jpg<br /> Datoteka:Pano1.jpg<br /> Datoteka:Rana izdanja2.jpg<br /> Datoteka:Rana izdanja3.jpg<br /> &lt;/gallery&gt;&lt;/center&gt;<br /> <br /> <br /> <br /> == Literatura ==<br /> <br /> *Ante Kovačić. // Hrvatska književna enciklopedija. Zagreb : Leksikografski zavod Miroslav Krleža,2010.Sv.2.<br /> <br /> *Ante Kovačić. // Hrvatska književna enciklopedija. Zagreb : Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2010.<br /> <br /> *Kovačić,A. Djetinjstvo Ivice Kičmanovića. Zagreb : Školska knjiga, 1989.<br /> <br /> *Kovačić,A. Izabrana djela. Zagreb : Dom i svijet, 2004.<br /> <br /> *Kovačić,A. Djela hrvatskih pisaca. Zagreb : Zora, 1950.1.<br /> <br /> *Laljak,S. Neobjavljeni rukopisi i dokumenti Ante Kovačića. // Zaprešićki godišnjak 1999 za grad Zaprešić i općine Brdovec, Bistra, Dubravica, Luka, Marija Gorica i Pušća / uredio Stjepan Laljakrešić : Matica hrvatska Zaprešić, 1994. Str. 141-150. <br /> <br /> *Ogrizović,M. Hrvatski pripovjedači. Zagreb : Društvo hrvatskih srednjoškolskih profesora, 1926.</div> Sat, 01 Jun 2013 07:43:17 GMT Osibmazuranic http://www.wiki-dveri.info/wiki/Razgovor:Ante_Kova%C4%8Di%C4%87 http://www.wiki-dveri.info/wiki/Ante_Kova%C4%8Di%C4%87 <p>Osibmazuranic:&#32;/* Književni rad, društveno i političko djelovanje */</p> <hr /> <div>Oplaznik u Mariji Gorici, 6. lipnja 1854. - Zagreb, 10. prosinca 1889. - hrvatski romanopisac, novelist i pjesnik<br /> <br /> <br /> == Djetinjstvo i školovanje ==<br /> <br /> [[Datoteka:Kovačić.jpg|200px|mini|left|Ante Kovačić]]<br /> <br /> <br /> Hrvatski književnik Ante Kovačić rodio se 6.lipnja 1854. u selu Celine (pokraj Marije Gorice),a krstio ga je istog dana župnik Ivan Zodić. U matičnu knjigu dječak je upisan kao nezakonito dijete pod imenom Antun, a u rubrici roditelja upisana je samo majka Anka Vugrinc. Kovačićeva majka bila je sluškinja na župnom dvoru u Mariji Gorici, a kada je trebala roditi, župnik ju je smjestio u Celine, u lugarnicu baruna Raucha, posjednika iz Lužnice kod Zaprešića. Kovačićeva majka, udala se dva mjeseca nakon rođenja sina za Ivana Kovačića, koji je priznao Antu. Kada je dovoljno porastao za školu, njegovi roditelji kupuju kuću u Oplazniku, na koju je 1954. godine postavljena spomen ploča. Pučku školu polazio je u Mariji Gorici te je bio jedan od najbistrijih đaka. U školi se isticao marljivim radom i lijepim pismenim i usmenim izražavanjem. Nakon završene osnovne škole, Ante ostaje jednu godinu kod kuće, jer otac nema sredstava da ga pošalje na daljnje školovanje u grad. Uz pomoć zagrebačkog kanonika Tome Gajdeka, u jesen 1862. Ante odlazi u Zagreb i nastavlja školovanje. Prve dvije godine školovanja stanuje kod Gajdeka, a zatim se seli k franjevcima na Kaptol, gdje je boravio godinu dana. Od četvrtog do šestog razreda gimnazije stanuje privatno izdržavajući se davanjem poduka slabijim učenicima. Neimaština i težak život prisilili su ga da pođe u sjemenište, gdje se školovao dvije godine. Nakon polaganje mature, Ante Kovačić napušta sjemenište jer ne osjeća poziv za svećeničko zvanje.<br /> Književnim radom počeo se baviti vrlo rano, u petom razredu gimnazije objavljuje svoju prvu pjesmu ''Elegija''(1873.) U višim razredima gimnazije počinje učiti ruski jezik, pod utjecajem slavenski orjentiranih profesora i književnika. <br /> Nakon napuštanja sjemeništa, Ante Kovačić je opet prepušten sam sebi. Njegov otac, razočaran Antinom činom, odlučuje da Antu više neće materijalno pomagati.<br /> <br /> <br /> == Studentski dani ==<br /> <br /> Pravo upisuje na Sveučilištu u Zagrebu 1876. godine. Da bi osigurao sredstva za daljnje školovanje, službaovao je u jednoj advokatskoj kancelariji za vrlo skroman honorar od kojeg je jedva preživljavao. Dio dana provodio bi u kancelariji, a ostalo vrijeme koristio je za pisanje i studiranje. ''Hrvatski dom'', društvo koje je tada bilo centar omladinskog kulturnog i političkog života, vrlo je zanimalo Kovačića. Bio je aktivan u svim studentskim priredbama i drugim aktivnostima. U ljeto 1877. godine upoznaje učenicu učiteljske škole Milku Hajdin, svoju buduću ženu. Nakon diplome 1878. ženi se Milkom, s kojom će imati petoro djece. Pripovijst ''Baruničina ljubav''(Vijenac 1877.) posvećuje svojoj ženi.<br /> <br /> <br /> <br /> == Književni rad, društveno i političko djelovanje ==<br /> <br /> [[Datoteka:spomenik Kovcicu.jpg|200px|mini|left|Spomenik Anti Kovačiću u Mariji Gorici]]<br /> <br /> [[Datoteka:Spomenik knjiznica.jpg|200px|mini|right|Spomenik ispred knjižnice &quot;Ante Kovačić&quot; u Zaprešiću]]<br /> <br /> <br /> Prvih godina svog književnog rada Kovačić redovito objavljuje u Vijencu svoje pripovijesti. Vijenac je tada uređivao August Šenoa, koji je vrlo cijenio Kovačića i njegova djela. Dobri odnosi pokvarili su se kada je August Šenoa otvoreno simpatizirao narodnjake na skupštinama ''Hrvatskog doma'', a osujećivao sve namjere članova pravaša. Ante Kovačić osjećao se vatrenim pravašem te je i bio prijatelj Ante Starčevića. Sa svojim istomišljenicima pokreće 1880. godine almanah ''Hrvatska''. Iste godine u almanahu izlaze Kovačićeve pripovijesti ''Ladanjska sekta i Seoski učitelj.''<br /> <br /> Od 1881. do 1885. godine Kovačić živi i radi u Karlovcu. U Karlovcu je, od značajnijih djela, nastao roman ''Fiškal'', koji je štampan 1882. godine u Senju. Za svog boravka u Karlovcu, Kovačić zbog svoje otvorenosti, odrešitosti i političkog stava zadobio je puno simpatijal, ali isto tako i puno neprijatelja.<br /> Život u Karlovcu ukazao je na puno mana malog grada (zloba, spletke i oportunizam), te mu to daje povod da u književnom radu, u obliku satire, prikaže taj malograđanski život. U Karlovcu nastaju prva poglavlja romana ''Među žabarima'', koja počinje izlaziti u prvom broju pravaškog časopisa ''Balkan''1886. godine.<br /> Iz Karlovca se Kovačić vraća u Zagreb, gdje dobiva mjesto kod advokata dr. Šrama, poznatog političara. Doktorira 1887. godine i počinje pisati svoje najveće djelo'' U registraturi''. Kovačić je tim djelom izazvao oštre komentare Katoličkog lista, čije uredništvo poziva građanstvo da ne čita to &quot;nevaljano i pogubno štivo&quot;. Naime, bilo je i onih koji su ga hvalili upravo zbog slobode prilikom stvaranja ovog djela, a bilo je je i onih koji su mu tu slobodu i zamjerali. Nakon tih zbivanja Kovačić više ništa ne štampa.<br /> Pritisnut nevoljom, traži od Matice Hrvatske predujam za novi roman ''Demagog'', za koji obećaje da će smjerom i načinom pisanja odgovarati očekivanjima tadašnjeg društva. Kovačić ustvari takvo što nikad ne bi mogao napraviti, jer bi to značilo da odustaje od svojih političkih stavova, uvjerenja, jednom rječju da odustaje od sebe.<br /> Odlazi u Glinu, gdje je dobio novu službu. U Glini teško živi. Velika obitelj, zaduživanja, mali prihodi i nemogućnost književnog stvaranja doveli su ga do psihičkog sloma. Zatražio je drugo mjesto za rad, kojim bi makar mogao prehraniti obitelj, no prije nego li je udovoljeno njegovoj molbi, Kovačić umire 10. prosinca 1889. godine u duševnoj bolnici u Stenjevcu. Pokopan je na Mirogoju, a njegov nadgrobni spomenik zaštićen je kao spomenik kulture.<br /> <br /> == Obitelj ==<br /> <br /> [[Datoteka:Kovacic sa suprugom.jpg|200px|mini|left|Ante Kovačić sa suprugom Milkom]]<br /> <br /> Ante Kovačić je 1878. oženio Milku Hajdin, učiteljicu iz Petrinje s kojom je u jedanaest godina dobio petero djece, tri kćeri (Milku, Mariju i Olgu) i dva sina (Zvonimira i Krešimira). Marija i Olga bile su učiteljice, nisu se udavale i nisu imale djece. Sin Zvonimir živio je u Karlovcu i imao je dva sina. Najmalađi Krešimir Kovačić rođen je u Glini 16. travnja 1889. Završio je studij književnosti u Zagrebu, pisao je prozu, humoreske i poeziju, te je radio i kao novinar. Oženi se slikaricom Sonjom Kovačić-Tajčević, ali nisu imali djece. Umro je u Zagrebu 30. lipnja 1960., te je pokopan uz roditelje i sestre Mariju i Olgu.<br /> <br /> <br /> <br /> == Najpoznatija djela ==<br /> <br /> '''Baruničina ljubav''' 1877. u časopisu &quot;Vijenac&quot;, a 1878. kao samostalna knjiga<br /> <br /> '''Smrt babe Čengićkinje''' 1880.<br /> <br /> '''Ladanjska se'''kta 1880. - pripovijetka<br /> <br /> '''Fiškal''' 1882. - roman<br /> <br /> '''Među žabari''' 1886. u časopisu &quot;Balkan&quot;, nedovršen roman<br /> <br /> '''U registraturi''' 1888. u časopisu &quot;Vijenac&quot;, 1911. kao samostalna knjiga (roman)<br /> <br /> <br /> <br /> == U registraturi ==<br /> <br /> Kovačićevo djelo &quot;U registraturi&quot; najznačajniji je hrvatski roman 19. stoljeća.<br /> Prikaz je to prilika i ljudi u Hrvatskoj toga doba, s posebnim osvrtom i simpatijama za hrvatsko selo. U romanu su prikazane društvene i gospodarske promjene nastale razvojem kapitalizma(raslojavanje sela, propadanje aristokracije, itd.).To je slika rađanja &quot;moderne&quot; hrvatske inteligencije, ali i kronologija tragičnog životnog puta darovitoga seoskog djeteta u novonastalim društvenim i političkim okolnostima. Ti odnosi očituju se u: nehumanom stavu feudalne gospode (vlastelina) prema seljaku, načinu života feudalaca, koji se temelji na preljubu, razvratu (pr. sudbina gizdave vile Dorice kao žrtve erotske pohote i pokvarenosti feudalca Mecene), prodoru novih kapitalističkih odnosa na selo, zbog kojih seljak postaje plijenom novog društvenog staleža - zelenaša i trgovaca.Jedino mjerilo vrijednosti postaje novac,bogatstvo (predstavnici tog staleža u romanu su :zelenaš Medonić, Kanonikov sin Miha, koji se ženi Medonićevom kćeri Justom, ne iz ljubavi nego iz interesa).Seljaci napuštaju zemlju i odlaze u grad služiti u gospodskim kućama (prototip takvog pogospođenog seljaka je kumordinar Žorž)Prikaz je to i stvaranja nove inteligencije iz redova seljaka, koja u moralno iskvarenoj sredini ne uspijeva, bez obzira na darovitost, već skončava tragično (poput glavnog junaka Ivice Kičmanovića)<br /> <br /> <br /> U ovom djelu Kovačić nam predočava moral, društvene i obiteljske odnose , psihologiju i suodnos zatvorenih cjelina (selo-grad). Zorno nam oslikava pojave i odnose unutar obitelji: odnos roditelja i djece; međusobne odnose seljaka : prijateljstvo, razmirice, svađe (pr. između Kanonikove i Zgubidanove obitelji); ljubav i ljubavne odnose (pr.između Ivice i Anice, Juste i Mihe, Medonićeve žene i Medonićeva sluge itd.);obiteljske odnose (pr. između Zgubidana i njegove žene, Zgubidana i Ivice, Ivice i Ivičine majke). S puno simpatije Kovačić opisuje život i običaje na selu : svadbe, svečanosti (npr. svadba u domu gazde Medonića, uskrsni ugođaj u Zgubidanovoj kući) itd.Ipak, nije to idealizirana slika sela, vidio je Kovačić sav primitivizam, praznovjerje i neprosvijećenost sela. Nesnalaženje seljaka u novoj gradskoj sredini, njegovo čudno i nespretno ponašanje u gradu opisuje u situacijama :Ivica pozdravlja nepoznate prolaznike na ulici ili scena Zgubidana pred ogledalom u kavani. <br /> Roman U Registraturi na određeni je način i autobiografija Ante Kovačića.<br /> <br /> Ovaj veliki roman započinje &quot;prepirkom&quot; spisa i registara, a nastavlja se kao &quot;raspredanje&quot; glavnog junaka u obliku ispovijesti, kojoj je cilj da kritički razobliči hrvatsko društvo onog vremena.Svojim je britkim perom žigosao pogospođene seljake i pokvarenu gospodu. Izrugivao se svim onim nakaradnim društvenim pojavama koje su dovodile seljake u smiješne i karikaturalne pozicije.To je prije svega svjedočanstvo o mučnom probijanju kroz život jednog seljačića, u čemu nalazimo istinite i ujedno tipične crte iz Kovačićeva životopisa. <br /> Ivica Kičmanović veoma je bistro dijete seoskog &quot;mužikaša&quot; Jožice, zvanog Zgubidan. Na susjednom brijegu žive Mali Kanonik i njegova obitelj, s čijim sinovima, Pericom i Mihom Ivica polazi u školu. Zbog Ivičine bistrine, učitelj i župnik nagovaraju Jožicu da ga pošalju na daljnje školovanje u grad. Isto uspijevaju i ostvariti uz pomoć župnika i Jožičina rođaka Jurića (&quot;Žorža&quot;), koji radi kao sluga kod bogatog &quot;Illusrissimusa&quot;, koji pak pristaje primiti Ivicu na stan i hranu za vrijeme školovanja. Illustrissimus je lik misteriozne prošlosti, izvanbračni sin vlasnika imanja i supruge upravitelja imanja, a prije preseljenja u grad živio je razvratnim životom (silovao je Doricu, suprugu jednog uglednog seljaka).<br /> <br /> Kada je Ivici 20 godina, u Mecenin dom stiže njegova lijepa rođakinja i štićenica Laura, u koju se Ivica strasno zaljubljuje.Laura mu ispripovijeda svoju životnu priču: kako je odrasla u radničkoj obitelji u kojoj je otac pijanac,a brat jednooki grubijan Ferkonja.Nakon očeve smrti,bježeći od Ferkonje, u šumi je naišla na babu Hudu kod koje je provela nekoliko godina, a zatim je došla u grad k Meceni. Nakon što Mecena otkrije Ivičinu i Laurinu ljubav, potjera Ivicu iz svog doma pa se on, upravo za Uskrs vraća kući.<br /> Mecena je na samrti, a Laura trovanjem požuruje njegovu smrt. Iste noći Mecenina kuća izgori u požaru, a Laura s Meceninin novcem dolazi za Ivicom na selo. Među Meceninim novcem, Laura pronalazi dokaze da je ona zapravo Mecenina kći (plod silovanja seljakinje Dorice!), a Ivica odlučuje nastaviti školovanje Laurinim novcem. Po povratku u grad saznaje da je Laura u vezi s Kanonikovim sinom Mihom pa raskida s njom.<br /> U Ivicu je zaljubljena kanonikova kći Anica, koja za njim dolazi u grad i upada u ruke svodnici, od čega je Ivica spašava u posljednji trenutak. Istovremeno se Laura i Miha posvađaju kada ona u jednom njegovom prijatelju otkrije Ferkonju. Ona s Ferkonjom ubije Mihu te kreće u bijeg i stvara odmetničku družinu. Potom ubija i Ferkonju i želi započeti novi život s Ivicom u inozemstvu, ali Ivica se odlučuje vjenčati s Anicom.<br /> Laura sa hajducima upada na samu svadbenu svečanost; Kanonik i Ivičini roditelji pogibaju u tom sukobu, Ivica je ranjen, a Anica oteta i ubijena. Ubrzo potom Laura je uhvaćena, osuđena i smaknuta, a Ivica službuje kao registrator u provinciji. Krajem života odaje se alkoholu, te u trenutku pomračenja uma spaljuje i sebe i registraturu.<br /> <br /> &lt;center&gt;&lt;gallery perrow=&quot;3&quot;&gt;<br /> Datoteka:Pločice u registraturi1.jpg<br /> Datoteka:Pločice u registraturi2.jpg<br /> Datoteka:Pločice u registraturi3.jpg<br /> &lt;/gallery&gt;&lt;/center&gt;<br /> <br /> Keramičke pločice s motivima iz romana ''U registraturi'', postavljene 1995. u Gradskoj knjižnici Ante Kovačića u Zaprešiću.<br /> <br /> (Keramička škola OŠ Ivane Brlić-Mažuranić iz Prigorja Brdovečkog, likovna koncepcija Drago Jančić)<br /> <br /> <br /> <br /> == Dani Ante Kovačića i Susreti ''Ivica Kičmanović'' ==<br /> [[Datoteka:Kicmanovic.jpg|100px|mini|left|]]<br /> <br /> Uz Kovačićev rođendan (06. lipnja) od 1984. održavaju se ''Dani Ante Kovačića'', a njihov glavni dio od 1985. jesu ''Susreti Ivica Kičmanović'', nazvani po glavnom liku Kovačićeva romana &quot;U registraturi&quot;. Prigodom 130-god. Kovačićeva rođenja 1984. godine Zavičajna zbirka zaprešićke Knjižnice priredila je veliku izložbu dokumentirane građe o Kovačiću, a 15. prosinca 1984. održan je i znanstveni skup o Kovačiću. Susreti su organizirani kao završni program literarnog natječaja za djecu i mlade tematski vezani za djetinjstvo i školovanje. Prvi Susreti najboljih literata održani su u Zaprešiću i Mariji Gorici 1985., a održavaju se i danas. Supokrovitelji ovog programa su nakladnici Školska knjiga, Školske novine i Naša djeca.<br /> <br /> <br /> <br /> == Galerija ==<br /> <br /> U Osnovnoj školi Ante Kovačića u Mariji Gorici, dio zidova krase keramičke pločice s motivima rodnog kraja Ante Kovačića, nastale na keramičkoj radionici pod vodstvom likovnog pedagoga Drage Jančića i panoi sa ranim izdanjima Kovačićevih djela.<br /> <br /> &lt;center&gt;&lt;gallery perrow=&quot;6&quot;&gt;<br /> Datoteka:Pločice4.jpg<br /> Datoteka:Pločice1.jpg<br /> Datoteka:Pločice2.jpg<br /> Datoteka:Pločice3.jpg<br /> Datoteka:Pločice5.jpg<br /> Datoteka:Pločice6.jpg<br /> Datoteka:Pločice8.jpg<br /> Datoteka:Pločice9.jpg<br /> Datoteka:Pločice10.jpg<br /> Datoteka:Pano1.jpg<br /> Datoteka:Rana izdanja2.jpg<br /> Datoteka:Rana izdanja3.jpg<br /> &lt;/gallery&gt;&lt;/center&gt;<br /> <br /> <br /> <br /> == Literatura ==<br /> <br /> *Ante Kovačić. // Hrvatska književna enciklopedija. Zagreb : Leksikografski zavod Miroslav Krleža,2010.Sv.2.<br /> <br /> *Ante Kovačić. // Hrvatska književna enciklopedija. Zagreb : Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2010.<br /> <br /> *Kovačić,A. Djetinjstvo Ivice Kičmanovića. Zagreb : Školska knjiga, 1989.<br /> <br /> *Kovačić,A. Izabrana djela. Zagreb : Dom i svijet, 2004.<br /> <br /> *Kovačić,A. Djela hrvatskih pisaca. Zagreb : Zora, 1950.1.<br /> <br /> *Laljak,S. Neobjavljeni rukopisi i dokumenti Ante Kovačića. // Zaprešićki godišnjak 1999 za grad Zaprešić i općine Brdovec, Bistra, Dubravica, Luka, Marija Gorica i Pušća / uredio Stjepan Laljakrešić : Matica hrvatska Zaprešić, 1994. Str. 141-150. <br /> <br /> *Ogrizović,M. Hrvatski pripovjedači. Zagreb : Društvo hrvatskih srednjoškolskih profesora, 1926.</div> Sat, 01 Jun 2013 07:42:52 GMT Osibmazuranic http://www.wiki-dveri.info/wiki/Razgovor:Ante_Kova%C4%8Di%C4%87 http://www.wiki-dveri.info/wiki/Ante_Kova%C4%8Di%C4%87 <p>Osibmazuranic:&#32;/* Književni rad, društveno i političko djelovanje */</p> <hr /> <div>Oplaznik u Mariji Gorici, 6. lipnja 1854. - Zagreb, 10. prosinca 1889. - hrvatski romanopisac, novelist i pjesnik<br /> <br /> <br /> == Djetinjstvo i školovanje ==<br /> <br /> [[Datoteka:Kovačić.jpg|200px|mini|left|Ante Kovačić]]<br /> <br /> <br /> Hrvatski književnik Ante Kovačić rodio se 6.lipnja 1854. u selu Celine (pokraj Marije Gorice),a krstio ga je istog dana župnik Ivan Zodić. U matičnu knjigu dječak je upisan kao nezakonito dijete pod imenom Antun, a u rubrici roditelja upisana je samo majka Anka Vugrinc. Kovačićeva majka bila je sluškinja na župnom dvoru u Mariji Gorici, a kada je trebala roditi, župnik ju je smjestio u Celine, u lugarnicu baruna Raucha, posjednika iz Lužnice kod Zaprešića. Kovačićeva majka, udala se dva mjeseca nakon rođenja sina za Ivana Kovačića, koji je priznao Antu. Kada je dovoljno porastao za školu, njegovi roditelji kupuju kuću u Oplazniku, na koju je 1954. godine postavljena spomen ploča. Pučku školu polazio je u Mariji Gorici te je bio jedan od najbistrijih đaka. U školi se isticao marljivim radom i lijepim pismenim i usmenim izražavanjem. Nakon završene osnovne škole, Ante ostaje jednu godinu kod kuće, jer otac nema sredstava da ga pošalje na daljnje školovanje u grad. Uz pomoć zagrebačkog kanonika Tome Gajdeka, u jesen 1862. Ante odlazi u Zagreb i nastavlja školovanje. Prve dvije godine školovanja stanuje kod Gajdeka, a zatim se seli k franjevcima na Kaptol, gdje je boravio godinu dana. Od četvrtog do šestog razreda gimnazije stanuje privatno izdržavajući se davanjem poduka slabijim učenicima. Neimaština i težak život prisilili su ga da pođe u sjemenište, gdje se školovao dvije godine. Nakon polaganje mature, Ante Kovačić napušta sjemenište jer ne osjeća poziv za svećeničko zvanje.<br /> Književnim radom počeo se baviti vrlo rano, u petom razredu gimnazije objavljuje svoju prvu pjesmu ''Elegija''(1873.) U višim razredima gimnazije počinje učiti ruski jezik, pod utjecajem slavenski orjentiranih profesora i književnika. <br /> Nakon napuštanja sjemeništa, Ante Kovačić je opet prepušten sam sebi. Njegov otac, razočaran Antinom činom, odlučuje da Antu više neće materijalno pomagati.<br /> <br /> <br /> == Studentski dani ==<br /> <br /> Pravo upisuje na Sveučilištu u Zagrebu 1876. godine. Da bi osigurao sredstva za daljnje školovanje, službaovao je u jednoj advokatskoj kancelariji za vrlo skroman honorar od kojeg je jedva preživljavao. Dio dana provodio bi u kancelariji, a ostalo vrijeme koristio je za pisanje i studiranje. ''Hrvatski dom'', društvo koje je tada bilo centar omladinskog kulturnog i političkog života, vrlo je zanimalo Kovačića. Bio je aktivan u svim studentskim priredbama i drugim aktivnostima. U ljeto 1877. godine upoznaje učenicu učiteljske škole Milku Hajdin, svoju buduću ženu. Nakon diplome 1878. ženi se Milkom, s kojom će imati petoro djece. Pripovijst ''Baruničina ljubav''(Vijenac 1877.) posvećuje svojoj ženi.<br /> <br /> <br /> <br /> == Književni rad, društveno i političko djelovanje ==<br /> <br /> [[Datoteka:spomenik Kovcicu.jpg|200px|mini|left|Spomenik Anti Kovačiću u Mariji Gorici]]<br /> <br /> [[Datoteka:Spomenik knjiznica.jpg|200px|mini|right|Spomenik ispred knjižnice &quot;Ante Kovačić&quot; u Zaprešiću]<br /> <br /> <br /> Prvih godina svog književnog rada Kovačić redovito objavljuje u Vijencu svoje pripovijesti. Vijenac je tada uređivao August Šenoa, koji je vrlo cijenio Kovačića i njegova djela. Dobri odnosi pokvarili su se kada je August Šenoa otvoreno simpatizirao narodnjake na skupštinama ''Hrvatskog doma'', a osujećivao sve namjere članova pravaša. Ante Kovačić osjećao se vatrenim pravašem te je i bio prijatelj Ante Starčevića. Sa svojim istomišljenicima pokreće 1880. godine almanah ''Hrvatska''. Iste godine u almanahu izlaze Kovačićeve pripovijesti ''Ladanjska sekta i Seoski učitelj.''<br /> <br /> Od 1881. do 1885. godine Kovačić živi i radi u Karlovcu. U Karlovcu je, od značajnijih djela, nastao roman ''Fiškal'', koji je štampan 1882. godine u Senju. Za svog boravka u Karlovcu, Kovačić zbog svoje otvorenosti, odrešitosti i političkog stava zadobio je puno simpatijal, ali isto tako i puno neprijatelja.<br /> Život u Karlovcu ukazao je na puno mana malog grada (zloba, spletke i oportunizam), te mu to daje povod da u književnom radu, u obliku satire, prikaže taj malograđanski život. U Karlovcu nastaju prva poglavlja romana ''Među žabarima'', koja počinje izlaziti u prvom broju pravaškog časopisa ''Balkan''1886. godine.<br /> Iz Karlovca se Kovačić vraća u Zagreb, gdje dobiva mjesto kod advokata dr. Šrama, poznatog političara. Doktorira 1887. godine i počinje pisati svoje najveće djelo'' U registraturi''. Kovačić je tim djelom izazvao oštre komentare Katoličkog lista, čije uredništvo poziva građanstvo da ne čita to &quot;nevaljano i pogubno štivo&quot;. Naime, bilo je i onih koji su ga hvalili upravo zbog slobode prilikom stvaranja ovog djela, a bilo je je i onih koji su mu tu slobodu i zamjerali. Nakon tih zbivanja Kovačić više ništa ne štampa.<br /> Pritisnut nevoljom, traži od Matice Hrvatske predujam za novi roman ''Demagog'', za koji obećaje da će smjerom i načinom pisanja odgovarati očekivanjima tadašnjeg društva. Kovačić ustvari takvo što nikad ne bi mogao napraviti, jer bi to značilo da odustaje od svojih političkih stavova, uvjerenja, jednom rječju da odustaje od sebe.<br /> Odlazi u Glinu, gdje je dobio novu službu. U Glini teško živi. Velika obitelj, zaduživanja, mali prihodi i nemogućnost književnog stvaranja doveli su ga do psihičkog sloma. Zatražio je drugo mjesto za rad, kojim bi makar mogao prehraniti obitelj, no prije nego li je udovoljeno njegovoj molbi, Kovačić umire 10. prosinca 1889. godine u duševnoj bolnici u Stenjevcu. Pokopan je na Mirogoju, a njegov nadgrobni spomenik zaštićen je kao spomenik kulture.<br /> <br /> == Obitelj ==<br /> <br /> [[Datoteka:Kovacic sa suprugom.jpg|200px|mini|left|Ante Kovačić sa suprugom Milkom]]<br /> <br /> Ante Kovačić je 1878. oženio Milku Hajdin, učiteljicu iz Petrinje s kojom je u jedanaest godina dobio petero djece, tri kćeri (Milku, Mariju i Olgu) i dva sina (Zvonimira i Krešimira). Marija i Olga bile su učiteljice, nisu se udavale i nisu imale djece. Sin Zvonimir živio je u Karlovcu i imao je dva sina. Najmalađi Krešimir Kovačić rođen je u Glini 16. travnja 1889. Završio je studij književnosti u Zagrebu, pisao je prozu, humoreske i poeziju, te je radio i kao novinar. Oženi se slikaricom Sonjom Kovačić-Tajčević, ali nisu imali djece. Umro je u Zagrebu 30. lipnja 1960., te je pokopan uz roditelje i sestre Mariju i Olgu.<br /> <br /> <br /> <br /> == Najpoznatija djela ==<br /> <br /> '''Baruničina ljubav''' 1877. u časopisu &quot;Vijenac&quot;, a 1878. kao samostalna knjiga<br /> <br /> '''Smrt babe Čengićkinje''' 1880.<br /> <br /> '''Ladanjska se'''kta 1880. - pripovijetka<br /> <br /> '''Fiškal''' 1882. - roman<br /> <br /> '''Među žabari''' 1886. u časopisu &quot;Balkan&quot;, nedovršen roman<br /> <br /> '''U registraturi''' 1888. u časopisu &quot;Vijenac&quot;, 1911. kao samostalna knjiga (roman)<br /> <br /> <br /> <br /> == U registraturi ==<br /> <br /> Kovačićevo djelo &quot;U registraturi&quot; najznačajniji je hrvatski roman 19. stoljeća.<br /> Prikaz je to prilika i ljudi u Hrvatskoj toga doba, s posebnim osvrtom i simpatijama za hrvatsko selo. U romanu su prikazane društvene i gospodarske promjene nastale razvojem kapitalizma(raslojavanje sela, propadanje aristokracije, itd.).To je slika rađanja &quot;moderne&quot; hrvatske inteligencije, ali i kronologija tragičnog životnog puta darovitoga seoskog djeteta u novonastalim društvenim i političkim okolnostima. Ti odnosi očituju se u: nehumanom stavu feudalne gospode (vlastelina) prema seljaku, načinu života feudalaca, koji se temelji na preljubu, razvratu (pr. sudbina gizdave vile Dorice kao žrtve erotske pohote i pokvarenosti feudalca Mecene), prodoru novih kapitalističkih odnosa na selo, zbog kojih seljak postaje plijenom novog društvenog staleža - zelenaša i trgovaca.Jedino mjerilo vrijednosti postaje novac,bogatstvo (predstavnici tog staleža u romanu su :zelenaš Medonić, Kanonikov sin Miha, koji se ženi Medonićevom kćeri Justom, ne iz ljubavi nego iz interesa).Seljaci napuštaju zemlju i odlaze u grad služiti u gospodskim kućama (prototip takvog pogospođenog seljaka je kumordinar Žorž)Prikaz je to i stvaranja nove inteligencije iz redova seljaka, koja u moralno iskvarenoj sredini ne uspijeva, bez obzira na darovitost, već skončava tragično (poput glavnog junaka Ivice Kičmanovića)<br /> <br /> <br /> U ovom djelu Kovačić nam predočava moral, društvene i obiteljske odnose , psihologiju i suodnos zatvorenih cjelina (selo-grad). Zorno nam oslikava pojave i odnose unutar obitelji: odnos roditelja i djece; međusobne odnose seljaka : prijateljstvo, razmirice, svađe (pr. između Kanonikove i Zgubidanove obitelji); ljubav i ljubavne odnose (pr.između Ivice i Anice, Juste i Mihe, Medonićeve žene i Medonićeva sluge itd.);obiteljske odnose (pr. između Zgubidana i njegove žene, Zgubidana i Ivice, Ivice i Ivičine majke). S puno simpatije Kovačić opisuje život i običaje na selu : svadbe, svečanosti (npr. svadba u domu gazde Medonića, uskrsni ugođaj u Zgubidanovoj kući) itd.Ipak, nije to idealizirana slika sela, vidio je Kovačić sav primitivizam, praznovjerje i neprosvijećenost sela. Nesnalaženje seljaka u novoj gradskoj sredini, njegovo čudno i nespretno ponašanje u gradu opisuje u situacijama :Ivica pozdravlja nepoznate prolaznike na ulici ili scena Zgubidana pred ogledalom u kavani. <br /> Roman U Registraturi na određeni je način i autobiografija Ante Kovačića.<br /> <br /> Ovaj veliki roman započinje &quot;prepirkom&quot; spisa i registara, a nastavlja se kao &quot;raspredanje&quot; glavnog junaka u obliku ispovijesti, kojoj je cilj da kritički razobliči hrvatsko društvo onog vremena.Svojim je britkim perom žigosao pogospođene seljake i pokvarenu gospodu. Izrugivao se svim onim nakaradnim društvenim pojavama koje su dovodile seljake u smiješne i karikaturalne pozicije.To je prije svega svjedočanstvo o mučnom probijanju kroz život jednog seljačića, u čemu nalazimo istinite i ujedno tipične crte iz Kovačićeva životopisa. <br /> Ivica Kičmanović veoma je bistro dijete seoskog &quot;mužikaša&quot; Jožice, zvanog Zgubidan. Na susjednom brijegu žive Mali Kanonik i njegova obitelj, s čijim sinovima, Pericom i Mihom Ivica polazi u školu. Zbog Ivičine bistrine, učitelj i župnik nagovaraju Jožicu da ga pošalju na daljnje školovanje u grad. Isto uspijevaju i ostvariti uz pomoć župnika i Jožičina rođaka Jurića (&quot;Žorža&quot;), koji radi kao sluga kod bogatog &quot;Illusrissimusa&quot;, koji pak pristaje primiti Ivicu na stan i hranu za vrijeme školovanja. Illustrissimus je lik misteriozne prošlosti, izvanbračni sin vlasnika imanja i supruge upravitelja imanja, a prije preseljenja u grad živio je razvratnim životom (silovao je Doricu, suprugu jednog uglednog seljaka).<br /> <br /> Kada je Ivici 20 godina, u Mecenin dom stiže njegova lijepa rođakinja i štićenica Laura, u koju se Ivica strasno zaljubljuje.Laura mu ispripovijeda svoju životnu priču: kako je odrasla u radničkoj obitelji u kojoj je otac pijanac,a brat jednooki grubijan Ferkonja.Nakon očeve smrti,bježeći od Ferkonje, u šumi je naišla na babu Hudu kod koje je provela nekoliko godina, a zatim je došla u grad k Meceni. Nakon što Mecena otkrije Ivičinu i Laurinu ljubav, potjera Ivicu iz svog doma pa se on, upravo za Uskrs vraća kući.<br /> Mecena je na samrti, a Laura trovanjem požuruje njegovu smrt. Iste noći Mecenina kuća izgori u požaru, a Laura s Meceninin novcem dolazi za Ivicom na selo. Među Meceninim novcem, Laura pronalazi dokaze da je ona zapravo Mecenina kći (plod silovanja seljakinje Dorice!), a Ivica odlučuje nastaviti školovanje Laurinim novcem. Po povratku u grad saznaje da je Laura u vezi s Kanonikovim sinom Mihom pa raskida s njom.<br /> U Ivicu je zaljubljena kanonikova kći Anica, koja za njim dolazi u grad i upada u ruke svodnici, od čega je Ivica spašava u posljednji trenutak. Istovremeno se Laura i Miha posvađaju kada ona u jednom njegovom prijatelju otkrije Ferkonju. Ona s Ferkonjom ubije Mihu te kreće u bijeg i stvara odmetničku družinu. Potom ubija i Ferkonju i želi započeti novi život s Ivicom u inozemstvu, ali Ivica se odlučuje vjenčati s Anicom.<br /> Laura sa hajducima upada na samu svadbenu svečanost; Kanonik i Ivičini roditelji pogibaju u tom sukobu, Ivica je ranjen, a Anica oteta i ubijena. Ubrzo potom Laura je uhvaćena, osuđena i smaknuta, a Ivica službuje kao registrator u provinciji. Krajem života odaje se alkoholu, te u trenutku pomračenja uma spaljuje i sebe i registraturu.<br /> <br /> &lt;center&gt;&lt;gallery perrow=&quot;3&quot;&gt;<br /> Datoteka:Pločice u registraturi1.jpg<br /> Datoteka:Pločice u registraturi2.jpg<br /> Datoteka:Pločice u registraturi3.jpg<br /> &lt;/gallery&gt;&lt;/center&gt;<br /> <br /> Keramičke pločice s motivima iz romana ''U registraturi'', postavljene 1995. u Gradskoj knjižnici Ante Kovačića u Zaprešiću.<br /> <br /> (Keramička škola OŠ Ivane Brlić-Mažuranić iz Prigorja Brdovečkog, likovna koncepcija Drago Jančić)<br /> <br /> <br /> <br /> == Dani Ante Kovačića i Susreti ''Ivica Kičmanović'' ==<br /> [[Datoteka:Kicmanovic.jpg|100px|mini|left|]]<br /> <br /> Uz Kovačićev rođendan (06. lipnja) od 1984. održavaju se ''Dani Ante Kovačića'', a njihov glavni dio od 1985. jesu ''Susreti Ivica Kičmanović'', nazvani po glavnom liku Kovačićeva romana &quot;U registraturi&quot;. Prigodom 130-god. Kovačićeva rođenja 1984. godine Zavičajna zbirka zaprešićke Knjižnice priredila je veliku izložbu dokumentirane građe o Kovačiću, a 15. prosinca 1984. održan je i znanstveni skup o Kovačiću. Susreti su organizirani kao završni program literarnog natječaja za djecu i mlade tematski vezani za djetinjstvo i školovanje. Prvi Susreti najboljih literata održani su u Zaprešiću i Mariji Gorici 1985., a održavaju se i danas. Supokrovitelji ovog programa su nakladnici Školska knjiga, Školske novine i Naša djeca.<br /> <br /> <br /> <br /> == Galerija ==<br /> <br /> U Osnovnoj školi Ante Kovačića u Mariji Gorici, dio zidova krase keramičke pločice s motivima rodnog kraja Ante Kovačića, nastale na keramičkoj radionici pod vodstvom likovnog pedagoga Drage Jančića i panoi sa ranim izdanjima Kovačićevih djela.<br /> <br /> &lt;center&gt;&lt;gallery perrow=&quot;6&quot;&gt;<br /> Datoteka:Pločice4.jpg<br /> Datoteka:Pločice1.jpg<br /> Datoteka:Pločice2.jpg<br /> Datoteka:Pločice3.jpg<br /> Datoteka:Pločice5.jpg<br /> Datoteka:Pločice6.jpg<br /> Datoteka:Pločice8.jpg<br /> Datoteka:Pločice9.jpg<br /> Datoteka:Pločice10.jpg<br /> Datoteka:Pano1.jpg<br /> Datoteka:Rana izdanja2.jpg<br /> Datoteka:Rana izdanja3.jpg<br /> &lt;/gallery&gt;&lt;/center&gt;<br /> <br /> <br /> <br /> == Literatura ==<br /> <br /> *Ante Kovačić. // Hrvatska književna enciklopedija. Zagreb : Leksikografski zavod Miroslav Krleža,2010.Sv.2.<br /> <br /> *Ante Kovačić. // Hrvatska književna enciklopedija. Zagreb : Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2010.<br /> <br /> *Kovačić,A. Djetinjstvo Ivice Kičmanovića. Zagreb : Školska knjiga, 1989.<br /> <br /> *Kovačić,A. Izabrana djela. Zagreb : Dom i svijet, 2004.<br /> <br /> *Kovačić,A. Djela hrvatskih pisaca. Zagreb : Zora, 1950.1.<br /> <br /> *Laljak,S. Neobjavljeni rukopisi i dokumenti Ante Kovačića. // Zaprešićki godišnjak 1999 za grad Zaprešić i općine Brdovec, Bistra, Dubravica, Luka, Marija Gorica i Pušća / uredio Stjepan Laljakrešić : Matica hrvatska Zaprešić, 1994. Str. 141-150. <br /> <br /> *Ogrizović,M. Hrvatski pripovjedači. Zagreb : Društvo hrvatskih srednjoškolskih profesora, 1926.</div> Sat, 01 Jun 2013 07:42:28 GMT Osibmazuranic http://www.wiki-dveri.info/wiki/Razgovor:Ante_Kova%C4%8Di%C4%87 http://www.wiki-dveri.info/wiki/Ante_Kova%C4%8Di%C4%87 <p>Osibmazuranic:&#32;/* Književni rad, društveno i političko djelovanje */</p> <hr /> <div>Oplaznik u Mariji Gorici, 6. lipnja 1854. - Zagreb, 10. prosinca 1889. - hrvatski romanopisac, novelist i pjesnik<br /> <br /> <br /> == Djetinjstvo i školovanje ==<br /> <br /> [[Datoteka:Kovačić.jpg|200px|mini|left|Ante Kovačić]]<br /> <br /> <br /> Hrvatski književnik Ante Kovačić rodio se 6.lipnja 1854. u selu Celine (pokraj Marije Gorice),a krstio ga je istog dana župnik Ivan Zodić. U matičnu knjigu dječak je upisan kao nezakonito dijete pod imenom Antun, a u rubrici roditelja upisana je samo majka Anka Vugrinc. Kovačićeva majka bila je sluškinja na župnom dvoru u Mariji Gorici, a kada je trebala roditi, župnik ju je smjestio u Celine, u lugarnicu baruna Raucha, posjednika iz Lužnice kod Zaprešića. Kovačićeva majka, udala se dva mjeseca nakon rođenja sina za Ivana Kovačića, koji je priznao Antu. Kada je dovoljno porastao za školu, njegovi roditelji kupuju kuću u Oplazniku, na koju je 1954. godine postavljena spomen ploča. Pučku školu polazio je u Mariji Gorici te je bio jedan od najbistrijih đaka. U školi se isticao marljivim radom i lijepim pismenim i usmenim izražavanjem. Nakon završene osnovne škole, Ante ostaje jednu godinu kod kuće, jer otac nema sredstava da ga pošalje na daljnje školovanje u grad. Uz pomoć zagrebačkog kanonika Tome Gajdeka, u jesen 1862. Ante odlazi u Zagreb i nastavlja školovanje. Prve dvije godine školovanja stanuje kod Gajdeka, a zatim se seli k franjevcima na Kaptol, gdje je boravio godinu dana. Od četvrtog do šestog razreda gimnazije stanuje privatno izdržavajući se davanjem poduka slabijim učenicima. Neimaština i težak život prisilili su ga da pođe u sjemenište, gdje se školovao dvije godine. Nakon polaganje mature, Ante Kovačić napušta sjemenište jer ne osjeća poziv za svećeničko zvanje.<br /> Književnim radom počeo se baviti vrlo rano, u petom razredu gimnazije objavljuje svoju prvu pjesmu ''Elegija''(1873.) U višim razredima gimnazije počinje učiti ruski jezik, pod utjecajem slavenski orjentiranih profesora i književnika. <br /> Nakon napuštanja sjemeništa, Ante Kovačić je opet prepušten sam sebi. Njegov otac, razočaran Antinom činom, odlučuje da Antu više neće materijalno pomagati.<br /> <br /> <br /> == Studentski dani ==<br /> <br /> Pravo upisuje na Sveučilištu u Zagrebu 1876. godine. Da bi osigurao sredstva za daljnje školovanje, službaovao je u jednoj advokatskoj kancelariji za vrlo skroman honorar od kojeg je jedva preživljavao. Dio dana provodio bi u kancelariji, a ostalo vrijeme koristio je za pisanje i studiranje. ''Hrvatski dom'', društvo koje je tada bilo centar omladinskog kulturnog i političkog života, vrlo je zanimalo Kovačića. Bio je aktivan u svim studentskim priredbama i drugim aktivnostima. U ljeto 1877. godine upoznaje učenicu učiteljske škole Milku Hajdin, svoju buduću ženu. Nakon diplome 1878. ženi se Milkom, s kojom će imati petoro djece. Pripovijst ''Baruničina ljubav''(Vijenac 1877.) posvećuje svojoj ženi.<br /> <br /> <br /> <br /> == Književni rad, društveno i političko djelovanje ==<br /> <br /> [[Datoteka:spomenik Kovcicu.jpg|200px|mini|left|Spomenik Anti Kovačiću u Mariji Gorici]]<br /> <br /> [[Datoteka:Spomenikknjiznica.jpg|200px|mini|left|Spomenik ispred knjižnice &quot;Ante Kovačić&quot; u Zaprešiću]<br /> <br /> <br /> Prvih godina svog književnog rada Kovačić redovito objavljuje u Vijencu svoje pripovijesti. Vijenac je tada uređivao August Šenoa, koji je vrlo cijenio Kovačića i njegova djela. Dobri odnosi pokvarili su se kada je August Šenoa otvoreno simpatizirao narodnjake na skupštinama ''Hrvatskog doma'', a osujećivao sve namjere članova pravaša. Ante Kovačić osjećao se vatrenim pravašem te je i bio prijatelj Ante Starčevića. Sa svojim istomišljenicima pokreće 1880. godine almanah ''Hrvatska''. Iste godine u almanahu izlaze Kovačićeve pripovijesti ''Ladanjska sekta i Seoski učitelj.''<br /> <br /> Od 1881. do 1885. godine Kovačić živi i radi u Karlovcu. U Karlovcu je, od značajnijih djela, nastao roman ''Fiškal'', koji je štampan 1882. godine u Senju. Za svog boravka u Karlovcu, Kovačić zbog svoje otvorenosti, odrešitosti i političkog stava zadobio je puno simpatijal, ali isto tako i puno neprijatelja.<br /> Život u Karlovcu ukazao je na puno mana malog grada (zloba, spletke i oportunizam), te mu to daje povod da u književnom radu, u obliku satire, prikaže taj malograđanski život. U Karlovcu nastaju prva poglavlja romana ''Među žabarima'', koja počinje izlaziti u prvom broju pravaškog časopisa ''Balkan''1886. godine.<br /> Iz Karlovca se Kovačić vraća u Zagreb, gdje dobiva mjesto kod advokata dr. Šrama, poznatog političara. Doktorira 1887. godine i počinje pisati svoje najveće djelo'' U registraturi''. Kovačić je tim djelom izazvao oštre komentare Katoličkog lista, čije uredništvo poziva građanstvo da ne čita to &quot;nevaljano i pogubno štivo&quot;. Naime, bilo je i onih koji su ga hvalili upravo zbog slobode prilikom stvaranja ovog djela, a bilo je je i onih koji su mu tu slobodu i zamjerali. Nakon tih zbivanja Kovačić više ništa ne štampa.<br /> Pritisnut nevoljom, traži od Matice Hrvatske predujam za novi roman ''Demagog'', za koji obećaje da će smjerom i načinom pisanja odgovarati očekivanjima tadašnjeg društva. Kovačić ustvari takvo što nikad ne bi mogao napraviti, jer bi to značilo da odustaje od svojih političkih stavova, uvjerenja, jednom rječju da odustaje od sebe.<br /> Odlazi u Glinu, gdje je dobio novu službu. U Glini teško živi. Velika obitelj, zaduživanja, mali prihodi i nemogućnost književnog stvaranja doveli su ga do psihičkog sloma. Zatražio je drugo mjesto za rad, kojim bi makar mogao prehraniti obitelj, no prije nego li je udovoljeno njegovoj molbi, Kovačić umire 10. prosinca 1889. godine u duševnoj bolnici u Stenjevcu. Pokopan je na Mirogoju, a njegov nadgrobni spomenik zaštićen je kao spomenik kulture.<br /> <br /> == Obitelj ==<br /> <br /> [[Datoteka:Kovacic sa suprugom.jpg|200px|mini|left|Ante Kovačić sa suprugom Milkom]]<br /> <br /> Ante Kovačić je 1878. oženio Milku Hajdin, učiteljicu iz Petrinje s kojom je u jedanaest godina dobio petero djece, tri kćeri (Milku, Mariju i Olgu) i dva sina (Zvonimira i Krešimira). Marija i Olga bile su učiteljice, nisu se udavale i nisu imale djece. Sin Zvonimir živio je u Karlovcu i imao je dva sina. Najmalađi Krešimir Kovačić rođen je u Glini 16. travnja 1889. Završio je studij književnosti u Zagrebu, pisao je prozu, humoreske i poeziju, te je radio i kao novinar. Oženi se slikaricom Sonjom Kovačić-Tajčević, ali nisu imali djece. Umro je u Zagrebu 30. lipnja 1960., te je pokopan uz roditelje i sestre Mariju i Olgu.<br /> <br /> <br /> <br /> == Najpoznatija djela ==<br /> <br /> '''Baruničina ljubav''' 1877. u časopisu &quot;Vijenac&quot;, a 1878. kao samostalna knjiga<br /> <br /> '''Smrt babe Čengićkinje''' 1880.<br /> <br /> '''Ladanjska se'''kta 1880. - pripovijetka<br /> <br /> '''Fiškal''' 1882. - roman<br /> <br /> '''Među žabari''' 1886. u časopisu &quot;Balkan&quot;, nedovršen roman<br /> <br /> '''U registraturi''' 1888. u časopisu &quot;Vijenac&quot;, 1911. kao samostalna knjiga (roman)<br /> <br /> <br /> <br /> == U registraturi ==<br /> <br /> Kovačićevo djelo &quot;U registraturi&quot; najznačajniji je hrvatski roman 19. stoljeća.<br /> Prikaz je to prilika i ljudi u Hrvatskoj toga doba, s posebnim osvrtom i simpatijama za hrvatsko selo. U romanu su prikazane društvene i gospodarske promjene nastale razvojem kapitalizma(raslojavanje sela, propadanje aristokracije, itd.).To je slika rađanja &quot;moderne&quot; hrvatske inteligencije, ali i kronologija tragičnog životnog puta darovitoga seoskog djeteta u novonastalim društvenim i političkim okolnostima. Ti odnosi očituju se u: nehumanom stavu feudalne gospode (vlastelina) prema seljaku, načinu života feudalaca, koji se temelji na preljubu, razvratu (pr. sudbina gizdave vile Dorice kao žrtve erotske pohote i pokvarenosti feudalca Mecene), prodoru novih kapitalističkih odnosa na selo, zbog kojih seljak postaje plijenom novog društvenog staleža - zelenaša i trgovaca.Jedino mjerilo vrijednosti postaje novac,bogatstvo (predstavnici tog staleža u romanu su :zelenaš Medonić, Kanonikov sin Miha, koji se ženi Medonićevom kćeri Justom, ne iz ljubavi nego iz interesa).Seljaci napuštaju zemlju i odlaze u grad služiti u gospodskim kućama (prototip takvog pogospođenog seljaka je kumordinar Žorž)Prikaz je to i stvaranja nove inteligencije iz redova seljaka, koja u moralno iskvarenoj sredini ne uspijeva, bez obzira na darovitost, već skončava tragično (poput glavnog junaka Ivice Kičmanovića)<br /> <br /> <br /> U ovom djelu Kovačić nam predočava moral, društvene i obiteljske odnose , psihologiju i suodnos zatvorenih cjelina (selo-grad). Zorno nam oslikava pojave i odnose unutar obitelji: odnos roditelja i djece; međusobne odnose seljaka : prijateljstvo, razmirice, svađe (pr. između Kanonikove i Zgubidanove obitelji); ljubav i ljubavne odnose (pr.između Ivice i Anice, Juste i Mihe, Medonićeve žene i Medonićeva sluge itd.);obiteljske odnose (pr. između Zgubidana i njegove žene, Zgubidana i Ivice, Ivice i Ivičine majke). S puno simpatije Kovačić opisuje život i običaje na selu : svadbe, svečanosti (npr. svadba u domu gazde Medonića, uskrsni ugođaj u Zgubidanovoj kući) itd.Ipak, nije to idealizirana slika sela, vidio je Kovačić sav primitivizam, praznovjerje i neprosvijećenost sela. Nesnalaženje seljaka u novoj gradskoj sredini, njegovo čudno i nespretno ponašanje u gradu opisuje u situacijama :Ivica pozdravlja nepoznate prolaznike na ulici ili scena Zgubidana pred ogledalom u kavani. <br /> Roman U Registraturi na određeni je način i autobiografija Ante Kovačića.<br /> <br /> Ovaj veliki roman započinje &quot;prepirkom&quot; spisa i registara, a nastavlja se kao &quot;raspredanje&quot; glavnog junaka u obliku ispovijesti, kojoj je cilj da kritički razobliči hrvatsko društvo onog vremena.Svojim je britkim perom žigosao pogospođene seljake i pokvarenu gospodu. Izrugivao se svim onim nakaradnim društvenim pojavama koje su dovodile seljake u smiješne i karikaturalne pozicije.To je prije svega svjedočanstvo o mučnom probijanju kroz život jednog seljačića, u čemu nalazimo istinite i ujedno tipične crte iz Kovačićeva životopisa. <br /> Ivica Kičmanović veoma je bistro dijete seoskog &quot;mužikaša&quot; Jožice, zvanog Zgubidan. Na susjednom brijegu žive Mali Kanonik i njegova obitelj, s čijim sinovima, Pericom i Mihom Ivica polazi u školu. Zbog Ivičine bistrine, učitelj i župnik nagovaraju Jožicu da ga pošalju na daljnje školovanje u grad. Isto uspijevaju i ostvariti uz pomoć župnika i Jožičina rođaka Jurića (&quot;Žorža&quot;), koji radi kao sluga kod bogatog &quot;Illusrissimusa&quot;, koji pak pristaje primiti Ivicu na stan i hranu za vrijeme školovanja. Illustrissimus je lik misteriozne prošlosti, izvanbračni sin vlasnika imanja i supruge upravitelja imanja, a prije preseljenja u grad živio je razvratnim životom (silovao je Doricu, suprugu jednog uglednog seljaka).<br /> <br /> Kada je Ivici 20 godina, u Mecenin dom stiže njegova lijepa rođakinja i štićenica Laura, u koju se Ivica strasno zaljubljuje.Laura mu ispripovijeda svoju životnu priču: kako je odrasla u radničkoj obitelji u kojoj je otac pijanac,a brat jednooki grubijan Ferkonja.Nakon očeve smrti,bježeći od Ferkonje, u šumi je naišla na babu Hudu kod koje je provela nekoliko godina, a zatim je došla u grad k Meceni. Nakon što Mecena otkrije Ivičinu i Laurinu ljubav, potjera Ivicu iz svog doma pa se on, upravo za Uskrs vraća kući.<br /> Mecena je na samrti, a Laura trovanjem požuruje njegovu smrt. Iste noći Mecenina kuća izgori u požaru, a Laura s Meceninin novcem dolazi za Ivicom na selo. Među Meceninim novcem, Laura pronalazi dokaze da je ona zapravo Mecenina kći (plod silovanja seljakinje Dorice!), a Ivica odlučuje nastaviti školovanje Laurinim novcem. Po povratku u grad saznaje da je Laura u vezi s Kanonikovim sinom Mihom pa raskida s njom.<br /> U Ivicu je zaljubljena kanonikova kći Anica, koja za njim dolazi u grad i upada u ruke svodnici, od čega je Ivica spašava u posljednji trenutak. Istovremeno se Laura i Miha posvađaju kada ona u jednom njegovom prijatelju otkrije Ferkonju. Ona s Ferkonjom ubije Mihu te kreće u bijeg i stvara odmetničku družinu. Potom ubija i Ferkonju i želi započeti novi život s Ivicom u inozemstvu, ali Ivica se odlučuje vjenčati s Anicom.<br /> Laura sa hajducima upada na samu svadbenu svečanost; Kanonik i Ivičini roditelji pogibaju u tom sukobu, Ivica je ranjen, a Anica oteta i ubijena. Ubrzo potom Laura je uhvaćena, osuđena i smaknuta, a Ivica službuje kao registrator u provinciji. Krajem života odaje se alkoholu, te u trenutku pomračenja uma spaljuje i sebe i registraturu.<br /> <br /> &lt;center&gt;&lt;gallery perrow=&quot;3&quot;&gt;<br /> Datoteka:Pločice u registraturi1.jpg<br /> Datoteka:Pločice u registraturi2.jpg<br /> Datoteka:Pločice u registraturi3.jpg<br /> &lt;/gallery&gt;&lt;/center&gt;<br /> <br /> Keramičke pločice s motivima iz romana ''U registraturi'', postavljene 1995. u Gradskoj knjižnici Ante Kovačića u Zaprešiću.<br /> <br /> (Keramička škola OŠ Ivane Brlić-Mažuranić iz Prigorja Brdovečkog, likovna koncepcija Drago Jančić)<br /> <br /> <br /> <br /> == Dani Ante Kovačića i Susreti ''Ivica Kičmanović'' ==<br /> [[Datoteka:Kicmanovic.jpg|100px|mini|left|]]<br /> <br /> Uz Kovačićev rođendan (06. lipnja) od 1984. održavaju se ''Dani Ante Kovačića'', a njihov glavni dio od 1985. jesu ''Susreti Ivica Kičmanović'', nazvani po glavnom liku Kovačićeva romana &quot;U registraturi&quot;. Prigodom 130-god. Kovačićeva rođenja 1984. godine Zavičajna zbirka zaprešićke Knjižnice priredila je veliku izložbu dokumentirane građe o Kovačiću, a 15. prosinca 1984. održan je i znanstveni skup o Kovačiću. Susreti su organizirani kao završni program literarnog natječaja za djecu i mlade tematski vezani za djetinjstvo i školovanje. Prvi Susreti najboljih literata održani su u Zaprešiću i Mariji Gorici 1985., a održavaju se i danas. Supokrovitelji ovog programa su nakladnici Školska knjiga, Školske novine i Naša djeca.<br /> <br /> <br /> <br /> == Galerija ==<br /> <br /> U Osnovnoj školi Ante Kovačića u Mariji Gorici, dio zidova krase keramičke pločice s motivima rodnog kraja Ante Kovačića, nastale na keramičkoj radionici pod vodstvom likovnog pedagoga Drage Jančića i panoi sa ranim izdanjima Kovačićevih djela.<br /> <br /> &lt;center&gt;&lt;gallery perrow=&quot;6&quot;&gt;<br /> Datoteka:Pločice4.jpg<br /> Datoteka:Pločice1.jpg<br /> Datoteka:Pločice2.jpg<br /> Datoteka:Pločice3.jpg<br /> Datoteka:Pločice5.jpg<br /> Datoteka:Pločice6.jpg<br /> Datoteka:Pločice8.jpg<br /> Datoteka:Pločice9.jpg<br /> Datoteka:Pločice10.jpg<br /> Datoteka:Pano1.jpg<br /> Datoteka:Rana izdanja2.jpg<br /> Datoteka:Rana izdanja3.jpg<br /> &lt;/gallery&gt;&lt;/center&gt;<br /> <br /> <br /> <br /> == Literatura ==<br /> <br /> *Ante Kovačić. // Hrvatska književna enciklopedija. Zagreb : Leksikografski zavod Miroslav Krleža,2010.Sv.2.<br /> <br /> *Ante Kovačić. // Hrvatska književna enciklopedija. Zagreb : Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2010.<br /> <br /> *Kovačić,A. Djetinjstvo Ivice Kičmanovića. Zagreb : Školska knjiga, 1989.<br /> <br /> *Kovačić,A. Izabrana djela. Zagreb : Dom i svijet, 2004.<br /> <br /> *Kovačić,A. Djela hrvatskih pisaca. Zagreb : Zora, 1950.1.<br /> <br /> *Laljak,S. Neobjavljeni rukopisi i dokumenti Ante Kovačića. // Zaprešićki godišnjak 1999 za grad Zaprešić i općine Brdovec, Bistra, Dubravica, Luka, Marija Gorica i Pušća / uredio Stjepan Laljakrešić : Matica hrvatska Zaprešić, 1994. Str. 141-150. <br /> <br /> *Ogrizović,M. Hrvatski pripovjedači. Zagreb : Društvo hrvatskih srednjoškolskih profesora, 1926.</div> Sat, 01 Jun 2013 07:41:58 GMT Osibmazuranic http://www.wiki-dveri.info/wiki/Razgovor:Ante_Kova%C4%8Di%C4%87 http://www.wiki-dveri.info/wiki/Ante_Kova%C4%8Di%C4%87 <p>Osibmazuranic:&#32;/* Književni rad, društveno i političko djelovanje */</p> <hr /> <div>Oplaznik u Mariji Gorici, 6. lipnja 1854. - Zagreb, 10. prosinca 1889. - hrvatski romanopisac, novelist i pjesnik<br /> <br /> <br /> == Djetinjstvo i školovanje ==<br /> <br /> [[Datoteka:Kovačić.jpg|200px|mini|left|Ante Kovačić]]<br /> <br /> <br /> Hrvatski književnik Ante Kovačić rodio se 6.lipnja 1854. u selu Celine (pokraj Marije Gorice),a krstio ga je istog dana župnik Ivan Zodić. U matičnu knjigu dječak je upisan kao nezakonito dijete pod imenom Antun, a u rubrici roditelja upisana je samo majka Anka Vugrinc. Kovačićeva majka bila je sluškinja na župnom dvoru u Mariji Gorici, a kada je trebala roditi, župnik ju je smjestio u Celine, u lugarnicu baruna Raucha, posjednika iz Lužnice kod Zaprešića. Kovačićeva majka, udala se dva mjeseca nakon rođenja sina za Ivana Kovačića, koji je priznao Antu. Kada je dovoljno porastao za školu, njegovi roditelji kupuju kuću u Oplazniku, na koju je 1954. godine postavljena spomen ploča. Pučku školu polazio je u Mariji Gorici te je bio jedan od najbistrijih đaka. U školi se isticao marljivim radom i lijepim pismenim i usmenim izražavanjem. Nakon završene osnovne škole, Ante ostaje jednu godinu kod kuće, jer otac nema sredstava da ga pošalje na daljnje školovanje u grad. Uz pomoć zagrebačkog kanonika Tome Gajdeka, u jesen 1862. Ante odlazi u Zagreb i nastavlja školovanje. Prve dvije godine školovanja stanuje kod Gajdeka, a zatim se seli k franjevcima na Kaptol, gdje je boravio godinu dana. Od četvrtog do šestog razreda gimnazije stanuje privatno izdržavajući se davanjem poduka slabijim učenicima. Neimaština i težak život prisilili su ga da pođe u sjemenište, gdje se školovao dvije godine. Nakon polaganje mature, Ante Kovačić napušta sjemenište jer ne osjeća poziv za svećeničko zvanje.<br /> Književnim radom počeo se baviti vrlo rano, u petom razredu gimnazije objavljuje svoju prvu pjesmu ''Elegija''(1873.) U višim razredima gimnazije počinje učiti ruski jezik, pod utjecajem slavenski orjentiranih profesora i književnika. <br /> Nakon napuštanja sjemeništa, Ante Kovačić je opet prepušten sam sebi. Njegov otac, razočaran Antinom činom, odlučuje da Antu više neće materijalno pomagati.<br /> <br /> <br /> == Studentski dani ==<br /> <br /> Pravo upisuje na Sveučilištu u Zagrebu 1876. godine. Da bi osigurao sredstva za daljnje školovanje, službaovao je u jednoj advokatskoj kancelariji za vrlo skroman honorar od kojeg je jedva preživljavao. Dio dana provodio bi u kancelariji, a ostalo vrijeme koristio je za pisanje i studiranje. ''Hrvatski dom'', društvo koje je tada bilo centar omladinskog kulturnog i političkog života, vrlo je zanimalo Kovačića. Bio je aktivan u svim studentskim priredbama i drugim aktivnostima. U ljeto 1877. godine upoznaje učenicu učiteljske škole Milku Hajdin, svoju buduću ženu. Nakon diplome 1878. ženi se Milkom, s kojom će imati petoro djece. Pripovijst ''Baruničina ljubav''(Vijenac 1877.) posvećuje svojoj ženi.<br /> <br /> <br /> <br /> == Književni rad, društveno i političko djelovanje ==<br /> <br /> [[Datoteka:spomenik Kovcicu.jpg|200px|mini|left|Spomenik Anti Kovačiću u Mariji Gorici]]<br /> <br /> [[Datoteka:Spomenik knjiznica.jpg|200px|mini|left|Spomenik ispred knjižnice &quot;Ante Kovačić&quot; u Zaprešiću]<br /> <br /> <br /> Prvih godina svog književnog rada Kovačić redovito objavljuje u Vijencu svoje pripovijesti. Vijenac je tada uređivao August Šenoa, koji je vrlo cijenio Kovačića i njegova djela. Dobri odnosi pokvarili su se kada je August Šenoa otvoreno simpatizirao narodnjake na skupštinama ''Hrvatskog doma'', a osujećivao sve namjere članova pravaša. Ante Kovačić osjećao se vatrenim pravašem te je i bio prijatelj Ante Starčevića. Sa svojim istomišljenicima pokreće 1880. godine almanah ''Hrvatska''. Iste godine u almanahu izlaze Kovačićeve pripovijesti ''Ladanjska sekta i Seoski učitelj.''<br /> <br /> Od 1881. do 1885. godine Kovačić živi i radi u Karlovcu. U Karlovcu je, od značajnijih djela, nastao roman ''Fiškal'', koji je štampan 1882. godine u Senju. Za svog boravka u Karlovcu, Kovačić zbog svoje otvorenosti, odrešitosti i političkog stava zadobio je puno simpatijal, ali isto tako i puno neprijatelja.<br /> Život u Karlovcu ukazao je na puno mana malog grada (zloba, spletke i oportunizam), te mu to daje povod da u književnom radu, u obliku satire, prikaže taj malograđanski život. U Karlovcu nastaju prva poglavlja romana ''Među žabarima'', koja počinje izlaziti u prvom broju pravaškog časopisa ''Balkan''1886. godine.<br /> Iz Karlovca se Kovačić vraća u Zagreb, gdje dobiva mjesto kod advokata dr. Šrama, poznatog političara. Doktorira 1887. godine i počinje pisati svoje najveće djelo'' U registraturi''. Kovačić je tim djelom izazvao oštre komentare Katoličkog lista, čije uredništvo poziva građanstvo da ne čita to &quot;nevaljano i pogubno štivo&quot;. Naime, bilo je i onih koji su ga hvalili upravo zbog slobode prilikom stvaranja ovog djela, a bilo je je i onih koji su mu tu slobodu i zamjerali. Nakon tih zbivanja Kovačić više ništa ne štampa.<br /> Pritisnut nevoljom, traži od Matice Hrvatske predujam za novi roman ''Demagog'', za koji obećaje da će smjerom i načinom pisanja odgovarati očekivanjima tadašnjeg društva. Kovačić ustvari takvo što nikad ne bi mogao napraviti, jer bi to značilo da odustaje od svojih političkih stavova, uvjerenja, jednom rječju da odustaje od sebe.<br /> Odlazi u Glinu, gdje je dobio novu službu. U Glini teško živi. Velika obitelj, zaduživanja, mali prihodi i nemogućnost književnog stvaranja doveli su ga do psihičkog sloma. Zatražio je drugo mjesto za rad, kojim bi makar mogao prehraniti obitelj, no prije nego li je udovoljeno njegovoj molbi, Kovačić umire 10. prosinca 1889. godine u duševnoj bolnici u Stenjevcu. Pokopan je na Mirogoju, a njegov nadgrobni spomenik zaštićen je kao spomenik kulture.<br /> <br /> == Obitelj ==<br /> <br /> [[Datoteka:Kovacic sa suprugom.jpg|200px|mini|left|Ante Kovačić sa suprugom Milkom]]<br /> <br /> Ante Kovačić je 1878. oženio Milku Hajdin, učiteljicu iz Petrinje s kojom je u jedanaest godina dobio petero djece, tri kćeri (Milku, Mariju i Olgu) i dva sina (Zvonimira i Krešimira). Marija i Olga bile su učiteljice, nisu se udavale i nisu imale djece. Sin Zvonimir živio je u Karlovcu i imao je dva sina. Najmalađi Krešimir Kovačić rođen je u Glini 16. travnja 1889. Završio je studij književnosti u Zagrebu, pisao je prozu, humoreske i poeziju, te je radio i kao novinar. Oženi se slikaricom Sonjom Kovačić-Tajčević, ali nisu imali djece. Umro je u Zagrebu 30. lipnja 1960., te je pokopan uz roditelje i sestre Mariju i Olgu.<br /> <br /> <br /> <br /> == Najpoznatija djela ==<br /> <br /> '''Baruničina ljubav''' 1877. u časopisu &quot;Vijenac&quot;, a 1878. kao samostalna knjiga<br /> <br /> '''Smrt babe Čengićkinje''' 1880.<br /> <br /> '''Ladanjska se'''kta 1880. - pripovijetka<br /> <br /> '''Fiškal''' 1882. - roman<br /> <br /> '''Među žabari''' 1886. u časopisu &quot;Balkan&quot;, nedovršen roman<br /> <br /> '''U registraturi''' 1888. u časopisu &quot;Vijenac&quot;, 1911. kao samostalna knjiga (roman)<br /> <br /> <br /> <br /> == U registraturi ==<br /> <br /> Kovačićevo djelo &quot;U registraturi&quot; najznačajniji je hrvatski roman 19. stoljeća.<br /> Prikaz je to prilika i ljudi u Hrvatskoj toga doba, s posebnim osvrtom i simpatijama za hrvatsko selo. U romanu su prikazane društvene i gospodarske promjene nastale razvojem kapitalizma(raslojavanje sela, propadanje aristokracije, itd.).To je slika rađanja &quot;moderne&quot; hrvatske inteligencije, ali i kronologija tragičnog životnog puta darovitoga seoskog djeteta u novonastalim društvenim i političkim okolnostima. Ti odnosi očituju se u: nehumanom stavu feudalne gospode (vlastelina) prema seljaku, načinu života feudalaca, koji se temelji na preljubu, razvratu (pr. sudbina gizdave vile Dorice kao žrtve erotske pohote i pokvarenosti feudalca Mecene), prodoru novih kapitalističkih odnosa na selo, zbog kojih seljak postaje plijenom novog društvenog staleža - zelenaša i trgovaca.Jedino mjerilo vrijednosti postaje novac,bogatstvo (predstavnici tog staleža u romanu su :zelenaš Medonić, Kanonikov sin Miha, koji se ženi Medonićevom kćeri Justom, ne iz ljubavi nego iz interesa).Seljaci napuštaju zemlju i odlaze u grad služiti u gospodskim kućama (prototip takvog pogospođenog seljaka je kumordinar Žorž)Prikaz je to i stvaranja nove inteligencije iz redova seljaka, koja u moralno iskvarenoj sredini ne uspijeva, bez obzira na darovitost, već skončava tragično (poput glavnog junaka Ivice Kičmanovića)<br /> <br /> <br /> U ovom djelu Kovačić nam predočava moral, društvene i obiteljske odnose , psihologiju i suodnos zatvorenih cjelina (selo-grad). Zorno nam oslikava pojave i odnose unutar obitelji: odnos roditelja i djece; međusobne odnose seljaka : prijateljstvo, razmirice, svađe (pr. između Kanonikove i Zgubidanove obitelji); ljubav i ljubavne odnose (pr.između Ivice i Anice, Juste i Mihe, Medonićeve žene i Medonićeva sluge itd.);obiteljske odnose (pr. između Zgubidana i njegove žene, Zgubidana i Ivice, Ivice i Ivičine majke). S puno simpatije Kovačić opisuje život i običaje na selu : svadbe, svečanosti (npr. svadba u domu gazde Medonića, uskrsni ugođaj u Zgubidanovoj kući) itd.Ipak, nije to idealizirana slika sela, vidio je Kovačić sav primitivizam, praznovjerje i neprosvijećenost sela. Nesnalaženje seljaka u novoj gradskoj sredini, njegovo čudno i nespretno ponašanje u gradu opisuje u situacijama :Ivica pozdravlja nepoznate prolaznike na ulici ili scena Zgubidana pred ogledalom u kavani. <br /> Roman U Registraturi na određeni je način i autobiografija Ante Kovačića.<br /> <br /> Ovaj veliki roman započinje &quot;prepirkom&quot; spisa i registara, a nastavlja se kao &quot;raspredanje&quot; glavnog junaka u obliku ispovijesti, kojoj je cilj da kritički razobliči hrvatsko društvo onog vremena.Svojim je britkim perom žigosao pogospođene seljake i pokvarenu gospodu. Izrugivao se svim onim nakaradnim društvenim pojavama koje su dovodile seljake u smiješne i karikaturalne pozicije.To je prije svega svjedočanstvo o mučnom probijanju kroz život jednog seljačića, u čemu nalazimo istinite i ujedno tipične crte iz Kovačićeva životopisa. <br /> Ivica Kičmanović veoma je bistro dijete seoskog &quot;mužikaša&quot; Jožice, zvanog Zgubidan. Na susjednom brijegu žive Mali Kanonik i njegova obitelj, s čijim sinovima, Pericom i Mihom Ivica polazi u školu. Zbog Ivičine bistrine, učitelj i župnik nagovaraju Jožicu da ga pošalju na daljnje školovanje u grad. Isto uspijevaju i ostvariti uz pomoć župnika i Jožičina rođaka Jurića (&quot;Žorža&quot;), koji radi kao sluga kod bogatog &quot;Illusrissimusa&quot;, koji pak pristaje primiti Ivicu na stan i hranu za vrijeme školovanja. Illustrissimus je lik misteriozne prošlosti, izvanbračni sin vlasnika imanja i supruge upravitelja imanja, a prije preseljenja u grad živio je razvratnim životom (silovao je Doricu, suprugu jednog uglednog seljaka).<br /> <br /> Kada je Ivici 20 godina, u Mecenin dom stiže njegova lijepa rođakinja i štićenica Laura, u koju se Ivica strasno zaljubljuje.Laura mu ispripovijeda svoju životnu priču: kako je odrasla u radničkoj obitelji u kojoj je otac pijanac,a brat jednooki grubijan Ferkonja.Nakon očeve smrti,bježeći od Ferkonje, u šumi je naišla na babu Hudu kod koje je provela nekoliko godina, a zatim je došla u grad k Meceni. Nakon što Mecena otkrije Ivičinu i Laurinu ljubav, potjera Ivicu iz svog doma pa se on, upravo za Uskrs vraća kući.<br /> Mecena je na samrti, a Laura trovanjem požuruje njegovu smrt. Iste noći Mecenina kuća izgori u požaru, a Laura s Meceninin novcem dolazi za Ivicom na selo. Među Meceninim novcem, Laura pronalazi dokaze da je ona zapravo Mecenina kći (plod silovanja seljakinje Dorice!), a Ivica odlučuje nastaviti školovanje Laurinim novcem. Po povratku u grad saznaje da je Laura u vezi s Kanonikovim sinom Mihom pa raskida s njom.<br /> U Ivicu je zaljubljena kanonikova kći Anica, koja za njim dolazi u grad i upada u ruke svodnici, od čega je Ivica spašava u posljednji trenutak. Istovremeno se Laura i Miha posvađaju kada ona u jednom njegovom prijatelju otkrije Ferkonju. Ona s Ferkonjom ubije Mihu te kreće u bijeg i stvara odmetničku družinu. Potom ubija i Ferkonju i želi započeti novi život s Ivicom u inozemstvu, ali Ivica se odlučuje vjenčati s Anicom.<br /> Laura sa hajducima upada na samu svadbenu svečanost; Kanonik i Ivičini roditelji pogibaju u tom sukobu, Ivica je ranjen, a Anica oteta i ubijena. Ubrzo potom Laura je uhvaćena, osuđena i smaknuta, a Ivica službuje kao registrator u provinciji. Krajem života odaje se alkoholu, te u trenutku pomračenja uma spaljuje i sebe i registraturu.<br /> <br /> &lt;center&gt;&lt;gallery perrow=&quot;3&quot;&gt;<br /> Datoteka:Pločice u registraturi1.jpg<br /> Datoteka:Pločice u registraturi2.jpg<br /> Datoteka:Pločice u registraturi3.jpg<br /> &lt;/gallery&gt;&lt;/center&gt;<br /> <br /> Keramičke pločice s motivima iz romana ''U registraturi'', postavljene 1995. u Gradskoj knjižnici Ante Kovačića u Zaprešiću.<br /> <br /> (Keramička škola OŠ Ivane Brlić-Mažuranić iz Prigorja Brdovečkog, likovna koncepcija Drago Jančić)<br /> <br /> <br /> <br /> == Dani Ante Kovačića i Susreti ''Ivica Kičmanović'' ==<br /> [[Datoteka:Kicmanovic.jpg|100px|mini|left|]]<br /> <br /> Uz Kovačićev rođendan (06. lipnja) od 1984. održavaju se ''Dani Ante Kovačića'', a njihov glavni dio od 1985. jesu ''Susreti Ivica Kičmanović'', nazvani po glavnom liku Kovačićeva romana &quot;U registraturi&quot;. Prigodom 130-god. Kovačićeva rođenja 1984. godine Zavičajna zbirka zaprešićke Knjižnice priredila je veliku izložbu dokumentirane građe o Kovačiću, a 15. prosinca 1984. održan je i znanstveni skup o Kovačiću. Susreti su organizirani kao završni program literarnog natječaja za djecu i mlade tematski vezani za djetinjstvo i školovanje. Prvi Susreti najboljih literata održani su u Zaprešiću i Mariji Gorici 1985., a održavaju se i danas. Supokrovitelji ovog programa su nakladnici Školska knjiga, Školske novine i Naša djeca.<br /> <br /> <br /> <br /> == Galerija ==<br /> <br /> U Osnovnoj školi Ante Kovačića u Mariji Gorici, dio zidova krase keramičke pločice s motivima rodnog kraja Ante Kovačića, nastale na keramičkoj radionici pod vodstvom likovnog pedagoga Drage Jančića i panoi sa ranim izdanjima Kovačićevih djela.<br /> <br /> &lt;center&gt;&lt;gallery perrow=&quot;6&quot;&gt;<br /> Datoteka:Pločice4.jpg<br /> Datoteka:Pločice1.jpg<br /> Datoteka:Pločice2.jpg<br /> Datoteka:Pločice3.jpg<br /> Datoteka:Pločice5.jpg<br /> Datoteka:Pločice6.jpg<br /> Datoteka:Pločice8.jpg<br /> Datoteka:Pločice9.jpg<br /> Datoteka:Pločice10.jpg<br /> Datoteka:Pano1.jpg<br /> Datoteka:Rana izdanja2.jpg<br /> Datoteka:Rana izdanja3.jpg<br /> &lt;/gallery&gt;&lt;/center&gt;<br /> <br /> <br /> <br /> == Literatura ==<br /> <br /> *Ante Kovačić. // Hrvatska književna enciklopedija. Zagreb : Leksikografski zavod Miroslav Krleža,2010.Sv.2.<br /> <br /> *Ante Kovačić. // Hrvatska književna enciklopedija. Zagreb : Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2010.<br /> <br /> *Kovačić,A. Djetinjstvo Ivice Kičmanovića. Zagreb : Školska knjiga, 1989.<br /> <br /> *Kovačić,A. Izabrana djela. Zagreb : Dom i svijet, 2004.<br /> <br /> *Kovačić,A. Djela hrvatskih pisaca. Zagreb : Zora, 1950.1.<br /> <br /> *Laljak,S. Neobjavljeni rukopisi i dokumenti Ante Kovačića. // Zaprešićki godišnjak 1999 za grad Zaprešić i općine Brdovec, Bistra, Dubravica, Luka, Marija Gorica i Pušća / uredio Stjepan Laljakrešić : Matica hrvatska Zaprešić, 1994. Str. 141-150. <br /> <br /> *Ogrizović,M. Hrvatski pripovjedači. Zagreb : Društvo hrvatskih srednjoškolskih profesora, 1926.</div> Sat, 01 Jun 2013 07:40:19 GMT Osibmazuranic http://www.wiki-dveri.info/wiki/Razgovor:Ante_Kova%C4%8Di%C4%87 http://www.wiki-dveri.info/wiki/Ante_Kova%C4%8Di%C4%87 <p>Osibmazuranic:&#32;/* Književni rad, društveno i političko djelovanje */</p> <hr /> <div>Oplaznik u Mariji Gorici, 6. lipnja 1854. - Zagreb, 10. prosinca 1889. - hrvatski romanopisac, novelist i pjesnik<br /> <br /> <br /> == Djetinjstvo i školovanje ==<br /> <br /> [[Datoteka:Kovačić.jpg|200px|mini|left|Ante Kovačić]]<br /> <br /> <br /> Hrvatski književnik Ante Kovačić rodio se 6.lipnja 1854. u selu Celine (pokraj Marije Gorice),a krstio ga je istog dana župnik Ivan Zodić. U matičnu knjigu dječak je upisan kao nezakonito dijete pod imenom Antun, a u rubrici roditelja upisana je samo majka Anka Vugrinc. Kovačićeva majka bila je sluškinja na župnom dvoru u Mariji Gorici, a kada je trebala roditi, župnik ju je smjestio u Celine, u lugarnicu baruna Raucha, posjednika iz Lužnice kod Zaprešića. Kovačićeva majka, udala se dva mjeseca nakon rođenja sina za Ivana Kovačića, koji je priznao Antu. Kada je dovoljno porastao za školu, njegovi roditelji kupuju kuću u Oplazniku, na koju je 1954. godine postavljena spomen ploča. Pučku školu polazio je u Mariji Gorici te je bio jedan od najbistrijih đaka. U školi se isticao marljivim radom i lijepim pismenim i usmenim izražavanjem. Nakon završene osnovne škole, Ante ostaje jednu godinu kod kuće, jer otac nema sredstava da ga pošalje na daljnje školovanje u grad. Uz pomoć zagrebačkog kanonika Tome Gajdeka, u jesen 1862. Ante odlazi u Zagreb i nastavlja školovanje. Prve dvije godine školovanja stanuje kod Gajdeka, a zatim se seli k franjevcima na Kaptol, gdje je boravio godinu dana. Od četvrtog do šestog razreda gimnazije stanuje privatno izdržavajući se davanjem poduka slabijim učenicima. Neimaština i težak život prisilili su ga da pođe u sjemenište, gdje se školovao dvije godine. Nakon polaganje mature, Ante Kovačić napušta sjemenište jer ne osjeća poziv za svećeničko zvanje.<br /> Književnim radom počeo se baviti vrlo rano, u petom razredu gimnazije objavljuje svoju prvu pjesmu ''Elegija''(1873.) U višim razredima gimnazije počinje učiti ruski jezik, pod utjecajem slavenski orjentiranih profesora i književnika. <br /> Nakon napuštanja sjemeništa, Ante Kovačić je opet prepušten sam sebi. Njegov otac, razočaran Antinom činom, odlučuje da Antu više neće materijalno pomagati.<br /> <br /> <br /> == Studentski dani ==<br /> <br /> Pravo upisuje na Sveučilištu u Zagrebu 1876. godine. Da bi osigurao sredstva za daljnje školovanje, službaovao je u jednoj advokatskoj kancelariji za vrlo skroman honorar od kojeg je jedva preživljavao. Dio dana provodio bi u kancelariji, a ostalo vrijeme koristio je za pisanje i studiranje. ''Hrvatski dom'', društvo koje je tada bilo centar omladinskog kulturnog i političkog života, vrlo je zanimalo Kovačića. Bio je aktivan u svim studentskim priredbama i drugim aktivnostima. U ljeto 1877. godine upoznaje učenicu učiteljske škole Milku Hajdin, svoju buduću ženu. Nakon diplome 1878. ženi se Milkom, s kojom će imati petoro djece. Pripovijst ''Baruničina ljubav''(Vijenac 1877.) posvećuje svojoj ženi.<br /> <br /> <br /> <br /> == Književni rad, društveno i političko djelovanje ==<br /> <br /> [[Datoteka:spomenik Kovcicu.jpg|200px|mini|left|Spomenik Anti Kovačiću u Mariji Gorici]]<br /> <br /> [[Datoteka:Spomenik knjiznica.jpg|200px|mini|left|Spomenik ispred knjižnice &quot;Ante Kovačić&quot; u Zaprešiću]<br /> <br /> <br /> <br /> Prvih godina svog književnog rada Kovačić redovito objavljuje u Vijencu svoje pripovijesti. Vijenac je tada uređivao August Šenoa, koji je vrlo cijenio Kovačića i njegova djela. Dobri odnosi pokvarili su se kada je August Šenoa otvoreno simpatizirao narodnjake na skupštinama ''Hrvatskog doma'', a osujećivao sve namjere članova pravaša. Ante Kovačić osjećao se vatrenim pravašem te je i bio prijatelj Ante Starčevića. Sa svojim istomišljenicima pokreće 1880. godine almanah ''Hrvatska''. Iste godine u almanahu izlaze Kovačićeve pripovijesti ''Ladanjska sekta i Seoski učitelj.''<br /> <br /> Od 1881. do 1885. godine Kovačić živi i radi u Karlovcu. U Karlovcu je, od značajnijih djela, nastao roman ''Fiškal'', koji je štampan 1882. godine u Senju. Za svog boravka u Karlovcu, Kovačić zbog svoje otvorenosti, odrešitosti i političkog stava zadobio je puno simpatijal, ali isto tako i puno neprijatelja.<br /> Život u Karlovcu ukazao je na puno mana malog grada (zloba, spletke i oportunizam), te mu to daje povod da u književnom radu, u obliku satire, prikaže taj malograđanski život. U Karlovcu nastaju prva poglavlja romana ''Među žabarima'', koja počinje izlaziti u prvom broju pravaškog časopisa ''Balkan''1886. godine.<br /> Iz Karlovca se Kovačić vraća u Zagreb, gdje dobiva mjesto kod advokata dr. Šrama, poznatog političara. Doktorira 1887. godine i počinje pisati svoje najveće djelo'' U registraturi''. Kovačić je tim djelom izazvao oštre komentare Katoličkog lista, čije uredništvo poziva građanstvo da ne čita to &quot;nevaljano i pogubno štivo&quot;. Naime, bilo je i onih koji su ga hvalili upravo zbog slobode prilikom stvaranja ovog djela, a bilo je je i onih koji su mu tu slobodu i zamjerali. Nakon tih zbivanja Kovačić više ništa ne štampa.<br /> Pritisnut nevoljom, traži od Matice Hrvatske predujam za novi roman ''Demagog'', za koji obećaje da će smjerom i načinom pisanja odgovarati očekivanjima tadašnjeg društva. Kovačić ustvari takvo što nikad ne bi mogao napraviti, jer bi to značilo da odustaje od svojih političkih stavova, uvjerenja, jednom rječju da odustaje od sebe.<br /> Odlazi u Glinu, gdje je dobio novu službu. U Glini teško živi. Velika obitelj, zaduživanja, mali prihodi i nemogućnost književnog stvaranja doveli su ga do psihičkog sloma. Zatražio je drugo mjesto za rad, kojim bi makar mogao prehraniti obitelj, no prije nego li je udovoljeno njegovoj molbi, Kovačić umire 10. prosinca 1889. godine u duševnoj bolnici u Stenjevcu. Pokopan je na Mirogoju, a njegov nadgrobni spomenik zaštićen je kao spomenik kulture.<br /> <br /> == Obitelj ==<br /> <br /> [[Datoteka:Kovacic sa suprugom.jpg|200px|mini|left|Ante Kovačić sa suprugom Milkom]]<br /> <br /> Ante Kovačić je 1878. oženio Milku Hajdin, učiteljicu iz Petrinje s kojom je u jedanaest godina dobio petero djece, tri kćeri (Milku, Mariju i Olgu) i dva sina (Zvonimira i Krešimira). Marija i Olga bile su učiteljice, nisu se udavale i nisu imale djece. Sin Zvonimir živio je u Karlovcu i imao je dva sina. Najmalađi Krešimir Kovačić rođen je u Glini 16. travnja 1889. Završio je studij književnosti u Zagrebu, pisao je prozu, humoreske i poeziju, te je radio i kao novinar. Oženi se slikaricom Sonjom Kovačić-Tajčević, ali nisu imali djece. Umro je u Zagrebu 30. lipnja 1960., te je pokopan uz roditelje i sestre Mariju i Olgu.<br /> <br /> <br /> <br /> == Najpoznatija djela ==<br /> <br /> '''Baruničina ljubav''' 1877. u časopisu &quot;Vijenac&quot;, a 1878. kao samostalna knjiga<br /> <br /> '''Smrt babe Čengićkinje''' 1880.<br /> <br /> '''Ladanjska se'''kta 1880. - pripovijetka<br /> <br /> '''Fiškal''' 1882. - roman<br /> <br /> '''Među žabari''' 1886. u časopisu &quot;Balkan&quot;, nedovršen roman<br /> <br /> '''U registraturi''' 1888. u časopisu &quot;Vijenac&quot;, 1911. kao samostalna knjiga (roman)<br /> <br /> <br /> <br /> == U registraturi ==<br /> <br /> Kovačićevo djelo &quot;U registraturi&quot; najznačajniji je hrvatski roman 19. stoljeća.<br /> Prikaz je to prilika i ljudi u Hrvatskoj toga doba, s posebnim osvrtom i simpatijama za hrvatsko selo. U romanu su prikazane društvene i gospodarske promjene nastale razvojem kapitalizma(raslojavanje sela, propadanje aristokracije, itd.).To je slika rađanja &quot;moderne&quot; hrvatske inteligencije, ali i kronologija tragičnog životnog puta darovitoga seoskog djeteta u novonastalim društvenim i političkim okolnostima. Ti odnosi očituju se u: nehumanom stavu feudalne gospode (vlastelina) prema seljaku, načinu života feudalaca, koji se temelji na preljubu, razvratu (pr. sudbina gizdave vile Dorice kao žrtve erotske pohote i pokvarenosti feudalca Mecene), prodoru novih kapitalističkih odnosa na selo, zbog kojih seljak postaje plijenom novog društvenog staleža - zelenaša i trgovaca.Jedino mjerilo vrijednosti postaje novac,bogatstvo (predstavnici tog staleža u romanu su :zelenaš Medonić, Kanonikov sin Miha, koji se ženi Medonićevom kćeri Justom, ne iz ljubavi nego iz interesa).Seljaci napuštaju zemlju i odlaze u grad služiti u gospodskim kućama (prototip takvog pogospođenog seljaka je kumordinar Žorž)Prikaz je to i stvaranja nove inteligencije iz redova seljaka, koja u moralno iskvarenoj sredini ne uspijeva, bez obzira na darovitost, već skončava tragično (poput glavnog junaka Ivice Kičmanovića)<br /> <br /> <br /> U ovom djelu Kovačić nam predočava moral, društvene i obiteljske odnose , psihologiju i suodnos zatvorenih cjelina (selo-grad). Zorno nam oslikava pojave i odnose unutar obitelji: odnos roditelja i djece; međusobne odnose seljaka : prijateljstvo, razmirice, svađe (pr. između Kanonikove i Zgubidanove obitelji); ljubav i ljubavne odnose (pr.između Ivice i Anice, Juste i Mihe, Medonićeve žene i Medonićeva sluge itd.);obiteljske odnose (pr. između Zgubidana i njegove žene, Zgubidana i Ivice, Ivice i Ivičine majke). S puno simpatije Kovačić opisuje život i običaje na selu : svadbe, svečanosti (npr. svadba u domu gazde Medonića, uskrsni ugođaj u Zgubidanovoj kući) itd.Ipak, nije to idealizirana slika sela, vidio je Kovačić sav primitivizam, praznovjerje i neprosvijećenost sela. Nesnalaženje seljaka u novoj gradskoj sredini, njegovo čudno i nespretno ponašanje u gradu opisuje u situacijama :Ivica pozdravlja nepoznate prolaznike na ulici ili scena Zgubidana pred ogledalom u kavani. <br /> Roman U Registraturi na određeni je način i autobiografija Ante Kovačića.<br /> <br /> Ovaj veliki roman započinje &quot;prepirkom&quot; spisa i registara, a nastavlja se kao &quot;raspredanje&quot; glavnog junaka u obliku ispovijesti, kojoj je cilj da kritički razobliči hrvatsko društvo onog vremena.Svojim je britkim perom žigosao pogospođene seljake i pokvarenu gospodu. Izrugivao se svim onim nakaradnim društvenim pojavama koje su dovodile seljake u smiješne i karikaturalne pozicije.To je prije svega svjedočanstvo o mučnom probijanju kroz život jednog seljačića, u čemu nalazimo istinite i ujedno tipične crte iz Kovačićeva životopisa. <br /> Ivica Kičmanović veoma je bistro dijete seoskog &quot;mužikaša&quot; Jožice, zvanog Zgubidan. Na susjednom brijegu žive Mali Kanonik i njegova obitelj, s čijim sinovima, Pericom i Mihom Ivica polazi u školu. Zbog Ivičine bistrine, učitelj i župnik nagovaraju Jožicu da ga pošalju na daljnje školovanje u grad. Isto uspijevaju i ostvariti uz pomoć župnika i Jožičina rođaka Jurića (&quot;Žorža&quot;), koji radi kao sluga kod bogatog &quot;Illusrissimusa&quot;, koji pak pristaje primiti Ivicu na stan i hranu za vrijeme školovanja. Illustrissimus je lik misteriozne prošlosti, izvanbračni sin vlasnika imanja i supruge upravitelja imanja, a prije preseljenja u grad živio je razvratnim životom (silovao je Doricu, suprugu jednog uglednog seljaka).<br /> <br /> Kada je Ivici 20 godina, u Mecenin dom stiže njegova lijepa rođakinja i štićenica Laura, u koju se Ivica strasno zaljubljuje.Laura mu ispripovijeda svoju životnu priču: kako je odrasla u radničkoj obitelji u kojoj je otac pijanac,a brat jednooki grubijan Ferkonja.Nakon očeve smrti,bježeći od Ferkonje, u šumi je naišla na babu Hudu kod koje je provela nekoliko godina, a zatim je došla u grad k Meceni. Nakon što Mecena otkrije Ivičinu i Laurinu ljubav, potjera Ivicu iz svog doma pa se on, upravo za Uskrs vraća kući.<br /> Mecena je na samrti, a Laura trovanjem požuruje njegovu smrt. Iste noći Mecenina kuća izgori u požaru, a Laura s Meceninin novcem dolazi za Ivicom na selo. Među Meceninim novcem, Laura pronalazi dokaze da je ona zapravo Mecenina kći (plod silovanja seljakinje Dorice!), a Ivica odlučuje nastaviti školovanje Laurinim novcem. Po povratku u grad saznaje da je Laura u vezi s Kanonikovim sinom Mihom pa raskida s njom.<br /> U Ivicu je zaljubljena kanonikova kći Anica, koja za njim dolazi u grad i upada u ruke svodnici, od čega je Ivica spašava u posljednji trenutak. Istovremeno se Laura i Miha posvađaju kada ona u jednom njegovom prijatelju otkrije Ferkonju. Ona s Ferkonjom ubije Mihu te kreće u bijeg i stvara odmetničku družinu. Potom ubija i Ferkonju i želi započeti novi život s Ivicom u inozemstvu, ali Ivica se odlučuje vjenčati s Anicom.<br /> Laura sa hajducima upada na samu svadbenu svečanost; Kanonik i Ivičini roditelji pogibaju u tom sukobu, Ivica je ranjen, a Anica oteta i ubijena. Ubrzo potom Laura je uhvaćena, osuđena i smaknuta, a Ivica službuje kao registrator u provinciji. Krajem života odaje se alkoholu, te u trenutku pomračenja uma spaljuje i sebe i registraturu.<br /> <br /> &lt;center&gt;&lt;gallery perrow=&quot;3&quot;&gt;<br /> Datoteka:Pločice u registraturi1.jpg<br /> Datoteka:Pločice u registraturi2.jpg<br /> Datoteka:Pločice u registraturi3.jpg<br /> &lt;/gallery&gt;&lt;/center&gt;<br /> <br /> Keramičke pločice s motivima iz romana ''U registraturi'', postavljene 1995. u Gradskoj knjižnici Ante Kovačića u Zaprešiću.<br /> <br /> (Keramička škola OŠ Ivane Brlić-Mažuranić iz Prigorja Brdovečkog, likovna koncepcija Drago Jančić)<br /> <br /> <br /> <br /> == Dani Ante Kovačića i Susreti ''Ivica Kičmanović'' ==<br /> [[Datoteka:Kicmanovic.jpg|100px|mini|left|]]<br /> <br /> Uz Kovačićev rođendan (06. lipnja) od 1984. održavaju se ''Dani Ante Kovačića'', a njihov glavni dio od 1985. jesu ''Susreti Ivica Kičmanović'', nazvani po glavnom liku Kovačićeva romana &quot;U registraturi&quot;. Prigodom 130-god. Kovačićeva rođenja 1984. godine Zavičajna zbirka zaprešićke Knjižnice priredila je veliku izložbu dokumentirane građe o Kovačiću, a 15. prosinca 1984. održan je i znanstveni skup o Kovačiću. Susreti su organizirani kao završni program literarnog natječaja za djecu i mlade tematski vezani za djetinjstvo i školovanje. Prvi Susreti najboljih literata održani su u Zaprešiću i Mariji Gorici 1985., a održavaju se i danas. Supokrovitelji ovog programa su nakladnici Školska knjiga, Školske novine i Naša djeca.<br /> <br /> <br /> <br /> == Galerija ==<br /> <br /> U Osnovnoj školi Ante Kovačića u Mariji Gorici, dio zidova krase keramičke pločice s motivima rodnog kraja Ante Kovačića, nastale na keramičkoj radionici pod vodstvom likovnog pedagoga Drage Jančića i panoi sa ranim izdanjima Kovačićevih djela.<br /> <br /> &lt;center&gt;&lt;gallery perrow=&quot;6&quot;&gt;<br /> Datoteka:Pločice4.jpg<br /> Datoteka:Pločice1.jpg<br /> Datoteka:Pločice2.jpg<br /> Datoteka:Pločice3.jpg<br /> Datoteka:Pločice5.jpg<br /> Datoteka:Pločice6.jpg<br /> Datoteka:Pločice8.jpg<br /> Datoteka:Pločice9.jpg<br /> Datoteka:Pločice10.jpg<br /> Datoteka:Pano1.jpg<br /> Datoteka:Rana izdanja2.jpg<br /> Datoteka:Rana izdanja3.jpg<br /> &lt;/gallery&gt;&lt;/center&gt;<br /> <br /> <br /> <br /> == Literatura ==<br /> <br /> *Ante Kovačić. // Hrvatska književna enciklopedija. Zagreb : Leksikografski zavod Miroslav Krleža,2010.Sv.2.<br /> <br /> *Ante Kovačić. // Hrvatska književna enciklopedija. Zagreb : Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2010.<br /> <br /> *Kovačić,A. Djetinjstvo Ivice Kičmanovića. Zagreb : Školska knjiga, 1989.<br /> <br /> *Kovačić,A. Izabrana djela. Zagreb : Dom i svijet, 2004.<br /> <br /> *Kovačić,A. Djela hrvatskih pisaca. Zagreb : Zora, 1950.1.<br /> <br /> *Laljak,S. Neobjavljeni rukopisi i dokumenti Ante Kovačića. // Zaprešićki godišnjak 1999 za grad Zaprešić i općine Brdovec, Bistra, Dubravica, Luka, Marija Gorica i Pušća / uredio Stjepan Laljakrešić : Matica hrvatska Zaprešić, 1994. Str. 141-150. <br /> <br /> *Ogrizović,M. Hrvatski pripovjedači. Zagreb : Društvo hrvatskih srednjoškolskih profesora, 1926.</div> Sat, 01 Jun 2013 07:39:36 GMT Osibmazuranic http://www.wiki-dveri.info/wiki/Razgovor:Ante_Kova%C4%8Di%C4%87 http://www.wiki-dveri.info/wiki/Ante_Kova%C4%8Di%C4%87 <p>Osibmazuranic:&#32;/* Književni rad, društveno i političko djelovanje */</p> <hr /> <div>Oplaznik u Mariji Gorici, 6. lipnja 1854. - Zagreb, 10. prosinca 1889. - hrvatski romanopisac, novelist i pjesnik<br /> <br /> <br /> == Djetinjstvo i školovanje ==<br /> <br /> [[Datoteka:Kovačić.jpg|200px|mini|left|Ante Kovačić]]<br /> <br /> <br /> Hrvatski književnik Ante Kovačić rodio se 6.lipnja 1854. u selu Celine (pokraj Marije Gorice),a krstio ga je istog dana župnik Ivan Zodić. U matičnu knjigu dječak je upisan kao nezakonito dijete pod imenom Antun, a u rubrici roditelja upisana je samo majka Anka Vugrinc. Kovačićeva majka bila je sluškinja na župnom dvoru u Mariji Gorici, a kada je trebala roditi, župnik ju je smjestio u Celine, u lugarnicu baruna Raucha, posjednika iz Lužnice kod Zaprešića. Kovačićeva majka, udala se dva mjeseca nakon rođenja sina za Ivana Kovačića, koji je priznao Antu. Kada je dovoljno porastao za školu, njegovi roditelji kupuju kuću u Oplazniku, na koju je 1954. godine postavljena spomen ploča. Pučku školu polazio je u Mariji Gorici te je bio jedan od najbistrijih đaka. U školi se isticao marljivim radom i lijepim pismenim i usmenim izražavanjem. Nakon završene osnovne škole, Ante ostaje jednu godinu kod kuće, jer otac nema sredstava da ga pošalje na daljnje školovanje u grad. Uz pomoć zagrebačkog kanonika Tome Gajdeka, u jesen 1862. Ante odlazi u Zagreb i nastavlja školovanje. Prve dvije godine školovanja stanuje kod Gajdeka, a zatim se seli k franjevcima na Kaptol, gdje je boravio godinu dana. Od četvrtog do šestog razreda gimnazije stanuje privatno izdržavajući se davanjem poduka slabijim učenicima. Neimaština i težak život prisilili su ga da pođe u sjemenište, gdje se školovao dvije godine. Nakon polaganje mature, Ante Kovačić napušta sjemenište jer ne osjeća poziv za svećeničko zvanje.<br /> Književnim radom počeo se baviti vrlo rano, u petom razredu gimnazije objavljuje svoju prvu pjesmu ''Elegija''(1873.) U višim razredima gimnazije počinje učiti ruski jezik, pod utjecajem slavenski orjentiranih profesora i književnika. <br /> Nakon napuštanja sjemeništa, Ante Kovačić je opet prepušten sam sebi. Njegov otac, razočaran Antinom činom, odlučuje da Antu više neće materijalno pomagati.<br /> <br /> <br /> == Studentski dani ==<br /> <br /> Pravo upisuje na Sveučilištu u Zagrebu 1876. godine. Da bi osigurao sredstva za daljnje školovanje, službaovao je u jednoj advokatskoj kancelariji za vrlo skroman honorar od kojeg je jedva preživljavao. Dio dana provodio bi u kancelariji, a ostalo vrijeme koristio je za pisanje i studiranje. ''Hrvatski dom'', društvo koje je tada bilo centar omladinskog kulturnog i političkog života, vrlo je zanimalo Kovačića. Bio je aktivan u svim studentskim priredbama i drugim aktivnostima. U ljeto 1877. godine upoznaje učenicu učiteljske škole Milku Hajdin, svoju buduću ženu. Nakon diplome 1878. ženi se Milkom, s kojom će imati petoro djece. Pripovijst ''Baruničina ljubav''(Vijenac 1877.) posvećuje svojoj ženi.<br /> <br /> <br /> <br /> == Književni rad, društveno i političko djelovanje ==<br /> <br /> [[Datoteka:spomenik Kovcicu.jpg|200px|mini|left|Spomenik Anti Kovačiću u Mariji Gorici]]<br /> [[Datoteka:spomenik knjiznica.jpg|200px|mini|left|Spomenik ispred knjižnice &quot;Ante Kovačić&quot; u Zaprešiću]<br /> <br /> <br /> <br /> Prvih godina svog književnog rada Kovačić redovito objavljuje u Vijencu svoje pripovijesti. Vijenac je tada uređivao August Šenoa, koji je vrlo cijenio Kovačića i njegova djela. Dobri odnosi pokvarili su se kada je August Šenoa otvoreno simpatizirao narodnjake na skupštinama ''Hrvatskog doma'', a osujećivao sve namjere članova pravaša. Ante Kovačić osjećao se vatrenim pravašem te je i bio prijatelj Ante Starčevića. Sa svojim istomišljenicima pokreće 1880. godine almanah ''Hrvatska''. Iste godine u almanahu izlaze Kovačićeve pripovijesti ''Ladanjska sekta i Seoski učitelj.''<br /> <br /> Od 1881. do 1885. godine Kovačić živi i radi u Karlovcu. U Karlovcu je, od značajnijih djela, nastao roman ''Fiškal'', koji je štampan 1882. godine u Senju. Za svog boravka u Karlovcu, Kovačić zbog svoje otvorenosti, odrešitosti i političkog stava zadobio je puno simpatijal, ali isto tako i puno neprijatelja.<br /> Život u Karlovcu ukazao je na puno mana malog grada (zloba, spletke i oportunizam), te mu to daje povod da u književnom radu, u obliku satire, prikaže taj malograđanski život. U Karlovcu nastaju prva poglavlja romana ''Među žabarima'', koja počinje izlaziti u prvom broju pravaškog časopisa ''Balkan''1886. godine.<br /> Iz Karlovca se Kovačić vraća u Zagreb, gdje dobiva mjesto kod advokata dr. Šrama, poznatog političara. Doktorira 1887. godine i počinje pisati svoje najveće djelo'' U registraturi''. Kovačić je tim djelom izazvao oštre komentare Katoličkog lista, čije uredništvo poziva građanstvo da ne čita to &quot;nevaljano i pogubno štivo&quot;. Naime, bilo je i onih koji su ga hvalili upravo zbog slobode prilikom stvaranja ovog djela, a bilo je je i onih koji su mu tu slobodu i zamjerali. Nakon tih zbivanja Kovačić više ništa ne štampa.<br /> Pritisnut nevoljom, traži od Matice Hrvatske predujam za novi roman ''Demagog'', za koji obećaje da će smjerom i načinom pisanja odgovarati očekivanjima tadašnjeg društva. Kovačić ustvari takvo što nikad ne bi mogao napraviti, jer bi to značilo da odustaje od svojih političkih stavova, uvjerenja, jednom rječju da odustaje od sebe.<br /> Odlazi u Glinu, gdje je dobio novu službu. U Glini teško živi. Velika obitelj, zaduživanja, mali prihodi i nemogućnost književnog stvaranja doveli su ga do psihičkog sloma. Zatražio je drugo mjesto za rad, kojim bi makar mogao prehraniti obitelj, no prije nego li je udovoljeno njegovoj molbi, Kovačić umire 10. prosinca 1889. godine u duševnoj bolnici u Stenjevcu. Pokopan je na Mirogoju, a njegov nadgrobni spomenik zaštićen je kao spomenik kulture.<br /> <br /> == Obitelj ==<br /> <br /> [[Datoteka:Kovacic sa suprugom.jpg|200px|mini|left|Ante Kovačić sa suprugom Milkom]]<br /> <br /> Ante Kovačić je 1878. oženio Milku Hajdin, učiteljicu iz Petrinje s kojom je u jedanaest godina dobio petero djece, tri kćeri (Milku, Mariju i Olgu) i dva sina (Zvonimira i Krešimira). Marija i Olga bile su učiteljice, nisu se udavale i nisu imale djece. Sin Zvonimir živio je u Karlovcu i imao je dva sina. Najmalađi Krešimir Kovačić rođen je u Glini 16. travnja 1889. Završio je studij književnosti u Zagrebu, pisao je prozu, humoreske i poeziju, te je radio i kao novinar. Oženi se slikaricom Sonjom Kovačić-Tajčević, ali nisu imali djece. Umro je u Zagrebu 30. lipnja 1960., te je pokopan uz roditelje i sestre Mariju i Olgu.<br /> <br /> <br /> <br /> == Najpoznatija djela ==<br /> <br /> '''Baruničina ljubav''' 1877. u časopisu &quot;Vijenac&quot;, a 1878. kao samostalna knjiga<br /> <br /> '''Smrt babe Čengićkinje''' 1880.<br /> <br /> '''Ladanjska se'''kta 1880. - pripovijetka<br /> <br /> '''Fiškal''' 1882. - roman<br /> <br /> '''Među žabari''' 1886. u časopisu &quot;Balkan&quot;, nedovršen roman<br /> <br /> '''U registraturi''' 1888. u časopisu &quot;Vijenac&quot;, 1911. kao samostalna knjiga (roman)<br /> <br /> <br /> <br /> == U registraturi ==<br /> <br /> Kovačićevo djelo &quot;U registraturi&quot; najznačajniji je hrvatski roman 19. stoljeća.<br /> Prikaz je to prilika i ljudi u Hrvatskoj toga doba, s posebnim osvrtom i simpatijama za hrvatsko selo. U romanu su prikazane društvene i gospodarske promjene nastale razvojem kapitalizma(raslojavanje sela, propadanje aristokracije, itd.).To je slika rađanja &quot;moderne&quot; hrvatske inteligencije, ali i kronologija tragičnog životnog puta darovitoga seoskog djeteta u novonastalim društvenim i političkim okolnostima. Ti odnosi očituju se u: nehumanom stavu feudalne gospode (vlastelina) prema seljaku, načinu života feudalaca, koji se temelji na preljubu, razvratu (pr. sudbina gizdave vile Dorice kao žrtve erotske pohote i pokvarenosti feudalca Mecene), prodoru novih kapitalističkih odnosa na selo, zbog kojih seljak postaje plijenom novog društvenog staleža - zelenaša i trgovaca.Jedino mjerilo vrijednosti postaje novac,bogatstvo (predstavnici tog staleža u romanu su :zelenaš Medonić, Kanonikov sin Miha, koji se ženi Medonićevom kćeri Justom, ne iz ljubavi nego iz interesa).Seljaci napuštaju zemlju i odlaze u grad služiti u gospodskim kućama (prototip takvog pogospođenog seljaka je kumordinar Žorž)Prikaz je to i stvaranja nove inteligencije iz redova seljaka, koja u moralno iskvarenoj sredini ne uspijeva, bez obzira na darovitost, već skončava tragično (poput glavnog junaka Ivice Kičmanovića)<br /> <br /> <br /> U ovom djelu Kovačić nam predočava moral, društvene i obiteljske odnose , psihologiju i suodnos zatvorenih cjelina (selo-grad). Zorno nam oslikava pojave i odnose unutar obitelji: odnos roditelja i djece; međusobne odnose seljaka : prijateljstvo, razmirice, svađe (pr. između Kanonikove i Zgubidanove obitelji); ljubav i ljubavne odnose (pr.između Ivice i Anice, Juste i Mihe, Medonićeve žene i Medonićeva sluge itd.);obiteljske odnose (pr. između Zgubidana i njegove žene, Zgubidana i Ivice, Ivice i Ivičine majke). S puno simpatije Kovačić opisuje život i običaje na selu : svadbe, svečanosti (npr. svadba u domu gazde Medonića, uskrsni ugođaj u Zgubidanovoj kući) itd.Ipak, nije to idealizirana slika sela, vidio je Kovačić sav primitivizam, praznovjerje i neprosvijećenost sela. Nesnalaženje seljaka u novoj gradskoj sredini, njegovo čudno i nespretno ponašanje u gradu opisuje u situacijama :Ivica pozdravlja nepoznate prolaznike na ulici ili scena Zgubidana pred ogledalom u kavani. <br /> Roman U Registraturi na određeni je način i autobiografija Ante Kovačića.<br /> <br /> Ovaj veliki roman započinje &quot;prepirkom&quot; spisa i registara, a nastavlja se kao &quot;raspredanje&quot; glavnog junaka u obliku ispovijesti, kojoj je cilj da kritički razobliči hrvatsko društvo onog vremena.Svojim je britkim perom žigosao pogospođene seljake i pokvarenu gospodu. Izrugivao se svim onim nakaradnim društvenim pojavama koje su dovodile seljake u smiješne i karikaturalne pozicije.To je prije svega svjedočanstvo o mučnom probijanju kroz život jednog seljačića, u čemu nalazimo istinite i ujedno tipične crte iz Kovačićeva životopisa. <br /> Ivica Kičmanović veoma je bistro dijete seoskog &quot;mužikaša&quot; Jožice, zvanog Zgubidan. Na susjednom brijegu žive Mali Kanonik i njegova obitelj, s čijim sinovima, Pericom i Mihom Ivica polazi u školu. Zbog Ivičine bistrine, učitelj i župnik nagovaraju Jožicu da ga pošalju na daljnje školovanje u grad. Isto uspijevaju i ostvariti uz pomoć župnika i Jožičina rođaka Jurića (&quot;Žorža&quot;), koji radi kao sluga kod bogatog &quot;Illusrissimusa&quot;, koji pak pristaje primiti Ivicu na stan i hranu za vrijeme školovanja. Illustrissimus je lik misteriozne prošlosti, izvanbračni sin vlasnika imanja i supruge upravitelja imanja, a prije preseljenja u grad živio je razvratnim životom (silovao je Doricu, suprugu jednog uglednog seljaka).<br /> <br /> Kada je Ivici 20 godina, u Mecenin dom stiže njegova lijepa rođakinja i štićenica Laura, u koju se Ivica strasno zaljubljuje.Laura mu ispripovijeda svoju životnu priču: kako je odrasla u radničkoj obitelji u kojoj je otac pijanac,a brat jednooki grubijan Ferkonja.Nakon očeve smrti,bježeći od Ferkonje, u šumi je naišla na babu Hudu kod koje je provela nekoliko godina, a zatim je došla u grad k Meceni. Nakon što Mecena otkrije Ivičinu i Laurinu ljubav, potjera Ivicu iz svog doma pa se on, upravo za Uskrs vraća kući.<br /> Mecena je na samrti, a Laura trovanjem požuruje njegovu smrt. Iste noći Mecenina kuća izgori u požaru, a Laura s Meceninin novcem dolazi za Ivicom na selo. Među Meceninim novcem, Laura pronalazi dokaze da je ona zapravo Mecenina kći (plod silovanja seljakinje Dorice!), a Ivica odlučuje nastaviti školovanje Laurinim novcem. Po povratku u grad saznaje da je Laura u vezi s Kanonikovim sinom Mihom pa raskida s njom.<br /> U Ivicu je zaljubljena kanonikova kći Anica, koja za njim dolazi u grad i upada u ruke svodnici, od čega je Ivica spašava u posljednji trenutak. Istovremeno se Laura i Miha posvađaju kada ona u jednom njegovom prijatelju otkrije Ferkonju. Ona s Ferkonjom ubije Mihu te kreće u bijeg i stvara odmetničku družinu. Potom ubija i Ferkonju i želi započeti novi život s Ivicom u inozemstvu, ali Ivica se odlučuje vjenčati s Anicom.<br /> Laura sa hajducima upada na samu svadbenu svečanost; Kanonik i Ivičini roditelji pogibaju u tom sukobu, Ivica je ranjen, a Anica oteta i ubijena. Ubrzo potom Laura je uhvaćena, osuđena i smaknuta, a Ivica službuje kao registrator u provinciji. Krajem života odaje se alkoholu, te u trenutku pomračenja uma spaljuje i sebe i registraturu.<br /> <br /> &lt;center&gt;&lt;gallery perrow=&quot;3&quot;&gt;<br /> Datoteka:Pločice u registraturi1.jpg<br /> Datoteka:Pločice u registraturi2.jpg<br /> Datoteka:Pločice u registraturi3.jpg<br /> &lt;/gallery&gt;&lt;/center&gt;<br /> <br /> Keramičke pločice s motivima iz romana ''U registraturi'', postavljene 1995. u Gradskoj knjižnici Ante Kovačića u Zaprešiću.<br /> <br /> (Keramička škola OŠ Ivane Brlić-Mažuranić iz Prigorja Brdovečkog, likovna koncepcija Drago Jančić)<br /> <br /> <br /> <br /> == Dani Ante Kovačića i Susreti ''Ivica Kičmanović'' ==<br /> [[Datoteka:Kicmanovic.jpg|100px|mini|left|]]<br /> <br /> Uz Kovačićev rođendan (06. lipnja) od 1984. održavaju se ''Dani Ante Kovačića'', a njihov glavni dio od 1985. jesu ''Susreti Ivica Kičmanović'', nazvani po glavnom liku Kovačićeva romana &quot;U registraturi&quot;. Prigodom 130-god. Kovačićeva rođenja 1984. godine Zavičajna zbirka zaprešićke Knjižnice priredila je veliku izložbu dokumentirane građe o Kovačiću, a 15. prosinca 1984. održan je i znanstveni skup o Kovačiću. Susreti su organizirani kao završni program literarnog natječaja za djecu i mlade tematski vezani za djetinjstvo i školovanje. Prvi Susreti najboljih literata održani su u Zaprešiću i Mariji Gorici 1985., a održavaju se i danas. Supokrovitelji ovog programa su nakladnici Školska knjiga, Školske novine i Naša djeca.<br /> <br /> <br /> <br /> == Galerija ==<br /> <br /> U Osnovnoj školi Ante Kovačića u Mariji Gorici, dio zidova krase keramičke pločice s motivima rodnog kraja Ante Kovačića, nastale na keramičkoj radionici pod vodstvom likovnog pedagoga Drage Jančića i panoi sa ranim izdanjima Kovačićevih djela.<br /> <br /> &lt;center&gt;&lt;gallery perrow=&quot;6&quot;&gt;<br /> Datoteka:Pločice4.jpg<br /> Datoteka:Pločice1.jpg<br /> Datoteka:Pločice2.jpg<br /> Datoteka:Pločice3.jpg<br /> Datoteka:Pločice5.jpg<br /> Datoteka:Pločice6.jpg<br /> Datoteka:Pločice8.jpg<br /> Datoteka:Pločice9.jpg<br /> Datoteka:Pločice10.jpg<br /> Datoteka:Pano1.jpg<br /> Datoteka:Rana izdanja2.jpg<br /> Datoteka:Rana izdanja3.jpg<br /> &lt;/gallery&gt;&lt;/center&gt;<br /> <br /> <br /> <br /> == Literatura ==<br /> <br /> *Ante Kovačić. // Hrvatska književna enciklopedija. Zagreb : Leksikografski zavod Miroslav Krleža,2010.Sv.2.<br /> <br /> *Ante Kovačić. // Hrvatska književna enciklopedija. Zagreb : Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2010.<br /> <br /> *Kovačić,A. Djetinjstvo Ivice Kičmanovića. Zagreb : Školska knjiga, 1989.<br /> <br /> *Kovačić,A. Izabrana djela. Zagreb : Dom i svijet, 2004.<br /> <br /> *Kovačić,A. Djela hrvatskih pisaca. Zagreb : Zora, 1950.1.<br /> <br /> *Laljak,S. Neobjavljeni rukopisi i dokumenti Ante Kovačića. // Zaprešićki godišnjak 1999 za grad Zaprešić i općine Brdovec, Bistra, Dubravica, Luka, Marija Gorica i Pušća / uredio Stjepan Laljakrešić : Matica hrvatska Zaprešić, 1994. Str. 141-150. <br /> <br /> *Ogrizović,M. Hrvatski pripovjedači. Zagreb : Društvo hrvatskih srednjoškolskih profesora, 1926.</div> Sat, 01 Jun 2013 07:38:05 GMT Osibmazuranic http://www.wiki-dveri.info/wiki/Razgovor:Ante_Kova%C4%8Di%C4%87 http://www.wiki-dveri.info/wiki/Ante_Kova%C4%8Di%C4%87 <p>Osibmazuranic:&#32;/* Književni rad, društveno i političko djelovanje */</p> <hr /> <div>Oplaznik u Mariji Gorici, 6. lipnja 1854. - Zagreb, 10. prosinca 1889. - hrvatski romanopisac, novelist i pjesnik<br /> <br /> <br /> == Djetinjstvo i školovanje ==<br /> <br /> [[Datoteka:Kovačić.jpg|200px|mini|left|Ante Kovačić]]<br /> <br /> <br /> Hrvatski književnik Ante Kovačić rodio se 6.lipnja 1854. u selu Celine (pokraj Marije Gorice),a krstio ga je istog dana župnik Ivan Zodić. U matičnu knjigu dječak je upisan kao nezakonito dijete pod imenom Antun, a u rubrici roditelja upisana je samo majka Anka Vugrinc. Kovačićeva majka bila je sluškinja na župnom dvoru u Mariji Gorici, a kada je trebala roditi, župnik ju je smjestio u Celine, u lugarnicu baruna Raucha, posjednika iz Lužnice kod Zaprešića. Kovačićeva majka, udala se dva mjeseca nakon rođenja sina za Ivana Kovačića, koji je priznao Antu. Kada je dovoljno porastao za školu, njegovi roditelji kupuju kuću u Oplazniku, na koju je 1954. godine postavljena spomen ploča. Pučku školu polazio je u Mariji Gorici te je bio jedan od najbistrijih đaka. U školi se isticao marljivim radom i lijepim pismenim i usmenim izražavanjem. Nakon završene osnovne škole, Ante ostaje jednu godinu kod kuće, jer otac nema sredstava da ga pošalje na daljnje školovanje u grad. Uz pomoć zagrebačkog kanonika Tome Gajdeka, u jesen 1862. Ante odlazi u Zagreb i nastavlja školovanje. Prve dvije godine školovanja stanuje kod Gajdeka, a zatim se seli k franjevcima na Kaptol, gdje je boravio godinu dana. Od četvrtog do šestog razreda gimnazije stanuje privatno izdržavajući se davanjem poduka slabijim učenicima. Neimaština i težak život prisilili su ga da pođe u sjemenište, gdje se školovao dvije godine. Nakon polaganje mature, Ante Kovačić napušta sjemenište jer ne osjeća poziv za svećeničko zvanje.<br /> Književnim radom počeo se baviti vrlo rano, u petom razredu gimnazije objavljuje svoju prvu pjesmu ''Elegija''(1873.) U višim razredima gimnazije počinje učiti ruski jezik, pod utjecajem slavenski orjentiranih profesora i književnika. <br /> Nakon napuštanja sjemeništa, Ante Kovačić je opet prepušten sam sebi. Njegov otac, razočaran Antinom činom, odlučuje da Antu više neće materijalno pomagati.<br /> <br /> <br /> == Studentski dani ==<br /> <br /> Pravo upisuje na Sveučilištu u Zagrebu 1876. godine. Da bi osigurao sredstva za daljnje školovanje, službaovao je u jednoj advokatskoj kancelariji za vrlo skroman honorar od kojeg je jedva preživljavao. Dio dana provodio bi u kancelariji, a ostalo vrijeme koristio je za pisanje i studiranje. ''Hrvatski dom'', društvo koje je tada bilo centar omladinskog kulturnog i političkog života, vrlo je zanimalo Kovačića. Bio je aktivan u svim studentskim priredbama i drugim aktivnostima. U ljeto 1877. godine upoznaje učenicu učiteljske škole Milku Hajdin, svoju buduću ženu. Nakon diplome 1878. ženi se Milkom, s kojom će imati petoro djece. Pripovijst ''Baruničina ljubav''(Vijenac 1877.) posvećuje svojoj ženi.<br /> <br /> <br /> <br /> == Književni rad, društveno i političko djelovanje ==<br /> <br /> [[Datoteka:spomenik Kovcicu.jpg|200px|mini|left|Spomenik Anti Kovačiću u Mariji Gorici]]<br /> [[Datoteka:Spomenik knjiznica.jpg|200px|mini|left|Spomenik ispred knjižnice &quot;Ante Kovačić&quot; u Zaprešiću]<br /> <br /> <br /> <br /> Prvih godina svog književnog rada Kovačić redovito objavljuje u Vijencu svoje pripovijesti. Vijenac je tada uređivao August Šenoa, koji je vrlo cijenio Kovačića i njegova djela. Dobri odnosi pokvarili su se kada je August Šenoa otvoreno simpatizirao narodnjake na skupštinama ''Hrvatskog doma'', a osujećivao sve namjere članova pravaša. Ante Kovačić osjećao se vatrenim pravašem te je i bio prijatelj Ante Starčevića. Sa svojim istomišljenicima pokreće 1880. godine almanah ''Hrvatska''. Iste godine u almanahu izlaze Kovačićeve pripovijesti ''Ladanjska sekta i Seoski učitelj.''<br /> <br /> Od 1881. do 1885. godine Kovačić živi i radi u Karlovcu. U Karlovcu je, od značajnijih djela, nastao roman ''Fiškal'', koji je štampan 1882. godine u Senju. Za svog boravka u Karlovcu, Kovačić zbog svoje otvorenosti, odrešitosti i političkog stava zadobio je puno simpatijal, ali isto tako i puno neprijatelja.<br /> Život u Karlovcu ukazao je na puno mana malog grada (zloba, spletke i oportunizam), te mu to daje povod da u književnom radu, u obliku satire, prikaže taj malograđanski život. U Karlovcu nastaju prva poglavlja romana ''Među žabarima'', koja počinje izlaziti u prvom broju pravaškog časopisa ''Balkan''1886. godine.<br /> Iz Karlovca se Kovačić vraća u Zagreb, gdje dobiva mjesto kod advokata dr. Šrama, poznatog političara. Doktorira 1887. godine i počinje pisati svoje najveće djelo'' U registraturi''. Kovačić je tim djelom izazvao oštre komentare Katoličkog lista, čije uredništvo poziva građanstvo da ne čita to &quot;nevaljano i pogubno štivo&quot;. Naime, bilo je i onih koji su ga hvalili upravo zbog slobode prilikom stvaranja ovog djela, a bilo je je i onih koji su mu tu slobodu i zamjerali. Nakon tih zbivanja Kovačić više ništa ne štampa.<br /> Pritisnut nevoljom, traži od Matice Hrvatske predujam za novi roman ''Demagog'', za koji obećaje da će smjerom i načinom pisanja odgovarati očekivanjima tadašnjeg društva. Kovačić ustvari takvo što nikad ne bi mogao napraviti, jer bi to značilo da odustaje od svojih političkih stavova, uvjerenja, jednom rječju da odustaje od sebe.<br /> Odlazi u Glinu, gdje je dobio novu službu. U Glini teško živi. Velika obitelj, zaduživanja, mali prihodi i nemogućnost književnog stvaranja doveli su ga do psihičkog sloma. Zatražio je drugo mjesto za rad, kojim bi makar mogao prehraniti obitelj, no prije nego li je udovoljeno njegovoj molbi, Kovačić umire 10. prosinca 1889. godine u duševnoj bolnici u Stenjevcu. Pokopan je na Mirogoju, a njegov nadgrobni spomenik zaštićen je kao spomenik kulture.<br /> <br /> == Obitelj ==<br /> <br /> [[Datoteka:Kovacic sa suprugom.jpg|200px|mini|left|Ante Kovačić sa suprugom Milkom]]<br /> <br /> Ante Kovačić je 1878. oženio Milku Hajdin, učiteljicu iz Petrinje s kojom je u jedanaest godina dobio petero djece, tri kćeri (Milku, Mariju i Olgu) i dva sina (Zvonimira i Krešimira). Marija i Olga bile su učiteljice, nisu se udavale i nisu imale djece. Sin Zvonimir živio je u Karlovcu i imao je dva sina. Najmalađi Krešimir Kovačić rođen je u Glini 16. travnja 1889. Završio je studij književnosti u Zagrebu, pisao je prozu, humoreske i poeziju, te je radio i kao novinar. Oženi se slikaricom Sonjom Kovačić-Tajčević, ali nisu imali djece. Umro je u Zagrebu 30. lipnja 1960., te je pokopan uz roditelje i sestre Mariju i Olgu.<br /> <br /> <br /> <br /> == Najpoznatija djela ==<br /> <br /> '''Baruničina ljubav''' 1877. u časopisu &quot;Vijenac&quot;, a 1878. kao samostalna knjiga<br /> <br /> '''Smrt babe Čengićkinje''' 1880.<br /> <br /> '''Ladanjska se'''kta 1880. - pripovijetka<br /> <br /> '''Fiškal''' 1882. - roman<br /> <br /> '''Među žabari''' 1886. u časopisu &quot;Balkan&quot;, nedovršen roman<br /> <br /> '''U registraturi''' 1888. u časopisu &quot;Vijenac&quot;, 1911. kao samostalna knjiga (roman)<br /> <br /> <br /> <br /> == U registraturi ==<br /> <br /> Kovačićevo djelo &quot;U registraturi&quot; najznačajniji je hrvatski roman 19. stoljeća.<br /> Prikaz je to prilika i ljudi u Hrvatskoj toga doba, s posebnim osvrtom i simpatijama za hrvatsko selo. U romanu su prikazane društvene i gospodarske promjene nastale razvojem kapitalizma(raslojavanje sela, propadanje aristokracije, itd.).To je slika rađanja &quot;moderne&quot; hrvatske inteligencije, ali i kronologija tragičnog životnog puta darovitoga seoskog djeteta u novonastalim društvenim i političkim okolnostima. Ti odnosi očituju se u: nehumanom stavu feudalne gospode (vlastelina) prema seljaku, načinu života feudalaca, koji se temelji na preljubu, razvratu (pr. sudbina gizdave vile Dorice kao žrtve erotske pohote i pokvarenosti feudalca Mecene), prodoru novih kapitalističkih odnosa na selo, zbog kojih seljak postaje plijenom novog društvenog staleža - zelenaša i trgovaca.Jedino mjerilo vrijednosti postaje novac,bogatstvo (predstavnici tog staleža u romanu su :zelenaš Medonić, Kanonikov sin Miha, koji se ženi Medonićevom kćeri Justom, ne iz ljubavi nego iz interesa).Seljaci napuštaju zemlju i odlaze u grad služiti u gospodskim kućama (prototip takvog pogospođenog seljaka je kumordinar Žorž)Prikaz je to i stvaranja nove inteligencije iz redova seljaka, koja u moralno iskvarenoj sredini ne uspijeva, bez obzira na darovitost, već skončava tragično (poput glavnog junaka Ivice Kičmanovića)<br /> <br /> <br /> U ovom djelu Kovačić nam predočava moral, društvene i obiteljske odnose , psihologiju i suodnos zatvorenih cjelina (selo-grad). Zorno nam oslikava pojave i odnose unutar obitelji: odnos roditelja i djece; međusobne odnose seljaka : prijateljstvo, razmirice, svađe (pr. između Kanonikove i Zgubidanove obitelji); ljubav i ljubavne odnose (pr.između Ivice i Anice, Juste i Mihe, Medonićeve žene i Medonićeva sluge itd.);obiteljske odnose (pr. između Zgubidana i njegove žene, Zgubidana i Ivice, Ivice i Ivičine majke). S puno simpatije Kovačić opisuje život i običaje na selu : svadbe, svečanosti (npr. svadba u domu gazde Medonića, uskrsni ugođaj u Zgubidanovoj kući) itd.Ipak, nije to idealizirana slika sela, vidio je Kovačić sav primitivizam, praznovjerje i neprosvijećenost sela. Nesnalaženje seljaka u novoj gradskoj sredini, njegovo čudno i nespretno ponašanje u gradu opisuje u situacijama :Ivica pozdravlja nepoznate prolaznike na ulici ili scena Zgubidana pred ogledalom u kavani. <br /> Roman U Registraturi na određeni je način i autobiografija Ante Kovačića.<br /> <br /> Ovaj veliki roman započinje &quot;prepirkom&quot; spisa i registara, a nastavlja se kao &quot;raspredanje&quot; glavnog junaka u obliku ispovijesti, kojoj je cilj da kritički razobliči hrvatsko društvo onog vremena.Svojim je britkim perom žigosao pogospođene seljake i pokvarenu gospodu. Izrugivao se svim onim nakaradnim društvenim pojavama koje su dovodile seljake u smiješne i karikaturalne pozicije.To je prije svega svjedočanstvo o mučnom probijanju kroz život jednog seljačića, u čemu nalazimo istinite i ujedno tipične crte iz Kovačićeva životopisa. <br /> Ivica Kičmanović veoma je bistro dijete seoskog &quot;mužikaša&quot; Jožice, zvanog Zgubidan. Na susjednom brijegu žive Mali Kanonik i njegova obitelj, s čijim sinovima, Pericom i Mihom Ivica polazi u školu. Zbog Ivičine bistrine, učitelj i župnik nagovaraju Jožicu da ga pošalju na daljnje školovanje u grad. Isto uspijevaju i ostvariti uz pomoć župnika i Jožičina rođaka Jurića (&quot;Žorža&quot;), koji radi kao sluga kod bogatog &quot;Illusrissimusa&quot;, koji pak pristaje primiti Ivicu na stan i hranu za vrijeme školovanja. Illustrissimus je lik misteriozne prošlosti, izvanbračni sin vlasnika imanja i supruge upravitelja imanja, a prije preseljenja u grad živio je razvratnim životom (silovao je Doricu, suprugu jednog uglednog seljaka).<br /> <br /> Kada je Ivici 20 godina, u Mecenin dom stiže njegova lijepa rođakinja i štićenica Laura, u koju se Ivica strasno zaljubljuje.Laura mu ispripovijeda svoju životnu priču: kako je odrasla u radničkoj obitelji u kojoj je otac pijanac,a brat jednooki grubijan Ferkonja.Nakon očeve smrti,bježeći od Ferkonje, u šumi je naišla na babu Hudu kod koje je provela nekoliko godina, a zatim je došla u grad k Meceni. Nakon što Mecena otkrije Ivičinu i Laurinu ljubav, potjera Ivicu iz svog doma pa se on, upravo za Uskrs vraća kući.<br /> Mecena je na samrti, a Laura trovanjem požuruje njegovu smrt. Iste noći Mecenina kuća izgori u požaru, a Laura s Meceninin novcem dolazi za Ivicom na selo. Među Meceninim novcem, Laura pronalazi dokaze da je ona zapravo Mecenina kći (plod silovanja seljakinje Dorice!), a Ivica odlučuje nastaviti školovanje Laurinim novcem. Po povratku u grad saznaje da je Laura u vezi s Kanonikovim sinom Mihom pa raskida s njom.<br /> U Ivicu je zaljubljena kanonikova kći Anica, koja za njim dolazi u grad i upada u ruke svodnici, od čega je Ivica spašava u posljednji trenutak. Istovremeno se Laura i Miha posvađaju kada ona u jednom njegovom prijatelju otkrije Ferkonju. Ona s Ferkonjom ubije Mihu te kreće u bijeg i stvara odmetničku družinu. Potom ubija i Ferkonju i želi započeti novi život s Ivicom u inozemstvu, ali Ivica se odlučuje vjenčati s Anicom.<br /> Laura sa hajducima upada na samu svadbenu svečanost; Kanonik i Ivičini roditelji pogibaju u tom sukobu, Ivica je ranjen, a Anica oteta i ubijena. Ubrzo potom Laura je uhvaćena, osuđena i smaknuta, a Ivica službuje kao registrator u provinciji. Krajem života odaje se alkoholu, te u trenutku pomračenja uma spaljuje i sebe i registraturu.<br /> <br /> &lt;center&gt;&lt;gallery perrow=&quot;3&quot;&gt;<br /> Datoteka:Pločice u registraturi1.jpg<br /> Datoteka:Pločice u registraturi2.jpg<br /> Datoteka:Pločice u registraturi3.jpg<br /> &lt;/gallery&gt;&lt;/center&gt;<br /> <br /> Keramičke pločice s motivima iz romana ''U registraturi'', postavljene 1995. u Gradskoj knjižnici Ante Kovačića u Zaprešiću.<br /> <br /> (Keramička škola OŠ Ivane Brlić-Mažuranić iz Prigorja Brdovečkog, likovna koncepcija Drago Jančić)<br /> <br /> <br /> <br /> == Dani Ante Kovačića i Susreti ''Ivica Kičmanović'' ==<br /> [[Datoteka:Kicmanovic.jpg|100px|mini|left|]]<br /> <br /> Uz Kovačićev rođendan (06. lipnja) od 1984. održavaju se ''Dani Ante Kovačića'', a njihov glavni dio od 1985. jesu ''Susreti Ivica Kičmanović'', nazvani po glavnom liku Kovačićeva romana &quot;U registraturi&quot;. Prigodom 130-god. Kovačićeva rođenja 1984. godine Zavičajna zbirka zaprešićke Knjižnice priredila je veliku izložbu dokumentirane građe o Kovačiću, a 15. prosinca 1984. održan je i znanstveni skup o Kovačiću. Susreti su organizirani kao završni program literarnog natječaja za djecu i mlade tematski vezani za djetinjstvo i školovanje. Prvi Susreti najboljih literata održani su u Zaprešiću i Mariji Gorici 1985., a održavaju se i danas. Supokrovitelji ovog programa su nakladnici Školska knjiga, Školske novine i Naša djeca.<br /> <br /> <br /> <br /> == Galerija ==<br /> <br /> U Osnovnoj školi Ante Kovačića u Mariji Gorici, dio zidova krase keramičke pločice s motivima rodnog kraja Ante Kovačića, nastale na keramičkoj radionici pod vodstvom likovnog pedagoga Drage Jančića i panoi sa ranim izdanjima Kovačićevih djela.<br /> <br /> &lt;center&gt;&lt;gallery perrow=&quot;6&quot;&gt;<br /> Datoteka:Pločice4.jpg<br /> Datoteka:Pločice1.jpg<br /> Datoteka:Pločice2.jpg<br /> Datoteka:Pločice3.jpg<br /> Datoteka:Pločice5.jpg<br /> Datoteka:Pločice6.jpg<br /> Datoteka:Pločice8.jpg<br /> Datoteka:Pločice9.jpg<br /> Datoteka:Pločice10.jpg<br /> Datoteka:Pano1.jpg<br /> Datoteka:Rana izdanja2.jpg<br /> Datoteka:Rana izdanja3.jpg<br /> &lt;/gallery&gt;&lt;/center&gt;<br /> <br /> <br /> <br /> == Literatura ==<br /> <br /> *Ante Kovačić. // Hrvatska književna enciklopedija. Zagreb : Leksikografski zavod Miroslav Krleža,2010.Sv.2.<br /> <br /> *Ante Kovačić. // Hrvatska književna enciklopedija. Zagreb : Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2010.<br /> <br /> *Kovačić,A. Djetinjstvo Ivice Kičmanovića. Zagreb : Školska knjiga, 1989.<br /> <br /> *Kovačić,A. Izabrana djela. Zagreb : Dom i svijet, 2004.<br /> <br /> *Kovačić,A. Djela hrvatskih pisaca. Zagreb : Zora, 1950.1.<br /> <br /> *Laljak,S. Neobjavljeni rukopisi i dokumenti Ante Kovačića. // Zaprešićki godišnjak 1999 za grad Zaprešić i općine Brdovec, Bistra, Dubravica, Luka, Marija Gorica i Pušća / uredio Stjepan Laljakrešić : Matica hrvatska Zaprešić, 1994. Str. 141-150. <br /> <br /> *Ogrizović,M. Hrvatski pripovjedači. Zagreb : Društvo hrvatskih srednjoškolskih profesora, 1926.</div> Sat, 01 Jun 2013 07:37:43 GMT Osibmazuranic http://www.wiki-dveri.info/wiki/Razgovor:Ante_Kova%C4%8Di%C4%87 http://www.wiki-dveri.info/wiki/Ban_Josip_Jela%C4%8Di%C4%87 <p>Osibmazuranic:&#32;/* Posthumne počasti */</p> <hr /> <div>'''Josip Jelačić''' (Petrovaradin 16.listopada 1801. - Zagreb 20. svibnja 1859.), general i hrvatski ban<br /> <br /> == Djetinjstvo i školovanje ==<br /> <br /> [[Datoteka:Jelačić.jpg|200px|mini|left|Ban Josip Jelačić]] <br /> <br /> Josip Jelačić rodio se 16. listopada 1801. godine u Petrovardinu. Porijeklom je bio iz kurilovačke loze plemića Jelačića, a u trenutku njegova rođenja njegovi roditelji Franjo i Ana živjeli su u Petrovaradinu, gdje mu je otac bio u vojnoj službi. Odmah po rođenju kršten je u župnoj crkvi sv. Jurja u Petrovardinu. 1809. s 8 godina otišao je na školovanje u Beč na akademiju za upravna i vojna znanja Theresianum u kojoj su se školovali sinovi plemića i velikaša. Njegovo školovanje na Theresianumu trajalo je 10 godina. Za to vrijeme osim za vojničke vještine pokazao je velik interes i za zemljopis, povijest, govorništvo i strane jezike. Njegovu nadarenost i zanimanje bilo je zamijećeno, a zabilježeno je, da ga je ravnatelj akademije jednom prilikom pohvalio caru Franji.<br /> Akademiju je uspješno završio 1918. s velikom pohvalom.<br /> <br /> == Vojnička služba ==<br /> Nakon školovanja odlučio se za časničko zvanje. 11. ožujka 1819., s nenavršenih 18 godina, Jelačić je postao poručnik u Trećoj konjaničkoj pukovniji u Galiciji. Zapovjednik te pukovnije bio je ujak njegove majke - barun Vinko Knežević. Već kao mlad vojnik Jelačić je pokazao mnoge vojničke vrline, bio je okretan i odlučan, dobar mačevalac, izvrstan strijelac i izvanredan jahač.<br /> Od 1822. zbog bolesti boravio je u obiteljskoj kući u Zagrebu,a vratio se svojoj pukovniji 1825. u Beč. Tamo je imenovan natporučnikom i pobočnikom zapovjedne brigade. Od 1828. opet je u Galiciji gdje je promaknut u potkapetana i postao zapovijednik 7. drežničke satnije u Ogulinu.Od 1825.-1830. služi u Galiciji Od 1831. u Italiji boravi kao kapetan s ogulinskom graničarskom pukovnijom.Od 1835. ponovno je zapovjednik satnije u Ogulinu.Godine 1837. imenovan je bojnikom i postao pomočnikom za vojne poslove guvernera za Dalmaciju u Zadru.Vratio se iz Italije 1835. početkom hrvatskog narodnog preporoda.Godine 1841. postavljen je za pukovnika i zapovijednika Prve banske pukovnije u Glini.S tog položaja postavljen je 1848. za bana i glavnog komadanta vojske u Hrvatskoj.Nakon neuspješnih pregovora s Ugarskom objavio je 1848. rat Ugarskoj.Borbe su bile bez pobjednika.J. Jelačić 11. rujna 1848. ušao je u Čakovec i Međimurje je vračeno u sastav Hrvatske.Vojno iskustvo stjecao je na manevrima u sj. Italiji i u okršajima u Vojnoj krajini.Kao časnik u Vojnoj krajini stekao je iskustvo u upravnim,financijskim i gospodarskim poslovima.Zato što se iskazao u svojim vojničkim službama njegovi nadređeni su ga 1847. preporučivali za promaknuče u viši čin.<br /> <br /> == Banska čast ==<br /> <br /> Ban Josip Jelačić Bužimski bio je u službi bana od 23. ožujka 1848. do 20. svibnja 1859. Kralj Ferdinand I. Habsburgovac imenuje Josipa Jelačića u Beču hrvatskim banom i tajnim kraljevskim savjetnikom i unaprjeđuje ga u zapovjednika glinjske i petrinjske pukovnije. 8. travnja 1848. u Beču polaže bansku prisegu i svečano je ustoličen 5. lipnja 1848. u Zagrebu. Jelačić nosi kralju Ferdinandu &quot;Zahtijevanje naroda u 30 točaka&quot; i on obećava potvrđenje tih Zahtjeva. 25. travnja 1848. ban Jelačić ukida kmetstvo, ali ga ustvari samo potvrđuje jer je Josip II. kmetstvo već ukinuo. Zbog toga ban Jelačić je postao omiljen na selu. Osnovao je Bansko vijeće u svibnju 1848. Bansko vijeće je zapravo hrvatska vlada koja je imala odjele: ministarstva za pravosuđe, za unutrašnje poslove, za vjerska pitanja i nastavu, te vojni i financijski odjel. 9. lipnja 1848. Hrvatski sabor u 18. točaka određuje odnos hrvatskih Kraljevina prema Ugarskoj, ustrojenje Banskog vijeća, korištenje hrvatskog jezika kao službeni jezik i zbog toga kralj Ferdinand V. manifestom 10. lipnja lišava bana Josipa Jelačića banske časti. Taj manifest nije objavljen pa Jelačić za njega nije znao. 19. lipnja 1848. Jelačić predaje kralju Ferdinandu &quot;reprezentaciju&quot; u kojoj Hrvatski sabor zahtijeva &quot;uređenje Austrije kao federacije ravnopravnih naroda&quot; i da u Hrvatskoj Trojednici bude obnovljena banska vlast od Drave do mora. Istog dana kralj postavlja nadvojvodu Ivana kao posrednika između Ugarske i Trojedne Kraljevine. Za manifest se doznaje 20. lipnja 1848. i na izvanrednoj sjednici Sabora 21. lipnja 1848. donose se zaključci da sav narod uzme oružja i da se pozove natrag 35000 graničara iz Italije, a na prijedlog Andrije Črnog 23. lipnja 1848. trg Harmice proziva Trgom bana Josipa Jelačića. Ban Jelačić iz Celovca, u kojem je stao na putu za Zagreb, pismom smiruje stanje. Hrvatski sabor 29. lipnja 1848. zalaganjem bana Jelačića prihvaća posredovanje nadvojvode Ivana i traži opoziv manifesta. Ban Josip Jelačić nakon što je dobio pismo nadvojvode Ivana odlazi u Beč i upućuje kralju zahtjev u 11 točaka. to dovodi do prijetnji Mađara ratom i u Hrvatskom saboru 4. srpnja 1848. ban Jelačić dobiva novac prisutnih domoljuba za opremanje vojske protiv Mađara. 3. listopada 1848. Ferdinand V. imenuje bana Jelačića guvernerom i vrhovnim zapovjednikom sve carsko-kraljevske vojske u Ugarskoj. Novi vladar Franjo Josip I. imenuje ga 2. prosinca 1848. gubernatorom Rijeke s pripadajućom zemljom, te civilnim i vojnim gubernatorom Dalmacije čime se većina hrvatskih područja ujedinjuje pod upravom Josipa Jelačića. Za ratne zasluge ban Jelačić imenuje se 13. ožujka 1849. generalom topništva i vrhovnim zapovjednikom Južne armije na jugoistoku Monarhije. Nakon 9 mjeseci izbivanja iz Hrvatske vraća se u Osijek 26. travnja 1849. i nastavlja s oslobađanjem hrvatskog područja od Mađara. Dekretom od 5. veljače 1849. imenuje se vlasnikom nove erdeljske infanterijske pukovnije. Počasnim građaninom Pešte proglašava se 1849., počasnim građaninom Beča 4. rujna 1849., Požuna 21. rujna 1849. i Oedenburga 2. listopada 1849. Ban Jelačić nazoči na dvanaest ministarskih konferencija i na dvanaestoj se oprašta od ministara jer se njihov rad protivi njegovoj savjesti i uvjerenjima.<br /> <br /> == Društveno djelovanje ==<br /> <br /> Ban Josip Jelačić je uspio osloboditi Hrvatsku od ugarskog vrhovništva te je ukinuo feudalni poredak tj. kmetstvo 25. travnja 1848. Ti postupci omogućili su mu saziv prvog hrvatskog zastupničkog sabora 5. lipnja 1848. Mađarskim ustankom u Beču i padom ministra Metternicha i njegovog načina vladanja kralj Ferdinand I. (V.) Habsburgovac je 23. ožujka 1848. imenovao baruna Josipa Jelačića banom, također ga je proglasio generalom i zapovjednikom obiju banskih pukovnija. 24./25. ožujka 1848. krenuo je iz Gline u Zagreb kako bi sudjelovao u Narodnoj skupštini no putem mu je poštar uručio telegram o imenovanju hrvatskim banom pa se tada ban Josip jelačić umjesto u Zagreb zaputio u Beč kako bi položio određenu zakletvu. Zalagao se za &quot;Narodna zahtijevanja&quot;, htio je da se hrvatski politički program izrečen u &quot;zahtijevanjima&quot; postigne mirnim putem bez ratova. Želio je spriječiti djelovanje &quot;mađarona&quot; u Hrvatskoj i suradnju s mađarskom vladom. Banskim pismom ukinuo je sva novčana davanja desetine prihoda Crkvi i kmetstvo. Osnovao je Bansku konferenciju 27. travnja 1848. čija je zadaća bila sastaviti Izborni red za Sabor, kojeg je predsjedao ban Jelačić. Objavio je 13. svibnja naredbu kojom su u civilnoj i vojnoj Hrvatskoj i Slavoniji prvi put u hrvatskoj povijesti raspisani izbori za Prvi hrvatski nezastupnički sabor.Zalagao se za pisanje udžbenika na hrvatskom jeziku, izgradnju cesta i željeznica i htio je riješiti sve probleme seljaka nakon ukidanja kmetstva. Položaj seljaka je i nakon ukidanja kmetstva bio težak, na pitanje podijele zemlje između kmetova i feudalaca. To je imalo utjecaj na neplaćanje poreza i zaduživanje seljaka. Podupirao je seljačke zadruge,a inzistirao je na registriranju urbarijalnih zemalja zadruga u zemljišne knjige, na miran način je pokušavao riješiti sporove između seljačkih zadruga. Htio je da se razvije hrvatska književnost i društvo te je 13.prosinca 1851. uputio poziv za izgradnju Hrvatskog narodnog kazališta, prva predstava u Hrvatskom narodnom kazalištu priređena je 29. siječnja 1852. godine. Sudjelovao je u borbi za hrvatski jezik jer je smatrao da je hrvatski narod najljepši jer ljubi svoj jezik.<br /> <br /> == Obitelj ==<br /> <br /> Jelačić je relativno kasno osnovao svoju obitelj. Oženio je groficu Sofiju r. Stockau, 1850. godine. Zaruke su bile objavljene 15. travnja, a vjenčanje 22. srpnja u Napajedlu u Moravskoj, a vjenčao ih je nadbiskup Sommerau - Beckh iz Olomouca. Jelačića su na svadbu pratili dvorski savjetnici Metel Ožegovć i Herman Bužan, barun Franjo Kulmer, vitez Denkstein, biskup J.J. Strossmayer i još neki viđeniji izaslanici hrv. oblasti. Ispred naroda i svećenstva Zagrebačke biskupije pozdravio ih je grof Vojkffy. U Bistri, podban Benko Lentulaj. Svečani dočeci također su se održavali i u drugim mjestima. Od jeseni 1855. bračni par Jelačić boravi na svom imanju Novi Dvori. tu im se, na Božić, rodila kćer Anica, koja je od kolere umrla 11. rujna 1856. Tijelo svoje jedinice pokopali su u Novim Dvorima, 2. listopada 1859. U proljeće 1857. opet su u Beču radi liječenja, no vraćaju se u Zagreb sve do smrti bana, 1859.<br /> Nakon 4 godine udovištva ponovno se udala za tridesetogodišnjeg grofa Adolfa Dubskog.<br /> <br /> == Jelačić pjesnik i dramatičar ==<br /> <br /> Jelačićev lirski i dramski opus nastajo je u dužem vremenskom razdoblju (za vrijem studija u Terezijanskoj viteškoj akademiji, na učilištu gdje je boravio od 1809. do 1819., za vrijeme prve časničke službe, te 1822. kada je obolio i privremeno napustio vojnu službu).<br /> Prvi put objavio je pjesme 1825. u Zagrebu pod naslovom &quot;Eine Stunder der Erinnerung&quot; (Trenutak sjećanja). Prvo izdanje njegove poezije sastojalo se od dva dijela. Prvi dio sadrži lirske pjesme, a drugi dramsku pjesmu u tri čina pod naslovom &quot;Rodrigo i Elvira&quot;. Drugo izdanje Jelačićevih pjesama izašlo je 1851. u Dvorskoj i državnoj tiskari u Beču, a prihod je je bio namijenjen Jelačićevom fondu za invalide. Hrvatski prijevod Jelačićevih pjesmama, u prijevodu dr. Demetra, objavila je tiskara Ljudevita Gaja u Zagrebu 1861.<br /> <br /> == Posthumne počasti ==<br /> <br /> [[Datoteka:Jelačićev grob.jpg|200px|mini|right|Grobnica obitelji Jelačić u Novim Dvorima]] <br /> <br /> [[Datoteka:Dvorac Novi Dvori.jpg|200px|mini|right|Dvorac Novi Dvori (ožujak 2013. god.)]] <br /> [[Datoteka:Sv.Josip.jpg|200px|mini|left|Unutrašnjost Kapelice Sv. Josipa u Novim Dvorima]] <br /> <br /> Ban Josip Jelačić umro je u noći između 19. i 20. svibnja 1859. godine.Pokopan je na svom imanju u Novim dvorima kraj Zaprešića gdje je i sa njim pokopana njegova obitelj.Pored obiteljske grobince nalazi se kapela Svetog Josipa u kojoj je u razdoblju 1859.-1901. godine bio grob Bana josipa Jelačića. U njegovu čast 16. prosinca 1866. godine na glavnom trgu u Zagrebu koji danas nosi njegovo ime podiže se brončani spomenik koji je izradio Antun Dominik Frenkorn. Spomenik koji je bio okrenut prema sjeveru stajao je tamo 80 godina sve do njegovog rušenja u noći izemeđu 25. i 26. srpnja 1947.god.Nakon rušenja spomenik se je 43 godine čuvao u zagrebačkoj Gliptoteci i ponovno se postavlja 16. listopada 1990.god. na njegov rođendan no okrenut prema jugu .Ban Josip Jelačić svojom je vladavinom nadahnuo mnoge pjesnike i pisce,jedan od njih bio je Ferdo Livadić koji je 1861.god. uglazbio neke od Jelačićevih pjesama i izdao knjigu &quot;Piesme Jelačića bana&quot; koje su danas vrlo vrijedne.Jelačićeva se ostavština čuva u Arhivu HAZU-a.Velik broj grafičara izradio je portrete Bana Josipa Jeačića.Većina tih portreta izrađena je gledana s profila u stojećem položaju i vojnom odijelu a neki od njegovih likovnih prikaza čuvaju se u Hrvatskom povjesnom muzeju.Njegovi su portreti nastajali u razdoblju od 1848.-1850. godine u Beču.U drugoj polovici 19. stoljeća lik se izrađuje na medaljama i predmetima ujetničkog obrta.Većina medalja izrađena je gledana s lijevog profila dok je poznat manji broj onih gledanih s desnog profila. Najstarije od svih su spomen-medalje bečkog medaljera Thomasa Rubauscha.Pozadine medalja čine Jelačićevi profilni prikazi dok ostalo čine:Jelačićev grb,kip,prikazi imenovanja carem i važne povjesne događaje.U Hrvatskom muzeju grada Zagreba i Hrvatskom povjesnom muzeju čuvaju se osobni predmeti Bana Jelačića kao što su:Brončani pečati,srebrna šećernica,grb Bana J.J. i sl.Tijekom svoga života dobio je niz odlikovanja koja su mu dodjeljena za građanske i vojne zasluge te novčane vrjednosnice dobivene na dar.Novčanice s likom Bana Josipa Jelačića izrađivali su proznati hrvatski umjetnici.Miroslav Šuteja izradio je novčanicu s likom Bana Josipa jelačića koja se u Republici Hrvatskoj počela tiskati 31.listopada 1993.godine.Krajem 19. i početkom 20. stoljeća tiskan je velik broj razglednica s likom J.J.Najčešće su na njima prikazani i važni događaji vezani uz Josipa Jelačića kao što su vojni pohodi, spomenik ili Harvatski sabor iz 1848. godine.Na 200. obljetnicu rođenja Josipa Jelačića Hrvatska pošta 16. listopada 2001.g. izdaje set poštanskih maraka.Grad Zaprešić svake godine organizira obljetnicu smrti Bana Josipa Jelačića 20.svibnja te &quot;Dane jelačića&quot; u listopadu-mjesecu njegova rođenja,16. listopada ujedno se slavi i Dan grada zaprešića, a srednja škola također nosi ime Josipa Jelačića.<br /> <br /> <br /> <br /> [U povodu 150. obljetnice smrti bana Josipa Jelačića (1801. – 1859.) Hrvatski povijesni muzej predstavlja brojem najveću i jednu od najvažnijih obiteljskih ostavština koja se čuva u zbirkama muzeja. Od 5. studenog 2009. - 2. listopada 2011. postavio je izložbu pod nazivom ''Uspomene na jednog bana''. http://www.hismus.hr/hr/izlozbe/arhiva-izlozbi/uspomene-na-jednog-bana-ostavstina-jelacic/]<br /> <br /> == Litaratura ==<br /> <br /> *Gostl,I. Jelačićevi Novi Dvori : dobro bana Jelačića nekad i sad. Zagreb : Grafički zavod Hrvatske, 1990<br /> <br /> *Laljak,S. Josip Jelačić - Pjesme.Zaprešić : Matica Hrvatska Zaprešić, 2009.<br /> <br /> *Laljak,S. Novi Dvori : od Jelačića bana do naših dana. Zaprešić : Matica hrvatska, 1991.<br /> <br /> *Mijatović,A. Ban Jelačić. Zagreb : Mladost, 1990.<br /> <br /> *Zaprešićki godišnjak 2007. Zaprešić : Matica hrvatska Zaprešić, 2008.</div> Sat, 01 Jun 2013 07:35:54 GMT Osibmazuranic http://www.wiki-dveri.info/wiki/Razgovor:Ban_Josip_Jela%C4%8Di%C4%87 http://www.wiki-dveri.info/wiki/Ban_Josip_Jela%C4%8Di%C4%87 <p>Osibmazuranic:&#32;/* Posthumne počasti */</p> <hr /> <div>'''Josip Jelačić''' (Petrovaradin 16.listopada 1801. - Zagreb 20. svibnja 1859.), general i hrvatski ban<br /> <br /> == Djetinjstvo i školovanje ==<br /> <br /> [[Datoteka:Jelačić.jpg|200px|mini|left|Ban Josip Jelačić]] <br /> <br /> Josip Jelačić rodio se 16. listopada 1801. godine u Petrovardinu. Porijeklom je bio iz kurilovačke loze plemića Jelačića, a u trenutku njegova rođenja njegovi roditelji Franjo i Ana živjeli su u Petrovaradinu, gdje mu je otac bio u vojnoj službi. Odmah po rođenju kršten je u župnoj crkvi sv. Jurja u Petrovardinu. 1809. s 8 godina otišao je na školovanje u Beč na akademiju za upravna i vojna znanja Theresianum u kojoj su se školovali sinovi plemića i velikaša. Njegovo školovanje na Theresianumu trajalo je 10 godina. Za to vrijeme osim za vojničke vještine pokazao je velik interes i za zemljopis, povijest, govorništvo i strane jezike. Njegovu nadarenost i zanimanje bilo je zamijećeno, a zabilježeno je, da ga je ravnatelj akademije jednom prilikom pohvalio caru Franji.<br /> Akademiju je uspješno završio 1918. s velikom pohvalom.<br /> <br /> == Vojnička služba ==<br /> Nakon školovanja odlučio se za časničko zvanje. 11. ožujka 1819., s nenavršenih 18 godina, Jelačić je postao poručnik u Trećoj konjaničkoj pukovniji u Galiciji. Zapovjednik te pukovnije bio je ujak njegove majke - barun Vinko Knežević. Već kao mlad vojnik Jelačić je pokazao mnoge vojničke vrline, bio je okretan i odlučan, dobar mačevalac, izvrstan strijelac i izvanredan jahač.<br /> Od 1822. zbog bolesti boravio je u obiteljskoj kući u Zagrebu,a vratio se svojoj pukovniji 1825. u Beč. Tamo je imenovan natporučnikom i pobočnikom zapovjedne brigade. Od 1828. opet je u Galiciji gdje je promaknut u potkapetana i postao zapovijednik 7. drežničke satnije u Ogulinu.Od 1825.-1830. služi u Galiciji Od 1831. u Italiji boravi kao kapetan s ogulinskom graničarskom pukovnijom.Od 1835. ponovno je zapovjednik satnije u Ogulinu.Godine 1837. imenovan je bojnikom i postao pomočnikom za vojne poslove guvernera za Dalmaciju u Zadru.Vratio se iz Italije 1835. početkom hrvatskog narodnog preporoda.Godine 1841. postavljen je za pukovnika i zapovijednika Prve banske pukovnije u Glini.S tog položaja postavljen je 1848. za bana i glavnog komadanta vojske u Hrvatskoj.Nakon neuspješnih pregovora s Ugarskom objavio je 1848. rat Ugarskoj.Borbe su bile bez pobjednika.J. Jelačić 11. rujna 1848. ušao je u Čakovec i Međimurje je vračeno u sastav Hrvatske.Vojno iskustvo stjecao je na manevrima u sj. Italiji i u okršajima u Vojnoj krajini.Kao časnik u Vojnoj krajini stekao je iskustvo u upravnim,financijskim i gospodarskim poslovima.Zato što se iskazao u svojim vojničkim službama njegovi nadređeni su ga 1847. preporučivali za promaknuče u viši čin.<br /> <br /> == Banska čast ==<br /> <br /> Ban Josip Jelačić Bužimski bio je u službi bana od 23. ožujka 1848. do 20. svibnja 1859. Kralj Ferdinand I. Habsburgovac imenuje Josipa Jelačića u Beču hrvatskim banom i tajnim kraljevskim savjetnikom i unaprjeđuje ga u zapovjednika glinjske i petrinjske pukovnije. 8. travnja 1848. u Beču polaže bansku prisegu i svečano je ustoličen 5. lipnja 1848. u Zagrebu. Jelačić nosi kralju Ferdinandu &quot;Zahtijevanje naroda u 30 točaka&quot; i on obećava potvrđenje tih Zahtjeva. 25. travnja 1848. ban Jelačić ukida kmetstvo, ali ga ustvari samo potvrđuje jer je Josip II. kmetstvo već ukinuo. Zbog toga ban Jelačić je postao omiljen na selu. Osnovao je Bansko vijeće u svibnju 1848. Bansko vijeće je zapravo hrvatska vlada koja je imala odjele: ministarstva za pravosuđe, za unutrašnje poslove, za vjerska pitanja i nastavu, te vojni i financijski odjel. 9. lipnja 1848. Hrvatski sabor u 18. točaka određuje odnos hrvatskih Kraljevina prema Ugarskoj, ustrojenje Banskog vijeća, korištenje hrvatskog jezika kao službeni jezik i zbog toga kralj Ferdinand V. manifestom 10. lipnja lišava bana Josipa Jelačića banske časti. Taj manifest nije objavljen pa Jelačić za njega nije znao. 19. lipnja 1848. Jelačić predaje kralju Ferdinandu &quot;reprezentaciju&quot; u kojoj Hrvatski sabor zahtijeva &quot;uređenje Austrije kao federacije ravnopravnih naroda&quot; i da u Hrvatskoj Trojednici bude obnovljena banska vlast od Drave do mora. Istog dana kralj postavlja nadvojvodu Ivana kao posrednika između Ugarske i Trojedne Kraljevine. Za manifest se doznaje 20. lipnja 1848. i na izvanrednoj sjednici Sabora 21. lipnja 1848. donose se zaključci da sav narod uzme oružja i da se pozove natrag 35000 graničara iz Italije, a na prijedlog Andrije Črnog 23. lipnja 1848. trg Harmice proziva Trgom bana Josipa Jelačića. Ban Jelačić iz Celovca, u kojem je stao na putu za Zagreb, pismom smiruje stanje. Hrvatski sabor 29. lipnja 1848. zalaganjem bana Jelačića prihvaća posredovanje nadvojvode Ivana i traži opoziv manifesta. Ban Josip Jelačić nakon što je dobio pismo nadvojvode Ivana odlazi u Beč i upućuje kralju zahtjev u 11 točaka. to dovodi do prijetnji Mađara ratom i u Hrvatskom saboru 4. srpnja 1848. ban Jelačić dobiva novac prisutnih domoljuba za opremanje vojske protiv Mađara. 3. listopada 1848. Ferdinand V. imenuje bana Jelačića guvernerom i vrhovnim zapovjednikom sve carsko-kraljevske vojske u Ugarskoj. Novi vladar Franjo Josip I. imenuje ga 2. prosinca 1848. gubernatorom Rijeke s pripadajućom zemljom, te civilnim i vojnim gubernatorom Dalmacije čime se većina hrvatskih područja ujedinjuje pod upravom Josipa Jelačića. Za ratne zasluge ban Jelačić imenuje se 13. ožujka 1849. generalom topništva i vrhovnim zapovjednikom Južne armije na jugoistoku Monarhije. Nakon 9 mjeseci izbivanja iz Hrvatske vraća se u Osijek 26. travnja 1849. i nastavlja s oslobađanjem hrvatskog područja od Mađara. Dekretom od 5. veljače 1849. imenuje se vlasnikom nove erdeljske infanterijske pukovnije. Počasnim građaninom Pešte proglašava se 1849., počasnim građaninom Beča 4. rujna 1849., Požuna 21. rujna 1849. i Oedenburga 2. listopada 1849. Ban Jelačić nazoči na dvanaest ministarskih konferencija i na dvanaestoj se oprašta od ministara jer se njihov rad protivi njegovoj savjesti i uvjerenjima.<br /> <br /> == Društveno djelovanje ==<br /> <br /> Ban Josip Jelačić je uspio osloboditi Hrvatsku od ugarskog vrhovništva te je ukinuo feudalni poredak tj. kmetstvo 25. travnja 1848. Ti postupci omogućili su mu saziv prvog hrvatskog zastupničkog sabora 5. lipnja 1848. Mađarskim ustankom u Beču i padom ministra Metternicha i njegovog načina vladanja kralj Ferdinand I. (V.) Habsburgovac je 23. ožujka 1848. imenovao baruna Josipa Jelačića banom, također ga je proglasio generalom i zapovjednikom obiju banskih pukovnija. 24./25. ožujka 1848. krenuo je iz Gline u Zagreb kako bi sudjelovao u Narodnoj skupštini no putem mu je poštar uručio telegram o imenovanju hrvatskim banom pa se tada ban Josip jelačić umjesto u Zagreb zaputio u Beč kako bi položio određenu zakletvu. Zalagao se za &quot;Narodna zahtijevanja&quot;, htio je da se hrvatski politički program izrečen u &quot;zahtijevanjima&quot; postigne mirnim putem bez ratova. Želio je spriječiti djelovanje &quot;mađarona&quot; u Hrvatskoj i suradnju s mađarskom vladom. Banskim pismom ukinuo je sva novčana davanja desetine prihoda Crkvi i kmetstvo. Osnovao je Bansku konferenciju 27. travnja 1848. čija je zadaća bila sastaviti Izborni red za Sabor, kojeg je predsjedao ban Jelačić. Objavio je 13. svibnja naredbu kojom su u civilnoj i vojnoj Hrvatskoj i Slavoniji prvi put u hrvatskoj povijesti raspisani izbori za Prvi hrvatski nezastupnički sabor.Zalagao se za pisanje udžbenika na hrvatskom jeziku, izgradnju cesta i željeznica i htio je riješiti sve probleme seljaka nakon ukidanja kmetstva. Položaj seljaka je i nakon ukidanja kmetstva bio težak, na pitanje podijele zemlje između kmetova i feudalaca. To je imalo utjecaj na neplaćanje poreza i zaduživanje seljaka. Podupirao je seljačke zadruge,a inzistirao je na registriranju urbarijalnih zemalja zadruga u zemljišne knjige, na miran način je pokušavao riješiti sporove između seljačkih zadruga. Htio je da se razvije hrvatska književnost i društvo te je 13.prosinca 1851. uputio poziv za izgradnju Hrvatskog narodnog kazališta, prva predstava u Hrvatskom narodnom kazalištu priređena je 29. siječnja 1852. godine. Sudjelovao je u borbi za hrvatski jezik jer je smatrao da je hrvatski narod najljepši jer ljubi svoj jezik.<br /> <br /> == Obitelj ==<br /> <br /> Jelačić je relativno kasno osnovao svoju obitelj. Oženio je groficu Sofiju r. Stockau, 1850. godine. Zaruke su bile objavljene 15. travnja, a vjenčanje 22. srpnja u Napajedlu u Moravskoj, a vjenčao ih je nadbiskup Sommerau - Beckh iz Olomouca. Jelačića su na svadbu pratili dvorski savjetnici Metel Ožegovć i Herman Bužan, barun Franjo Kulmer, vitez Denkstein, biskup J.J. Strossmayer i još neki viđeniji izaslanici hrv. oblasti. Ispred naroda i svećenstva Zagrebačke biskupije pozdravio ih je grof Vojkffy. U Bistri, podban Benko Lentulaj. Svečani dočeci također su se održavali i u drugim mjestima. Od jeseni 1855. bračni par Jelačić boravi na svom imanju Novi Dvori. tu im se, na Božić, rodila kćer Anica, koja je od kolere umrla 11. rujna 1856. Tijelo svoje jedinice pokopali su u Novim Dvorima, 2. listopada 1859. U proljeće 1857. opet su u Beču radi liječenja, no vraćaju se u Zagreb sve do smrti bana, 1859.<br /> Nakon 4 godine udovištva ponovno se udala za tridesetogodišnjeg grofa Adolfa Dubskog.<br /> <br /> == Jelačić pjesnik i dramatičar ==<br /> <br /> Jelačićev lirski i dramski opus nastajo je u dužem vremenskom razdoblju (za vrijem studija u Terezijanskoj viteškoj akademiji, na učilištu gdje je boravio od 1809. do 1819., za vrijeme prve časničke službe, te 1822. kada je obolio i privremeno napustio vojnu službu).<br /> Prvi put objavio je pjesme 1825. u Zagrebu pod naslovom &quot;Eine Stunder der Erinnerung&quot; (Trenutak sjećanja). Prvo izdanje njegove poezije sastojalo se od dva dijela. Prvi dio sadrži lirske pjesme, a drugi dramsku pjesmu u tri čina pod naslovom &quot;Rodrigo i Elvira&quot;. Drugo izdanje Jelačićevih pjesama izašlo je 1851. u Dvorskoj i državnoj tiskari u Beču, a prihod je je bio namijenjen Jelačićevom fondu za invalide. Hrvatski prijevod Jelačićevih pjesmama, u prijevodu dr. Demetra, objavila je tiskara Ljudevita Gaja u Zagrebu 1861.<br /> <br /> == Posthumne počasti ==<br /> <br /> [[Datoteka:Jelačićev grob.jpg|200px|mini|right|Grobnica obitelji Jelačić u Novim Dvorima]] <br /> <br /> [[Datoteka:Dvorac Novi Dvori.jpg|200px|mini|right|Dvorac Novi Dvori (ožujak 2013. god.)]] <br /> [[Datoteka:Sv.Josip.jpg|200px|mini|left|Unutrašnjost Kapelice Sv. Josipa u Novim Dvorima]] <br /> [[Datoteka:Spomenik knjiznica.jpg|200px|mini|right|]] <br /> <br /> Ban Josip Jelačić umro je u noći između 19. i 20. svibnja 1859. godine.Pokopan je na svom imanju u Novim dvorima kraj Zaprešića gdje je i sa njim pokopana njegova obitelj.Pored obiteljske grobince nalazi se kapela Svetog Josipa u kojoj je u razdoblju 1859.-1901. godine bio grob Bana josipa Jelačića. U njegovu čast 16. prosinca 1866. godine na glavnom trgu u Zagrebu koji danas nosi njegovo ime podiže se brončani spomenik koji je izradio Antun Dominik Frenkorn. Spomenik koji je bio okrenut prema sjeveru stajao je tamo 80 godina sve do njegovog rušenja u noći izemeđu 25. i 26. srpnja 1947.god.Nakon rušenja spomenik se je 43 godine čuvao u zagrebačkoj Gliptoteci i ponovno se postavlja 16. listopada 1990.god. na njegov rođendan no okrenut prema jugu .Ban Josip Jelačić svojom je vladavinom nadahnuo mnoge pjesnike i pisce,jedan od njih bio je Ferdo Livadić koji je 1861.god. uglazbio neke od Jelačićevih pjesama i izdao knjigu &quot;Piesme Jelačića bana&quot; koje su danas vrlo vrijedne.Jelačićeva se ostavština čuva u Arhivu HAZU-a.Velik broj grafičara izradio je portrete Bana Josipa Jeačića.Većina tih portreta izrađena je gledana s profila u stojećem položaju i vojnom odijelu a neki od njegovih likovnih prikaza čuvaju se u Hrvatskom povjesnom muzeju.Njegovi su portreti nastajali u razdoblju od 1848.-1850. godine u Beču.U drugoj polovici 19. stoljeća lik se izrađuje na medaljama i predmetima ujetničkog obrta.Većina medalja izrađena je gledana s lijevog profila dok je poznat manji broj onih gledanih s desnog profila. Najstarije od svih su spomen-medalje bečkog medaljera Thomasa Rubauscha.Pozadine medalja čine Jelačićevi profilni prikazi dok ostalo čine:Jelačićev grb,kip,prikazi imenovanja carem i važne povjesne događaje.U Hrvatskom muzeju grada Zagreba i Hrvatskom povjesnom muzeju čuvaju se osobni predmeti Bana Jelačića kao što su:Brončani pečati,srebrna šećernica,grb Bana J.J. i sl.Tijekom svoga života dobio je niz odlikovanja koja su mu dodjeljena za građanske i vojne zasluge te novčane vrjednosnice dobivene na dar.Novčanice s likom Bana Josipa Jelačića izrađivali su proznati hrvatski umjetnici.Miroslav Šuteja izradio je novčanicu s likom Bana Josipa jelačića koja se u Republici Hrvatskoj počela tiskati 31.listopada 1993.godine.Krajem 19. i početkom 20. stoljeća tiskan je velik broj razglednica s likom J.J.Najčešće su na njima prikazani i važni događaji vezani uz Josipa Jelačića kao što su vojni pohodi, spomenik ili Harvatski sabor iz 1848. godine.Na 200. obljetnicu rođenja Josipa Jelačića Hrvatska pošta 16. listopada 2001.g. izdaje set poštanskih maraka.Grad Zaprešić svake godine organizira obljetnicu smrti Bana Josipa Jelačića 20.svibnja te &quot;Dane jelačića&quot; u listopadu-mjesecu njegova rođenja,16. listopada ujedno se slavi i Dan grada zaprešića, a srednja škola također nosi ime Josipa Jelačića.<br /> <br /> <br /> <br /> [U povodu 150. obljetnice smrti bana Josipa Jelačića (1801. – 1859.) Hrvatski povijesni muzej predstavlja brojem najveću i jednu od najvažnijih obiteljskih ostavština koja se čuva u zbirkama muzeja. Od 5. studenog 2009. - 2. listopada 2011. postavio je izložbu pod nazivom ''Uspomene na jednog bana''. http://www.hismus.hr/hr/izlozbe/arhiva-izlozbi/uspomene-na-jednog-bana-ostavstina-jelacic/]<br /> <br /> == Litaratura ==<br /> <br /> *Gostl,I. Jelačićevi Novi Dvori : dobro bana Jelačića nekad i sad. Zagreb : Grafički zavod Hrvatske, 1990<br /> <br /> *Laljak,S. Josip Jelačić - Pjesme.Zaprešić : Matica Hrvatska Zaprešić, 2009.<br /> <br /> *Laljak,S. Novi Dvori : od Jelačića bana do naših dana. Zaprešić : Matica hrvatska, 1991.<br /> <br /> *Mijatović,A. Ban Jelačić. Zagreb : Mladost, 1990.<br /> <br /> *Zaprešićki godišnjak 2007. Zaprešić : Matica hrvatska Zaprešić, 2008.</div> Sat, 01 Jun 2013 07:30:06 GMT Osibmazuranic http://www.wiki-dveri.info/wiki/Razgovor:Ban_Josip_Jela%C4%8Di%C4%87 http://www.wiki-dveri.info/wiki/Ban_Josip_Jela%C4%8Di%C4%87 <p>Osibmazuranic:&#32;/* Posthumne počasti */</p> <hr /> <div>'''Josip Jelačić''' (Petrovaradin 16.listopada 1801. - Zagreb 20. svibnja 1859.), general i hrvatski ban<br /> <br /> == Djetinjstvo i školovanje ==<br /> <br /> [[Datoteka:Jelačić.jpg|200px|mini|left|Ban Josip Jelačić]] <br /> <br /> Josip Jelačić rodio se 16. listopada 1801. godine u Petrovardinu. Porijeklom je bio iz kurilovačke loze plemića Jelačića, a u trenutku njegova rođenja njegovi roditelji Franjo i Ana živjeli su u Petrovaradinu, gdje mu je otac bio u vojnoj službi. Odmah po rođenju kršten je u župnoj crkvi sv. Jurja u Petrovardinu. 1809. s 8 godina otišao je na školovanje u Beč na akademiju za upravna i vojna znanja Theresianum u kojoj su se školovali sinovi plemića i velikaša. Njegovo školovanje na Theresianumu trajalo je 10 godina. Za to vrijeme osim za vojničke vještine pokazao je velik interes i za zemljopis, povijest, govorništvo i strane jezike. Njegovu nadarenost i zanimanje bilo je zamijećeno, a zabilježeno je, da ga je ravnatelj akademije jednom prilikom pohvalio caru Franji.<br /> Akademiju je uspješno završio 1918. s velikom pohvalom.<br /> <br /> == Vojnička služba ==<br /> Nakon školovanja odlučio se za časničko zvanje. 11. ožujka 1819., s nenavršenih 18 godina, Jelačić je postao poručnik u Trećoj konjaničkoj pukovniji u Galiciji. Zapovjednik te pukovnije bio je ujak njegove majke - barun Vinko Knežević. Već kao mlad vojnik Jelačić je pokazao mnoge vojničke vrline, bio je okretan i odlučan, dobar mačevalac, izvrstan strijelac i izvanredan jahač.<br /> Od 1822. zbog bolesti boravio je u obiteljskoj kući u Zagrebu,a vratio se svojoj pukovniji 1825. u Beč. Tamo je imenovan natporučnikom i pobočnikom zapovjedne brigade. Od 1828. opet je u Galiciji gdje je promaknut u potkapetana i postao zapovijednik 7. drežničke satnije u Ogulinu.Od 1825.-1830. služi u Galiciji Od 1831. u Italiji boravi kao kapetan s ogulinskom graničarskom pukovnijom.Od 1835. ponovno je zapovjednik satnije u Ogulinu.Godine 1837. imenovan je bojnikom i postao pomočnikom za vojne poslove guvernera za Dalmaciju u Zadru.Vratio se iz Italije 1835. početkom hrvatskog narodnog preporoda.Godine 1841. postavljen je za pukovnika i zapovijednika Prve banske pukovnije u Glini.S tog položaja postavljen je 1848. za bana i glavnog komadanta vojske u Hrvatskoj.Nakon neuspješnih pregovora s Ugarskom objavio je 1848. rat Ugarskoj.Borbe su bile bez pobjednika.J. Jelačić 11. rujna 1848. ušao je u Čakovec i Međimurje je vračeno u sastav Hrvatske.Vojno iskustvo stjecao je na manevrima u sj. Italiji i u okršajima u Vojnoj krajini.Kao časnik u Vojnoj krajini stekao je iskustvo u upravnim,financijskim i gospodarskim poslovima.Zato što se iskazao u svojim vojničkim službama njegovi nadređeni su ga 1847. preporučivali za promaknuče u viši čin.<br /> <br /> == Banska čast ==<br /> <br /> Ban Josip Jelačić Bužimski bio je u službi bana od 23. ožujka 1848. do 20. svibnja 1859. Kralj Ferdinand I. Habsburgovac imenuje Josipa Jelačića u Beču hrvatskim banom i tajnim kraljevskim savjetnikom i unaprjeđuje ga u zapovjednika glinjske i petrinjske pukovnije. 8. travnja 1848. u Beču polaže bansku prisegu i svečano je ustoličen 5. lipnja 1848. u Zagrebu. Jelačić nosi kralju Ferdinandu &quot;Zahtijevanje naroda u 30 točaka&quot; i on obećava potvrđenje tih Zahtjeva. 25. travnja 1848. ban Jelačić ukida kmetstvo, ali ga ustvari samo potvrđuje jer je Josip II. kmetstvo već ukinuo. Zbog toga ban Jelačić je postao omiljen na selu. Osnovao je Bansko vijeće u svibnju 1848. Bansko vijeće je zapravo hrvatska vlada koja je imala odjele: ministarstva za pravosuđe, za unutrašnje poslove, za vjerska pitanja i nastavu, te vojni i financijski odjel. 9. lipnja 1848. Hrvatski sabor u 18. točaka određuje odnos hrvatskih Kraljevina prema Ugarskoj, ustrojenje Banskog vijeća, korištenje hrvatskog jezika kao službeni jezik i zbog toga kralj Ferdinand V. manifestom 10. lipnja lišava bana Josipa Jelačića banske časti. Taj manifest nije objavljen pa Jelačić za njega nije znao. 19. lipnja 1848. Jelačić predaje kralju Ferdinandu &quot;reprezentaciju&quot; u kojoj Hrvatski sabor zahtijeva &quot;uređenje Austrije kao federacije ravnopravnih naroda&quot; i da u Hrvatskoj Trojednici bude obnovljena banska vlast od Drave do mora. Istog dana kralj postavlja nadvojvodu Ivana kao posrednika između Ugarske i Trojedne Kraljevine. Za manifest se doznaje 20. lipnja 1848. i na izvanrednoj sjednici Sabora 21. lipnja 1848. donose se zaključci da sav narod uzme oružja i da se pozove natrag 35000 graničara iz Italije, a na prijedlog Andrije Črnog 23. lipnja 1848. trg Harmice proziva Trgom bana Josipa Jelačića. Ban Jelačić iz Celovca, u kojem je stao na putu za Zagreb, pismom smiruje stanje. Hrvatski sabor 29. lipnja 1848. zalaganjem bana Jelačića prihvaća posredovanje nadvojvode Ivana i traži opoziv manifesta. Ban Josip Jelačić nakon što je dobio pismo nadvojvode Ivana odlazi u Beč i upućuje kralju zahtjev u 11 točaka. to dovodi do prijetnji Mađara ratom i u Hrvatskom saboru 4. srpnja 1848. ban Jelačić dobiva novac prisutnih domoljuba za opremanje vojske protiv Mađara. 3. listopada 1848. Ferdinand V. imenuje bana Jelačića guvernerom i vrhovnim zapovjednikom sve carsko-kraljevske vojske u Ugarskoj. Novi vladar Franjo Josip I. imenuje ga 2. prosinca 1848. gubernatorom Rijeke s pripadajućom zemljom, te civilnim i vojnim gubernatorom Dalmacije čime se većina hrvatskih područja ujedinjuje pod upravom Josipa Jelačića. Za ratne zasluge ban Jelačić imenuje se 13. ožujka 1849. generalom topništva i vrhovnim zapovjednikom Južne armije na jugoistoku Monarhije. Nakon 9 mjeseci izbivanja iz Hrvatske vraća se u Osijek 26. travnja 1849. i nastavlja s oslobađanjem hrvatskog područja od Mađara. Dekretom od 5. veljače 1849. imenuje se vlasnikom nove erdeljske infanterijske pukovnije. Počasnim građaninom Pešte proglašava se 1849., počasnim građaninom Beča 4. rujna 1849., Požuna 21. rujna 1849. i Oedenburga 2. listopada 1849. Ban Jelačić nazoči na dvanaest ministarskih konferencija i na dvanaestoj se oprašta od ministara jer se njihov rad protivi njegovoj savjesti i uvjerenjima.<br /> <br /> == Društveno djelovanje ==<br /> <br /> Ban Josip Jelačić je uspio osloboditi Hrvatsku od ugarskog vrhovništva te je ukinuo feudalni poredak tj. kmetstvo 25. travnja 1848. Ti postupci omogućili su mu saziv prvog hrvatskog zastupničkog sabora 5. lipnja 1848. Mađarskim ustankom u Beču i padom ministra Metternicha i njegovog načina vladanja kralj Ferdinand I. (V.) Habsburgovac je 23. ožujka 1848. imenovao baruna Josipa Jelačića banom, također ga je proglasio generalom i zapovjednikom obiju banskih pukovnija. 24./25. ožujka 1848. krenuo je iz Gline u Zagreb kako bi sudjelovao u Narodnoj skupštini no putem mu je poštar uručio telegram o imenovanju hrvatskim banom pa se tada ban Josip jelačić umjesto u Zagreb zaputio u Beč kako bi položio određenu zakletvu. Zalagao se za &quot;Narodna zahtijevanja&quot;, htio je da se hrvatski politički program izrečen u &quot;zahtijevanjima&quot; postigne mirnim putem bez ratova. Želio je spriječiti djelovanje &quot;mađarona&quot; u Hrvatskoj i suradnju s mađarskom vladom. Banskim pismom ukinuo je sva novčana davanja desetine prihoda Crkvi i kmetstvo. Osnovao je Bansku konferenciju 27. travnja 1848. čija je zadaća bila sastaviti Izborni red za Sabor, kojeg je predsjedao ban Jelačić. Objavio je 13. svibnja naredbu kojom su u civilnoj i vojnoj Hrvatskoj i Slavoniji prvi put u hrvatskoj povijesti raspisani izbori za Prvi hrvatski nezastupnički sabor.Zalagao se za pisanje udžbenika na hrvatskom jeziku, izgradnju cesta i željeznica i htio je riješiti sve probleme seljaka nakon ukidanja kmetstva. Položaj seljaka je i nakon ukidanja kmetstva bio težak, na pitanje podijele zemlje između kmetova i feudalaca. To je imalo utjecaj na neplaćanje poreza i zaduživanje seljaka. Podupirao je seljačke zadruge,a inzistirao je na registriranju urbarijalnih zemalja zadruga u zemljišne knjige, na miran način je pokušavao riješiti sporove između seljačkih zadruga. Htio je da se razvije hrvatska književnost i društvo te je 13.prosinca 1851. uputio poziv za izgradnju Hrvatskog narodnog kazališta, prva predstava u Hrvatskom narodnom kazalištu priređena je 29. siječnja 1852. godine. Sudjelovao je u borbi za hrvatski jezik jer je smatrao da je hrvatski narod najljepši jer ljubi svoj jezik.<br /> <br /> == Obitelj ==<br /> <br /> Jelačić je relativno kasno osnovao svoju obitelj. Oženio je groficu Sofiju r. Stockau, 1850. godine. Zaruke su bile objavljene 15. travnja, a vjenčanje 22. srpnja u Napajedlu u Moravskoj, a vjenčao ih je nadbiskup Sommerau - Beckh iz Olomouca. Jelačića su na svadbu pratili dvorski savjetnici Metel Ožegovć i Herman Bužan, barun Franjo Kulmer, vitez Denkstein, biskup J.J. Strossmayer i još neki viđeniji izaslanici hrv. oblasti. Ispred naroda i svećenstva Zagrebačke biskupije pozdravio ih je grof Vojkffy. U Bistri, podban Benko Lentulaj. Svečani dočeci također su se održavali i u drugim mjestima. Od jeseni 1855. bračni par Jelačić boravi na svom imanju Novi Dvori. tu im se, na Božić, rodila kćer Anica, koja je od kolere umrla 11. rujna 1856. Tijelo svoje jedinice pokopali su u Novim Dvorima, 2. listopada 1859. U proljeće 1857. opet su u Beču radi liječenja, no vraćaju se u Zagreb sve do smrti bana, 1859.<br /> Nakon 4 godine udovištva ponovno se udala za tridesetogodišnjeg grofa Adolfa Dubskog.<br /> <br /> == Jelačić pjesnik i dramatičar ==<br /> <br /> Jelačićev lirski i dramski opus nastajo je u dužem vremenskom razdoblju (za vrijem studija u Terezijanskoj viteškoj akademiji, na učilištu gdje je boravio od 1809. do 1819., za vrijeme prve časničke službe, te 1822. kada je obolio i privremeno napustio vojnu službu).<br /> Prvi put objavio je pjesme 1825. u Zagrebu pod naslovom &quot;Eine Stunder der Erinnerung&quot; (Trenutak sjećanja). Prvo izdanje njegove poezije sastojalo se od dva dijela. Prvi dio sadrži lirske pjesme, a drugi dramsku pjesmu u tri čina pod naslovom &quot;Rodrigo i Elvira&quot;. Drugo izdanje Jelačićevih pjesama izašlo je 1851. u Dvorskoj i državnoj tiskari u Beču, a prihod je je bio namijenjen Jelačićevom fondu za invalide. Hrvatski prijevod Jelačićevih pjesmama, u prijevodu dr. Demetra, objavila je tiskara Ljudevita Gaja u Zagrebu 1861.<br /> <br /> == Posthumne počasti ==<br /> <br /> [[Datoteka:Jelačićev grob.jpg|200px|mini|right|Grobnica obitelji Jelačić u Novim Dvorima]] <br /> <br /> [[Datoteka:Dvorac Novi Dvori.jpg|200px|mini|right|Dvorac Novi Dvori (ožujak 2013. god.)]] <br /> [[Datoteka:Sv.Josip.jpg|200px|mini|left|Unutrašnjost Kapelice Sv. Josipa u Novim Dvorima]] <br /> [[Datoteka:Spomenik knjiznica.jpg|200px|mini|left|]] <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> Ban Josip Jelačić umro je u noći između 19. i 20. svibnja 1859. godine.Pokopan je na svom imanju u Novim dvorima kraj Zaprešića gdje je i sa njim pokopana njegova obitelj.Pored obiteljske grobince nalazi se kapela Svetog Josipa u kojoj je u razdoblju 1859.-1901. godine bio grob Bana josipa Jelačića. U njegovu čast 16. prosinca 1866. godine na glavnom trgu u Zagrebu koji danas nosi njegovo ime podiže se brončani spomenik koji je izradio Antun Dominik Frenkorn. Spomenik koji je bio okrenut prema sjeveru stajao je tamo 80 godina sve do njegovog rušenja u noći izemeđu 25. i 26. srpnja 1947.god.Nakon rušenja spomenik se je 43 godine čuvao u zagrebačkoj Gliptoteci i ponovno se postavlja 16. listopada 1990.god. na njegov rođendan no okrenut prema jugu .Ban Josip Jelačić svojom je vladavinom nadahnuo mnoge pjesnike i pisce,jedan od njih bio je Ferdo Livadić koji je 1861.god. uglazbio neke od Jelačićevih pjesama i izdao knjigu &quot;Piesme Jelačića bana&quot; koje su danas vrlo vrijedne.Jelačićeva se ostavština čuva u Arhivu HAZU-a.Velik broj grafičara izradio je portrete Bana Josipa Jeačića.Većina tih portreta izrađena je gledana s profila u stojećem položaju i vojnom odijelu a neki od njegovih likovnih prikaza čuvaju se u Hrvatskom povjesnom muzeju.Njegovi su portreti nastajali u razdoblju od 1848.-1850. godine u Beču.U drugoj polovici 19. stoljeća lik se izrađuje na medaljama i predmetima ujetničkog obrta.Većina medalja izrađena je gledana s lijevog profila dok je poznat manji broj onih gledanih s desnog profila. Najstarije od svih su spomen-medalje bečkog medaljera Thomasa Rubauscha.Pozadine medalja čine Jelačićevi profilni prikazi dok ostalo čine:Jelačićev grb,kip,prikazi imenovanja carem i važne povjesne događaje.U Hrvatskom muzeju grada Zagreba i Hrvatskom povjesnom muzeju čuvaju se osobni predmeti Bana Jelačića kao što su:Brončani pečati,srebrna šećernica,grb Bana J.J. i sl.Tijekom svoga života dobio je niz odlikovanja koja su mu dodjeljena za građanske i vojne zasluge te novčane vrjednosnice dobivene na dar.Novčanice s likom Bana Josipa Jelačića izrađivali su proznati hrvatski umjetnici.Miroslav Šuteja izradio je novčanicu s likom Bana Josipa jelačića koja se u Republici Hrvatskoj počela tiskati 31.listopada 1993.godine.Krajem 19. i početkom 20. stoljeća tiskan je velik broj razglednica s likom J.J.Najčešće su na njima prikazani i važni događaji vezani uz Josipa Jelačića kao što su vojni pohodi, spomenik ili Harvatski sabor iz 1848. godine.Na 200. obljetnicu rođenja Josipa Jelačića Hrvatska pošta 16. listopada 2001.g. izdaje set poštanskih maraka.Grad Zaprešić svake godine organizira obljetnicu smrti Bana Josipa Jelačića 20.svibnja te &quot;Dane jelačića&quot; u listopadu-mjesecu njegova rođenja,16. listopada ujedno se slavi i Dan grada zaprešića, a srednja škola također nosi ime Josipa Jelačića.<br /> <br /> <br /> <br /> [U povodu 150. obljetnice smrti bana Josipa Jelačića (1801. – 1859.) Hrvatski povijesni muzej predstavlja brojem najveću i jednu od najvažnijih obiteljskih ostavština koja se čuva u zbirkama muzeja. Od 5. studenog 2009. - 2. listopada 2011. postavio je izložbu pod nazivom ''Uspomene na jednog bana''. http://www.hismus.hr/hr/izlozbe/arhiva-izlozbi/uspomene-na-jednog-bana-ostavstina-jelacic/]<br /> <br /> == Litaratura ==<br /> <br /> *Gostl,I. Jelačićevi Novi Dvori : dobro bana Jelačića nekad i sad. Zagreb : Grafički zavod Hrvatske, 1990<br /> <br /> *Laljak,S. Josip Jelačić - Pjesme.Zaprešić : Matica Hrvatska Zaprešić, 2009.<br /> <br /> *Laljak,S. Novi Dvori : od Jelačića bana do naših dana. Zaprešić : Matica hrvatska, 1991.<br /> <br /> *Mijatović,A. Ban Jelačić. Zagreb : Mladost, 1990.<br /> <br /> *Zaprešićki godišnjak 2007. Zaprešić : Matica hrvatska Zaprešić, 2008.</div> Sat, 01 Jun 2013 07:29:40 GMT Osibmazuranic http://www.wiki-dveri.info/wiki/Razgovor:Ban_Josip_Jela%C4%8Di%C4%87 http://www.wiki-dveri.info/wiki/Datoteka:Spomenik_knjiznica.jpg <p>Osibmazuranic:&#32;</p> <hr /> <div></div> Sat, 01 Jun 2013 07:27:51 GMT Osibmazuranic http://www.wiki-dveri.info/wiki/Razgovor_o_datoteci:Spomenik_knjiznica.jpg http://www.wiki-dveri.info/wiki/Stjepan_Jak%C5%A1evac <p>Osibmazuranic:&#32;/* Književna djela */</p> <hr /> <div>'''Stjepan Jakševac''' (Brdovečki Sveti Križ 16. prosinca 1916. - Zagreb 10. svibnja 1994.), pjesnik i pisac za djecu<br /> <br /> <br /> == Djetinjstvo i školovanje ==<br /> [[Datoteka:Jaksevac-port..jpg|200px|mini|left|Stjepan Jakševac]]<br /> [[Datoteka:Kuca Jaksevac.jpg|200px|mini|left|Rodna kuća Stjepana Jakševaca(Zaprešički godišnjak 1996.)]]<br /> <br /> [[Datoteka:Jaksevac majka.jpg|200px|mini|right|Stjepan Jakševac s majkom (Zaprešički godišnjak 1996.)]]<br /> [[Datoteka:Jaksevac mladić.jpg|200px|mini|right|Stjepan Jakševac u rodnom Sv.Križu (Zaprešički godišnjak 1996.)]]<br /> <br /> <br /> Stjepan Jakševac bio je pjesnik i dječji pisac. Rodio se u Brdovečkom Svetom Križu (Zaprešić). Ime Stjepan dobio je po djedu i po stricu. Nakon 3. godine života seli se s obitelji u Slavoniju (selo Vrbanja blizu Vinkovaca), radi boljih uvjeta života. U pučku školu krenuo je 1923. i ti školski dani ostali su mu u lijepom sjećanju. Bio je odličan učenik s uzornim vladanjem. U Zagrebu je završio trgovačku školu 1936. godine, a kraće vrijeme studirao je režiju na Akademiji za kazališnu umjetnost.<br /> <br /> == Književni rad ==<br /> <br /> Prvu pjesmu &quot;O životu&quot; napisao je za vrijeme školskih praznika 04. kolovoza 1933. godine u rodnom mjestu. Pjesmu je uvrstio u zbirku koju je nazvao &quot;Prvi glasi&quot; (Sv.Križ, 1933-34). Druga zbirka &quot;Pjesme seoskog sina&quot;, nastala je 1936. godine. Putopis &quot;Hodočasnici ili moje prvo putovanje po Hrvatskom zagorju&quot; napisao je 12. kolovoza 1935. godine. U putopisu opisuje sedmodnevno pješačenje s prijateljem pjesnikom Josipom Tursanom, od rodnog sela preko Bizeljskog. Klanjca, Pregrade i Krapine do Marije Bistrice. <br /> <br /> Od 1954. godine, Jakševac se posvećuje isključivo pisanju za djecu. Osnovnoškolski uzrast između osme i dvanaeste godine je njegova čitalačka publika, s kojima se najviše psihološki i emotivno poistovjećuje. Svojoj publici, Jakševac pjesmama govori o ljepoti prirode, o prednostima, a i zamkama suvremene civilizacije, o istini i pravdi koje imaju višestruko lice i značenje. Najčešći motivi pjesama vazani su uz razred, školu, obitelj i prirodu, te naravno sjećanja vezana uz vlastito djetinjstvo.<br /> <br /> Među prvima unosi kajkavski jezični izričaj u dječje pjesništvo. U njegovoj kajkavskoj poeziji pronalazimo izvorni i autentični zavičajni govor, kajkavsku ikavicu Jakševčeva rodnog mjesta. U svojim najboljim kajkavskim dječjim ostvarenjima otkriva nam seoski, pomalo idilični prikaz jednog djetinjstva i pitome pejzažne slike. <br /> <br /> Pisao je ljubavnu dječju poeziju u kojoj je ljubav prikazao u njezinim mnogobrojnim oblicima. Najznačajnija zbirka ljubavne dječje poezije je ''Zlatna ptica sunca''. Ova ga je zbirka afirmirala kao poznatu pjesničku ličnost.<br /> <br /> Sudjelovao je na pjesničkim recitalima i smotrama ''Zeleni bregi Zeline''(Zelina, 1970. i 1973.), ''Zbor kajkavskih pjesnika'' (Zlatar od 1971. do 1974.) Zastupljen je u antologijskim izborima časopisa ''Kaj'' (1971., 1975. i 1986.), u antologijama ''Lirika hrvatskih sveučilištaraca'' (Zagreb, 1939.), ''Lijet Ikara'' (Zagreb, 1990.), ''Sunčeva livada'' (Zagreb, 1990.), ''Žubor riječi'' (Zagreb, 1992.), ''Antologija hrvatske dječje poezije'' (Zagreb, 1994.), ''Antologija hrvatskog haiku pjesništva'' (Zagreb, 1996.), ''Otvoreni put'' (Zagreb, 1999.), ''Rieči sa zviranjka'' (Zagreb, 1999.), ''Hrvatska uskrsna lirika'' (Zagreb, 2001.) i glazbenim priručnicima ''Zapjevajmo maleni'' (Zagreb, 1991. i 1996.)<br /> <br /> == Hrvatski radio ==<br /> <br /> Stjepan Jakševac bio je niz godina spiker Hrvatskog radija, zatim dramaturg, a i učitelj brojnih spikera. Uređivanje emisija programa za djecu najznačajniji je dio njegova rada na Hrvatskom radiu. Okušao se čak i u glumi i to u &quot;Radium-izvor zraka&quot;, kratkometražnom igrano-dokumentarnom filmu u ulozi P. Curieja 1944.godine.<br /> <br /> Na velikim pločama &quot;Jugotona&quot; dramatizirao je u stihovima najpoznatije dječje bajke (Crvenkapica, Snjeguljica, Pepeljuga, Trnoružica, Ivica i Marica, Mačak u čizmama, Vuk i sedam kozlića i Godišnja doba). Dobio je brojne nagrade i priznanja, te je i prevođen na: slovenski, makedonski, njemački, češki, poljski, talijanski, engleski,švedski, mađarski jezik te esperanto. Uglazbljeno mu je više od 170 dječjih i isti toliki broj tekstova za odrasle. Mnoge njegove pjesme izvođene su na festivalima, snimljene na LP pločama, kasetama i CD-ima (''Na Sleme na Sleme, Kokotiček, Imela majka sineka tri, Kam da se pojde, Pjesma Panonije, Riječko veče'').<br /> <br /> == Književna djela ==<br /> [[Datoteka:Jakševac vesela.jpg|200px|mini|left|]]<br /> [[Datoteka:Jakševac3.jpg|200px|mini|right|]]<br /> [[Datoteka:Jakševac4.jpg|200px|mini|left|]]<br /> [[Datoteka:Jakševac2.jpg|200px|mini|right|]]<br /> [[Datoteka:Jaksevac-knjiga.jpg|200px|mini|left|]]<br /> <br /> <br /> Pjesme (za odrasle). Zagreb 1943.<br /> <br /> Glasam se nespokojem. Zagreb 1956.<br /> <br /> Vesela godina. Zagreb 1969.<br /> <br /> Voli ne voli voli. Zagreb 1972.<br /> <br /> Ljubi ne ljubi ljubi. Ljubljana 1981. (slov. prijevod)<br /> <br /> Novogodišnji vlak. Zagreb 1980.<br /> <br /> Plave ptice. Zagreb 1980.<br /> <br /> Modre ptice. Zagreb 1980. (slov. prijevod)<br /> <br /> Ima jedan razred. Zagreb 1981.<br /> <br /> Zlatna ptica sunca. Zagreb 1986.<br /> <br /> Hrvatski dječji pisci. Pet stoljeća hrvatske književnosti, 181/III. Zagreb 1991.<br /> <br /> Mliječni sumraci. Vinkovci 1994.<br /> <br /> <br /> U antologiji svjetske poezije za djecu '''''I denna vida värld''''' (''Verser fran mänga länder för barn och vuxna)'' izašloj 1993. godine u Stockholmu (Švedska), objavljena je pjesma Stjepana Jakševca '''''Zadaća o pravdi'''''. Pjesmu su na švedski preveli Antun Raguž i Elizabeta Glasnović Raguž.<br /> <br /> == Literatura ==<br /> <br /> *Jakševac,S. Zapisi o djetinjstvu. // Brdovečki zbornik 2007.-2008. / uredio Stjepan Laljak. Zaprešić : Ogranak Matice Hrvatske Zaprešić, 2009. Str. 286-296.<br /> <br /> *Jakševac Stjepan. // Hrvatski biografski leksikon. Zagreb : Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2005.<br /> <br /> *Jakševac Stjepan. // Hrvatska književna enciklopedija,Zagreb : Leksikografski zavod Miroslav Krleža,2010.<br /> <br /> *Laljak,S. Pjesnik Stjepan Jakševac, uz 80-godišnjicu rođenja. // Zaprešički godišnjak 1996: za grad Zaprešić i općine Brdovec, Bistra, Dubravica, Luka, Marija Gorica i Pušća / uredio Stjepan Laljak. Zaprešić : Matica hrvatska Zaprešić, 1997. Str.346-348.<br /> <br /> *Skok,J. Iz hrvatske dječje književnosti, Varaždinske Toplice : Tonimir, 2007. Str. 146-150.</div> Wed, 29 May 2013 10:03:28 GMT Osibmazuranic http://www.wiki-dveri.info/wiki/Razgovor:Stjepan_Jak%C5%A1evac http://www.wiki-dveri.info/wiki/Stjepan_Jak%C5%A1evac <p>Osibmazuranic:&#32;/* Književna djela */</p> <hr /> <div>'''Stjepan Jakševac''' (Brdovečki Sveti Križ 16. prosinca 1916. - Zagreb 10. svibnja 1994.), pjesnik i pisac za djecu<br /> <br /> <br /> == Djetinjstvo i školovanje ==<br /> [[Datoteka:Jaksevac-port..jpg|200px|mini|left|Stjepan Jakševac]]<br /> [[Datoteka:Kuca Jaksevac.jpg|200px|mini|left|Rodna kuća Stjepana Jakševaca(Zaprešički godišnjak 1996.)]]<br /> <br /> [[Datoteka:Jaksevac majka.jpg|200px|mini|right|Stjepan Jakševac s majkom (Zaprešički godišnjak 1996.)]]<br /> [[Datoteka:Jaksevac mladić.jpg|200px|mini|right|Stjepan Jakševac u rodnom Sv.Križu (Zaprešički godišnjak 1996.)]]<br /> <br /> <br /> Stjepan Jakševac bio je pjesnik i dječji pisac. Rodio se u Brdovečkom Svetom Križu (Zaprešić). Ime Stjepan dobio je po djedu i po stricu. Nakon 3. godine života seli se s obitelji u Slavoniju (selo Vrbanja blizu Vinkovaca), radi boljih uvjeta života. U pučku školu krenuo je 1923. i ti školski dani ostali su mu u lijepom sjećanju. Bio je odličan učenik s uzornim vladanjem. U Zagrebu je završio trgovačku školu 1936. godine, a kraće vrijeme studirao je režiju na Akademiji za kazališnu umjetnost.<br /> <br /> == Književni rad ==<br /> <br /> Prvu pjesmu &quot;O životu&quot; napisao je za vrijeme školskih praznika 04. kolovoza 1933. godine u rodnom mjestu. Pjesmu je uvrstio u zbirku koju je nazvao &quot;Prvi glasi&quot; (Sv.Križ, 1933-34). Druga zbirka &quot;Pjesme seoskog sina&quot;, nastala je 1936. godine. Putopis &quot;Hodočasnici ili moje prvo putovanje po Hrvatskom zagorju&quot; napisao je 12. kolovoza 1935. godine. U putopisu opisuje sedmodnevno pješačenje s prijateljem pjesnikom Josipom Tursanom, od rodnog sela preko Bizeljskog. Klanjca, Pregrade i Krapine do Marije Bistrice. <br /> <br /> Od 1954. godine, Jakševac se posvećuje isključivo pisanju za djecu. Osnovnoškolski uzrast između osme i dvanaeste godine je njegova čitalačka publika, s kojima se najviše psihološki i emotivno poistovjećuje. Svojoj publici, Jakševac pjesmama govori o ljepoti prirode, o prednostima, a i zamkama suvremene civilizacije, o istini i pravdi koje imaju višestruko lice i značenje. Najčešći motivi pjesama vazani su uz razred, školu, obitelj i prirodu, te naravno sjećanja vezana uz vlastito djetinjstvo.<br /> <br /> Među prvima unosi kajkavski jezični izričaj u dječje pjesništvo. U njegovoj kajkavskoj poeziji pronalazimo izvorni i autentični zavičajni govor, kajkavsku ikavicu Jakševčeva rodnog mjesta. U svojim najboljim kajkavskim dječjim ostvarenjima otkriva nam seoski, pomalo idilični prikaz jednog djetinjstva i pitome pejzažne slike. <br /> <br /> Pisao je ljubavnu dječju poeziju u kojoj je ljubav prikazao u njezinim mnogobrojnim oblicima. Najznačajnija zbirka ljubavne dječje poezije je ''Zlatna ptica sunca''. Ova ga je zbirka afirmirala kao poznatu pjesničku ličnost.<br /> <br /> Sudjelovao je na pjesničkim recitalima i smotrama ''Zeleni bregi Zeline''(Zelina, 1970. i 1973.), ''Zbor kajkavskih pjesnika'' (Zlatar od 1971. do 1974.) Zastupljen je u antologijskim izborima časopisa ''Kaj'' (1971., 1975. i 1986.), u antologijama ''Lirika hrvatskih sveučilištaraca'' (Zagreb, 1939.), ''Lijet Ikara'' (Zagreb, 1990.), ''Sunčeva livada'' (Zagreb, 1990.), ''Žubor riječi'' (Zagreb, 1992.), ''Antologija hrvatske dječje poezije'' (Zagreb, 1994.), ''Antologija hrvatskog haiku pjesništva'' (Zagreb, 1996.), ''Otvoreni put'' (Zagreb, 1999.), ''Rieči sa zviranjka'' (Zagreb, 1999.), ''Hrvatska uskrsna lirika'' (Zagreb, 2001.) i glazbenim priručnicima ''Zapjevajmo maleni'' (Zagreb, 1991. i 1996.)<br /> <br /> == Hrvatski radio ==<br /> <br /> Stjepan Jakševac bio je niz godina spiker Hrvatskog radija, zatim dramaturg, a i učitelj brojnih spikera. Uređivanje emisija programa za djecu najznačajniji je dio njegova rada na Hrvatskom radiu. Okušao se čak i u glumi i to u &quot;Radium-izvor zraka&quot;, kratkometražnom igrano-dokumentarnom filmu u ulozi P. Curieja 1944.godine.<br /> <br /> Na velikim pločama &quot;Jugotona&quot; dramatizirao je u stihovima najpoznatije dječje bajke (Crvenkapica, Snjeguljica, Pepeljuga, Trnoružica, Ivica i Marica, Mačak u čizmama, Vuk i sedam kozlića i Godišnja doba). Dobio je brojne nagrade i priznanja, te je i prevođen na: slovenski, makedonski, njemački, češki, poljski, talijanski, engleski,švedski, mađarski jezik te esperanto. Uglazbljeno mu je više od 170 dječjih i isti toliki broj tekstova za odrasle. Mnoge njegove pjesme izvođene su na festivalima, snimljene na LP pločama, kasetama i CD-ima (''Na Sleme na Sleme, Kokotiček, Imela majka sineka tri, Kam da se pojde, Pjesma Panonije, Riječko veče'').<br /> <br /> == Književna djela ==<br /> [[Datoteka:Jakševac vesela.jpg|200px|mini|left|]]<br /> [[Datoteka:Jakševac3.jpg|200px|mini|right|]]<br /> [[Datoteka:Jakševac4.jpg|200px|mini|left|]]<br /> [[Datoteka:Jakševac2.jpg|200px|mini|right|]]<br /> [[Datoteka:Jakševac-knjiga.jpg|200px|mini|left|]]<br /> <br /> <br /> Pjesme (za odrasle). Zagreb 1943.<br /> <br /> Glasam se nespokojem. Zagreb 1956.<br /> <br /> Vesela godina. Zagreb 1969.<br /> <br /> Voli ne voli voli. Zagreb 1972.<br /> <br /> Ljubi ne ljubi ljubi. Ljubljana 1981. (slov. prijevod)<br /> <br /> Novogodišnji vlak. Zagreb 1980.<br /> <br /> Plave ptice. Zagreb 1980.<br /> <br /> Modre ptice. Zagreb 1980. (slov. prijevod)<br /> <br /> Ima jedan razred. Zagreb 1981.<br /> <br /> Zlatna ptica sunca. Zagreb 1986.<br /> <br /> Hrvatski dječji pisci. Pet stoljeća hrvatske književnosti, 181/III. Zagreb 1991.<br /> <br /> Mliječni sumraci. Vinkovci 1994.<br /> <br /> <br /> U antologiji svjetske poezije za djecu '''''I denna vida värld''''' (''Verser fran mänga länder för barn och vuxna)'' izašloj 1993. godine u Stockholmu (Švedska), objavljena je pjesma Stjepana Jakševca '''''Zadaća o pravdi'''''. Pjesmu su na švedski preveli Antun Raguž i Elizabeta Glasnović Raguž.<br /> <br /> == Literatura ==<br /> <br /> *Jakševac,S. Zapisi o djetinjstvu. // Brdovečki zbornik 2007.-2008. / uredio Stjepan Laljak. Zaprešić : Ogranak Matice Hrvatske Zaprešić, 2009. Str. 286-296.<br /> <br /> *Jakševac Stjepan. // Hrvatski biografski leksikon. Zagreb : Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2005.<br /> <br /> *Jakševac Stjepan. // Hrvatska književna enciklopedija,Zagreb : Leksikografski zavod Miroslav Krleža,2010.<br /> <br /> *Laljak,S. Pjesnik Stjepan Jakševac, uz 80-godišnjicu rođenja. // Zaprešički godišnjak 1996: za grad Zaprešić i općine Brdovec, Bistra, Dubravica, Luka, Marija Gorica i Pušća / uredio Stjepan Laljak. Zaprešić : Matica hrvatska Zaprešić, 1997. Str.346-348.<br /> <br /> *Skok,J. Iz hrvatske dječje književnosti, Varaždinske Toplice : Tonimir, 2007. Str. 146-150.</div> Wed, 29 May 2013 10:03:14 GMT Osibmazuranic http://www.wiki-dveri.info/wiki/Razgovor:Stjepan_Jak%C5%A1evac http://www.wiki-dveri.info/wiki/Datoteka:Jaksevac-knjiga.jpg <p>Osibmazuranic:&#32;</p> <hr /> <div></div> Wed, 29 May 2013 10:02:24 GMT Osibmazuranic http://www.wiki-dveri.info/wiki/Razgovor_o_datoteci:Jaksevac-knjiga.jpg http://www.wiki-dveri.info/wiki/Stjepan_Jak%C5%A1evac <p>Osibmazuranic:&#32;</p> <hr /> <div>'''Stjepan Jakševac''' (Brdovečki Sveti Križ 16. prosinca 1916. - Zagreb 10. svibnja 1994.), pjesnik i pisac za djecu<br /> <br /> <br /> == Djetinjstvo i školovanje ==<br /> [[Datoteka:Jaksevac-port..jpg|200px|mini|left|Stjepan Jakševac]]<br /> [[Datoteka:Kuca Jaksevac.jpg|200px|mini|left|Rodna kuća Stjepana Jakševaca(Zaprešički godišnjak 1996.)]]<br /> <br /> [[Datoteka:Jaksevac majka.jpg|200px|mini|right|Stjepan Jakševac s majkom (Zaprešički godišnjak 1996.)]]<br /> [[Datoteka:Jaksevac mladić.jpg|200px|mini|right|Stjepan Jakševac u rodnom Sv.Križu (Zaprešički godišnjak 1996.)]]<br /> <br /> <br /> Stjepan Jakševac bio je pjesnik i dječji pisac. Rodio se u Brdovečkom Svetom Križu (Zaprešić). Ime Stjepan dobio je po djedu i po stricu. Nakon 3. godine života seli se s obitelji u Slavoniju (selo Vrbanja blizu Vinkovaca), radi boljih uvjeta života. U pučku školu krenuo je 1923. i ti školski dani ostali su mu u lijepom sjećanju. Bio je odličan učenik s uzornim vladanjem. U Zagrebu je završio trgovačku školu 1936. godine, a kraće vrijeme studirao je režiju na Akademiji za kazališnu umjetnost.<br /> <br /> == Književni rad ==<br /> <br /> Prvu pjesmu &quot;O životu&quot; napisao je za vrijeme školskih praznika 04. kolovoza 1933. godine u rodnom mjestu. Pjesmu je uvrstio u zbirku koju je nazvao &quot;Prvi glasi&quot; (Sv.Križ, 1933-34). Druga zbirka &quot;Pjesme seoskog sina&quot;, nastala je 1936. godine. Putopis &quot;Hodočasnici ili moje prvo putovanje po Hrvatskom zagorju&quot; napisao je 12. kolovoza 1935. godine. U putopisu opisuje sedmodnevno pješačenje s prijateljem pjesnikom Josipom Tursanom, od rodnog sela preko Bizeljskog. Klanjca, Pregrade i Krapine do Marije Bistrice. <br /> <br /> Od 1954. godine, Jakševac se posvećuje isključivo pisanju za djecu. Osnovnoškolski uzrast između osme i dvanaeste godine je njegova čitalačka publika, s kojima se najviše psihološki i emotivno poistovjećuje. Svojoj publici, Jakševac pjesmama govori o ljepoti prirode, o prednostima, a i zamkama suvremene civilizacije, o istini i pravdi koje imaju višestruko lice i značenje. Najčešći motivi pjesama vazani su uz razred, školu, obitelj i prirodu, te naravno sjećanja vezana uz vlastito djetinjstvo.<br /> <br /> Među prvima unosi kajkavski jezični izričaj u dječje pjesništvo. U njegovoj kajkavskoj poeziji pronalazimo izvorni i autentični zavičajni govor, kajkavsku ikavicu Jakševčeva rodnog mjesta. U svojim najboljim kajkavskim dječjim ostvarenjima otkriva nam seoski, pomalo idilični prikaz jednog djetinjstva i pitome pejzažne slike. <br /> <br /> Pisao je ljubavnu dječju poeziju u kojoj je ljubav prikazao u njezinim mnogobrojnim oblicima. Najznačajnija zbirka ljubavne dječje poezije je ''Zlatna ptica sunca''. Ova ga je zbirka afirmirala kao poznatu pjesničku ličnost.<br /> <br /> Sudjelovao je na pjesničkim recitalima i smotrama ''Zeleni bregi Zeline''(Zelina, 1970. i 1973.), ''Zbor kajkavskih pjesnika'' (Zlatar od 1971. do 1974.) Zastupljen je u antologijskim izborima časopisa ''Kaj'' (1971., 1975. i 1986.), u antologijama ''Lirika hrvatskih sveučilištaraca'' (Zagreb, 1939.), ''Lijet Ikara'' (Zagreb, 1990.), ''Sunčeva livada'' (Zagreb, 1990.), ''Žubor riječi'' (Zagreb, 1992.), ''Antologija hrvatske dječje poezije'' (Zagreb, 1994.), ''Antologija hrvatskog haiku pjesništva'' (Zagreb, 1996.), ''Otvoreni put'' (Zagreb, 1999.), ''Rieči sa zviranjka'' (Zagreb, 1999.), ''Hrvatska uskrsna lirika'' (Zagreb, 2001.) i glazbenim priručnicima ''Zapjevajmo maleni'' (Zagreb, 1991. i 1996.)<br /> <br /> == Hrvatski radio ==<br /> <br /> Stjepan Jakševac bio je niz godina spiker Hrvatskog radija, zatim dramaturg, a i učitelj brojnih spikera. Uređivanje emisija programa za djecu najznačajniji je dio njegova rada na Hrvatskom radiu. Okušao se čak i u glumi i to u &quot;Radium-izvor zraka&quot;, kratkometražnom igrano-dokumentarnom filmu u ulozi P. Curieja 1944.godine.<br /> <br /> Na velikim pločama &quot;Jugotona&quot; dramatizirao je u stihovima najpoznatije dječje bajke (Crvenkapica, Snjeguljica, Pepeljuga, Trnoružica, Ivica i Marica, Mačak u čizmama, Vuk i sedam kozlića i Godišnja doba). Dobio je brojne nagrade i priznanja, te je i prevođen na: slovenski, makedonski, njemački, češki, poljski, talijanski, engleski,švedski, mađarski jezik te esperanto. Uglazbljeno mu je više od 170 dječjih i isti toliki broj tekstova za odrasle. Mnoge njegove pjesme izvođene su na festivalima, snimljene na LP pločama, kasetama i CD-ima (''Na Sleme na Sleme, Kokotiček, Imela majka sineka tri, Kam da se pojde, Pjesma Panonije, Riječko veče'').<br /> <br /> == Književna djela ==<br /> [[Datoteka:Jakševac vesela.jpg|200px|mini|left|]]<br /> [[Datoteka:Jakševac3.jpg|200px|mini|right|]]<br /> [[Datoteka:Jakševac4.jpg|200px|mini|left|]]<br /> [[Datoteka:Jakševac2.jpg|200px|mini|right|]]<br /> <br /> Pjesme (za odrasle). Zagreb 1943.<br /> <br /> Glasam se nespokojem. Zagreb 1956.<br /> <br /> Vesela godina. Zagreb 1969.<br /> <br /> Voli ne voli voli. Zagreb 1972.<br /> <br /> Ljubi ne ljubi ljubi. Ljubljana 1981. (slov. prijevod)<br /> <br /> Novogodišnji vlak. Zagreb 1980.<br /> <br /> Plave ptice. Zagreb 1980.<br /> <br /> Modre ptice. Zagreb 1980. (slov. prijevod)<br /> <br /> Ima jedan razred. Zagreb 1981.<br /> <br /> Zlatna ptica sunca. Zagreb 1986.<br /> <br /> Hrvatski dječji pisci. Pet stoljeća hrvatske književnosti, 181/III. Zagreb 1991.<br /> <br /> Mliječni sumraci. Vinkovci 1994.<br /> <br /> <br /> U antologiji svjetske poezije za djecu '''''I denna vida värld''''' (''Verser fran mänga länder för barn och vuxna)'' izašloj 1993. godine u Stockholmu (Švedska), objavljena je pjesma Stjepana Jakševca '''''Zadaća o pravdi'''''. Pjesmu su na švedski preveli Antun Raguž i Elizabeta Glasnović Raguž.<br /> <br /> == Literatura ==<br /> <br /> *Jakševac,S. Zapisi o djetinjstvu. // Brdovečki zbornik 2007.-2008. / uredio Stjepan Laljak. Zaprešić : Ogranak Matice Hrvatske Zaprešić, 2009. Str. 286-296.<br /> <br /> *Jakševac Stjepan. // Hrvatski biografski leksikon. Zagreb : Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2005.<br /> <br /> *Jakševac Stjepan. // Hrvatska književna enciklopedija,Zagreb : Leksikografski zavod Miroslav Krleža,2010.<br /> <br /> *Laljak,S. Pjesnik Stjepan Jakševac, uz 80-godišnjicu rođenja. // Zaprešički godišnjak 1996: za grad Zaprešić i općine Brdovec, Bistra, Dubravica, Luka, Marija Gorica i Pušća / uredio Stjepan Laljak. Zaprešić : Matica hrvatska Zaprešić, 1997. Str.346-348.<br /> <br /> *Skok,J. Iz hrvatske dječje književnosti, Varaždinske Toplice : Tonimir, 2007. Str. 146-150.</div> Wed, 29 May 2013 09:58:07 GMT Osibmazuranic http://www.wiki-dveri.info/wiki/Razgovor:Stjepan_Jak%C5%A1evac http://www.wiki-dveri.info/wiki/Stjepan_Jak%C5%A1evac <p>Osibmazuranic:&#32;</p> <hr /> <div>'''Stjepan Jakševac''' (Brdovečki Sveti Križ 16. prosinca 1916. - Zagreb 10. svibnja 1994.), pjesnik i pisac za djecu<br /> <br /> <br /> == Djetinjstvo i školovanje ==<br /> [[Datoteka:Jaksevac-port..jpg|200px|mini|left|Stjepan Jakševac]]<br /> [[Datoteka:Kuca Jaksevac.jpg|200px|mini|left|Rodna kuća Stjepana Jakševaca(Zaprešički godišnjak 1996,MH Zaprešić)]]<br /> <br /> [[Datoteka:Jaksevac majka.jpg|200px|mini|right|Stjepan Jakševac s majkom]]<br /> [[Datoteka:Jaksevac mladić.jpg|200px|mini|right|Stjepan Jakševac u rodnom Sv.Križu]]<br /> <br /> <br /> Stjepan Jakševac bio je pjesnik i dječji pisac. Rodio se u Brdovečkom Svetom Križu (Zaprešić). Ime Stjepan dobio je po djedu i po stricu. Nakon 3. godine života seli se s obitelji u Slavoniju (selo Vrbanja blizu Vinkovaca), radi boljih uvjeta života. U pučku školu krenuo je 1923. i ti školski dani ostali su mu u lijepom sjećanju. Bio je odličan učenik s uzornim vladanjem. U Zagrebu je završio trgovačku školu 1936. godine, a kraće vrijeme studirao je režiju na Akademiji za kazališnu umjetnost.<br /> <br /> == Književni rad ==<br /> <br /> Prvu pjesmu &quot;O životu&quot; napisao je za vrijeme školskih praznika 04. kolovoza 1933. godine u rodnom mjestu. Pjesmu je uvrstio u zbirku koju je nazvao &quot;Prvi glasi&quot; (Sv.Križ, 1933-34). Druga zbirka &quot;Pjesme seoskog sina&quot;, nastala je 1936. godine. Putopis &quot;Hodočasnici ili moje prvo putovanje po Hrvatskom zagorju&quot; napisao je 12. kolovoza 1935. godine. U putopisu opisuje sedmodnevno pješačenje s prijateljem pjesnikom Josipom Tursanom, od rodnog sela preko Bizeljskog. Klanjca, Pregrade i Krapine do Marije Bistrice. <br /> <br /> Od 1954. godine, Jakševac se posvećuje isključivo pisanju za djecu. Osnovnoškolski uzrast između osme i dvanaeste godine je njegova čitalačka publika, s kojima se najviše psihološki i emotivno poistovjećuje. Svojoj publici, Jakševac pjesmama govori o ljepoti prirode, o prednostima, a i zamkama suvremene civilizacije, o istini i pravdi koje imaju višestruko lice i značenje. Najčešći motivi pjesama vazani su uz razred, školu, obitelj i prirodu, te naravno sjećanja vezana uz vlastito djetinjstvo.<br /> <br /> Među prvima unosi kajkavski jezični izričaj u dječje pjesništvo. U njegovoj kajkavskoj poeziji pronalazimo izvorni i autentični zavičajni govor, kajkavsku ikavicu Jakševčeva rodnog mjesta. U svojim najboljim kajkavskim dječjim ostvarenjima otkriva nam seoski, pomalo idilični prikaz jednog djetinjstva i pitome pejzažne slike. <br /> <br /> Pisao je ljubavnu dječju poeziju u kojoj je ljubav prikazao u njezinim mnogobrojnim oblicima. Najznačajnija zbirka ljubavne dječje poezije je ''Zlatna ptica sunca''. Ova ga je zbirka afirmirala kao poznatu pjesničku ličnost.<br /> <br /> Sudjelovao je na pjesničkim recitalima i smotrama ''Zeleni bregi Zeline''(Zelina, 1970. i 1973.), ''Zbor kajkavskih pjesnika'' (Zlatar od 1971. do 1974.) Zastupljen je u antologijskim izborima časopisa ''Kaj'' (1971., 1975. i 1986.), u antologijama ''Lirika hrvatskih sveučilištaraca'' (Zagreb, 1939.), ''Lijet Ikara'' (Zagreb, 1990.), ''Sunčeva livada'' (Zagreb, 1990.), ''Žubor riječi'' (Zagreb, 1992.), ''Antologija hrvatske dječje poezije'' (Zagreb, 1994.), ''Antologija hrvatskog haiku pjesništva'' (Zagreb, 1996.), ''Otvoreni put'' (Zagreb, 1999.), ''Rieči sa zviranjka'' (Zagreb, 1999.), ''Hrvatska uskrsna lirika'' (Zagreb, 2001.) i glazbenim priručnicima ''Zapjevajmo maleni'' (Zagreb, 1991. i 1996.)<br /> <br /> == Hrvatski radio ==<br /> <br /> Stjepan Jakševac bio je niz godina spiker Hrvatskog radija, zatim dramaturg, a i učitelj brojnih spikera. Uređivanje emisija programa za djecu najznačajniji je dio njegova rada na Hrvatskom radiu. Okušao se čak i u glumi i to u &quot;Radium-izvor zraka&quot;, kratkometražnom igrano-dokumentarnom filmu u ulozi P. Curieja 1944.godine.<br /> <br /> Na velikim pločama &quot;Jugotona&quot; dramatizirao je u stihovima najpoznatije dječje bajke (Crvenkapica, Snjeguljica, Pepeljuga, Trnoružica, Ivica i Marica, Mačak u čizmama, Vuk i sedam kozlića i Godišnja doba). Dobio je brojne nagrade i priznanja, te je i prevođen na: slovenski, makedonski, njemački, češki, poljski, talijanski, engleski,švedski, mađarski jezik te esperanto. Uglazbljeno mu je više od 170 dječjih i isti toliki broj tekstova za odrasle. Mnoge njegove pjesme izvođene su na festivalima, snimljene na LP pločama, kasetama i CD-ima (''Na Sleme na Sleme, Kokotiček, Imela majka sineka tri, Kam da se pojde, Pjesma Panonije, Riječko veče'').<br /> <br /> == Književna djela ==<br /> [[Datoteka:Jakševac vesela.jpg|200px|mini|left|]]<br /> [[Datoteka:Jakševac3.jpg|200px|mini|right|]]<br /> [[Datoteka:Jakševac4.jpg|200px|mini|left|]]<br /> [[Datoteka:Jakševac2.jpg|200px|mini|right|]]<br /> <br /> Pjesme (za odrasle). Zagreb 1943.<br /> <br /> Glasam se nespokojem. Zagreb 1956.<br /> <br /> Vesela godina. Zagreb 1969.<br /> <br /> Voli ne voli voli. Zagreb 1972.<br /> <br /> Ljubi ne ljubi ljubi. Ljubljana 1981. (slov. prijevod)<br /> <br /> Novogodišnji vlak. Zagreb 1980.<br /> <br /> Plave ptice. Zagreb 1980.<br /> <br /> Modre ptice. Zagreb 1980. (slov. prijevod)<br /> <br /> Ima jedan razred. Zagreb 1981.<br /> <br /> Zlatna ptica sunca. Zagreb 1986.<br /> <br /> Hrvatski dječji pisci. Pet stoljeća hrvatske književnosti, 181/III. Zagreb 1991.<br /> <br /> Mliječni sumraci. Vinkovci 1994.<br /> <br /> <br /> U antologiji svjetske poezije za djecu '''''I denna vida värld''''' (''Verser fran mänga länder för barn och vuxna)'' izašloj 1993. godine u Stockholmu (Švedska), objavljena je pjesma Stjepana Jakševca '''''Zadaća o pravdi'''''. Pjesmu su na švedski preveli Antun Raguž i Elizabeta Glasnović Raguž.<br /> <br /> == Literatura ==<br /> <br /> *Jakševac,S. Zapisi o djetinjstvu. // Brdovečki zbornik 2007.-2008. / uredio Stjepan Laljak. Zaprešić : Ogranak Matice Hrvatske Zaprešić, 2009. Str. 286-296.<br /> <br /> *Jakševac Stjepan. // Hrvatski biografski leksikon. Zagreb : Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2005.<br /> <br /> *Jakševac Stjepan. // Hrvatska književna enciklopedija,Zagreb : Leksikografski zavod Miroslav Krleža,2010.<br /> <br /> *Laljak,S. Pjesnik Stjepan Jakševac, uz 80-godišnjicu rođenja. // Zaprešički godišnjak 1996: za grad Zaprešić i općine Brdovec, Bistra, Dubravica, Luka, Marija Gorica i Pušća / uredio Stjepan Laljak. Zaprešić : Matica hrvatska Zaprešić, 1997. Str.346-348.<br /> <br /> *Skok,J. Iz hrvatske dječje književnosti, Varaždinske Toplice : Tonimir, 2007. Str. 146-150.</div> Wed, 29 May 2013 09:56:46 GMT Osibmazuranic http://www.wiki-dveri.info/wiki/Razgovor:Stjepan_Jak%C5%A1evac http://www.wiki-dveri.info/wiki/Stjepan_Jak%C5%A1evac <p>Osibmazuranic:&#32;</p> <hr /> <div>'''Stjepan Jakševac''' (Brdovečki Sveti Križ 16. prosinca 1916. - Zagreb 10. svibnja 1994.), pjesnik i pisac za djecu<br /> <br /> <br /> == Djetinjstvo i školovanje ==<br /> [[Datoteka:Jaksevac-port..jpg|200px|mini|left|Stjepan Jakševac]]<br /> [[Datoteka:Kuca Jaksevac.jpg|200px|mini|left|Rodna kuća Stjepana Jakševaca(Zaprešički godišnjak 1996]]<br /> <br /> [[Datoteka:Jaksevac majka.jpg|200px|mini|right|Stjepan Jakševac s majkom]]<br /> [[Datoteka:Jaksevac mladić.jpg|200px|mini|right|Stjepan Jakševac u rodnom Sv.Križu]]<br /> <br /> <br /> Stjepan Jakševac bio je pjesnik i dječji pisac. Rodio se u Brdovečkom Svetom Križu (Zaprešić). Ime Stjepan dobio je po djedu i po stricu. Nakon 3. godine života seli se s obitelji u Slavoniju (selo Vrbanja blizu Vinkovaca), radi boljih uvjeta života. U pučku školu krenuo je 1923. i ti školski dani ostali su mu u lijepom sjećanju. Bio je odličan učenik s uzornim vladanjem. U Zagrebu je završio trgovačku školu 1936. godine, a kraće vrijeme studirao je režiju na Akademiji za kazališnu umjetnost.<br /> <br /> == Književni rad ==<br /> <br /> Prvu pjesmu &quot;O životu&quot; napisao je za vrijeme školskih praznika 04. kolovoza 1933. godine u rodnom mjestu. Pjesmu je uvrstio u zbirku koju je nazvao &quot;Prvi glasi&quot; (Sv.Križ, 1933-34). Druga zbirka &quot;Pjesme seoskog sina&quot;, nastala je 1936. godine. Putopis &quot;Hodočasnici ili moje prvo putovanje po Hrvatskom zagorju&quot; napisao je 12. kolovoza 1935. godine. U putopisu opisuje sedmodnevno pješačenje s prijateljem pjesnikom Josipom Tursanom, od rodnog sela preko Bizeljskog. Klanjca, Pregrade i Krapine do Marije Bistrice. <br /> <br /> Od 1954. godine, Jakševac se posvećuje isključivo pisanju za djecu. Osnovnoškolski uzrast između osme i dvanaeste godine je njegova čitalačka publika, s kojima se najviše psihološki i emotivno poistovjećuje. Svojoj publici, Jakševac pjesmama govori o ljepoti prirode, o prednostima, a i zamkama suvremene civilizacije, o istini i pravdi koje imaju višestruko lice i značenje. Najčešći motivi pjesama vazani su uz razred, školu, obitelj i prirodu, te naravno sjećanja vezana uz vlastito djetinjstvo.<br /> <br /> Među prvima unosi kajkavski jezični izričaj u dječje pjesništvo. U njegovoj kajkavskoj poeziji pronalazimo izvorni i autentični zavičajni govor, kajkavsku ikavicu Jakševčeva rodnog mjesta. U svojim najboljim kajkavskim dječjim ostvarenjima otkriva nam seoski, pomalo idilični prikaz jednog djetinjstva i pitome pejzažne slike. <br /> <br /> Pisao je ljubavnu dječju poeziju u kojoj je ljubav prikazao u njezinim mnogobrojnim oblicima. Najznačajnija zbirka ljubavne dječje poezije je ''Zlatna ptica sunca''. Ova ga je zbirka afirmirala kao poznatu pjesničku ličnost.<br /> <br /> Sudjelovao je na pjesničkim recitalima i smotrama ''Zeleni bregi Zeline''(Zelina, 1970. i 1973.), ''Zbor kajkavskih pjesnika'' (Zlatar od 1971. do 1974.) Zastupljen je u antologijskim izborima časopisa ''Kaj'' (1971., 1975. i 1986.), u antologijama ''Lirika hrvatskih sveučilištaraca'' (Zagreb, 1939.), ''Lijet Ikara'' (Zagreb, 1990.), ''Sunčeva livada'' (Zagreb, 1990.), ''Žubor riječi'' (Zagreb, 1992.), ''Antologija hrvatske dječje poezije'' (Zagreb, 1994.), ''Antologija hrvatskog haiku pjesništva'' (Zagreb, 1996.), ''Otvoreni put'' (Zagreb, 1999.), ''Rieči sa zviranjka'' (Zagreb, 1999.), ''Hrvatska uskrsna lirika'' (Zagreb, 2001.) i glazbenim priručnicima ''Zapjevajmo maleni'' (Zagreb, 1991. i 1996.)<br /> <br /> == Hrvatski radio ==<br /> <br /> Stjepan Jakševac bio je niz godina spiker Hrvatskog radija, zatim dramaturg, a i učitelj brojnih spikera. Uređivanje emisija programa za djecu najznačajniji je dio njegova rada na Hrvatskom radiu. Okušao se čak i u glumi i to u &quot;Radium-izvor zraka&quot;, kratkometražnom igrano-dokumentarnom filmu u ulozi P. Curieja 1944.godine.<br /> <br /> Na velikim pločama &quot;Jugotona&quot; dramatizirao je u stihovima najpoznatije dječje bajke (Crvenkapica, Snjeguljica, Pepeljuga, Trnoružica, Ivica i Marica, Mačak u čizmama, Vuk i sedam kozlića i Godišnja doba). Dobio je brojne nagrade i priznanja, te je i prevođen na: slovenski, makedonski, njemački, češki, poljski, talijanski, engleski,švedski, mađarski jezik te esperanto. Uglazbljeno mu je više od 170 dječjih i isti toliki broj tekstova za odrasle. Mnoge njegove pjesme izvođene su na festivalima, snimljene na LP pločama, kasetama i CD-ima (''Na Sleme na Sleme, Kokotiček, Imela majka sineka tri, Kam da se pojde, Pjesma Panonije, Riječko veče'').<br /> <br /> == Književna djela ==<br /> [[Datoteka:Jakševac vesela.jpg|200px|mini|left|]]<br /> [[Datoteka:Jakševac3.jpg|200px|mini|right|]]<br /> [[Datoteka:Jakševac4.jpg|200px|mini|left|]]<br /> [[Datoteka:Jakševac2.jpg|200px|mini|right|]]<br /> <br /> Pjesme (za odrasle). Zagreb 1943.<br /> <br /> Glasam se nespokojem. Zagreb 1956.<br /> <br /> Vesela godina. Zagreb 1969.<br /> <br /> Voli ne voli voli. Zagreb 1972.<br /> <br /> Ljubi ne ljubi ljubi. Ljubljana 1981. (slov. prijevod)<br /> <br /> Novogodišnji vlak. Zagreb 1980.<br /> <br /> Plave ptice. Zagreb 1980.<br /> <br /> Modre ptice. Zagreb 1980. (slov. prijevod)<br /> <br /> Ima jedan razred. Zagreb 1981.<br /> <br /> Zlatna ptica sunca. Zagreb 1986.<br /> <br /> Hrvatski dječji pisci. Pet stoljeća hrvatske književnosti, 181/III. Zagreb 1991.<br /> <br /> Mliječni sumraci. Vinkovci 1994.<br /> <br /> <br /> U antologiji svjetske poezije za djecu '''''I denna vida värld''''' (''Verser fran mänga länder för barn och vuxna)'' izašloj 1993. godine u Stockholmu (Švedska), objavljena je pjesma Stjepana Jakševca '''''Zadaća o pravdi'''''. Pjesmu su na švedski preveli Antun Raguž i Elizabeta Glasnović Raguž.<br /> <br /> == Literatura ==<br /> <br /> *Jakševac,S. Zapisi o djetinjstvu. // Brdovečki zbornik 2007.-2008. / uredio Stjepan Laljak. Zaprešić : Ogranak Matice Hrvatske Zaprešić, 2009. Str. 286-296.<br /> <br /> *Jakševac Stjepan. // Hrvatski biografski leksikon. Zagreb : Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2005.<br /> <br /> *Jakševac Stjepan. // Hrvatska književna enciklopedija,Zagreb : Leksikografski zavod Miroslav Krleža,2010.<br /> <br /> *Laljak,S. Pjesnik Stjepan Jakševac, uz 80-godišnjicu rođenja. // Zaprešički godišnjak 1996: za grad Zaprešić i općine Brdovec, Bistra, Dubravica, Luka, Marija Gorica i Pušća / uredio Stjepan Laljak. Zaprešić : Matica hrvatska Zaprešić, 1997. Str.346-348.<br /> <br /> *Skok,J. Iz hrvatske dječje književnosti, Varaždinske Toplice : Tonimir, 2007. Str. 146-150.</div> Wed, 29 May 2013 09:53:22 GMT Osibmazuranic http://www.wiki-dveri.info/wiki/Razgovor:Stjepan_Jak%C5%A1evac http://www.wiki-dveri.info/wiki/Stjepan_Jak%C5%A1evac <p>Osibmazuranic:&#32;</p> <hr /> <div>'''Stjepan Jakševac''' (Brdovečki Sveti Križ 16. prosinca 1916. - Zagreb 10. svibnja 1994.), pjesnik i pisac za djecu<br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> == Djetinjstvo i školovanje ==<br /> [[Datoteka:Jaksevac-port..jpg|200px|mini|left|Stjepan Jakševac]]<br /> [[Datoteka:Kuca Jaksevac.jpg|200px|mini|left|Rodna kuća Stjepana Jakševaca(Zaprešički godišnjak 1996]]<br /> <br /> [[Datoteka:Jaksevac majka.jpg|200px|mini|right|Stjepan Jakševac s majkom]]<br /> [[Datoteka:Jaksevac mladić.jpg|200px|mini|right|Stjepan Jakševac u rodnom Sv.Križu]]<br /> <br /> <br /> Stjepan Jakševac bio je pjesnik i dječji pisac. Rodio se u Brdovečkom Svetom Križu (Zaprešić). Ime Stjepan dobio je po djedu i po stricu. Nakon 3. godine života seli se s obitelji u Slavoniju (selo Vrbanja blizu Vinkovaca), radi boljih uvjeta života. U pučku školu krenuo je 1923. i ti školski dani ostali su mu u lijepom sjećanju. Bio je odličan učenik s uzornim vladanjem. U Zagrebu je završio trgovačku školu 1936. godine, a kraće vrijeme studirao je režiju na Akademiji za kazališnu umjetnost.<br /> <br /> == Književni rad ==<br /> <br /> Prvu pjesmu &quot;O životu&quot; napisao je za vrijeme školskih praznika 04. kolovoza 1933. godine u rodnom mjestu. Pjesmu je uvrstio u zbirku koju je nazvao &quot;Prvi glasi&quot; (Sv.Križ, 1933-34). Druga zbirka &quot;Pjesme seoskog sina&quot;, nastala je 1936. godine. Putopis &quot;Hodočasnici ili moje prvo putovanje po Hrvatskom zagorju&quot; napisao je 12. kolovoza 1935. godine. U putopisu opisuje sedmodnevno pješačenje s prijateljem pjesnikom Josipom Tursanom, od rodnog sela preko Bizeljskog. Klanjca, Pregrade i Krapine do Marije Bistrice. <br /> <br /> Od 1954. godine, Jakševac se posvećuje isključivo pisanju za djecu. Osnovnoškolski uzrast između osme i dvanaeste godine je njegova čitalačka publika, s kojima se najviše psihološki i emotivno poistovjećuje. Svojoj publici, Jakševac pjesmama govori o ljepoti prirode, o prednostima, a i zamkama suvremene civilizacije, o istini i pravdi koje imaju višestruko lice i značenje. Najčešći motivi pjesama vazani su uz razred, školu, obitelj i prirodu, te naravno sjećanja vezana uz vlastito djetinjstvo.<br /> <br /> Među prvima unosi kajkavski jezični izričaj u dječje pjesništvo. U njegovoj kajkavskoj poeziji pronalazimo izvorni i autentični zavičajni govor, kajkavsku ikavicu Jakševčeva rodnog mjesta. U svojim najboljim kajkavskim dječjim ostvarenjima otkriva nam seoski, pomalo idilični prikaz jednog djetinjstva i pitome pejzažne slike. <br /> <br /> Pisao je ljubavnu dječju poeziju u kojoj je ljubav prikazao u njezinim mnogobrojnim oblicima. Najznačajnija zbirka ljubavne dječje poezije je ''Zlatna ptica sunca''. Ova ga je zbirka afirmirala kao poznatu pjesničku ličnost.<br /> <br /> Sudjelovao je na pjesničkim recitalima i smotrama ''Zeleni bregi Zeline''(Zelina, 1970. i 1973.), ''Zbor kajkavskih pjesnika'' (Zlatar od 1971. do 1974.) Zastupljen je u antologijskim izborima časopisa ''Kaj'' (1971., 1975. i 1986.), u antologijama ''Lirika hrvatskih sveučilištaraca'' (Zagreb, 1939.), ''Lijet Ikara'' (Zagreb, 1990.), ''Sunčeva livada'' (Zagreb, 1990.), ''Žubor riječi'' (Zagreb, 1992.), ''Antologija hrvatske dječje poezije'' (Zagreb, 1994.), ''Antologija hrvatskog haiku pjesništva'' (Zagreb, 1996.), ''Otvoreni put'' (Zagreb, 1999.), ''Rieči sa zviranjka'' (Zagreb, 1999.), ''Hrvatska uskrsna lirika'' (Zagreb, 2001.) i glazbenim priručnicima ''Zapjevajmo maleni'' (Zagreb, 1991. i 1996.)<br /> <br /> == Hrvatski radio ==<br /> <br /> Stjepan Jakševac bio je niz godina spiker Hrvatskog radija, zatim dramaturg, a i učitelj brojnih spikera. Uređivanje emisija programa za djecu najznačajniji je dio njegova rada na Hrvatskom radiu. Okušao se čak i u glumi i to u &quot;Radium-izvor zraka&quot;, kratkometražnom igrano-dokumentarnom filmu u ulozi P. Curieja 1944.godine.<br /> <br /> Na velikim pločama &quot;Jugotona&quot; dramatizirao je u stihovima najpoznatije dječje bajke (Crvenkapica, Snjeguljica, Pepeljuga, Trnoružica, Ivica i Marica, Mačak u čizmama, Vuk i sedam kozlića i Godišnja doba). Dobio je brojne nagrade i priznanja, te je i prevođen na: slovenski, makedonski, njemački, češki, poljski, talijanski, engleski,švedski, mađarski jezik te esperanto. Uglazbljeno mu je više od 170 dječjih i isti toliki broj tekstova za odrasle. Mnoge njegove pjesme izvođene su na festivalima, snimljene na LP pločama, kasetama i CD-ima (''Na Sleme na Sleme, Kokotiček, Imela majka sineka tri, Kam da se pojde, Pjesma Panonije, Riječko veče'').<br /> <br /> == Književna djela ==<br /> [[Datoteka:Jakševac vesela.jpg|200px|mini|left|]]<br /> [[Datoteka:Jakševac3.jpg|200px|mini|right|]]<br /> [[Datoteka:Jakševac4.jpg|200px|mini|left|]]<br /> [[Datoteka:Jakševac2.jpg|200px|mini|right|]]<br /> <br /> Pjesme (za odrasle). Zagreb 1943.<br /> <br /> Glasam se nespokojem. Zagreb 1956.<br /> <br /> Vesela godina. Zagreb 1969.<br /> <br /> Voli ne voli voli. Zagreb 1972.<br /> <br /> Ljubi ne ljubi ljubi. Ljubljana 1981. (slov. prijevod)<br /> <br /> Novogodišnji vlak. Zagreb 1980.<br /> <br /> Plave ptice. Zagreb 1980.<br /> <br /> Modre ptice. Zagreb 1980. (slov. prijevod)<br /> <br /> Ima jedan razred. Zagreb 1981.<br /> <br /> Zlatna ptica sunca. Zagreb 1986.<br /> <br /> Hrvatski dječji pisci. Pet stoljeća hrvatske književnosti, 181/III. Zagreb 1991.<br /> <br /> Mliječni sumraci. Vinkovci 1994.<br /> <br /> <br /> U antologiji svjetske poezije za djecu '''''I denna vida värld''''' (''Verser fran mänga länder för barn och vuxna)'' izašloj 1993. godine u Stockholmu (Švedska), objavljena je pjesma Stjepana Jakševca '''''Zadaća o pravdi'''''. Pjesmu su na švedski preveli Antun Raguž i Elizabeta Glasnović Raguž.<br /> <br /> == Literatura ==<br /> <br /> *Jakševac,S. Zapisi o djetinjstvu. // Brdovečki zbornik 2007.-2008. / uredio Stjepan Laljak. Zaprešić : Ogranak Matice Hrvatske Zaprešić, 2009. Str. 286-296.<br /> <br /> *Jakševac Stjepan. // Hrvatski biografski leksikon. Zagreb : Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2005.<br /> <br /> *Jakševac Stjepan. // Hrvatska književna enciklopedija,Zagreb : Leksikografski zavod Miroslav Krleža,2010.<br /> <br /> *Laljak,S. Pjesnik Stjepan Jakševac, uz 80-godišnjicu rođenja. // Zaprešički godišnjak 1996: za grad Zaprešić i općine Brdovec, Bistra, Dubravica, Luka, Marija Gorica i Pušća / uredio Stjepan Laljak. Zaprešić : Matica hrvatska Zaprešić, 1997. Str.346-348.<br /> <br /> *Skok,J. Iz hrvatske dječje književnosti, Varaždinske Toplice : Tonimir, 2007. Str. 146-150.</div> Wed, 29 May 2013 09:53:02 GMT Osibmazuranic http://www.wiki-dveri.info/wiki/Razgovor:Stjepan_Jak%C5%A1evac http://www.wiki-dveri.info/wiki/Stjepan_Jak%C5%A1evac <p>Osibmazuranic:&#32;</p> <hr /> <div>'''Stjepan Jakševac''' (Brdovečki Sveti Križ 16. prosinca 1916. - Zagreb 10. svibnja 1994.), pjesnik i pisac za djecu<br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> == Djetinjstvo i školovanje ==<br /> [[Datoteka:Jaksevac-port..jpg|200px|mini|left|Stjepan Jakševac]]<br /> [[Datoteka:Kuca Jaksevac.jpg|200px|mini|left|Rodna kuća Stjepana Jakševaca(Zaprešički godišnjak 1996]]<br /> <br /> [[Datoteka:Jaksevac majka.jpg|200px|mini|right|Stjepan Jakševac s majkom]]<br /> [[Datoteka:Jaksevac mladić.jpg|200px|mini|right|Stjepan Jakševac u rodnom Sv.Križu]]<br /> <br /> <br /> Stjepan Jakševac bio je pjesnik i dječji pisac. Rodio se u Brdovečkom Svetom Križu (Zaprešić). Ime Stjepan dobio je po djedu i po stricu. Nakon 3. godine života seli se s obitelji u Slavoniju (selo Vrbanja blizu Vinkovaca), radi boljih uvjeta života. U pučku školu krenuo je 1923. i ti školski dani ostali su mu u lijepom sjećanju. Bio je odličan učenik s uzornim vladanjem. U Zagrebu je završio trgovačku školu 1936. godine, a kraće vrijeme studirao je režiju na Akademiji za kazališnu umjetnost.<br /> <br /> == Književni rad ==<br /> <br /> Prvu pjesmu &quot;O životu&quot; napisao je za vrijeme školskih praznika 04. kolovoza 1933. godine u rodnom mjestu. Pjesmu je uvrstio u zbirku koju je nazvao &quot;Prvi glasi&quot; (Sv.Križ, 1933-34). Druga zbirka &quot;Pjesme seoskog sina&quot;, nastala je 1936. godine. Putopis &quot;Hodočasnici ili moje prvo putovanje po Hrvatskom zagorju&quot; napisao je 12. kolovoza 1935. godine. U putopisu opisuje sedmodnevno pješačenje s prijateljem pjesnikom Josipom Tursanom, od rodnog sela preko Bizeljskog. Klanjca, Pregrade i Krapine do Marije Bistrice. <br /> <br /> Od 1954. godine, Jakševac se posvećuje isključivo pisanju za djecu. Osnovnoškolski uzrast između osme i dvanaeste godine je njegova čitalačka publika, s kojima se najviše psihološki i emotivno poistovjećuje. Svojoj publici, Jakševac pjesmama govori o ljepoti prirode, o prednostima, a i zamkama suvremene civilizacije, o istini i pravdi koje imaju višestruko lice i značenje. Najčešći motivi pjesama vazani su uz razred, školu, obitelj i prirodu, te naravno sjećanja vezana uz vlastito djetinjstvo.<br /> <br /> Među prvima unosi kajkavski jezični izričaj u dječje pjesništvo. U njegovoj kajkavskoj poeziji pronalazimo izvorni i autentični zavičajni govor, kajkavsku ikavicu Jakševčeva rodnog mjesta. U svojim najboljim kajkavskim dječjim ostvarenjima otkriva nam seoski, pomalo idilični prikaz jednog djetinjstva i pitome pejzažne slike. <br /> <br /> Pisao je ljubavnu dječju poeziju u kojoj je ljubav prikazao u njezinim mnogobrojnim oblicima. Najznačajnija zbirka ljubavne dječje poezije je ''Zlatna ptica sunca''. Ova ga je zbirka afirmirala kao poznatu pjesničku ličnost.<br /> <br /> Sudjelovao je na pjesničkim recitalima i smotrama ''Zeleni bregi Zeline''(Zelina, 1970. i 1973.), ''Zbor kajkavskih pjesnika'' (Zlatar od 1971. do 1974.) Zastupljen je u antologijskim izborima časopisa ''Kaj'' (1971., 1975. i 1986.), u antologijama ''Lirika hrvatskih sveučilištaraca'' (Zagreb, 1939.), ''Lijet Ikara'' (Zagreb, 1990.), ''Sunčeva livada'' (Zagreb, 1990.), ''Žubor riječi'' (Zagreb, 1992.), ''Antologija hrvatske dječje poezije'' (Zagreb, 1994.), ''Antologija hrvatskog haiku pjesništva'' (Zagreb, 1996.), ''Otvoreni put'' (Zagreb, 1999.), ''Rieči sa zviranjka'' (Zagreb, 1999.), ''Hrvatska uskrsna lirika'' (Zagreb, 2001.) i glazbenim priručnicima ''Zapjevajmo maleni'' (Zagreb, 1991. i 1996.)<br /> <br /> == Hrvatski radio ==<br /> <br /> Stjepan Jakševac bio je niz godina spiker Hrvatskog radija, zatim dramaturg, a i učitelj brojnih spikera. Uređivanje emisija programa za djecu najznačajniji je dio njegova rada na Hrvatskom radiu. Okušao se čak i u glumi i to u &quot;Radium-izvor zraka&quot;, kratkometražnom igrano-dokumentarnom filmu u ulozi P. Curieja 1944.godine.<br /> <br /> Na velikim pločama &quot;Jugotona&quot; dramatizirao je u stihovima najpoznatije dječje bajke (Crvenkapica, Snjeguljica, Pepeljuga, Trnoružica, Ivica i Marica, Mačak u čizmama, Vuk i sedam kozlića i Godišnja doba). Dobio je brojne nagrade i priznanja, te je i prevođen na: slovenski, makedonski, njemački, češki, poljski, talijanski, engleski,švedski, mađarski jezik te esperanto. Uglazbljeno mu je više od 170 dječjih i isti toliki broj tekstova za odrasle. Mnoge njegove pjesme izvođene su na festivalima, snimljene na LP pločama, kasetama i CD-ima (''Na Sleme na Sleme, Kokotiček, Imela majka sineka tri, Kam da se pojde, Pjesma Panonije, Riječko veče'').<br /> <br /> == Književna djela ==<br /> [[Datoteka:Jakševac vesela.jpg|200px|mini|left|]]<br /> [[Datoteka:Jakševac3.jpg|200px|mini|right|]]<br /> [[Datoteka:Jakševac4.jpg|200px|mini|left|]]<br /> [[Datoteka:Jakševac2.jpg|200px|mini|right|]]<br /> <br /> Pjesme (za odrasle). Zagreb 1943.<br /> <br /> Glasam se nespokojem. Zagreb 1956.<br /> <br /> Vesela godina. Zagreb 1969.<br /> <br /> Voli ne voli voli. Zagreb 1972.<br /> <br /> Ljubi ne ljubi ljubi. Ljubljana 1981. (slov. prijevod)<br /> <br /> Novogodišnji vlak. Zagreb 1980.<br /> <br /> Plave ptice. Zagreb 1980.<br /> <br /> Modre ptice. Zagreb 1980. (slov. prijevod)<br /> <br /> Ima jedan razred. Zagreb 1981.<br /> <br /> Zlatna ptica sunca. Zagreb 1986.<br /> <br /> Hrvatski dječji pisci. Pet stoljeća hrvatske književnosti, 181/III. Zagreb 1991.<br /> <br /> Mliječni sumraci. Vinkovci 1994.<br /> <br /> <br /> U antologiji svjetske poezije za djecu '''''I denna vida värld''''' (''Verser fran mänga länder för barn och vuxna)'' izašloj 1993. godine u Stockholmu (Švedska), objavljena je pjesma Stjepana Jakševca '''''Zadaća o pravdi'''''. Pjesmu su na švedski preveli Antun Raguž i Elizabeta Glasnović Raguž.<br /> <br /> == Literatura ==<br /> <br /> *Jakševac,S. Zapisi o djetinjstvu. // Brdovečki zbornik 2007.-2008. / uredio Stjepan Laljak. Zaprešić : Ogranak Matice Hrvatske Zaprešić, 2009. Str. 286-296.<br /> <br /> *Jakševac Stjepan. // Hrvatski biografski leksikon. Zagreb : Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2005.<br /> <br /> *Jakševac Stjepan. // Hrvatska književna enciklopedija,Zagreb : Leksikografski zavod Miroslav Krleža,2010.<br /> <br /> *Laljak,S. Pjesnik Stjepan Jakševac, uz 80-godišnjicu rođenja. // Zaprešički godišnjak 1996: za grad Zaprešić i općine Brdovec, Bistra, Dubravica, Luka, Marija Gorica i Pušća / uredio Stjepan Laljak. Zaprešić : Matica hrvatska Zaprešić, 1997. Str.346-348.<br /> <br /> *Skok,J. Iz hrvatske dječje književnosti, Varaždinske Toplice : Tonimir, 2007. Str. 146-150.</div> Wed, 29 May 2013 09:52:42 GMT Osibmazuranic http://www.wiki-dveri.info/wiki/Razgovor:Stjepan_Jak%C5%A1evac http://www.wiki-dveri.info/wiki/Stjepan_Jak%C5%A1evac <p>Osibmazuranic:&#32;</p> <hr /> <div>[[Datoteka:Jaksevac-port..jpg|200px|mini|left|Stjepan Jakševac]]<br /> '''Stjepan Jakševac''' (Brdovečki Sveti Križ 16. prosinca 1916. - Zagreb 10. svibnja 1994.), pjesnik i pisac za djecu<br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> == Djetinjstvo i školovanje ==<br /> [[Datoteka:Kuca Jaksevac.jpg|200px|mini|left|Rodna kuća Stjepana Jakševaca(Zaprešički godišnjak 1996]]<br /> <br /> [[Datoteka:Jaksevac majka.jpg|200px|mini|right|Stjepan Jakševac s majkom]]<br /> [[Datoteka:Jaksevac mladić.jpg|200px|mini|right|Stjepan Jakševac u rodnom Sv.Križu]]<br /> <br /> <br /> Stjepan Jakševac bio je pjesnik i dječji pisac. Rodio se u Brdovečkom Svetom Križu (Zaprešić). Ime Stjepan dobio je po djedu i po stricu. Nakon 3. godine života seli se s obitelji u Slavoniju (selo Vrbanja blizu Vinkovaca), radi boljih uvjeta života. U pučku školu krenuo je 1923. i ti školski dani ostali su mu u lijepom sjećanju. Bio je odličan učenik s uzornim vladanjem. U Zagrebu je završio trgovačku školu 1936. godine, a kraće vrijeme studirao je režiju na Akademiji za kazališnu umjetnost.<br /> <br /> == Književni rad ==<br /> <br /> Prvu pjesmu &quot;O životu&quot; napisao je za vrijeme školskih praznika 04. kolovoza 1933. godine u rodnom mjestu. Pjesmu je uvrstio u zbirku koju je nazvao &quot;Prvi glasi&quot; (Sv.Križ, 1933-34). Druga zbirka &quot;Pjesme seoskog sina&quot;, nastala je 1936. godine. Putopis &quot;Hodočasnici ili moje prvo putovanje po Hrvatskom zagorju&quot; napisao je 12. kolovoza 1935. godine. U putopisu opisuje sedmodnevno pješačenje s prijateljem pjesnikom Josipom Tursanom, od rodnog sela preko Bizeljskog. Klanjca, Pregrade i Krapine do Marije Bistrice. <br /> <br /> Od 1954. godine, Jakševac se posvećuje isključivo pisanju za djecu. Osnovnoškolski uzrast između osme i dvanaeste godine je njegova čitalačka publika, s kojima se najviše psihološki i emotivno poistovjećuje. Svojoj publici, Jakševac pjesmama govori o ljepoti prirode, o prednostima, a i zamkama suvremene civilizacije, o istini i pravdi koje imaju višestruko lice i značenje. Najčešći motivi pjesama vazani su uz razred, školu, obitelj i prirodu, te naravno sjećanja vezana uz vlastito djetinjstvo.<br /> <br /> Među prvima unosi kajkavski jezični izričaj u dječje pjesništvo. U njegovoj kajkavskoj poeziji pronalazimo izvorni i autentični zavičajni govor, kajkavsku ikavicu Jakševčeva rodnog mjesta. U svojim najboljim kajkavskim dječjim ostvarenjima otkriva nam seoski, pomalo idilični prikaz jednog djetinjstva i pitome pejzažne slike. <br /> <br /> Pisao je ljubavnu dječju poeziju u kojoj je ljubav prikazao u njezinim mnogobrojnim oblicima. Najznačajnija zbirka ljubavne dječje poezije je ''Zlatna ptica sunca''. Ova ga je zbirka afirmirala kao poznatu pjesničku ličnost.<br /> <br /> Sudjelovao je na pjesničkim recitalima i smotrama ''Zeleni bregi Zeline''(Zelina, 1970. i 1973.), ''Zbor kajkavskih pjesnika'' (Zlatar od 1971. do 1974.) Zastupljen je u antologijskim izborima časopisa ''Kaj'' (1971., 1975. i 1986.), u antologijama ''Lirika hrvatskih sveučilištaraca'' (Zagreb, 1939.), ''Lijet Ikara'' (Zagreb, 1990.), ''Sunčeva livada'' (Zagreb, 1990.), ''Žubor riječi'' (Zagreb, 1992.), ''Antologija hrvatske dječje poezije'' (Zagreb, 1994.), ''Antologija hrvatskog haiku pjesništva'' (Zagreb, 1996.), ''Otvoreni put'' (Zagreb, 1999.), ''Rieči sa zviranjka'' (Zagreb, 1999.), ''Hrvatska uskrsna lirika'' (Zagreb, 2001.) i glazbenim priručnicima ''Zapjevajmo maleni'' (Zagreb, 1991. i 1996.)<br /> <br /> == Hrvatski radio ==<br /> <br /> Stjepan Jakševac bio je niz godina spiker Hrvatskog radija, zatim dramaturg, a i učitelj brojnih spikera. Uređivanje emisija programa za djecu najznačajniji je dio njegova rada na Hrvatskom radiu. Okušao se čak i u glumi i to u &quot;Radium-izvor zraka&quot;, kratkometražnom igrano-dokumentarnom filmu u ulozi P. Curieja 1944.godine.<br /> <br /> Na velikim pločama &quot;Jugotona&quot; dramatizirao je u stihovima najpoznatije dječje bajke (Crvenkapica, Snjeguljica, Pepeljuga, Trnoružica, Ivica i Marica, Mačak u čizmama, Vuk i sedam kozlića i Godišnja doba). Dobio je brojne nagrade i priznanja, te je i prevođen na: slovenski, makedonski, njemački, češki, poljski, talijanski, engleski,švedski, mađarski jezik te esperanto. Uglazbljeno mu je više od 170 dječjih i isti toliki broj tekstova za odrasle. Mnoge njegove pjesme izvođene su na festivalima, snimljene na LP pločama, kasetama i CD-ima (''Na Sleme na Sleme, Kokotiček, Imela majka sineka tri, Kam da se pojde, Pjesma Panonije, Riječko veče'').<br /> <br /> == Književna djela ==<br /> [[Datoteka:Jakševac vesela.jpg|200px|mini|left|]]<br /> [[Datoteka:Jakševac3.jpg|200px|mini|right|]]<br /> [[Datoteka:Jakševac4.jpg|200px|mini|left|]]<br /> [[Datoteka:Jakševac2.jpg|200px|mini|right|]]<br /> <br /> Pjesme (za odrasle). Zagreb 1943.<br /> <br /> Glasam se nespokojem. Zagreb 1956.<br /> <br /> Vesela godina. Zagreb 1969.<br /> <br /> Voli ne voli voli. Zagreb 1972.<br /> <br /> Ljubi ne ljubi ljubi. Ljubljana 1981. (slov. prijevod)<br /> <br /> Novogodišnji vlak. Zagreb 1980.<br /> <br /> Plave ptice. Zagreb 1980.<br /> <br /> Modre ptice. Zagreb 1980. (slov. prijevod)<br /> <br /> Ima jedan razred. Zagreb 1981.<br /> <br /> Zlatna ptica sunca. Zagreb 1986.<br /> <br /> Hrvatski dječji pisci. Pet stoljeća hrvatske književnosti, 181/III. Zagreb 1991.<br /> <br /> Mliječni sumraci. Vinkovci 1994.<br /> <br /> <br /> U antologiji svjetske poezije za djecu '''''I denna vida värld''''' (''Verser fran mänga länder för barn och vuxna)'' izašloj 1993. godine u Stockholmu (Švedska), objavljena je pjesma Stjepana Jakševca '''''Zadaća o pravdi'''''. Pjesmu su na švedski preveli Antun Raguž i Elizabeta Glasnović Raguž.<br /> <br /> == Literatura ==<br /> <br /> *Jakševac,S. Zapisi o djetinjstvu. // Brdovečki zbornik 2007.-2008. / uredio Stjepan Laljak. Zaprešić : Ogranak Matice Hrvatske Zaprešić, 2009. Str. 286-296.<br /> <br /> *Jakševac Stjepan. // Hrvatski biografski leksikon. Zagreb : Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2005.<br /> <br /> *Jakševac Stjepan. // Hrvatska književna enciklopedija,Zagreb : Leksikografski zavod Miroslav Krleža,2010.<br /> <br /> *Laljak,S. Pjesnik Stjepan Jakševac, uz 80-godišnjicu rođenja. // Zaprešički godišnjak 1996: za grad Zaprešić i općine Brdovec, Bistra, Dubravica, Luka, Marija Gorica i Pušća / uredio Stjepan Laljak. Zaprešić : Matica hrvatska Zaprešić, 1997. Str.346-348.<br /> <br /> *Skok,J. Iz hrvatske dječje književnosti, Varaždinske Toplice : Tonimir, 2007. Str. 146-150.</div> Wed, 29 May 2013 09:51:27 GMT Osibmazuranic http://www.wiki-dveri.info/wiki/Razgovor:Stjepan_Jak%C5%A1evac http://www.wiki-dveri.info/wiki/Stjepan_Jak%C5%A1evac <p>Osibmazuranic:&#32;</p> <hr /> <div>'''Stjepan Jakševac''' (Brdovečki Sveti Križ 16. prosinca 1916. - Zagreb 10. svibnja 1994.), pjesnik i pisac za djecu<br /> [[Datoteka:Jaksevac-port..jpg|200px|mini|left|Stjepan Jakševac]]<br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> == Djetinjstvo i školovanje ==<br /> [[Datoteka:Kuca Jaksevac.jpg|200px|mini|left|Rodna kuća Stjepana Jakševaca(Zaprešički godišnjak 1996]]<br /> <br /> [[Datoteka:Jaksevac majka.jpg|200px|mini|right|Stjepan Jakševac s majkom]]<br /> [[Datoteka:Jaksevac mladić.jpg|200px|mini|right|Stjepan Jakševac u rodnom Sv.Križu]]<br /> <br /> <br /> Stjepan Jakševac bio je pjesnik i dječji pisac. Rodio se u Brdovečkom Svetom Križu (Zaprešić). Ime Stjepan dobio je po djedu i po stricu. Nakon 3. godine života seli se s obitelji u Slavoniju (selo Vrbanja blizu Vinkovaca), radi boljih uvjeta života. U pučku školu krenuo je 1923. i ti školski dani ostali su mu u lijepom sjećanju. Bio je odličan učenik s uzornim vladanjem. U Zagrebu je završio trgovačku školu 1936. godine, a kraće vrijeme studirao je režiju na Akademiji za kazališnu umjetnost.<br /> <br /> == Književni rad ==<br /> <br /> Prvu pjesmu &quot;O životu&quot; napisao je za vrijeme školskih praznika 04. kolovoza 1933. godine u rodnom mjestu. Pjesmu je uvrstio u zbirku koju je nazvao &quot;Prvi glasi&quot; (Sv.Križ, 1933-34). Druga zbirka &quot;Pjesme seoskog sina&quot;, nastala je 1936. godine. Putopis &quot;Hodočasnici ili moje prvo putovanje po Hrvatskom zagorju&quot; napisao je 12. kolovoza 1935. godine. U putopisu opisuje sedmodnevno pješačenje s prijateljem pjesnikom Josipom Tursanom, od rodnog sela preko Bizeljskog. Klanjca, Pregrade i Krapine do Marije Bistrice. <br /> <br /> Od 1954. godine, Jakševac se posvećuje isključivo pisanju za djecu. Osnovnoškolski uzrast između osme i dvanaeste godine je njegova čitalačka publika, s kojima se najviše psihološki i emotivno poistovjećuje. Svojoj publici, Jakševac pjesmama govori o ljepoti prirode, o prednostima, a i zamkama suvremene civilizacije, o istini i pravdi koje imaju višestruko lice i značenje. Najčešći motivi pjesama vazani su uz razred, školu, obitelj i prirodu, te naravno sjećanja vezana uz vlastito djetinjstvo.<br /> <br /> Među prvima unosi kajkavski jezični izričaj u dječje pjesništvo. U njegovoj kajkavskoj poeziji pronalazimo izvorni i autentični zavičajni govor, kajkavsku ikavicu Jakševčeva rodnog mjesta. U svojim najboljim kajkavskim dječjim ostvarenjima otkriva nam seoski, pomalo idilični prikaz jednog djetinjstva i pitome pejzažne slike. <br /> <br /> Pisao je ljubavnu dječju poeziju u kojoj je ljubav prikazao u njezinim mnogobrojnim oblicima. Najznačajnija zbirka ljubavne dječje poezije je ''Zlatna ptica sunca''. Ova ga je zbirka afirmirala kao poznatu pjesničku ličnost.<br /> <br /> Sudjelovao je na pjesničkim recitalima i smotrama ''Zeleni bregi Zeline''(Zelina, 1970. i 1973.), ''Zbor kajkavskih pjesnika'' (Zlatar od 1971. do 1974.) Zastupljen je u antologijskim izborima časopisa ''Kaj'' (1971., 1975. i 1986.), u antologijama ''Lirika hrvatskih sveučilištaraca'' (Zagreb, 1939.), ''Lijet Ikara'' (Zagreb, 1990.), ''Sunčeva livada'' (Zagreb, 1990.), ''Žubor riječi'' (Zagreb, 1992.), ''Antologija hrvatske dječje poezije'' (Zagreb, 1994.), ''Antologija hrvatskog haiku pjesništva'' (Zagreb, 1996.), ''Otvoreni put'' (Zagreb, 1999.), ''Rieči sa zviranjka'' (Zagreb, 1999.), ''Hrvatska uskrsna lirika'' (Zagreb, 2001.) i glazbenim priručnicima ''Zapjevajmo maleni'' (Zagreb, 1991. i 1996.)<br /> <br /> == Hrvatski radio ==<br /> <br /> Stjepan Jakševac bio je niz godina spiker Hrvatskog radija, zatim dramaturg, a i učitelj brojnih spikera. Uređivanje emisija programa za djecu najznačajniji je dio njegova rada na Hrvatskom radiu. Okušao se čak i u glumi i to u &quot;Radium-izvor zraka&quot;, kratkometražnom igrano-dokumentarnom filmu u ulozi P. Curieja 1944.godine.<br /> <br /> Na velikim pločama &quot;Jugotona&quot; dramatizirao je u stihovima najpoznatije dječje bajke (Crvenkapica, Snjeguljica, Pepeljuga, Trnoružica, Ivica i Marica, Mačak u čizmama, Vuk i sedam kozlića i Godišnja doba). Dobio je brojne nagrade i priznanja, te je i prevođen na: slovenski, makedonski, njemački, češki, poljski, talijanski, engleski,švedski, mađarski jezik te esperanto. Uglazbljeno mu je više od 170 dječjih i isti toliki broj tekstova za odrasle. Mnoge njegove pjesme izvođene su na festivalima, snimljene na LP pločama, kasetama i CD-ima (''Na Sleme na Sleme, Kokotiček, Imela majka sineka tri, Kam da se pojde, Pjesma Panonije, Riječko veče'').<br /> <br /> == Književna djela ==<br /> [[Datoteka:Jakševac vesela.jpg|200px|mini|left|]]<br /> [[Datoteka:Jakševac3.jpg|200px|mini|right|]]<br /> [[Datoteka:Jakševac4.jpg|200px|mini|left|]]<br /> [[Datoteka:Jakševac2.jpg|200px|mini|right|]]<br /> <br /> Pjesme (za odrasle). Zagreb 1943.<br /> <br /> Glasam se nespokojem. Zagreb 1956.<br /> <br /> Vesela godina. Zagreb 1969.<br /> <br /> Voli ne voli voli. Zagreb 1972.<br /> <br /> Ljubi ne ljubi ljubi. Ljubljana 1981. (slov. prijevod)<br /> <br /> Novogodišnji vlak. Zagreb 1980.<br /> <br /> Plave ptice. Zagreb 1980.<br /> <br /> Modre ptice. Zagreb 1980. (slov. prijevod)<br /> <br /> Ima jedan razred. Zagreb 1981.<br /> <br /> Zlatna ptica sunca. Zagreb 1986.<br /> <br /> Hrvatski dječji pisci. Pet stoljeća hrvatske književnosti, 181/III. Zagreb 1991.<br /> <br /> Mliječni sumraci. Vinkovci 1994.<br /> <br /> <br /> U antologiji svjetske poezije za djecu '''''I denna vida värld''''' (''Verser fran mänga länder för barn och vuxna)'' izašloj 1993. godine u Stockholmu (Švedska), objavljena je pjesma Stjepana Jakševca '''''Zadaća o pravdi'''''. Pjesmu su na švedski preveli Antun Raguž i Elizabeta Glasnović Raguž.<br /> <br /> == Literatura ==<br /> <br /> *Jakševac,S. Zapisi o djetinjstvu. // Brdovečki zbornik 2007.-2008. / uredio Stjepan Laljak. Zaprešić : Ogranak Matice Hrvatske Zaprešić, 2009. Str. 286-296.<br /> <br /> *Jakševac Stjepan. // Hrvatski biografski leksikon. Zagreb : Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2005.<br /> <br /> *Jakševac Stjepan. // Hrvatska književna enciklopedija,Zagreb : Leksikografski zavod Miroslav Krleža,2010.<br /> <br /> *Laljak,S. Pjesnik Stjepan Jakševac, uz 80-godišnjicu rođenja. // Zaprešički godišnjak 1996: za grad Zaprešić i općine Brdovec, Bistra, Dubravica, Luka, Marija Gorica i Pušća / uredio Stjepan Laljak. Zaprešić : Matica hrvatska Zaprešić, 1997. Str.346-348.<br /> <br /> *Skok,J. Iz hrvatske dječje književnosti, Varaždinske Toplice : Tonimir, 2007. Str. 146-150.</div> Wed, 29 May 2013 09:48:50 GMT Osibmazuranic http://www.wiki-dveri.info/wiki/Razgovor:Stjepan_Jak%C5%A1evac http://www.wiki-dveri.info/wiki/Stjepan_Jak%C5%A1evac <p>Osibmazuranic:&#32;</p> <hr /> <div>'''Stjepan Jakševac''' (Brdovečki Sveti Križ 16. prosinca 1916. - Zagreb 10. svibnja 1994.), pjesnik i pisac za djecu<br /> [[Datoteka:Jaksevac-port..jpg|200px|mini|left|Stjepan Jakševac]]<br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> == Djetinjstvo i školovanje ==<br /> [[Datoteka:Kuca Jaksevac.jpg|200px|mini|left| Rodna kuća Stjepana Jakševaca]]<br /> <br /> [[Datoteka:Jaksevac majka.jpg|200px|mini|right|Stjepan Jakševac s majkom]]<br /> [[Datoteka:Jaksevac mladić.jpg|200px|mini|right|Stjepan Jakševac u rodnom Sv.Križu]]<br /> <br /> <br /> Stjepan Jakševac bio je pjesnik i dječji pisac. Rodio se u Brdovečkom Svetom Križu (Zaprešić). Ime Stjepan dobio je po djedu i po stricu. Nakon 3. godine života seli se s obitelji u Slavoniju (selo Vrbanja blizu Vinkovaca), radi boljih uvjeta života. U pučku školu krenuo je 1923. i ti školski dani ostali su mu u lijepom sjećanju. Bio je odličan učenik s uzornim vladanjem. U Zagrebu je završio trgovačku školu 1936. godine, a kraće vrijeme studirao je režiju na Akademiji za kazališnu umjetnost.<br /> <br /> == Književni rad ==<br /> <br /> Prvu pjesmu &quot;O životu&quot; napisao je za vrijeme školskih praznika 04. kolovoza 1933. godine u rodnom mjestu. Pjesmu je uvrstio u zbirku koju je nazvao &quot;Prvi glasi&quot; (Sv.Križ, 1933-34). Druga zbirka &quot;Pjesme seoskog sina&quot;, nastala je 1936. godine. Putopis &quot;Hodočasnici ili moje prvo putovanje po Hrvatskom zagorju&quot; napisao je 12. kolovoza 1935. godine. U putopisu opisuje sedmodnevno pješačenje s prijateljem pjesnikom Josipom Tursanom, od rodnog sela preko Bizeljskog. Klanjca, Pregrade i Krapine do Marije Bistrice. <br /> <br /> Od 1954. godine, Jakševac se posvećuje isključivo pisanju za djecu. Osnovnoškolski uzrast između osme i dvanaeste godine je njegova čitalačka publika, s kojima se najviše psihološki i emotivno poistovjećuje. Svojoj publici, Jakševac pjesmama govori o ljepoti prirode, o prednostima, a i zamkama suvremene civilizacije, o istini i pravdi koje imaju višestruko lice i značenje. Najčešći motivi pjesama vazani su uz razred, školu, obitelj i prirodu, te naravno sjećanja vezana uz vlastito djetinjstvo.<br /> <br /> Među prvima unosi kajkavski jezični izričaj u dječje pjesništvo. U njegovoj kajkavskoj poeziji pronalazimo izvorni i autentični zavičajni govor, kajkavsku ikavicu Jakševčeva rodnog mjesta. U svojim najboljim kajkavskim dječjim ostvarenjima otkriva nam seoski, pomalo idilični prikaz jednog djetinjstva i pitome pejzažne slike. <br /> <br /> Pisao je ljubavnu dječju poeziju u kojoj je ljubav prikazao u njezinim mnogobrojnim oblicima. Najznačajnija zbirka ljubavne dječje poezije je ''Zlatna ptica sunca''. Ova ga je zbirka afirmirala kao poznatu pjesničku ličnost.<br /> <br /> Sudjelovao je na pjesničkim recitalima i smotrama ''Zeleni bregi Zeline''(Zelina, 1970. i 1973.), ''Zbor kajkavskih pjesnika'' (Zlatar od 1971. do 1974.) Zastupljen je u antologijskim izborima časopisa ''Kaj'' (1971., 1975. i 1986.), u antologijama ''Lirika hrvatskih sveučilištaraca'' (Zagreb, 1939.), ''Lijet Ikara'' (Zagreb, 1990.), ''Sunčeva livada'' (Zagreb, 1990.), ''Žubor riječi'' (Zagreb, 1992.), ''Antologija hrvatske dječje poezije'' (Zagreb, 1994.), ''Antologija hrvatskog haiku pjesništva'' (Zagreb, 1996.), ''Otvoreni put'' (Zagreb, 1999.), ''Rieči sa zviranjka'' (Zagreb, 1999.), ''Hrvatska uskrsna lirika'' (Zagreb, 2001.) i glazbenim priručnicima ''Zapjevajmo maleni'' (Zagreb, 1991. i 1996.)<br /> <br /> == Hrvatski radio ==<br /> <br /> Stjepan Jakševac bio je niz godina spiker Hrvatskog radija, zatim dramaturg, a i učitelj brojnih spikera. Uređivanje emisija programa za djecu najznačajniji je dio njegova rada na Hrvatskom radiu. Okušao se čak i u glumi i to u &quot;Radium-izvor zraka&quot;, kratkometražnom igrano-dokumentarnom filmu u ulozi P. Curieja 1944.godine.<br /> <br /> Na velikim pločama &quot;Jugotona&quot; dramatizirao je u stihovima najpoznatije dječje bajke (Crvenkapica, Snjeguljica, Pepeljuga, Trnoružica, Ivica i Marica, Mačak u čizmama, Vuk i sedam kozlića i Godišnja doba). Dobio je brojne nagrade i priznanja, te je i prevođen na: slovenski, makedonski, njemački, češki, poljski, talijanski, engleski,švedski, mađarski jezik te esperanto. Uglazbljeno mu je više od 170 dječjih i isti toliki broj tekstova za odrasle. Mnoge njegove pjesme izvođene su na festivalima, snimljene na LP pločama, kasetama i CD-ima (''Na Sleme na Sleme, Kokotiček, Imela majka sineka tri, Kam da se pojde, Pjesma Panonije, Riječko veče'').<br /> <br /> == Književna djela ==<br /> [[Datoteka:Jakševac vesela.jpg|200px|mini|left|]]<br /> [[Datoteka:Jakševac3.jpg|200px|mini|right|]]<br /> [[Datoteka:Jakševac4.jpg|200px|mini|left|]]<br /> [[Datoteka:Jakševac2.jpg|200px|mini|right|]]<br /> <br /> Pjesme (za odrasle). Zagreb 1943.<br /> <br /> Glasam se nespokojem. Zagreb 1956.<br /> <br /> Vesela godina. Zagreb 1969.<br /> <br /> Voli ne voli voli. Zagreb 1972.<br /> <br /> Ljubi ne ljubi ljubi. Ljubljana 1981. (slov. prijevod)<br /> <br /> Novogodišnji vlak. Zagreb 1980.<br /> <br /> Plave ptice. Zagreb 1980.<br /> <br /> Modre ptice. Zagreb 1980. (slov. prijevod)<br /> <br /> Ima jedan razred. Zagreb 1981.<br /> <br /> Zlatna ptica sunca. Zagreb 1986.<br /> <br /> Hrvatski dječji pisci. Pet stoljeća hrvatske književnosti, 181/III. Zagreb 1991.<br /> <br /> Mliječni sumraci. Vinkovci 1994.<br /> <br /> <br /> U antologiji svjetske poezije za djecu '''''I denna vida värld''''' (''Verser fran mänga länder för barn och vuxna)'' izašloj 1993. godine u Stockholmu (Švedska), objavljena je pjesma Stjepana Jakševca '''''Zadaća o pravdi'''''. Pjesmu su na švedski preveli Antun Raguž i Elizabeta Glasnović Raguž.<br /> <br /> == Literatura ==<br /> <br /> *Jakševac,S. Zapisi o djetinjstvu. // Brdovečki zbornik 2007.-2008. / uredio Stjepan Laljak. Zaprešić : Ogranak Matice Hrvatske Zaprešić, 2009. Str. 286-296.<br /> <br /> *Jakševac Stjepan. // Hrvatski biografski leksikon. Zagreb : Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2005.<br /> <br /> *Jakševac Stjepan. // Hrvatska književna enciklopedija,Zagreb : Leksikografski zavod Miroslav Krleža,2010.<br /> <br /> *Laljak,S. Pjesnik Stjepan Jakševac, uz 80-godišnjicu rođenja. // Zaprešički godišnjak 1996: za grad Zaprešić i općine Brdovec, Bistra, Dubravica, Luka, Marija Gorica i Pušća / uredio Stjepan Laljak. Zaprešić : Matica hrvatska Zaprešić, 1997. Str.346-348.<br /> <br /> *Skok,J. Iz hrvatske dječje književnosti, Varaždinske Toplice : Tonimir, 2007. Str. 146-150.</div> Wed, 29 May 2013 09:37:15 GMT Osibmazuranic http://www.wiki-dveri.info/wiki/Razgovor:Stjepan_Jak%C5%A1evac http://www.wiki-dveri.info/wiki/Stjepan_Jak%C5%A1evac <p>Osibmazuranic:&#32;</p> <hr /> <div>'''Stjepan Jakševac''' (Brdovečki Sveti Križ 16. prosinca 1916. - Zagreb 10. svibnja 1994.), pjesnik i pisac za djecu<br /> [[Datoteka:Jaksevac-port..jpg|200px|mini|left|Stjepan Jakševac]]<br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> == Djetinjstvo i školovanje ==<br /> [[Datoteka:Kuca Jaksevac.jpg|200px|mini|left| Rodna kuća Stjepana Jakševaca]]<br /> <br /> [[Datoteka:Jaksevac majka.jpg|200px|mini|right|Stjepan Jakševac s majkom]]<br /> [[Datoteka:Jaksevac mladić.jpg|200px|mini|right|Stjepan Jakševac u rodnom Sv.Križu]]<br /> <br /> <br /> Stjepan Jakševac bio je pjesnik i dječji pisac. Rodio se u Brdovečkom Svetom Križu (Zaprešić). Ime Stjepan dobio je po djedu i po stricu. Nakon 3. godine života seli se s obitelji u Slavoniju (selo Vrbanja blizu Vinkovaca), radi boljih uvjeta života. U pučku školu krenuo je 1923. i ti školski dani ostali su mu u lijepom sjećanju. Bio je odličan učenik s uzornim vladanjem. U Zagrebu je završio trgovačku školu 1936. godine, a kraće vrijeme studirao je režiju na Akademiji za kazališnu umjetnost.<br /> <br /> == Književni rad ==<br /> <br /> Prvu pjesmu &quot;O životu&quot; napisao je za vrijeme školskih praznika 04. kolovoza 1933. godine u rodnom mjestu. Pjesmu je uvrstio u zbirku koju je nazvao &quot;Prvi glasi&quot; (Sv.Križ, 1933-34). Druga zbirka &quot;Pjesme seoskog sina&quot;, nastala je 1936. godine. Putopis &quot;Hodočasnici ili moje prvo putovanje po Hrvatskom zagorju&quot; napisao je 12. kolovoza 1935. godine. U putopisu opisuje sedmodnevno pješačenje s prijateljem pjesnikom Josipom Tursanom, od rodnog sela preko Bizeljskog. Klanjca, Pregrade i Krapine do Marije Bistrice. <br /> <br /> Od 1954. godine, Jakševac se posvećuje isključivo pisanju za djecu. Osnovnoškolski uzrast između osme i dvanaeste godine je njegova čitalačka publika, s kojima se najviše psihološki i emotivno poistovjećuje. Svojoj publici, Jakševac pjesmama govori o ljepoti prirode, o prednostima, a i zamkama suvremene civilizacije, o istini i pravdi koje imaju višestruko lice i značenje. Najčešći motivi pjesama vazani su uz razred, školu, obitelj i prirodu, te naravno sjećanja vezana uz vlastito djetinjstvo.<br /> <br /> Među prvima unosi kajkavski jezični izričaj u dječje pjesništvo. U njegovoj kajkavskoj poeziji pronalazimo izvorni i autentični zavičajni govor, kajkavsku ikavicu Jakševčeva rodnog mjesta. U svojim najboljim kajkavskim dječjim ostvarenjima otkriva nam seoski, pomalo idilični prikaz jednog djetinjstva i pitome pejzažne slike. <br /> <br /> Pisao je ljubavnu dječju poeziju u kojoj je ljubav prikazao u njezinim mnogobrojnim oblicima. Najznačajnija zbirka ljubavne dječje poezije je ''Zlatna ptica sunca''. Ova ga je zbirka afirmirala kao poznatu pjesničku ličnost.<br /> <br /> Sudjelovao je na pjesničkim recitalima i smotrama ''Zeleni bregi Zeline''(Zelina, 1970. i 1973.), ''Zbor kajkavskih pjesnika'' (Zlatar od 1971. do 1974.) Zastupljen je u antologijskim izborima časopisa ''Kaj'' (1971., 1975. i 1986.), u antologijama ''Lirika hrvatskih sveučilištaraca'' (Zagreb, 1939.), ''Lijet Ikara'' (Zagreb, 1990.), ''Sunčeva livada'' (Zagreb, 1990.), ''Žubor riječi'' (Zagreb, 1992.), ''Antologija hrvatske dječje poezije'' (Zagreb, 1994.), ''Antologija hrvatskog haiku pjesništva'' (Zagreb, 1996.), ''Otvoreni put'' (Zagreb, 1999.), ''Rieči sa zviranjka'' (Zagreb, 1999.), ''Hrvatska uskrsna lirika'' (Zagreb, 2001.) i glazbenim priručnicima ''Zapjevajmo maleni'' (Zagreb, 1991. i 1996.)<br /> <br /> == Hrvatski radio ==<br /> <br /> Stjepan Jakševac bio je niz godina spiker Hrvatskog radija, zatim dramaturg, a i učitelj brojnih spikera. Uređivanje emisija programa za djecu najznačajniji je dio njegova rada na Hrvatskom radiu. Okušao se čak i u glumi i to u &quot;Radium-izvor zraka&quot;, kratkometražnom igrano-dokumentarnom filmu u ulozi P. Curieja 1944.godine.<br /> <br /> Na velikim pločama &quot;Jugotona&quot; dramatizirao je u stihovima najpoznatije dječje bajke (Crvenkapica, Snjeguljica, Pepeljuga, Trnoružica, Ivica i Marica, Mačak u čizmama, Vuk i sedam kozlića i Godišnja doba). Dobio je brojne nagrade i priznanja, te je i prevođen na: slovenski, makedonski, njemački, češki, poljski, talijanski, engleski,švedski, mađarski jezik te esperanto. Uglazbljeno mu je više od 170 dječjih i isti toliki broj tekstova za odrasle. Mnoge njegove pjesme izvođene su na festivalima, snimljene na LP pločama, kasetama i CD-ima (''Na Sleme na Sleme, Kokotiček, Imela majka sineka tri, Kam da se pojde, Pjesma Panonije, Riječko veče'').<br /> <br /> == Književna djela ==<br /> [[Datoteka:Jakševac vesela.jpg|200px|mini|left|]]<br /> [[Datoteka:Jakševac3.jpg|200px|mini|right|]]<br /> [[Datoteka:Jakševac4.jpg|200px|mini|left|]]<br /> [[Datoteka:Jakševac2.jpg|200px|mini|right|]]<br /> <br /> Pjesme (za odrasle). Zagreb 1943.<br /> <br /> Glasam se nespokojem. Zagreb 1956.<br /> <br /> Vesela godina. Zagreb 1969.<br /> <br /> Voli ne voli voli. Zagreb 1972.<br /> <br /> Ljubi ne ljubi ljubi. Ljubljana 1981. (slov. prijevod)<br /> <br /> Novogodišnji vlak. Zagreb 1980.<br /> <br /> Plave ptice. Zagreb 1980.<br /> <br /> Modre ptice. Zagreb 1980. (slov. prijevod)<br /> <br /> Ima jedan razred. Zagreb 1981.<br /> <br /> Zlatna ptica sunca. Zagreb 1986.<br /> <br /> Hrvatski dječji pisci. Pet stoljeća hrvatske književnosti, 181/III. Zagreb 1991.<br /> <br /> Mliječni sumraci. Vinkovci 1994.<br /> <br /> <br /> U antologiji svjetske poezije za djecu '''''I denna vida värld''''' (''Verser fran mänga länder för barn och vuxna)'' izašloj 1993. godine u Stockholmu (Švedska), objavljena je pjesma Stjepana Jakševca '''''Zadaća o pravdi'''''. Pjesmu su na švedski preveli Antun Raguž i Elizabeta Glasnović Raguž.<br /> <br /> == Literatura ==<br /> <br /> *Jakševac,S. Zapisi o djetinjstvu. // Brdovečki zbornik 2007.-2008. / uredio Stjepan Laljak. Zaprešić : Ogranak Matice Hrvatske Zaprešić, 2009. Str. 286-296.<br /> <br /> *Jakševac Stjepan. // Hrvatski biografski leksikon. Zagreb : Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2005.<br /> <br /> *Jakševac Stjepan. // Hrvatska književna enciklopedija,Zagreb : Leksikografski zavod Miroslav Krleža,2010.<br /> <br /> *Laljak,S. Pjesnik Stjepan Jakševac, uz 80-godišnjicu rođenja. // Zaprešički godišnjak 1996: za grad Zaprešić i općine Brdovec, Bistra, Dubravica, Luka, Marija Gorica i Pušća / uredio Stjepan Laljak. Zaprešić : Matica hrvatska Zaprešić, 1997. Str.346-348.<br /> <br /> *Skok,J. Iz hrvatske dječje književnosti, Varaždinske Toplice : Tonimir, 2007. Str. 146-150.</div> Wed, 29 May 2013 09:37:04 GMT Osibmazuranic http://www.wiki-dveri.info/wiki/Razgovor:Stjepan_Jak%C5%A1evac http://www.wiki-dveri.info/wiki/Stjepan_Jak%C5%A1evac <p>Osibmazuranic:&#32;</p> <hr /> <div>'''Stjepan Jakševac''' (Brdovečki Sveti Križ 16. prosinca 1916. - Zagreb 10. svibnja 1994.), pjesnik i pisac za djecu<br /> [[Datoteka:Jaksevac-port..jpg|200px|mini|left|Stjepan Jakševac]]<br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> == Djetinjstvo i školovanje ==<br /> [[Datoteka:Kuca Jaksevac.jpg|200px|mini|left| Rodna kuća Stjepana Jakševaca]]<br /> <br /> [[Datoteka:Jaksevac majka.jpg|200px|mini|right|Stjepan Jakševac s majkom]]<br /> [[Datoteka:Jaksevac mladić.jpg|200px|mini|right|Stjepan Jakševac u rodnom Sv.Križu]]<br /> <br /> <br /> Stjepan Jakševac bio je pjesnik i dječji pisac. Rodio se u Brdovečkom Svetom Križu (Zaprešić). Ime Stjepan dobio je po djedu i po stricu. Nakon 3. godine života seli se s obitelji u Slavoniju (selo Vrbanja blizu Vinkovaca), radi boljih uvjeta života. U pučku školu krenuo je 1923. i ti školski dani ostali su mu u lijepom sjećanju. Bio je odličan učenik s uzornim vladanjem. U Zagrebu je završio trgovačku školu 1936. godine, a kraće vrijeme studirao je režiju na Akademiji za kazališnu umjetnost.<br /> <br /> == Književni rad ==<br /> <br /> Prvu pjesmu &quot;O životu&quot; napisao je za vrijeme školskih praznika 04. kolovoza 1933. godine u rodnom mjestu. Pjesmu je uvrstio u zbirku koju je nazvao &quot;Prvi glasi&quot; (Sv.Križ, 1933-34). Druga zbirka &quot;Pjesme seoskog sina&quot;, nastala je 1936. godine. Putopis &quot;Hodočasnici ili moje prvo putovanje po Hrvatskom zagorju&quot; napisao je 12. kolovoza 1935. godine. U putopisu opisuje sedmodnevno pješačenje s prijateljem pjesnikom Josipom Tursanom, od rodnog sela preko Bizeljskog. Klanjca, Pregrade i Krapine do Marije Bistrice. <br /> <br /> Od 1954. godine, Jakševac se posvećuje isključivo pisanju za djecu. Osnovnoškolski uzrast između osme i dvanaeste godine je njegova čitalačka publika, s kojima se najviše psihološki i emotivno poistovjećuje. Svojoj publici, Jakševac pjesmama govori o ljepoti prirode, o prednostima, a i zamkama suvremene civilizacije, o istini i pravdi koje imaju višestruko lice i značenje. Najčešći motivi pjesama vazani su uz razred, školu, obitelj i prirodu, te naravno sjećanja vezana uz vlastito djetinjstvo.<br /> <br /> Među prvima unosi kajkavski jezični izričaj u dječje pjesništvo. U njegovoj kajkavskoj poeziji pronalazimo izvorni i autentični zavičajni govor, kajkavsku ikavicu Jakševčeva rodnog mjesta. U svojim najboljim kajkavskim dječjim ostvarenjima otkriva nam seoski, pomalo idilični prikaz jednog djetinjstva i pitome pejzažne slike. <br /> <br /> Pisao je ljubavnu dječju poeziju u kojoj je ljubav prikazao u njezinim mnogobrojnim oblicima. Najznačajnija zbirka ljubavne dječje poezije je ''Zlatna ptica sunca''. Ova ga je zbirka afirmirala kao poznatu pjesničku ličnost.<br /> <br /> Sudjelovao je na pjesničkim recitalima i smotrama ''Zeleni bregi Zeline''(Zelina, 1970. i 1973.), ''Zbor kajkavskih pjesnika'' (Zlatar od 1971. do 1974.) Zastupljen je u antologijskim izborima časopisa ''Kaj'' (1971., 1975. i 1986.), u antologijama ''Lirika hrvatskih sveučilištaraca'' (Zagreb, 1939.), ''Lijet Ikara'' (Zagreb, 1990.), ''Sunčeva livada'' (Zagreb, 1990.), ''Žubor riječi'' (Zagreb, 1992.), ''Antologija hrvatske dječje poezije'' (Zagreb, 1994.), ''Antologija hrvatskog haiku pjesništva'' (Zagreb, 1996.), ''Otvoreni put'' (Zagreb, 1999.), ''Rieči sa zviranjka'' (Zagreb, 1999.), ''Hrvatska uskrsna lirika'' (Zagreb, 2001.) i glazbenim priručnicima ''Zapjevajmo maleni'' (Zagreb, 1991. i 1996.)<br /> <br /> == Hrvatski radio ==<br /> <br /> Stjepan Jakševac bio je niz godina spiker Hrvatskog radija, zatim dramaturg, a i učitelj brojnih spikera. Uređivanje emisija programa za djecu najznačajniji je dio njegova rada na Hrvatskom radiu. Okušao se čak i u glumi i to u &quot;Radium-izvor zraka&quot;, kratkometražnom igrano-dokumentarnom filmu u ulozi P. Curieja 1944.godine.<br /> <br /> Na velikim pločama &quot;Jugotona&quot; dramatizirao je u stihovima najpoznatije dječje bajke (Crvenkapica, Snjeguljica, Pepeljuga, Trnoružica, Ivica i Marica, Mačak u čizmama, Vuk i sedam kozlića i Godišnja doba). Dobio je brojne nagrade i priznanja, te je i prevođen na: slovenski, makedonski, njemački, češki, poljski, talijanski, engleski,švedski, mađarski jezik te esperanto. Uglazbljeno mu je više od 170 dječjih i isti toliki broj tekstova za odrasle. Mnoge njegove pjesme izvođene su na festivalima, snimljene na LP pločama, kasetama i CD-ima (''Na Sleme na Sleme, Kokotiček, Imela majka sineka tri, Kam da se pojde, Pjesma Panonije, Riječko veče'').<br /> <br /> == Književna djela ==<br /> [[Datoteka:Jakševac vesela.jpg|200px|mini|left|]]<br /> [[Datoteka:Jakševac3.jpg|200px|mini|right|]]<br /> [[Datoteka:Jakševac4.jpg|200px|mini|left|]]<br /> [[Datoteka:Jakševac2.jpg|200px|mini|right|]]<br /> <br /> Pjesme (za odrasle). Zagreb 1943.<br /> <br /> Glasam se nespokojem. Zagreb 1956.<br /> <br /> Vesela godina. Zagreb 1969.<br /> <br /> Voli ne voli voli. Zagreb 1972.<br /> <br /> Ljubi ne ljubi ljubi. Ljubljana 1981. (slov. prijevod)<br /> <br /> Novogodišnji vlak. Zagreb 1980.<br /> <br /> Plave ptice. Zagreb 1980.<br /> <br /> Modre ptice. Zagreb 1980. (slov. prijevod)<br /> <br /> Ima jedan razred. Zagreb 1981.<br /> <br /> Zlatna ptica sunca. Zagreb 1986.<br /> <br /> Hrvatski dječji pisci. Pet stoljeća hrvatske književnosti, 181/III. Zagreb 1991.<br /> <br /> Mliječni sumraci. Vinkovci 1994.<br /> <br /> <br /> U antologiji svjetske poezije za djecu '''''I denna vida värld''''' (''Verser fran mänga länder för barn och vuxna)'' izašloj 1993. godine u Stockholmu (Švedska), objavljena je pjesma Stjepana Jakševca '''''Zadaća o pravdi'''''. Pjesmu su na švedski preveli Antun Raguž i Elizabeta Glasnović Raguž.<br /> <br /> == Literatura ==<br /> <br /> *Jakševac,S. Zapisi o djetinjstvu. // Brdovečki zbornik 2007.-2008. / uredio Stjepan Laljak. Zaprešić : Ogranak Matice Hrvatske Zaprešić, 2009. Str. 286-296.<br /> <br /> *Jakševac Stjepan. // Hrvatski biografski leksikon. Zagreb : Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2005.<br /> <br /> *Jakševac Stjepan. // Hrvatska književna enciklopedija,Zagreb : Leksikografski zavod Miroslav Krleža,2010.<br /> <br /> *Laljak,S. Pjesnik Stjepan Jakševac, uz 80-godišnjicu rođenja. // Zaprešički godišnjak 1996: za grad Zaprešić i općine Brdovec, Bistra, Dubravica, Luka, Marija Gorica i Pušća / uredio Stjepan Laljak. Zaprešić : Matica hrvatska Zaprešić, 1997. Str.346-348.<br /> <br /> *Skok,J. Iz hrvatske dječje književnosti, Varaždinske Toplice : Tonimir, 2007. Str. 146-150.</div> Wed, 29 May 2013 09:36:44 GMT Osibmazuranic http://www.wiki-dveri.info/wiki/Razgovor:Stjepan_Jak%C5%A1evac http://www.wiki-dveri.info/wiki/Stjepan_Jak%C5%A1evac <p>Osibmazuranic:&#32;</p> <hr /> <div>'''Stjepan Jakševac''' (Brdovečki Sveti Križ 16. prosinca 1916. - Zagreb 10. svibnja 1994.), pjesnik i pisac za djecu<br /> [[Datoteka:Jaksevac-port..jpg|200px|mini|left|Stjepan Jakševac]]<br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> == Djetinjstvo i školovanje ==<br /> [[Datoteka:Kuca Jaksevac.jpg|200px|mini|left| Rodna kuća Stjepana Jakševaca]]<br /> <br /> [[Datoteka:Jaksevac majka.jpg|200px|mini|right|Stjepan Jakševac s majkom]]<br /> [[Datoteka:Jaksevac mladić.jpg|200px|mini|right|Stjepan Jakševac u rodnom Sv.Križu]]<br /> <br /> <br /> <br /> Stjepan Jakševac bio je pjesnik i dječji pisac. Rodio se u Brdovečkom Svetom Križu (Zaprešić). Ime Stjepan dobio je po djedu i po stricu. Nakon 3. godine života seli se s obitelji u Slavoniju (selo Vrbanja blizu Vinkovaca), radi boljih uvjeta života. U pučku školu krenuo je 1923. i ti školski dani ostali su mu u lijepom sjećanju. Bio je odličan učenik s uzornim vladanjem. U Zagrebu je završio trgovačku školu 1936. godine, a kraće vrijeme studirao je režiju na Akademiji za kazališnu umjetnost.<br /> <br /> == Književni rad ==<br /> <br /> Prvu pjesmu &quot;O životu&quot; napisao je za vrijeme školskih praznika 04. kolovoza 1933. godine u rodnom mjestu. Pjesmu je uvrstio u zbirku koju je nazvao &quot;Prvi glasi&quot; (Sv.Križ, 1933-34). Druga zbirka &quot;Pjesme seoskog sina&quot;, nastala je 1936. godine. Putopis &quot;Hodočasnici ili moje prvo putovanje po Hrvatskom zagorju&quot; napisao je 12. kolovoza 1935. godine. U putopisu opisuje sedmodnevno pješačenje s prijateljem pjesnikom Josipom Tursanom, od rodnog sela preko Bizeljskog. Klanjca, Pregrade i Krapine do Marije Bistrice. <br /> <br /> Od 1954. godine, Jakševac se posvećuje isključivo pisanju za djecu. Osnovnoškolski uzrast između osme i dvanaeste godine je njegova čitalačka publika, s kojima se najviše psihološki i emotivno poistovjećuje. Svojoj publici, Jakševac pjesmama govori o ljepoti prirode, o prednostima, a i zamkama suvremene civilizacije, o istini i pravdi koje imaju višestruko lice i značenje. Najčešći motivi pjesama vazani su uz razred, školu, obitelj i prirodu, te naravno sjećanja vezana uz vlastito djetinjstvo.<br /> <br /> Među prvima unosi kajkavski jezični izričaj u dječje pjesništvo. U njegovoj kajkavskoj poeziji pronalazimo izvorni i autentični zavičajni govor, kajkavsku ikavicu Jakševčeva rodnog mjesta. U svojim najboljim kajkavskim dječjim ostvarenjima otkriva nam seoski, pomalo idilični prikaz jednog djetinjstva i pitome pejzažne slike. <br /> <br /> Pisao je ljubavnu dječju poeziju u kojoj je ljubav prikazao u njezinim mnogobrojnim oblicima. Najznačajnija zbirka ljubavne dječje poezije je ''Zlatna ptica sunca''. Ova ga je zbirka afirmirala kao poznatu pjesničku ličnost.<br /> <br /> Sudjelovao je na pjesničkim recitalima i smotrama ''Zeleni bregi Zeline''(Zelina, 1970. i 1973.), ''Zbor kajkavskih pjesnika'' (Zlatar od 1971. do 1974.) Zastupljen je u antologijskim izborima časopisa ''Kaj'' (1971., 1975. i 1986.), u antologijama ''Lirika hrvatskih sveučilištaraca'' (Zagreb, 1939.), ''Lijet Ikara'' (Zagreb, 1990.), ''Sunčeva livada'' (Zagreb, 1990.), ''Žubor riječi'' (Zagreb, 1992.), ''Antologija hrvatske dječje poezije'' (Zagreb, 1994.), ''Antologija hrvatskog haiku pjesništva'' (Zagreb, 1996.), ''Otvoreni put'' (Zagreb, 1999.), ''Rieči sa zviranjka'' (Zagreb, 1999.), ''Hrvatska uskrsna lirika'' (Zagreb, 2001.) i glazbenim priručnicima ''Zapjevajmo maleni'' (Zagreb, 1991. i 1996.)<br /> <br /> == Hrvatski radio ==<br /> <br /> Stjepan Jakševac bio je niz godina spiker Hrvatskog radija, zatim dramaturg, a i učitelj brojnih spikera. Uređivanje emisija programa za djecu najznačajniji je dio njegova rada na Hrvatskom radiu. Okušao se čak i u glumi i to u &quot;Radium-izvor zraka&quot;, kratkometražnom igrano-dokumentarnom filmu u ulozi P. Curieja 1944.godine.<br /> <br /> Na velikim pločama &quot;Jugotona&quot; dramatizirao je u stihovima najpoznatije dječje bajke (Crvenkapica, Snjeguljica, Pepeljuga, Trnoružica, Ivica i Marica, Mačak u čizmama, Vuk i sedam kozlića i Godišnja doba). Dobio je brojne nagrade i priznanja, te je i prevođen na: slovenski, makedonski, njemački, češki, poljski, talijanski, engleski,švedski, mađarski jezik te esperanto. Uglazbljeno mu je više od 170 dječjih i isti toliki broj tekstova za odrasle. Mnoge njegove pjesme izvođene su na festivalima, snimljene na LP pločama, kasetama i CD-ima (''Na Sleme na Sleme, Kokotiček, Imela majka sineka tri, Kam da se pojde, Pjesma Panonije, Riječko veče'').<br /> <br /> == Književna djela ==<br /> [[Datoteka:Jakševac vesela.jpg|200px|mini|left|]]<br /> [[Datoteka:Jakševac3.jpg|200px|mini|right|]]<br /> [[Datoteka:Jakševac4.jpg|200px|mini|left|]]<br /> [[Datoteka:Jakševac2.jpg|200px|mini|right|]]<br /> <br /> Pjesme (za odrasle). Zagreb 1943.<br /> <br /> Glasam se nespokojem. Zagreb 1956.<br /> <br /> Vesela godina. Zagreb 1969.<br /> <br /> Voli ne voli voli. Zagreb 1972.<br /> <br /> Ljubi ne ljubi ljubi. Ljubljana 1981. (slov. prijevod)<br /> <br /> Novogodišnji vlak. Zagreb 1980.<br /> <br /> Plave ptice. Zagreb 1980.<br /> <br /> Modre ptice. Zagreb 1980. (slov. prijevod)<br /> <br /> Ima jedan razred. Zagreb 1981.<br /> <br /> Zlatna ptica sunca. Zagreb 1986.<br /> <br /> Hrvatski dječji pisci. Pet stoljeća hrvatske književnosti, 181/III. Zagreb 1991.<br /> <br /> Mliječni sumraci. Vinkovci 1994.<br /> <br /> <br /> U antologiji svjetske poezije za djecu '''''I denna vida värld''''' (''Verser fran mänga länder för barn och vuxna)'' izašloj 1993. godine u Stockholmu (Švedska), objavljena je pjesma Stjepana Jakševca '''''Zadaća o pravdi'''''. Pjesmu su na švedski preveli Antun Raguž i Elizabeta Glasnović Raguž.<br /> <br /> == Literatura ==<br /> <br /> *Jakševac,S. Zapisi o djetinjstvu. // Brdovečki zbornik 2007.-2008. / uredio Stjepan Laljak. Zaprešić : Ogranak Matice Hrvatske Zaprešić, 2009. Str. 286-296.<br /> <br /> *Jakševac Stjepan. // Hrvatski biografski leksikon. Zagreb : Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2005.<br /> <br /> *Jakševac Stjepan. // Hrvatska književna enciklopedija,Zagreb : Leksikografski zavod Miroslav Krleža,2010.<br /> <br /> *Laljak,S. Pjesnik Stjepan Jakševac, uz 80-godišnjicu rođenja. // Zaprešički godišnjak 1996: za grad Zaprešić i općine Brdovec, Bistra, Dubravica, Luka, Marija Gorica i Pušća / uredio Stjepan Laljak. Zaprešić : Matica hrvatska Zaprešić, 1997. Str.346-348.<br /> <br /> *Skok,J. Iz hrvatske dječje književnosti, Varaždinske Toplice : Tonimir, 2007. Str. 146-150.</div> Wed, 29 May 2013 09:36:24 GMT Osibmazuranic http://www.wiki-dveri.info/wiki/Razgovor:Stjepan_Jak%C5%A1evac http://www.wiki-dveri.info/wiki/Stjepan_Jak%C5%A1evac <p>Osibmazuranic:&#32;</p> <hr /> <div>'''Stjepan Jakševac''' (Brdovečki Sveti Križ 16. prosinca 1916. - Zagreb 10. svibnja 1994.), pjesnik i pisac za djecu<br /> [[Datoteka:Jaksevac-port..jpg|200px|mini|left|Stjepan Jakševac]]<br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> == Djetinjstvo i školovanje ==<br /> [[Datoteka:Kuca Jaksevac.jpg|200px|mini|left| Rodna kuća Stjepana Jakševaca]]<br /> <br /> [[Datoteka:Jaksevac majka.jpg|200px|mini|right|Stjepan Jakševac s majkom]]<br /> [[Datoteka:Jaksevac mladić.jpg|200px|mini|right|Stjepan Jakševac u rodnom Sv.Križu]]<br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> Stjepan Jakševac bio je pjesnik i dječji pisac. Rodio se u Brdovečkom Svetom Križu (Zaprešić). Ime Stjepan dobio je po djedu i po stricu. Nakon 3. godine života seli se s obitelji u Slavoniju (selo Vrbanja blizu Vinkovaca), radi boljih uvjeta života. U pučku školu krenuo je 1923. i ti školski dani ostali su mu u lijepom sjećanju. Bio je odličan učenik s uzornim vladanjem. U Zagrebu je završio trgovačku školu 1936. godine, a kraće vrijeme studirao je režiju na Akademiji za kazališnu umjetnost.<br /> <br /> == Književni rad ==<br /> <br /> Prvu pjesmu &quot;O životu&quot; napisao je za vrijeme školskih praznika 04. kolovoza 1933. godine u rodnom mjestu. Pjesmu je uvrstio u zbirku koju je nazvao &quot;Prvi glasi&quot; (Sv.Križ, 1933-34). Druga zbirka &quot;Pjesme seoskog sina&quot;, nastala je 1936. godine. Putopis &quot;Hodočasnici ili moje prvo putovanje po Hrvatskom zagorju&quot; napisao je 12. kolovoza 1935. godine. U putopisu opisuje sedmodnevno pješačenje s prijateljem pjesnikom Josipom Tursanom, od rodnog sela preko Bizeljskog. Klanjca, Pregrade i Krapine do Marije Bistrice. <br /> <br /> Od 1954. godine, Jakševac se posvećuje isključivo pisanju za djecu. Osnovnoškolski uzrast između osme i dvanaeste godine je njegova čitalačka publika, s kojima se najviše psihološki i emotivno poistovjećuje. Svojoj publici, Jakševac pjesmama govori o ljepoti prirode, o prednostima, a i zamkama suvremene civilizacije, o istini i pravdi koje imaju višestruko lice i značenje. Najčešći motivi pjesama vazani su uz razred, školu, obitelj i prirodu, te naravno sjećanja vezana uz vlastito djetinjstvo.<br /> <br /> Među prvima unosi kajkavski jezični izričaj u dječje pjesništvo. U njegovoj kajkavskoj poeziji pronalazimo izvorni i autentični zavičajni govor, kajkavsku ikavicu Jakševčeva rodnog mjesta. U svojim najboljim kajkavskim dječjim ostvarenjima otkriva nam seoski, pomalo idilični prikaz jednog djetinjstva i pitome pejzažne slike. <br /> <br /> Pisao je ljubavnu dječju poeziju u kojoj je ljubav prikazao u njezinim mnogobrojnim oblicima. Najznačajnija zbirka ljubavne dječje poezije je ''Zlatna ptica sunca''. Ova ga je zbirka afirmirala kao poznatu pjesničku ličnost.<br /> <br /> Sudjelovao je na pjesničkim recitalima i smotrama ''Zeleni bregi Zeline''(Zelina, 1970. i 1973.), ''Zbor kajkavskih pjesnika'' (Zlatar od 1971. do 1974.) Zastupljen je u antologijskim izborima časopisa ''Kaj'' (1971., 1975. i 1986.), u antologijama ''Lirika hrvatskih sveučilištaraca'' (Zagreb, 1939.), ''Lijet Ikara'' (Zagreb, 1990.), ''Sunčeva livada'' (Zagreb, 1990.), ''Žubor riječi'' (Zagreb, 1992.), ''Antologija hrvatske dječje poezije'' (Zagreb, 1994.), ''Antologija hrvatskog haiku pjesništva'' (Zagreb, 1996.), ''Otvoreni put'' (Zagreb, 1999.), ''Rieči sa zviranjka'' (Zagreb, 1999.), ''Hrvatska uskrsna lirika'' (Zagreb, 2001.) i glazbenim priručnicima ''Zapjevajmo maleni'' (Zagreb, 1991. i 1996.)<br /> <br /> == Hrvatski radio ==<br /> <br /> Stjepan Jakševac bio je niz godina spiker Hrvatskog radija, zatim dramaturg, a i učitelj brojnih spikera. Uređivanje emisija programa za djecu najznačajniji je dio njegova rada na Hrvatskom radiu. Okušao se čak i u glumi i to u &quot;Radium-izvor zraka&quot;, kratkometražnom igrano-dokumentarnom filmu u ulozi P. Curieja 1944.godine.<br /> <br /> Na velikim pločama &quot;Jugotona&quot; dramatizirao je u stihovima najpoznatije dječje bajke (Crvenkapica, Snjeguljica, Pepeljuga, Trnoružica, Ivica i Marica, Mačak u čizmama, Vuk i sedam kozlića i Godišnja doba). Dobio je brojne nagrade i priznanja, te je i prevođen na: slovenski, makedonski, njemački, češki, poljski, talijanski, engleski,švedski, mađarski jezik te esperanto. Uglazbljeno mu je više od 170 dječjih i isti toliki broj tekstova za odrasle. Mnoge njegove pjesme izvođene su na festivalima, snimljene na LP pločama, kasetama i CD-ima (''Na Sleme na Sleme, Kokotiček, Imela majka sineka tri, Kam da se pojde, Pjesma Panonije, Riječko veče'').<br /> <br /> == Književna djela ==<br /> [[Datoteka:Jakševac vesela.jpg|200px|mini|left|]]<br /> [[Datoteka:Jakševac3.jpg|200px|mini|right|]]<br /> [[Datoteka:Jakševac4.jpg|200px|mini|left|]]<br /> [[Datoteka:Jakševac2.jpg|200px|mini|right|]]<br /> <br /> Pjesme (za odrasle). Zagreb 1943.<br /> <br /> Glasam se nespokojem. Zagreb 1956.<br /> <br /> Vesela godina. Zagreb 1969.<br /> <br /> Voli ne voli voli. Zagreb 1972.<br /> <br /> Ljubi ne ljubi ljubi. Ljubljana 1981. (slov. prijevod)<br /> <br /> Novogodišnji vlak. Zagreb 1980.<br /> <br /> Plave ptice. Zagreb 1980.<br /> <br /> Modre ptice. Zagreb 1980. (slov. prijevod)<br /> <br /> Ima jedan razred. Zagreb 1981.<br /> <br /> Zlatna ptica sunca. Zagreb 1986.<br /> <br /> Hrvatski dječji pisci. Pet stoljeća hrvatske književnosti, 181/III. Zagreb 1991.<br /> <br /> Mliječni sumraci. Vinkovci 1994.<br /> <br /> <br /> U antologiji svjetske poezije za djecu '''''I denna vida värld''''' (''Verser fran mänga länder för barn och vuxna)'' izašloj 1993. godine u Stockholmu (Švedska), objavljena je pjesma Stjepana Jakševca '''''Zadaća o pravdi'''''. Pjesmu su na švedski preveli Antun Raguž i Elizabeta Glasnović Raguž.<br /> <br /> == Literatura ==<br /> <br /> *Jakševac,S. Zapisi o djetinjstvu. // Brdovečki zbornik 2007.-2008. / uredio Stjepan Laljak. Zaprešić : Ogranak Matice Hrvatske Zaprešić, 2009. Str. 286-296.<br /> <br /> *Jakševac Stjepan. // Hrvatski biografski leksikon. Zagreb : Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2005.<br /> <br /> *Jakševac Stjepan. // Hrvatska književna enciklopedija,Zagreb : Leksikografski zavod Miroslav Krleža,2010.<br /> <br /> *Laljak,S. Pjesnik Stjepan Jakševac, uz 80-godišnjicu rođenja. // Zaprešički godišnjak 1996: za grad Zaprešić i općine Brdovec, Bistra, Dubravica, Luka, Marija Gorica i Pušća / uredio Stjepan Laljak. Zaprešić : Matica hrvatska Zaprešić, 1997. Str.346-348.<br /> <br /> *Skok,J. Iz hrvatske dječje književnosti, Varaždinske Toplice : Tonimir, 2007. Str. 146-150.</div> Wed, 29 May 2013 09:36:02 GMT Osibmazuranic http://www.wiki-dveri.info/wiki/Razgovor:Stjepan_Jak%C5%A1evac http://www.wiki-dveri.info/wiki/Stjepan_Jak%C5%A1evac <p>Osibmazuranic:&#32;</p> <hr /> <div>'''Stjepan Jakševac''' (Brdovečki Sveti Križ 16. prosinca 1916. - Zagreb 10. svibnja 1994.), pjesnik i pisac za djecu<br /> [[Datoteka:Jaksevac-port..jpg|200px|mini|left|Stjepan Jakševac]]<br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> == Djetinjstvo i školovanje ==<br /> <br /> [[Datoteka:Kuca Jaksevac.jpg|200px|mini|left| Rodna kuća Stjepana Jakševaca]]<br /> <br /> [[Datoteka:Jaksevac majka.jpg|200px|mini|right|Stjepan Jakševac s majkom]]<br /> [[Datoteka:Jaksevac mladić.jpg|200px|mini|right|Stjepan Jakševac u rodnom Sv.Križu]]<br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> Stjepan Jakševac bio je pjesnik i dječji pisac. Rodio se u Brdovečkom Svetom Križu (Zaprešić). Ime Stjepan dobio je po djedu i po stricu. Nakon 3. godine života seli se s obitelji u Slavoniju (selo Vrbanja blizu Vinkovaca), radi boljih uvjeta života. U pučku školu krenuo je 1923. i ti školski dani ostali su mu u lijepom sjećanju. Bio je odličan učenik s uzornim vladanjem. U Zagrebu je završio trgovačku školu 1936. godine, a kraće vrijeme studirao je režiju na Akademiji za kazališnu umjetnost.<br /> <br /> == Književni rad ==<br /> <br /> Prvu pjesmu &quot;O životu&quot; napisao je za vrijeme školskih praznika 04. kolovoza 1933. godine u rodnom mjestu. Pjesmu je uvrstio u zbirku koju je nazvao &quot;Prvi glasi&quot; (Sv.Križ, 1933-34). Druga zbirka &quot;Pjesme seoskog sina&quot;, nastala je 1936. godine. Putopis &quot;Hodočasnici ili moje prvo putovanje po Hrvatskom zagorju&quot; napisao je 12. kolovoza 1935. godine. U putopisu opisuje sedmodnevno pješačenje s prijateljem pjesnikom Josipom Tursanom, od rodnog sela preko Bizeljskog. Klanjca, Pregrade i Krapine do Marije Bistrice. <br /> <br /> Od 1954. godine, Jakševac se posvećuje isključivo pisanju za djecu. Osnovnoškolski uzrast između osme i dvanaeste godine je njegova čitalačka publika, s kojima se najviše psihološki i emotivno poistovjećuje. Svojoj publici, Jakševac pjesmama govori o ljepoti prirode, o prednostima, a i zamkama suvremene civilizacije, o istini i pravdi koje imaju višestruko lice i značenje. Najčešći motivi pjesama vazani su uz razred, školu, obitelj i prirodu, te naravno sjećanja vezana uz vlastito djetinjstvo.<br /> <br /> Među prvima unosi kajkavski jezični izričaj u dječje pjesništvo. U njegovoj kajkavskoj poeziji pronalazimo izvorni i autentični zavičajni govor, kajkavsku ikavicu Jakševčeva rodnog mjesta. U svojim najboljim kajkavskim dječjim ostvarenjima otkriva nam seoski, pomalo idilični prikaz jednog djetinjstva i pitome pejzažne slike. <br /> <br /> Pisao je ljubavnu dječju poeziju u kojoj je ljubav prikazao u njezinim mnogobrojnim oblicima. Najznačajnija zbirka ljubavne dječje poezije je ''Zlatna ptica sunca''. Ova ga je zbirka afirmirala kao poznatu pjesničku ličnost.<br /> <br /> Sudjelovao je na pjesničkim recitalima i smotrama ''Zeleni bregi Zeline''(Zelina, 1970. i 1973.), ''Zbor kajkavskih pjesnika'' (Zlatar od 1971. do 1974.) Zastupljen je u antologijskim izborima časopisa ''Kaj'' (1971., 1975. i 1986.), u antologijama ''Lirika hrvatskih sveučilištaraca'' (Zagreb, 1939.), ''Lijet Ikara'' (Zagreb, 1990.), ''Sunčeva livada'' (Zagreb, 1990.), ''Žubor riječi'' (Zagreb, 1992.), ''Antologija hrvatske dječje poezije'' (Zagreb, 1994.), ''Antologija hrvatskog haiku pjesništva'' (Zagreb, 1996.), ''Otvoreni put'' (Zagreb, 1999.), ''Rieči sa zviranjka'' (Zagreb, 1999.), ''Hrvatska uskrsna lirika'' (Zagreb, 2001.) i glazbenim priručnicima ''Zapjevajmo maleni'' (Zagreb, 1991. i 1996.)<br /> <br /> == Hrvatski radio ==<br /> <br /> Stjepan Jakševac bio je niz godina spiker Hrvatskog radija, zatim dramaturg, a i učitelj brojnih spikera. Uređivanje emisija programa za djecu najznačajniji je dio njegova rada na Hrvatskom radiu. Okušao se čak i u glumi i to u &quot;Radium-izvor zraka&quot;, kratkometražnom igrano-dokumentarnom filmu u ulozi P. Curieja 1944.godine.<br /> <br /> Na velikim pločama &quot;Jugotona&quot; dramatizirao je u stihovima najpoznatije dječje bajke (Crvenkapica, Snjeguljica, Pepeljuga, Trnoružica, Ivica i Marica, Mačak u čizmama, Vuk i sedam kozlića i Godišnja doba). Dobio je brojne nagrade i priznanja, te je i prevođen na: slovenski, makedonski, njemački, češki, poljski, talijanski, engleski,švedski, mađarski jezik te esperanto. Uglazbljeno mu je više od 170 dječjih i isti toliki broj tekstova za odrasle. Mnoge njegove pjesme izvođene su na festivalima, snimljene na LP pločama, kasetama i CD-ima (''Na Sleme na Sleme, Kokotiček, Imela majka sineka tri, Kam da se pojde, Pjesma Panonije, Riječko veče'').<br /> <br /> == Književna djela ==<br /> [[Datoteka:Jakševac vesela.jpg|200px|mini|left|]]<br /> [[Datoteka:Jakševac3.jpg|200px|mini|right|]]<br /> [[Datoteka:Jakševac4.jpg|200px|mini|left|]]<br /> [[Datoteka:Jakševac2.jpg|200px|mini|right|]]<br /> <br /> Pjesme (za odrasle). Zagreb 1943.<br /> <br /> Glasam se nespokojem. Zagreb 1956.<br /> <br /> Vesela godina. Zagreb 1969.<br /> <br /> Voli ne voli voli. Zagreb 1972.<br /> <br /> Ljubi ne ljubi ljubi. Ljubljana 1981. (slov. prijevod)<br /> <br /> Novogodišnji vlak. Zagreb 1980.<br /> <br /> Plave ptice. Zagreb 1980.<br /> <br /> Modre ptice. Zagreb 1980. (slov. prijevod)<br /> <br /> Ima jedan razred. Zagreb 1981.<br /> <br /> Zlatna ptica sunca. Zagreb 1986.<br /> <br /> Hrvatski dječji pisci. Pet stoljeća hrvatske književnosti, 181/III. Zagreb 1991.<br /> <br /> Mliječni sumraci. Vinkovci 1994.<br /> <br /> <br /> U antologiji svjetske poezije za djecu '''''I denna vida värld''''' (''Verser fran mänga länder för barn och vuxna)'' izašloj 1993. godine u Stockholmu (Švedska), objavljena je pjesma Stjepana Jakševca '''''Zadaća o pravdi'''''. Pjesmu su na švedski preveli Antun Raguž i Elizabeta Glasnović Raguž.<br /> <br /> == Literatura ==<br /> <br /> *Jakševac,S. Zapisi o djetinjstvu. // Brdovečki zbornik 2007.-2008. / uredio Stjepan Laljak. Zaprešić : Ogranak Matice Hrvatske Zaprešić, 2009. Str. 286-296.<br /> <br /> *Jakševac Stjepan. // Hrvatski biografski leksikon. Zagreb : Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2005.<br /> <br /> *Jakševac Stjepan. // Hrvatska književna enciklopedija,Zagreb : Leksikografski zavod Miroslav Krleža,2010.<br /> <br /> *Laljak,S. Pjesnik Stjepan Jakševac, uz 80-godišnjicu rođenja. // Zaprešički godišnjak 1996: za grad Zaprešić i općine Brdovec, Bistra, Dubravica, Luka, Marija Gorica i Pušća / uredio Stjepan Laljak. Zaprešić : Matica hrvatska Zaprešić, 1997. Str.346-348.<br /> <br /> *Skok,J. Iz hrvatske dječje književnosti, Varaždinske Toplice : Tonimir, 2007. Str. 146-150.</div> Wed, 29 May 2013 09:35:43 GMT Osibmazuranic http://www.wiki-dveri.info/wiki/Razgovor:Stjepan_Jak%C5%A1evac http://www.wiki-dveri.info/wiki/Stjepan_Jak%C5%A1evac <p>Osibmazuranic:&#32;</p> <hr /> <div>'''Stjepan Jakševac''' (Brdovečki Sveti Križ 16. prosinca 1916. - Zagreb 10. svibnja 1994.), pjesnik i pisac za djecu<br /> [[Datoteka:Jaksevac-port..jpg|200px|mini|left|Stjepan Jakševac]]<br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> == Djetinjstvo i školovanje ==<br /> <br /> [[Datoteka:Kuca Jaksevac.jpg|200px|mini|left| Rodna kuća Stjepana Jakševaca]]<br /> <br /> [[Datoteka:Jaksevac majka.jpg|200px|mini|right|Stjepan Jakševac s majkom]]<br /> [[Datoteka:Jaksevac mladić.jpg|200px|mini|right|Stjepan Jakševac u rodnom Sv.Križu]]<br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> Stjepan Jakševac bio je pjesnik i dječji pisac. Rodio se u Brdovečkom Svetom Križu (Zaprešić). Ime Stjepan dobio je po djedu i po stricu. Nakon 3. godine života seli se s obitelji u Slavoniju (selo Vrbanja blizu Vinkovaca), radi boljih uvjeta života. U pučku školu krenuo je 1923. i ti školski dani ostali su mu u lijepom sjećanju. Bio je odličan učenik s uzornim vladanjem. U Zagrebu je završio trgovačku školu 1936. godine, a kraće vrijeme studirao je režiju na Akademiji za kazališnu umjetnost.<br /> <br /> == Književni rad ==<br /> <br /> Prvu pjesmu &quot;O životu&quot; napisao je za vrijeme školskih praznika 04. kolovoza 1933. godine u rodnom mjestu. Pjesmu je uvrstio u zbirku koju je nazvao &quot;Prvi glasi&quot; (Sv.Križ, 1933-34). Druga zbirka &quot;Pjesme seoskog sina&quot;, nastala je 1936. godine. Putopis &quot;Hodočasnici ili moje prvo putovanje po Hrvatskom zagorju&quot; napisao je 12. kolovoza 1935. godine. U putopisu opisuje sedmodnevno pješačenje s prijateljem pjesnikom Josipom Tursanom, od rodnog sela preko Bizeljskog. Klanjca, Pregrade i Krapine do Marije Bistrice. <br /> <br /> Od 1954. godine, Jakševac se posvećuje isključivo pisanju za djecu. Osnovnoškolski uzrast između osme i dvanaeste godine je njegova čitalačka publika, s kojima se najviše psihološki i emotivno poistovjećuje. Svojoj publici, Jakševac pjesmama govori o ljepoti prirode, o prednostima, a i zamkama suvremene civilizacije, o istini i pravdi koje imaju višestruko lice i značenje. Najčešći motivi pjesama vazani su uz razred, školu, obitelj i prirodu, te naravno sjećanja vezana uz vlastito djetinjstvo.<br /> <br /> Među prvima unosi kajkavski jezični izričaj u dječje pjesništvo. U njegovoj kajkavskoj poeziji pronalazimo izvorni i autentični zavičajni govor, kajkavsku ikavicu Jakševčeva rodnog mjesta. U svojim najboljim kajkavskim dječjim ostvarenjima otkriva nam seoski, pomalo idilični prikaz jednog djetinjstva i pitome pejzažne slike. <br /> <br /> Pisao je ljubavnu dječju poeziju u kojoj je ljubav prikazao u njezinim mnogobrojnim oblicima. Najznačajnija zbirka ljubavne dječje poezije je ''Zlatna ptica sunca''. Ova ga je zbirka afirmirala kao poznatu pjesničku ličnost.<br /> <br /> Sudjelovao je na pjesničkim recitalima i smotrama ''Zeleni bregi Zeline''(Zelina, 1970. i 1973.), ''Zbor kajkavskih pjesnika'' (Zlatar od 1971. do 1974.) Zastupljen je u antologijskim izborima časopisa ''Kaj'' (1971., 1975. i 1986.), u antologijama ''Lirika hrvatskih sveučilištaraca'' (Zagreb, 1939.), ''Lijet Ikara'' (Zagreb, 1990.), ''Sunčeva livada'' (Zagreb, 1990.), ''Žubor riječi'' (Zagreb, 1992.), ''Antologija hrvatske dječje poezije'' (Zagreb, 1994.), ''Antologija hrvatskog haiku pjesništva'' (Zagreb, 1996.), ''Otvoreni put'' (Zagreb, 1999.), ''Rieči sa zviranjka'' (Zagreb, 1999.), ''Hrvatska uskrsna lirika'' (Zagreb, 2001.) i glazbenim priručnicima ''Zapjevajmo maleni'' (Zagreb, 1991. i 1996.)<br /> <br /> == Hrvatski radio ==<br /> <br /> Stjepan Jakševac bio je niz godina spiker Hrvatskog radija, zatim dramaturg, a i učitelj brojnih spikera. Uređivanje emisija programa za djecu najznačajniji je dio njegova rada na Hrvatskom radiu. Okušao se čak i u glumi i to u &quot;Radium-izvor zraka&quot;, kratkometražnom igrano-dokumentarnom filmu u ulozi P. Curieja 1944.godine.<br /> <br /> Na velikim pločama &quot;Jugotona&quot; dramatizirao je u stihovima najpoznatije dječje bajke (Crvenkapica, Snjeguljica, Pepeljuga, Trnoružica, Ivica i Marica, Mačak u čizmama, Vuk i sedam kozlića i Godišnja doba). Dobio je brojne nagrade i priznanja, te je i prevođen na: slovenski, makedonski, njemački, češki, poljski, talijanski, engleski,švedski, mađarski jezik te esperanto. Uglazbljeno mu je više od 170 dječjih i isti toliki broj tekstova za odrasle. Mnoge njegove pjesme izvođene su na festivalima, snimljene na LP pločama, kasetama i CD-ima (''Na Sleme na Sleme, Kokotiček, Imela majka sineka tri, Kam da se pojde, Pjesma Panonije, Riječko veče'').<br /> <br /> == Književna djela ==<br /> [[Datoteka:Jakševac vesela.jpg|200px|mini|left|]]<br /> [[Datoteka:Jakševac3.jpg|200px|mini|right|]]<br /> [[Datoteka:Jakševac4.jpg|200px|mini|left|]]<br /> [[Datoteka:Jakševac2.jpg|200px|mini|right|]]<br /> <br /> Pjesme (za odrasle). Zagreb 1943.<br /> <br /> Glasam se nespokojem. Zagreb 1956.<br /> <br /> Vesela godina. Zagreb 1969.<br /> <br /> Voli ne voli voli. Zagreb 1972.<br /> <br /> Ljubi ne ljubi ljubi. Ljubljana 1981. (slov. prijevod)<br /> <br /> Novogodišnji vlak. Zagreb 1980.<br /> <br /> Plave ptice. Zagreb 1980.<br /> <br /> Modre ptice. Zagreb 1980. (slov. prijevod)<br /> <br /> Ima jedan razred. Zagreb 1981.<br /> <br /> Zlatna ptica sunca. Zagreb 1986.<br /> <br /> Hrvatski dječji pisci. Pet stoljeća hrvatske književnosti, 181/III. Zagreb 1991.<br /> <br /> Mliječni sumraci. Vinkovci 1994.<br /> <br /> <br /> U antologiji svjetske poezije za djecu '''''I denna vida värld''''' (''Verser fran mänga länder för barn och vuxna)'' izašloj 1993. godine u Stockholmu (Švedska), objavljena je pjesma Stjepana Jakševca '''''Zadaća o pravdi'''''. Pjesmu su na švedski preveli Antun Raguž i Elizabeta Glasnović Raguž.<br /> <br /> == Literatura ==<br /> <br /> *Jakševac,S. Zapisi o djetinjstvu. // Brdovečki zbornik 2007.-2008. / uredio Stjepan Laljak. Zaprešić : Ogranak Matice Hrvatske Zaprešić, 2009. Str. 286-296.<br /> <br /> *Jakševac Stjepan. // Hrvatski biografski leksikon. Zagreb : Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2005.<br /> <br /> *Jakševac Stjepan. // Hrvatska književna enciklopedija,Zagreb : Leksikografski zavod Miroslav Krleža,2010.<br /> <br /> *Laljak,S. Pjesnik Stjepan Jakševac, uz 80-godišnjicu rođenja. // Zaprešički godišnjak 1996: za grad Zaprešić i općine Brdovec, Bistra, Dubravica, Luka, Marija Gorica i Pušća / uredio Stjepan Laljak. Zaprešić : Matica hrvatska Zaprešić, 1997. Str.346-348.<br /> <br /> *Skok,J. Iz hrvatske dječje književnosti, Varaždinske Toplice : Tonimir, 2007. Str. 146-150.</div> Wed, 29 May 2013 09:35:16 GMT Osibmazuranic http://www.wiki-dveri.info/wiki/Razgovor:Stjepan_Jak%C5%A1evac http://www.wiki-dveri.info/wiki/Stjepan_Jak%C5%A1evac <p>Osibmazuranic:&#32;</p> <hr /> <div>'''Stjepan Jakševac''' (Brdovečki Sveti Križ 16. prosinca 1916. - Zagreb 10. svibnja 1994.), pjesnik i pisac za djecu<br /> [[Datoteka:Jaksevac-port..jpg|200px|mini|left|Stjepan Jakševac]]<br /> <br /> == Djetinjstvo i školovanje ==<br /> <br /> [[Datoteka:Kuca Jaksevac.jpg|200px|mini|left| Rodna kuća Stjepana Jakševaca]]<br /> <br /> [[Datoteka:Jaksevac majka.jpg|200px|mini|right|Stjepan Jakševac s majkom]]<br /> [[Datoteka:Jaksevac mladić.jpg|200px|mini|right|Stjepan Jakševac u rodnom Sv.Križu]]<br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> Stjepan Jakševac bio je pjesnik i dječji pisac. Rodio se u Brdovečkom Svetom Križu (Zaprešić). Ime Stjepan dobio je po djedu i po stricu. Nakon 3. godine života seli se s obitelji u Slavoniju (selo Vrbanja blizu Vinkovaca), radi boljih uvjeta života. U pučku školu krenuo je 1923. i ti školski dani ostali su mu u lijepom sjećanju. Bio je odličan učenik s uzornim vladanjem. U Zagrebu je završio trgovačku školu 1936. godine, a kraće vrijeme studirao je režiju na Akademiji za kazališnu umjetnost.<br /> <br /> == Književni rad ==<br /> <br /> Prvu pjesmu &quot;O životu&quot; napisao je za vrijeme školskih praznika 04. kolovoza 1933. godine u rodnom mjestu. Pjesmu je uvrstio u zbirku koju je nazvao &quot;Prvi glasi&quot; (Sv.Križ, 1933-34). Druga zbirka &quot;Pjesme seoskog sina&quot;, nastala je 1936. godine. Putopis &quot;Hodočasnici ili moje prvo putovanje po Hrvatskom zagorju&quot; napisao je 12. kolovoza 1935. godine. U putopisu opisuje sedmodnevno pješačenje s prijateljem pjesnikom Josipom Tursanom, od rodnog sela preko Bizeljskog. Klanjca, Pregrade i Krapine do Marije Bistrice. <br /> <br /> Od 1954. godine, Jakševac se posvećuje isključivo pisanju za djecu. Osnovnoškolski uzrast između osme i dvanaeste godine je njegova čitalačka publika, s kojima se najviše psihološki i emotivno poistovjećuje. Svojoj publici, Jakševac pjesmama govori o ljepoti prirode, o prednostima, a i zamkama suvremene civilizacije, o istini i pravdi koje imaju višestruko lice i značenje. Najčešći motivi pjesama vazani su uz razred, školu, obitelj i prirodu, te naravno sjećanja vezana uz vlastito djetinjstvo.<br /> <br /> Među prvima unosi kajkavski jezični izričaj u dječje pjesništvo. U njegovoj kajkavskoj poeziji pronalazimo izvorni i autentični zavičajni govor, kajkavsku ikavicu Jakševčeva rodnog mjesta. U svojim najboljim kajkavskim dječjim ostvarenjima otkriva nam seoski, pomalo idilični prikaz jednog djetinjstva i pitome pejzažne slike. <br /> <br /> Pisao je ljubavnu dječju poeziju u kojoj je ljubav prikazao u njezinim mnogobrojnim oblicima. Najznačajnija zbirka ljubavne dječje poezije je ''Zlatna ptica sunca''. Ova ga je zbirka afirmirala kao poznatu pjesničku ličnost.<br /> <br /> Sudjelovao je na pjesničkim recitalima i smotrama ''Zeleni bregi Zeline''(Zelina, 1970. i 1973.), ''Zbor kajkavskih pjesnika'' (Zlatar od 1971. do 1974.) Zastupljen je u antologijskim izborima časopisa ''Kaj'' (1971., 1975. i 1986.), u antologijama ''Lirika hrvatskih sveučilištaraca'' (Zagreb, 1939.), ''Lijet Ikara'' (Zagreb, 1990.), ''Sunčeva livada'' (Zagreb, 1990.), ''Žubor riječi'' (Zagreb, 1992.), ''Antologija hrvatske dječje poezije'' (Zagreb, 1994.), ''Antologija hrvatskog haiku pjesništva'' (Zagreb, 1996.), ''Otvoreni put'' (Zagreb, 1999.), ''Rieči sa zviranjka'' (Zagreb, 1999.), ''Hrvatska uskrsna lirika'' (Zagreb, 2001.) i glazbenim priručnicima ''Zapjevajmo maleni'' (Zagreb, 1991. i 1996.)<br /> <br /> == Hrvatski radio ==<br /> <br /> Stjepan Jakševac bio je niz godina spiker Hrvatskog radija, zatim dramaturg, a i učitelj brojnih spikera. Uređivanje emisija programa za djecu najznačajniji je dio njegova rada na Hrvatskom radiu. Okušao se čak i u glumi i to u &quot;Radium-izvor zraka&quot;, kratkometražnom igrano-dokumentarnom filmu u ulozi P. Curieja 1944.godine.<br /> <br /> Na velikim pločama &quot;Jugotona&quot; dramatizirao je u stihovima najpoznatije dječje bajke (Crvenkapica, Snjeguljica, Pepeljuga, Trnoružica, Ivica i Marica, Mačak u čizmama, Vuk i sedam kozlića i Godišnja doba). Dobio je brojne nagrade i priznanja, te je i prevođen na: slovenski, makedonski, njemački, češki, poljski, talijanski, engleski,švedski, mađarski jezik te esperanto. Uglazbljeno mu je više od 170 dječjih i isti toliki broj tekstova za odrasle. Mnoge njegove pjesme izvođene su na festivalima, snimljene na LP pločama, kasetama i CD-ima (''Na Sleme na Sleme, Kokotiček, Imela majka sineka tri, Kam da se pojde, Pjesma Panonije, Riječko veče'').<br /> <br /> == Književna djela ==<br /> [[Datoteka:Jakševac vesela.jpg|200px|mini|left|]]<br /> [[Datoteka:Jakševac3.jpg|200px|mini|right|]]<br /> [[Datoteka:Jakševac4.jpg|200px|mini|left|]]<br /> [[Datoteka:Jakševac2.jpg|200px|mini|right|]]<br /> <br /> Pjesme (za odrasle). Zagreb 1943.<br /> <br /> Glasam se nespokojem. Zagreb 1956.<br /> <br /> Vesela godina. Zagreb 1969.<br /> <br /> Voli ne voli voli. Zagreb 1972.<br /> <br /> Ljubi ne ljubi ljubi. Ljubljana 1981. (slov. prijevod)<br /> <br /> Novogodišnji vlak. Zagreb 1980.<br /> <br /> Plave ptice. Zagreb 1980.<br /> <br /> Modre ptice. Zagreb 1980. (slov. prijevod)<br /> <br /> Ima jedan razred. Zagreb 1981.<br /> <br /> Zlatna ptica sunca. Zagreb 1986.<br /> <br /> Hrvatski dječji pisci. Pet stoljeća hrvatske književnosti, 181/III. Zagreb 1991.<br /> <br /> Mliječni sumraci. Vinkovci 1994.<br /> <br /> <br /> U antologiji svjetske poezije za djecu '''''I denna vida värld''''' (''Verser fran mänga länder för barn och vuxna)'' izašloj 1993. godine u Stockholmu (Švedska), objavljena je pjesma Stjepana Jakševca '''''Zadaća o pravdi'''''. Pjesmu su na švedski preveli Antun Raguž i Elizabeta Glasnović Raguž.<br /> <br /> == Literatura ==<br /> <br /> *Jakševac,S. Zapisi o djetinjstvu. // Brdovečki zbornik 2007.-2008. / uredio Stjepan Laljak. Zaprešić : Ogranak Matice Hrvatske Zaprešić, 2009. Str. 286-296.<br /> <br /> *Jakševac Stjepan. // Hrvatski biografski leksikon. Zagreb : Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2005.<br /> <br /> *Jakševac Stjepan. // Hrvatska književna enciklopedija,Zagreb : Leksikografski zavod Miroslav Krleža,2010.<br /> <br /> *Laljak,S. Pjesnik Stjepan Jakševac, uz 80-godišnjicu rođenja. // Zaprešički godišnjak 1996: za grad Zaprešić i općine Brdovec, Bistra, Dubravica, Luka, Marija Gorica i Pušća / uredio Stjepan Laljak. Zaprešić : Matica hrvatska Zaprešić, 1997. Str.346-348.<br /> <br /> *Skok,J. Iz hrvatske dječje književnosti, Varaždinske Toplice : Tonimir, 2007. Str. 146-150.</div> Wed, 29 May 2013 09:34:48 GMT Osibmazuranic http://www.wiki-dveri.info/wiki/Razgovor:Stjepan_Jak%C5%A1evac http://www.wiki-dveri.info/wiki/Stjepan_Jak%C5%A1evac <p>Osibmazuranic:&#32;</p> <hr /> <div>'''Stjepan Jakševac''' (Brdovečki Sveti Križ 16. prosinca 1916. - Zagreb 10. svibnja 1994.), pjesnik i pisac za djecu<br /> [[Datoteka:Jaksevac-port..jpg|200px|mini|left|Stjepan Jakševac]]<br /> <br /> <br /> <br /> == Djetinjstvo i školovanje ==<br /> <br /> [[Datoteka:Kuca Jaksevac.jpg|200px|mini|left| Rodna kuća Stjepana Jakševaca]]<br /> <br /> [[Datoteka:Jaksevac majka.jpg|200px|mini|right|Stjepan Jakševac s majkom]]<br /> [[Datoteka:Jaksevac mladić.jpg|200px|mini|right|Stjepan Jakševac u rodnom Sv.Križu]]<br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> Stjepan Jakševac bio je pjesnik i dječji pisac. Rodio se u Brdovečkom Svetom Križu (Zaprešić). Ime Stjepan dobio je po djedu i po stricu. Nakon 3. godine života seli se s obitelji u Slavoniju (selo Vrbanja blizu Vinkovaca), radi boljih uvjeta života. U pučku školu krenuo je 1923. i ti školski dani ostali su mu u lijepom sjećanju. Bio je odličan učenik s uzornim vladanjem. U Zagrebu je završio trgovačku školu 1936. godine, a kraće vrijeme studirao je režiju na Akademiji za kazališnu umjetnost.<br /> <br /> == Književni rad ==<br /> <br /> Prvu pjesmu &quot;O životu&quot; napisao je za vrijeme školskih praznika 04. kolovoza 1933. godine u rodnom mjestu. Pjesmu je uvrstio u zbirku koju je nazvao &quot;Prvi glasi&quot; (Sv.Križ, 1933-34). Druga zbirka &quot;Pjesme seoskog sina&quot;, nastala je 1936. godine. Putopis &quot;Hodočasnici ili moje prvo putovanje po Hrvatskom zagorju&quot; napisao je 12. kolovoza 1935. godine. U putopisu opisuje sedmodnevno pješačenje s prijateljem pjesnikom Josipom Tursanom, od rodnog sela preko Bizeljskog. Klanjca, Pregrade i Krapine do Marije Bistrice. <br /> <br /> Od 1954. godine, Jakševac se posvećuje isključivo pisanju za djecu. Osnovnoškolski uzrast između osme i dvanaeste godine je njegova čitalačka publika, s kojima se najviše psihološki i emotivno poistovjećuje. Svojoj publici, Jakševac pjesmama govori o ljepoti prirode, o prednostima, a i zamkama suvremene civilizacije, o istini i pravdi koje imaju višestruko lice i značenje. Najčešći motivi pjesama vazani su uz razred, školu, obitelj i prirodu, te naravno sjećanja vezana uz vlastito djetinjstvo.<br /> <br /> Među prvima unosi kajkavski jezični izričaj u dječje pjesništvo. U njegovoj kajkavskoj poeziji pronalazimo izvorni i autentični zavičajni govor, kajkavsku ikavicu Jakševčeva rodnog mjesta. U svojim najboljim kajkavskim dječjim ostvarenjima otkriva nam seoski, pomalo idilični prikaz jednog djetinjstva i pitome pejzažne slike. <br /> <br /> Pisao je ljubavnu dječju poeziju u kojoj je ljubav prikazao u njezinim mnogobrojnim oblicima. Najznačajnija zbirka ljubavne dječje poezije je ''Zlatna ptica sunca''. Ova ga je zbirka afirmirala kao poznatu pjesničku ličnost.<br /> <br /> Sudjelovao je na pjesničkim recitalima i smotrama ''Zeleni bregi Zeline''(Zelina, 1970. i 1973.), ''Zbor kajkavskih pjesnika'' (Zlatar od 1971. do 1974.) Zastupljen je u antologijskim izborima časopisa ''Kaj'' (1971., 1975. i 1986.), u antologijama ''Lirika hrvatskih sveučilištaraca'' (Zagreb, 1939.), ''Lijet Ikara'' (Zagreb, 1990.), ''Sunčeva livada'' (Zagreb, 1990.), ''Žubor riječi'' (Zagreb, 1992.), ''Antologija hrvatske dječje poezije'' (Zagreb, 1994.), ''Antologija hrvatskog haiku pjesništva'' (Zagreb, 1996.), ''Otvoreni put'' (Zagreb, 1999.), ''Rieči sa zviranjka'' (Zagreb, 1999.), ''Hrvatska uskrsna lirika'' (Zagreb, 2001.) i glazbenim priručnicima ''Zapjevajmo maleni'' (Zagreb, 1991. i 1996.)<br /> <br /> == Hrvatski radio ==<br /> <br /> Stjepan Jakševac bio je niz godina spiker Hrvatskog radija, zatim dramaturg, a i učitelj brojnih spikera. Uređivanje emisija programa za djecu najznačajniji je dio njegova rada na Hrvatskom radiu. Okušao se čak i u glumi i to u &quot;Radium-izvor zraka&quot;, kratkometražnom igrano-dokumentarnom filmu u ulozi P. Curieja 1944.godine.<br /> <br /> Na velikim pločama &quot;Jugotona&quot; dramatizirao je u stihovima najpoznatije dječje bajke (Crvenkapica, Snjeguljica, Pepeljuga, Trnoružica, Ivica i Marica, Mačak u čizmama, Vuk i sedam kozlića i Godišnja doba). Dobio je brojne nagrade i priznanja, te je i prevođen na: slovenski, makedonski, njemački, češki, poljski, talijanski, engleski,švedski, mađarski jezik te esperanto. Uglazbljeno mu je više od 170 dječjih i isti toliki broj tekstova za odrasle. Mnoge njegove pjesme izvođene su na festivalima, snimljene na LP pločama, kasetama i CD-ima (''Na Sleme na Sleme, Kokotiček, Imela majka sineka tri, Kam da se pojde, Pjesma Panonije, Riječko veče'').<br /> <br /> == Književna djela ==<br /> [[Datoteka:Jakševac vesela.jpg|200px|mini|left|]]<br /> [[Datoteka:Jakševac3.jpg|200px|mini|right|]]<br /> [[Datoteka:Jakševac4.jpg|200px|mini|left|]]<br /> [[Datoteka:Jakševac2.jpg|200px|mini|right|]]<br /> <br /> Pjesme (za odrasle). Zagreb 1943.<br /> <br /> Glasam se nespokojem. Zagreb 1956.<br /> <br /> Vesela godina. Zagreb 1969.<br /> <br /> Voli ne voli voli. Zagreb 1972.<br /> <br /> Ljubi ne ljubi ljubi. Ljubljana 1981. (slov. prijevod)<br /> <br /> Novogodišnji vlak. Zagreb 1980.<br /> <br /> Plave ptice. Zagreb 1980.<br /> <br /> Modre ptice. Zagreb 1980. (slov. prijevod)<br /> <br /> Ima jedan razred. Zagreb 1981.<br /> <br /> Zlatna ptica sunca. Zagreb 1986.<br /> <br /> Hrvatski dječji pisci. Pet stoljeća hrvatske književnosti, 181/III. Zagreb 1991.<br /> <br /> Mliječni sumraci. Vinkovci 1994.<br /> <br /> <br /> U antologiji svjetske poezije za djecu '''''I denna vida värld''''' (''Verser fran mänga länder för barn och vuxna)'' izašloj 1993. godine u Stockholmu (Švedska), objavljena je pjesma Stjepana Jakševca '''''Zadaća o pravdi'''''. Pjesmu su na švedski preveli Antun Raguž i Elizabeta Glasnović Raguž.<br /> <br /> == Literatura ==<br /> <br /> *Jakševac,S. Zapisi o djetinjstvu. // Brdovečki zbornik 2007.-2008. / uredio Stjepan Laljak. Zaprešić : Ogranak Matice Hrvatske Zaprešić, 2009. Str. 286-296.<br /> <br /> *Jakševac Stjepan. // Hrvatski biografski leksikon. Zagreb : Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2005.<br /> <br /> *Jakševac Stjepan. // Hrvatska književna enciklopedija,Zagreb : Leksikografski zavod Miroslav Krleža,2010.<br /> <br /> *Laljak,S. Pjesnik Stjepan Jakševac, uz 80-godišnjicu rođenja. // Zaprešički godišnjak 1996: za grad Zaprešić i općine Brdovec, Bistra, Dubravica, Luka, Marija Gorica i Pušća / uredio Stjepan Laljak. Zaprešić : Matica hrvatska Zaprešić, 1997. Str.346-348.<br /> <br /> *Skok,J. Iz hrvatske dječje književnosti, Varaždinske Toplice : Tonimir, 2007. Str. 146-150.</div> Wed, 29 May 2013 09:34:24 GMT Osibmazuranic http://www.wiki-dveri.info/wiki/Razgovor:Stjepan_Jak%C5%A1evac http://www.wiki-dveri.info/wiki/Datoteka:Jaksevac_mladi%C4%87.jpg <p>Osibmazuranic:&#32;</p> <hr /> <div></div> Wed, 29 May 2013 09:33:25 GMT Osibmazuranic http://www.wiki-dveri.info/wiki/Razgovor_o_datoteci:Jaksevac_mladi%C4%87.jpg http://www.wiki-dveri.info/wiki/Stjepan_Jak%C5%A1evac <p>Osibmazuranic:&#32;</p> <hr /> <div>'''Stjepan Jakševac''' (Brdovečki Sveti Križ 16. prosinca 1916. - Zagreb 10. svibnja 1994.), pjesnik i pisac za djecu<br /> [[Datoteka:Jaksevac-port..jpg|200px|mini|left|Stjepan Jakševac]]<br /> <br /> <br /> <br /> == Djetinjstvo i školovanje ==<br /> <br /> [[Datoteka:Kuca Jaksevac.jpg|200px|mini|left| Rodna kuća Stjepana Jakševaca]]<br /> <br /> [[Datoteka:Jaksevac majka.jpg|200px|mini|right|Stjepan Jakševac s majkom]]<br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> Stjepan Jakševac bio je pjesnik i dječji pisac. Rodio se u Brdovečkom Svetom Križu (Zaprešić). Ime Stjepan dobio je po djedu i po stricu. Nakon 3. godine života seli se s obitelji u Slavoniju (selo Vrbanja blizu Vinkovaca), radi boljih uvjeta života. U pučku školu krenuo je 1923. i ti školski dani ostali su mu u lijepom sjećanju. Bio je odličan učenik s uzornim vladanjem. U Zagrebu je završio trgovačku školu 1936. godine, a kraće vrijeme studirao je režiju na Akademiji za kazališnu umjetnost.<br /> <br /> == Književni rad ==<br /> <br /> Prvu pjesmu &quot;O životu&quot; napisao je za vrijeme školskih praznika 04. kolovoza 1933. godine u rodnom mjestu. Pjesmu je uvrstio u zbirku koju je nazvao &quot;Prvi glasi&quot; (Sv.Križ, 1933-34). Druga zbirka &quot;Pjesme seoskog sina&quot;, nastala je 1936. godine. Putopis &quot;Hodočasnici ili moje prvo putovanje po Hrvatskom zagorju&quot; napisao je 12. kolovoza 1935. godine. U putopisu opisuje sedmodnevno pješačenje s prijateljem pjesnikom Josipom Tursanom, od rodnog sela preko Bizeljskog. Klanjca, Pregrade i Krapine do Marije Bistrice. <br /> <br /> Od 1954. godine, Jakševac se posvećuje isključivo pisanju za djecu. Osnovnoškolski uzrast između osme i dvanaeste godine je njegova čitalačka publika, s kojima se najviše psihološki i emotivno poistovjećuje. Svojoj publici, Jakševac pjesmama govori o ljepoti prirode, o prednostima, a i zamkama suvremene civilizacije, o istini i pravdi koje imaju višestruko lice i značenje. Najčešći motivi pjesama vazani su uz razred, školu, obitelj i prirodu, te naravno sjećanja vezana uz vlastito djetinjstvo.<br /> <br /> Među prvima unosi kajkavski jezični izričaj u dječje pjesništvo. U njegovoj kajkavskoj poeziji pronalazimo izvorni i autentični zavičajni govor, kajkavsku ikavicu Jakševčeva rodnog mjesta. U svojim najboljim kajkavskim dječjim ostvarenjima otkriva nam seoski, pomalo idilični prikaz jednog djetinjstva i pitome pejzažne slike. <br /> <br /> Pisao je ljubavnu dječju poeziju u kojoj je ljubav prikazao u njezinim mnogobrojnim oblicima. Najznačajnija zbirka ljubavne dječje poezije je ''Zlatna ptica sunca''. Ova ga je zbirka afirmirala kao poznatu pjesničku ličnost.<br /> <br /> Sudjelovao je na pjesničkim recitalima i smotrama ''Zeleni bregi Zeline''(Zelina, 1970. i 1973.), ''Zbor kajkavskih pjesnika'' (Zlatar od 1971. do 1974.) Zastupljen je u antologijskim izborima časopisa ''Kaj'' (1971., 1975. i 1986.), u antologijama ''Lirika hrvatskih sveučilištaraca'' (Zagreb, 1939.), ''Lijet Ikara'' (Zagreb, 1990.), ''Sunčeva livada'' (Zagreb, 1990.), ''Žubor riječi'' (Zagreb, 1992.), ''Antologija hrvatske dječje poezije'' (Zagreb, 1994.), ''Antologija hrvatskog haiku pjesništva'' (Zagreb, 1996.), ''Otvoreni put'' (Zagreb, 1999.), ''Rieči sa zviranjka'' (Zagreb, 1999.), ''Hrvatska uskrsna lirika'' (Zagreb, 2001.) i glazbenim priručnicima ''Zapjevajmo maleni'' (Zagreb, 1991. i 1996.)<br /> <br /> == Hrvatski radio ==<br /> <br /> Stjepan Jakševac bio je niz godina spiker Hrvatskog radija, zatim dramaturg, a i učitelj brojnih spikera. Uređivanje emisija programa za djecu najznačajniji je dio njegova rada na Hrvatskom radiu. Okušao se čak i u glumi i to u &quot;Radium-izvor zraka&quot;, kratkometražnom igrano-dokumentarnom filmu u ulozi P. Curieja 1944.godine.<br /> <br /> Na velikim pločama &quot;Jugotona&quot; dramatizirao je u stihovima najpoznatije dječje bajke (Crvenkapica, Snjeguljica, Pepeljuga, Trnoružica, Ivica i Marica, Mačak u čizmama, Vuk i sedam kozlića i Godišnja doba). Dobio je brojne nagrade i priznanja, te je i prevođen na: slovenski, makedonski, njemački, češki, poljski, talijanski, engleski,švedski, mađarski jezik te esperanto. Uglazbljeno mu je više od 170 dječjih i isti toliki broj tekstova za odrasle. Mnoge njegove pjesme izvođene su na festivalima, snimljene na LP pločama, kasetama i CD-ima (''Na Sleme na Sleme, Kokotiček, Imela majka sineka tri, Kam da se pojde, Pjesma Panonije, Riječko veče'').<br /> <br /> == Književna djela ==<br /> [[Datoteka:Jakševac vesela.jpg|200px|mini|left|]]<br /> [[Datoteka:Jakševac3.jpg|200px|mini|right|]]<br /> [[Datoteka:Jakševac4.jpg|200px|mini|left|]]<br /> [[Datoteka:Jakševac2.jpg|200px|mini|right|]]<br /> <br /> Pjesme (za odrasle). Zagreb 1943.<br /> <br /> Glasam se nespokojem. Zagreb 1956.<br /> <br /> Vesela godina. Zagreb 1969.<br /> <br /> Voli ne voli voli. Zagreb 1972.<br /> <br /> Ljubi ne ljubi ljubi. Ljubljana 1981. (slov. prijevod)<br /> <br /> Novogodišnji vlak. Zagreb 1980.<br /> <br /> Plave ptice. Zagreb 1980.<br /> <br /> Modre ptice. Zagreb 1980. (slov. prijevod)<br /> <br /> Ima jedan razred. Zagreb 1981.<br /> <br /> Zlatna ptica sunca. Zagreb 1986.<br /> <br /> Hrvatski dječji pisci. Pet stoljeća hrvatske književnosti, 181/III. Zagreb 1991.<br /> <br /> Mliječni sumraci. Vinkovci 1994.<br /> <br /> <br /> U antologiji svjetske poezije za djecu '''''I denna vida värld''''' (''Verser fran mänga länder för barn och vuxna)'' izašloj 1993. godine u Stockholmu (Švedska), objavljena je pjesma Stjepana Jakševca '''''Zadaća o pravdi'''''. Pjesmu su na švedski preveli Antun Raguž i Elizabeta Glasnović Raguž.<br /> <br /> == Literatura ==<br /> <br /> *Jakševac,S. Zapisi o djetinjstvu. // Brdovečki zbornik 2007.-2008. / uredio Stjepan Laljak. Zaprešić : Ogranak Matice Hrvatske Zaprešić, 2009. Str. 286-296.<br /> <br /> *Jakševac Stjepan. // Hrvatski biografski leksikon. Zagreb : Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2005.<br /> <br /> *Jakševac Stjepan. // Hrvatska književna enciklopedija,Zagreb : Leksikografski zavod Miroslav Krleža,2010.<br /> <br /> *Laljak,S. Pjesnik Stjepan Jakševac, uz 80-godišnjicu rođenja. // Zaprešički godišnjak 1996: za grad Zaprešić i općine Brdovec, Bistra, Dubravica, Luka, Marija Gorica i Pušća / uredio Stjepan Laljak. Zaprešić : Matica hrvatska Zaprešić, 1997. Str.346-348.<br /> <br /> *Skok,J. Iz hrvatske dječje književnosti, Varaždinske Toplice : Tonimir, 2007. Str. 146-150.</div> Wed, 29 May 2013 09:31:35 GMT Osibmazuranic http://www.wiki-dveri.info/wiki/Razgovor:Stjepan_Jak%C5%A1evac http://www.wiki-dveri.info/wiki/Datoteka:Jaksevac_majka.jpg <p>Osibmazuranic:&#32;</p> <hr /> <div></div> Wed, 29 May 2013 09:30:35 GMT Osibmazuranic http://www.wiki-dveri.info/wiki/Razgovor_o_datoteci:Jaksevac_majka.jpg http://www.wiki-dveri.info/wiki/Stjepan_Jak%C5%A1evac <p>Osibmazuranic:&#32;</p> <hr /> <div>'''Stjepan Jakševac''' (Brdovečki Sveti Križ 16. prosinca 1916. - Zagreb 10. svibnja 1994.), pjesnik i pisac za djecu<br /> [[Datoteka:Jaksevac-port..jpg|200px|mini|left|Stjepan Jakševac]]<br /> <br /> <br /> <br /> == Djetinjstvo i školovanje ==<br /> <br /> [[Datoteka:Kuca Jaksevac.jpg|200px|mini|left| Rodna kuća Stjepana Jakševaca]]<br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> Stjepan Jakševac bio je pjesnik i dječji pisac. Rodio se u Brdovečkom Svetom Križu (Zaprešić). Ime Stjepan dobio je po djedu i po stricu. Nakon 3. godine života seli se s obitelji u Slavoniju (selo Vrbanja blizu Vinkovaca), radi boljih uvjeta života. U pučku školu krenuo je 1923. i ti školski dani ostali su mu u lijepom sjećanju. Bio je odličan učenik s uzornim vladanjem. U Zagrebu je završio trgovačku školu 1936. godine, a kraće vrijeme studirao je režiju na Akademiji za kazališnu umjetnost.<br /> <br /> == Književni rad ==<br /> <br /> Prvu pjesmu &quot;O životu&quot; napisao je za vrijeme školskih praznika 04. kolovoza 1933. godine u rodnom mjestu. Pjesmu je uvrstio u zbirku koju je nazvao &quot;Prvi glasi&quot; (Sv.Križ, 1933-34). Druga zbirka &quot;Pjesme seoskog sina&quot;, nastala je 1936. godine. Putopis &quot;Hodočasnici ili moje prvo putovanje po Hrvatskom zagorju&quot; napisao je 12. kolovoza 1935. godine. U putopisu opisuje sedmodnevno pješačenje s prijateljem pjesnikom Josipom Tursanom, od rodnog sela preko Bizeljskog. Klanjca, Pregrade i Krapine do Marije Bistrice. <br /> <br /> Od 1954. godine, Jakševac se posvećuje isključivo pisanju za djecu. Osnovnoškolski uzrast između osme i dvanaeste godine je njegova čitalačka publika, s kojima se najviše psihološki i emotivno poistovjećuje. Svojoj publici, Jakševac pjesmama govori o ljepoti prirode, o prednostima, a i zamkama suvremene civilizacije, o istini i pravdi koje imaju višestruko lice i značenje. Najčešći motivi pjesama vazani su uz razred, školu, obitelj i prirodu, te naravno sjećanja vezana uz vlastito djetinjstvo.<br /> <br /> Među prvima unosi kajkavski jezični izričaj u dječje pjesništvo. U njegovoj kajkavskoj poeziji pronalazimo izvorni i autentični zavičajni govor, kajkavsku ikavicu Jakševčeva rodnog mjesta. U svojim najboljim kajkavskim dječjim ostvarenjima otkriva nam seoski, pomalo idilični prikaz jednog djetinjstva i pitome pejzažne slike. <br /> <br /> Pisao je ljubavnu dječju poeziju u kojoj je ljubav prikazao u njezinim mnogobrojnim oblicima. Najznačajnija zbirka ljubavne dječje poezije je ''Zlatna ptica sunca''. Ova ga je zbirka afirmirala kao poznatu pjesničku ličnost.<br /> <br /> Sudjelovao je na pjesničkim recitalima i smotrama ''Zeleni bregi Zeline''(Zelina, 1970. i 1973.), ''Zbor kajkavskih pjesnika'' (Zlatar od 1971. do 1974.) Zastupljen je u antologijskim izborima časopisa ''Kaj'' (1971., 1975. i 1986.), u antologijama ''Lirika hrvatskih sveučilištaraca'' (Zagreb, 1939.), ''Lijet Ikara'' (Zagreb, 1990.), ''Sunčeva livada'' (Zagreb, 1990.), ''Žubor riječi'' (Zagreb, 1992.), ''Antologija hrvatske dječje poezije'' (Zagreb, 1994.), ''Antologija hrvatskog haiku pjesništva'' (Zagreb, 1996.), ''Otvoreni put'' (Zagreb, 1999.), ''Rieči sa zviranjka'' (Zagreb, 1999.), ''Hrvatska uskrsna lirika'' (Zagreb, 2001.) i glazbenim priručnicima ''Zapjevajmo maleni'' (Zagreb, 1991. i 1996.)<br /> <br /> == Hrvatski radio ==<br /> <br /> Stjepan Jakševac bio je niz godina spiker Hrvatskog radija, zatim dramaturg, a i učitelj brojnih spikera. Uređivanje emisija programa za djecu najznačajniji je dio njegova rada na Hrvatskom radiu. Okušao se čak i u glumi i to u &quot;Radium-izvor zraka&quot;, kratkometražnom igrano-dokumentarnom filmu u ulozi P. Curieja 1944.godine.<br /> <br /> Na velikim pločama &quot;Jugotona&quot; dramatizirao je u stihovima najpoznatije dječje bajke (Crvenkapica, Snjeguljica, Pepeljuga, Trnoružica, Ivica i Marica, Mačak u čizmama, Vuk i sedam kozlića i Godišnja doba). Dobio je brojne nagrade i priznanja, te je i prevođen na: slovenski, makedonski, njemački, češki, poljski, talijanski, engleski,švedski, mađarski jezik te esperanto. Uglazbljeno mu je više od 170 dječjih i isti toliki broj tekstova za odrasle. Mnoge njegove pjesme izvođene su na festivalima, snimljene na LP pločama, kasetama i CD-ima (''Na Sleme na Sleme, Kokotiček, Imela majka sineka tri, Kam da se pojde, Pjesma Panonije, Riječko veče'').<br /> <br /> == Književna djela ==<br /> [[Datoteka:Jakševac vesela.jpg|200px|mini|left|]]<br /> [[Datoteka:Jakševac3.jpg|200px|mini|right|]]<br /> [[Datoteka:Jakševac4.jpg|200px|mini|left|]]<br /> [[Datoteka:Jakševac2.jpg|200px|mini|right|]]<br /> <br /> Pjesme (za odrasle). Zagreb 1943.<br /> <br /> Glasam se nespokojem. Zagreb 1956.<br /> <br /> Vesela godina. Zagreb 1969.<br /> <br /> Voli ne voli voli. Zagreb 1972.<br /> <br /> Ljubi ne ljubi ljubi. Ljubljana 1981. (slov. prijevod)<br /> <br /> Novogodišnji vlak. Zagreb 1980.<br /> <br /> Plave ptice. Zagreb 1980.<br /> <br /> Modre ptice. Zagreb 1980. (slov. prijevod)<br /> <br /> Ima jedan razred. Zagreb 1981.<br /> <br /> Zlatna ptica sunca. Zagreb 1986.<br /> <br /> Hrvatski dječji pisci. Pet stoljeća hrvatske književnosti, 181/III. Zagreb 1991.<br /> <br /> Mliječni sumraci. Vinkovci 1994.<br /> <br /> <br /> U antologiji svjetske poezije za djecu '''''I denna vida värld''''' (''Verser fran mänga länder för barn och vuxna)'' izašloj 1993. godine u Stockholmu (Švedska), objavljena je pjesma Stjepana Jakševca '''''Zadaća o pravdi'''''. Pjesmu su na švedski preveli Antun Raguž i Elizabeta Glasnović Raguž.<br /> <br /> == Literatura ==<br /> <br /> *Jakševac,S. Zapisi o djetinjstvu. // Brdovečki zbornik 2007.-2008. / uredio Stjepan Laljak. Zaprešić : Ogranak Matice Hrvatske Zaprešić, 2009. Str. 286-296.<br /> <br /> *Jakševac Stjepan. // Hrvatski biografski leksikon. Zagreb : Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2005.<br /> <br /> *Jakševac Stjepan. // Hrvatska književna enciklopedija,Zagreb : Leksikografski zavod Miroslav Krleža,2010.<br /> <br /> *Laljak,S. Pjesnik Stjepan Jakševac, uz 80-godišnjicu rođenja. // Zaprešički godišnjak 1996: za grad Zaprešić i općine Brdovec, Bistra, Dubravica, Luka, Marija Gorica i Pušća / uredio Stjepan Laljak. Zaprešić : Matica hrvatska Zaprešić, 1997. Str.346-348.<br /> <br /> *Skok,J. Iz hrvatske dječje književnosti, Varaždinske Toplice : Tonimir, 2007. Str. 146-150.</div> Wed, 29 May 2013 09:29:36 GMT Osibmazuranic http://www.wiki-dveri.info/wiki/Razgovor:Stjepan_Jak%C5%A1evac http://www.wiki-dveri.info/wiki/Datoteka:Kuca_Jaksevac.jpg <p>Osibmazuranic:&#32;</p> <hr /> <div></div> Wed, 29 May 2013 09:26:46 GMT Osibmazuranic http://www.wiki-dveri.info/wiki/Razgovor_o_datoteci:Kuca_Jaksevac.jpg http://www.wiki-dveri.info/wiki/Stjepan_Jak%C5%A1evac <p>Osibmazuranic:&#32;</p> <hr /> <div>'''Stjepan Jakševac''' (Brdovečki Sveti Križ 16. prosinca 1916. - Zagreb 10. svibnja 1994.), pjesnik i pisac za djecu<br /> [[Datoteka:Jaksevac-port..jpg|200px|mini|left|Stjepan Jakševac]]<br /> <br /> <br /> <br /> == Djetinjstvo i školovanje ==<br /> Stjepan Jakševac bio je pjesnik i dječji pisac. Rodio se u Brdovečkom Svetom Križu (Zaprešić). Ime Stjepan dobio je po djedu i po stricu. Nakon 3. godine života seli se s obitelji u Slavoniju (selo Vrbanja blizu Vinkovaca), radi boljih uvjeta života. U pučku školu krenuo je 1923. i ti školski dani ostali su mu u lijepom sjećanju. Bio je odličan učenik s uzornim vladanjem. U Zagrebu je završio trgovačku školu 1936. godine, a kraće vrijeme studirao je režiju na Akademiji za kazališnu umjetnost.<br /> <br /> == Književni rad ==<br /> <br /> Prvu pjesmu &quot;O životu&quot; napisao je za vrijeme školskih praznika 04. kolovoza 1933. godine u rodnom mjestu. Pjesmu je uvrstio u zbirku koju je nazvao &quot;Prvi glasi&quot; (Sv.Križ, 1933-34). Druga zbirka &quot;Pjesme seoskog sina&quot;, nastala je 1936. godine. Putopis &quot;Hodočasnici ili moje prvo putovanje po Hrvatskom zagorju&quot; napisao je 12. kolovoza 1935. godine. U putopisu opisuje sedmodnevno pješačenje s prijateljem pjesnikom Josipom Tursanom, od rodnog sela preko Bizeljskog. Klanjca, Pregrade i Krapine do Marije Bistrice. <br /> <br /> Od 1954. godine, Jakševac se posvećuje isključivo pisanju za djecu. Osnovnoškolski uzrast između osme i dvanaeste godine je njegova čitalačka publika, s kojima se najviše psihološki i emotivno poistovjećuje. Svojoj publici, Jakševac pjesmama govori o ljepoti prirode, o prednostima, a i zamkama suvremene civilizacije, o istini i pravdi koje imaju višestruko lice i značenje. Najčešći motivi pjesama vazani su uz razred, školu, obitelj i prirodu, te naravno sjećanja vezana uz vlastito djetinjstvo.<br /> <br /> Među prvima unosi kajkavski jezični izričaj u dječje pjesništvo. U njegovoj kajkavskoj poeziji pronalazimo izvorni i autentični zavičajni govor, kajkavsku ikavicu Jakševčeva rodnog mjesta. U svojim najboljim kajkavskim dječjim ostvarenjima otkriva nam seoski, pomalo idilični prikaz jednog djetinjstva i pitome pejzažne slike. <br /> <br /> Pisao je ljubavnu dječju poeziju u kojoj je ljubav prikazao u njezinim mnogobrojnim oblicima. Najznačajnija zbirka ljubavne dječje poezije je ''Zlatna ptica sunca''. Ova ga je zbirka afirmirala kao poznatu pjesničku ličnost.<br /> <br /> Sudjelovao je na pjesničkim recitalima i smotrama ''Zeleni bregi Zeline''(Zelina, 1970. i 1973.), ''Zbor kajkavskih pjesnika'' (Zlatar od 1971. do 1974.) Zastupljen je u antologijskim izborima časopisa ''Kaj'' (1971., 1975. i 1986.), u antologijama ''Lirika hrvatskih sveučilištaraca'' (Zagreb, 1939.), ''Lijet Ikara'' (Zagreb, 1990.), ''Sunčeva livada'' (Zagreb, 1990.), ''Žubor riječi'' (Zagreb, 1992.), ''Antologija hrvatske dječje poezije'' (Zagreb, 1994.), ''Antologija hrvatskog haiku pjesništva'' (Zagreb, 1996.), ''Otvoreni put'' (Zagreb, 1999.), ''Rieči sa zviranjka'' (Zagreb, 1999.), ''Hrvatska uskrsna lirika'' (Zagreb, 2001.) i glazbenim priručnicima ''Zapjevajmo maleni'' (Zagreb, 1991. i 1996.)<br /> <br /> == Hrvatski radio ==<br /> <br /> Stjepan Jakševac bio je niz godina spiker Hrvatskog radija, zatim dramaturg, a i učitelj brojnih spikera. Uređivanje emisija programa za djecu najznačajniji je dio njegova rada na Hrvatskom radiu. Okušao se čak i u glumi i to u &quot;Radium-izvor zraka&quot;, kratkometražnom igrano-dokumentarnom filmu u ulozi P. Curieja 1944.godine.<br /> <br /> Na velikim pločama &quot;Jugotona&quot; dramatizirao je u stihovima najpoznatije dječje bajke (Crvenkapica, Snjeguljica, Pepeljuga, Trnoružica, Ivica i Marica, Mačak u čizmama, Vuk i sedam kozlića i Godišnja doba). Dobio je brojne nagrade i priznanja, te je i prevođen na: slovenski, makedonski, njemački, češki, poljski, talijanski, engleski,švedski, mađarski jezik te esperanto. Uglazbljeno mu je više od 170 dječjih i isti toliki broj tekstova za odrasle. Mnoge njegove pjesme izvođene su na festivalima, snimljene na LP pločama, kasetama i CD-ima (''Na Sleme na Sleme, Kokotiček, Imela majka sineka tri, Kam da se pojde, Pjesma Panonije, Riječko veče'').<br /> <br /> == Književna djela ==<br /> [[Datoteka:Jakševac vesela.jpg|200px|mini|left|]]<br /> [[Datoteka:Jakševac3.jpg|200px|mini|right|]]<br /> [[Datoteka:Jakševac4.jpg|200px|mini|left|]]<br /> [[Datoteka:Jakševac2.jpg|200px|mini|right|]]<br /> <br /> Pjesme (za odrasle). Zagreb 1943.<br /> <br /> Glasam se nespokojem. Zagreb 1956.<br /> <br /> Vesela godina. Zagreb 1969.<br /> <br /> Voli ne voli voli. Zagreb 1972.<br /> <br /> Ljubi ne ljubi ljubi. Ljubljana 1981. (slov. prijevod)<br /> <br /> Novogodišnji vlak. Zagreb 1980.<br /> <br /> Plave ptice. Zagreb 1980.<br /> <br /> Modre ptice. Zagreb 1980. (slov. prijevod)<br /> <br /> Ima jedan razred. Zagreb 1981.<br /> <br /> Zlatna ptica sunca. Zagreb 1986.<br /> <br /> Hrvatski dječji pisci. Pet stoljeća hrvatske književnosti, 181/III. Zagreb 1991.<br /> <br /> Mliječni sumraci. Vinkovci 1994.<br /> <br /> <br /> U antologiji svjetske poezije za djecu '''''I denna vida värld''''' (''Verser fran mänga länder för barn och vuxna)'' izašloj 1993. godine u Stockholmu (Švedska), objavljena je pjesma Stjepana Jakševca '''''Zadaća o pravdi'''''. Pjesmu su na švedski preveli Antun Raguž i Elizabeta Glasnović Raguž.<br /> <br /> == Literatura ==<br /> <br /> *Jakševac,S. Zapisi o djetinjstvu. // Brdovečki zbornik 2007.-2008. / uredio Stjepan Laljak. Zaprešić : Ogranak Matice Hrvatske Zaprešić, 2009. Str. 286-296.<br /> <br /> *Jakševac Stjepan. // Hrvatski biografski leksikon. Zagreb : Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2005.<br /> <br /> *Jakševac Stjepan. // Hrvatska književna enciklopedija,Zagreb : Leksikografski zavod Miroslav Krleža,2010.<br /> <br /> *Laljak,S. Pjesnik Stjepan Jakševac, uz 80-godišnjicu rođenja. // Zaprešički godišnjak 1996: za grad Zaprešić i općine Brdovec, Bistra, Dubravica, Luka, Marija Gorica i Pušća / uredio Stjepan Laljak. Zaprešić : Matica hrvatska Zaprešić, 1997. Str.346-348.<br /> <br /> *Skok,J. Iz hrvatske dječje književnosti, Varaždinske Toplice : Tonimir, 2007. Str. 146-150.</div> Wed, 29 May 2013 09:24:56 GMT Osibmazuranic http://www.wiki-dveri.info/wiki/Razgovor:Stjepan_Jak%C5%A1evac http://www.wiki-dveri.info/wiki/Stjepan_Jak%C5%A1evac <p>Osibmazuranic:&#32;</p> <hr /> <div>'''Stjepan Jakševac''' (Brdovečki Sveti Križ 16. prosinca 1916. - Zagreb 10. svibnja 1994.), pjesnik i pisac za djecu<br /> [[Datoteka:Jaksevasc-port..jpg|200px|mini|left|Stjepan Jakševac]]<br /> <br /> <br /> <br /> == Djetinjstvo i školovanje ==<br /> Stjepan Jakševac bio je pjesnik i dječji pisac. Rodio se u Brdovečkom Svetom Križu (Zaprešić). Ime Stjepan dobio je po djedu i po stricu. Nakon 3. godine života seli se s obitelji u Slavoniju (selo Vrbanja blizu Vinkovaca), radi boljih uvjeta života. U pučku školu krenuo je 1923. i ti školski dani ostali su mu u lijepom sjećanju. Bio je odličan učenik s uzornim vladanjem. U Zagrebu je završio trgovačku školu 1936. godine, a kraće vrijeme studirao je režiju na Akademiji za kazališnu umjetnost.<br /> <br /> == Književni rad ==<br /> <br /> Prvu pjesmu &quot;O životu&quot; napisao je za vrijeme školskih praznika 04. kolovoza 1933. godine u rodnom mjestu. Pjesmu je uvrstio u zbirku koju je nazvao &quot;Prvi glasi&quot; (Sv.Križ, 1933-34). Druga zbirka &quot;Pjesme seoskog sina&quot;, nastala je 1936. godine. Putopis &quot;Hodočasnici ili moje prvo putovanje po Hrvatskom zagorju&quot; napisao je 12. kolovoza 1935. godine. U putopisu opisuje sedmodnevno pješačenje s prijateljem pjesnikom Josipom Tursanom, od rodnog sela preko Bizeljskog. Klanjca, Pregrade i Krapine do Marije Bistrice. <br /> <br /> Od 1954. godine, Jakševac se posvećuje isključivo pisanju za djecu. Osnovnoškolski uzrast između osme i dvanaeste godine je njegova čitalačka publika, s kojima se najviše psihološki i emotivno poistovjećuje. Svojoj publici, Jakševac pjesmama govori o ljepoti prirode, o prednostima, a i zamkama suvremene civilizacije, o istini i pravdi koje imaju višestruko lice i značenje. Najčešći motivi pjesama vazani su uz razred, školu, obitelj i prirodu, te naravno sjećanja vezana uz vlastito djetinjstvo.<br /> <br /> Među prvima unosi kajkavski jezični izričaj u dječje pjesništvo. U njegovoj kajkavskoj poeziji pronalazimo izvorni i autentični zavičajni govor, kajkavsku ikavicu Jakševčeva rodnog mjesta. U svojim najboljim kajkavskim dječjim ostvarenjima otkriva nam seoski, pomalo idilični prikaz jednog djetinjstva i pitome pejzažne slike. <br /> <br /> Pisao je ljubavnu dječju poeziju u kojoj je ljubav prikazao u njezinim mnogobrojnim oblicima. Najznačajnija zbirka ljubavne dječje poezije je ''Zlatna ptica sunca''. Ova ga je zbirka afirmirala kao poznatu pjesničku ličnost.<br /> <br /> Sudjelovao je na pjesničkim recitalima i smotrama ''Zeleni bregi Zeline''(Zelina, 1970. i 1973.), ''Zbor kajkavskih pjesnika'' (Zlatar od 1971. do 1974.) Zastupljen je u antologijskim izborima časopisa ''Kaj'' (1971., 1975. i 1986.), u antologijama ''Lirika hrvatskih sveučilištaraca'' (Zagreb, 1939.), ''Lijet Ikara'' (Zagreb, 1990.), ''Sunčeva livada'' (Zagreb, 1990.), ''Žubor riječi'' (Zagreb, 1992.), ''Antologija hrvatske dječje poezije'' (Zagreb, 1994.), ''Antologija hrvatskog haiku pjesništva'' (Zagreb, 1996.), ''Otvoreni put'' (Zagreb, 1999.), ''Rieči sa zviranjka'' (Zagreb, 1999.), ''Hrvatska uskrsna lirika'' (Zagreb, 2001.) i glazbenim priručnicima ''Zapjevajmo maleni'' (Zagreb, 1991. i 1996.)<br /> <br /> == Hrvatski radio ==<br /> <br /> Stjepan Jakševac bio je niz godina spiker Hrvatskog radija, zatim dramaturg, a i učitelj brojnih spikera. Uređivanje emisija programa za djecu najznačajniji je dio njegova rada na Hrvatskom radiu. Okušao se čak i u glumi i to u &quot;Radium-izvor zraka&quot;, kratkometražnom igrano-dokumentarnom filmu u ulozi P. Curieja 1944.godine.<br /> <br /> Na velikim pločama &quot;Jugotona&quot; dramatizirao je u stihovima najpoznatije dječje bajke (Crvenkapica, Snjeguljica, Pepeljuga, Trnoružica, Ivica i Marica, Mačak u čizmama, Vuk i sedam kozlića i Godišnja doba). Dobio je brojne nagrade i priznanja, te je i prevođen na: slovenski, makedonski, njemački, češki, poljski, talijanski, engleski,švedski, mađarski jezik te esperanto. Uglazbljeno mu je više od 170 dječjih i isti toliki broj tekstova za odrasle. Mnoge njegove pjesme izvođene su na festivalima, snimljene na LP pločama, kasetama i CD-ima (''Na Sleme na Sleme, Kokotiček, Imela majka sineka tri, Kam da se pojde, Pjesma Panonije, Riječko veče'').<br /> <br /> == Književna djela ==<br /> [[Datoteka:Jakševac vesela.jpg|200px|mini|left|]]<br /> [[Datoteka:Jakševac3.jpg|200px|mini|right|]]<br /> [[Datoteka:Jakševac4.jpg|200px|mini|left|]]<br /> [[Datoteka:Jakševac2.jpg|200px|mini|right|]]<br /> <br /> Pjesme (za odrasle). Zagreb 1943.<br /> <br /> Glasam se nespokojem. Zagreb 1956.<br /> <br /> Vesela godina. Zagreb 1969.<br /> <br /> Voli ne voli voli. Zagreb 1972.<br /> <br /> Ljubi ne ljubi ljubi. Ljubljana 1981. (slov. prijevod)<br /> <br /> Novogodišnji vlak. Zagreb 1980.<br /> <br /> Plave ptice. Zagreb 1980.<br /> <br /> Modre ptice. Zagreb 1980. (slov. prijevod)<br /> <br /> Ima jedan razred. Zagreb 1981.<br /> <br /> Zlatna ptica sunca. Zagreb 1986.<br /> <br /> Hrvatski dječji pisci. Pet stoljeća hrvatske književnosti, 181/III. Zagreb 1991.<br /> <br /> Mliječni sumraci. Vinkovci 1994.<br /> <br /> <br /> U antologiji svjetske poezije za djecu '''''I denna vida värld''''' (''Verser fran mänga länder för barn och vuxna)'' izašloj 1993. godine u Stockholmu (Švedska), objavljena je pjesma Stjepana Jakševca '''''Zadaća o pravdi'''''. Pjesmu su na švedski preveli Antun Raguž i Elizabeta Glasnović Raguž.<br /> <br /> == Literatura ==<br /> <br /> *Jakševac,S. Zapisi o djetinjstvu. // Brdovečki zbornik 2007.-2008. / uredio Stjepan Laljak. Zaprešić : Ogranak Matice Hrvatske Zaprešić, 2009. Str. 286-296.<br /> <br /> *Jakševac Stjepan. // Hrvatski biografski leksikon. Zagreb : Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2005.<br /> <br /> *Jakševac Stjepan. // Hrvatska književna enciklopedija,Zagreb : Leksikografski zavod Miroslav Krleža,2010.<br /> <br /> *Laljak,S. Pjesnik Stjepan Jakševac, uz 80-godišnjicu rođenja. // Zaprešički godišnjak 1996: za grad Zaprešić i općine Brdovec, Bistra, Dubravica, Luka, Marija Gorica i Pušća / uredio Stjepan Laljak. Zaprešić : Matica hrvatska Zaprešić, 1997. Str.346-348.<br /> <br /> *Skok,J. Iz hrvatske dječje književnosti, Varaždinske Toplice : Tonimir, 2007. Str. 146-150.</div> Wed, 29 May 2013 09:24:28 GMT Osibmazuranic http://www.wiki-dveri.info/wiki/Razgovor:Stjepan_Jak%C5%A1evac http://www.wiki-dveri.info/wiki/Datoteka:Jaksevac-port..jpg <p>Osibmazuranic:&#32;</p> <hr /> <div></div> Wed, 29 May 2013 09:21:52 GMT Osibmazuranic http://www.wiki-dveri.info/wiki/Razgovor_o_datoteci:Jaksevac-port..jpg http://www.wiki-dveri.info/wiki/Ivan_Perkovac <p>Osibmazuranic:&#32;</p> <hr /> <div>'''Ivan Perkovac''' (Harmica kraj Brdovca 23. svibnja 1826. - Samobor 16. travnja 1871.) hrv. književnik i političar<br /> <br /> == Školovanje ==<br /> <br /> [[Datoteka:Perkovac.jpg|200px|mini|left|Ivan Perkovac]]<br /> <br /> [[Datoteka:Perkovac dagerotipija.jpg|200px|mini|right|Ivan Perkovac (Dagerotipija u vlasništvu OŠ Ivana Perkovca u Šenkovca]]<br /> <br /> [[Datoteka:Perkovac bista.jpg|200px|mini|right| Bista Ivana Perkovaca ispred OŠ Ivana Perkovca u Šenkovcu ( rad akademskog kipara Dragutina Grgasa iz Zaprešića)]]<br /> <br /> Ivan Perkovac rodio se 23. svibnja 1826. u selu Harmica u župi brdovečkoj kod Zaprešića. Njegov otac, Franjo Perkovac, u mladoj je dobi iz Ugarske došao u Zagreb gdje se bavio mesarskim i krčmarskim zanatom, te se tu oženio Anom Nichi, također rođenoj u Ugarskoj. Prve godine djetinjstva proveo je Ivan u Harmici, a navršivši sedmu godinu roditelji ga šalju u Zagrebu u pučku školu( u to vrijeme u brdovečkoj župi nije bilo škole). Ivan Perkovac rastao je u mnogobrojnoj obitelji, no jedino su njega roditelji odlučili školovati,a za to je bila najviše zaslužna majka Ana koja je poslala svog sina na daljnje školovanje u Kanižu kod svojih sestara. Tijekom školovanja u Kaniži, Ivan je dobro naučio mađarski jezik što mu je bilo od velike koristi u novinarskom i političkom radu. Nakon gimnazije u Kaniži školovanje nastavlja u biskupskom sjemeništu u Zagrebu 01. listopada 1843. Filozofiju završava 1845. godine, te iste godine stupa u bogosloviju, no prilike pokazuju da nije za svećenički stalež.<br /> <br /> == Obitelj ==<br /> [[Datoteka:Perkovac groblje.jpg|200px|mini|left|Perkovčev grob u Samoboru (spomenik od bijelog mramora rad je akademskog kipara Ivana Rendića, postavljen 1875. god.).]]<br /> <br /> Ivan Perkovac oženio se Adelom Huml 1854. godine, a godinu dana kasnije dobili su kćer Valeriju. Kao novinar i književnik u vrijeme Bachova apsolutizma Perkovac nije mogao dovoljno zaraditi da prehrani obitelj te je i njegova žena radila (šivala haljine za gospođe). Perkovčev boemski način života primorao je Adelu da 1860. napusti Zagreb i preseli se u Varaždin, gdje je šivajući haljine prehranjivala sebe i kćer.<br /> Iz Varaždina uskoro odlazi sestri u Beč uz Perkovčev blagoslov, ali zbog siromaštva moli supruga da primi trinaestogodišnju kćer u Zagreb i brine o njoj. Ivan Perkovac preuzeo je brigu o kćerki i daje je na školovanje. Zbog oskudice kći Valerija umire sa šesnaest godina. Žena mu je prigovorila za kćerkinu smrt, pa ga više nikada za života nije vidjela.<br /> Ivan Perkovac umro je u Samoboru 16. travnja 1871. ne navršivši 45. godina života, od posljedica sušice. Pokopan je 18. travnja 1871. na samoborskom groblju, a na posljedni ispraćaj došli su ugledni predstavnici politike, književnosti i znanosti.<br /> <br /> == Političko glasilo &quot;Pozor&quot; ==<br /> <br /> Slavoljub Vrbančić pokreće u Zagrebu novi politički dnevnik &quot;Pozor&quot; 1860. te na prijedlog Bogoslava Šuleka poziva Ivana Perkovca da mu pomogne oko uređivanja lista. Ubrzo Perkovac preuzima potpunu uredničku dužnost, a &quot;Pozor&quot; postaje jedino neovisno političko glasilo. 12. siječnja 1864. &quot;Pozor&quot; je zabranjen, a Perkovac optužen zbog objavljivanja oštrih antiaustrijskih članaka. Pred sudom se branio sam te je osuđen na tri mjeseca zatvora. Većinu kazne proveo je zbog bolesti u bolnici. Nakon dvadest, i dva mjeseca stanke &quot;Pozor&quot; ponovo izlazi, Bogoslav Šulek mu je urednik, a Perkovac vlasnik. Novi barun Rauch nije dozvolio da Pozor i dalje izlazi,te Perkovac odlazi u Beč i tamo pokreće &quot;Novi Pozor&quot; koji počinje izlaziti u rujnu 1867. godine.<br /> <br /> == Ivan Perkovac kao urednik &quot;Vienca&quot; ==<br /> <br /> &quot;Vienac&quot; je počeo izlaziti potporom &quot;Matice ilirske&quot; 01. siječnja 1869., a kao odgovorni urednik bio mu je do kraja te godine Gjuro Deželić. Ivan Perkovac preuzima uredništvo 01. siječnja 1870. i ostaje na toj poziciji do konca svog života. Iako zabavno-poučni list u kojem se nije politiziralo &quot;Vienac&quot; je bio list hrvatskog otpora protiv tuđinstva u kojem je sve odisalo rodoljubnom mišlju. U posljednjim godinama svog života Ivan Perkovac u &quot;Viencu&quot; je objavio svoje pripovijetke: &quot;I žene ljube iskreno, Kitica, Župnikova sestra, Šljivari, Stankovačka učiteljica te Crtice iz Bojnog odsjeka&quot;. Perkovac nije robovao literarnim konvencijama svoga razdoblja (tada su novelisti opisivali u svojim djelima samo velikaše, plemiće i heroje), već je u svojim djelima opisivao svakidašnje ljude s težnjom da ih što bolje okarakterizira. U svojim pripovijetkama hito je prikazati pučane tj. onaj sloj koji je uistinu reprezentirao Hrvate, iznjeti zostalost hrvatskog seljaka i njegovu zapuštenost, ali i prikazati hrvatsko plemstvo u njegovoj pravoj slici. Sve su njegove simpatije bile upravo na strani seljaštva, zanemarenog, potlačenog i neukog, ali i na strani naprednog građanstva, a svu svoju mržnju iskazivao je prema feudalcima.<br /> <br /> <br /> == Literatura ==<br /> <br /> *Ivan Perkovac // Živančević,M.-Frangeš,I.Povijest hrvatske književnosti,knjiga 4. Zagreb : Mladost, 1975.<br /> <br /> *Miškatović J. Ivan Perkovac. // Brdovečki zbornik 2007.-2008 / priredio Stjepan Laljak . Zaprešić : Ogranak Matice hrvatske Zaprešić, 2009. Str. 155-166<br /> <br /> *Ježić,S. Hrvatska pripovijetka iza preporoda.Zagreb : Knjižvni život, 1935.<br /> <br /> *Zahar,I. Ivan Perkovac. Životopisne crtice. Zagreb : Dionička tiskara u Zagrebu, 1905.</div> Fri, 24 May 2013 12:32:27 GMT Osibmazuranic http://www.wiki-dveri.info/wiki/Razgovor:Ivan_Perkovac http://www.wiki-dveri.info/wiki/Ivan_Perkovac <p>Osibmazuranic:&#32;</p> <hr /> <div>'''Ivan Perkovac''' (Harmica kraj Brdovca 23. svibnja 1826. - Samobor 16. travnja 1871.) hrv. književnik i političar<br /> <br /> == Školovanje ==<br /> <br /> [[Datoteka:Perkovac.jpg|200px|mini|left|Ivan Perkovac]]<br /> <br /> [[Datoteka:Perkovac dagerotipija.jpg|200px|mini|right|Ivan Perkovac (Dagerotipija u vlasništvu OŠ Ivana Perkovca u Šenkovca]]<br /> <br /> [[Datoteka:Perkovac bista.jpg|200px|mini|right| Bista Ivana Perkovaca ispred OŠ Ivana Perkovca u Šenkovcu ( rad akademskog kipara Dragutin a Grgasa iz Zaprešića)]]<br /> <br /> Ivan Perkovac rodio se 23. svibnja 1826. u selu Harmica u župi brdovečkoj kod Zaprešića. Njegov otac, Franjo Perkovac, u mladoj je dobi iz Ugarske došao u Zagreb gdje se bavio mesarskim i krčmarskim zanatom, te se tu oženio Anom Nichi, također rođenoj u Ugarskoj. Prve godine djetinjstva proveo je Ivan u Harmici, a navršivši sedmu godinu roditelji ga šalju u Zagrebu u pučku školu( u to vrijeme u brdovečkoj župi nije bilo škole). Ivan Perkovac rastao je u mnogobrojnoj obitelji, no jedino su njega roditelji odlučili školovati,a za to je bila najviše zaslužna majka Ana koja je poslala svog sina na daljnje školovanje u Kanižu kod svojih sestara. Tijekom školovanja u Kaniži, Ivan je dobro naučio mađarski jezik što mu je bilo od velike koristi u novinarskom i političkom radu. Nakon gimnazije u Kaniži školovanje nastavlja u biskupskom sjemeništu u Zagrebu 01. listopada 1843. Filozofiju završava 1845. godine, te iste godine stupa u bogosloviju, no prilike pokazuju da nije za svećenički stalež.<br /> <br /> == Obitelj ==<br /> [[Datoteka:Perkovac groblje.jpg|200px|mini|left|Perkovčev grob u Samoboru (spomenik od bijelog mramora rad je akademskog kipara Ivana Rendića, postavljen 1875. god.).]]<br /> <br /> Ivan Perkovac oženio se Adelom Huml 1854. godine, a godinu dana kasnije dobili su kćer Valeriju. Kao novinar i književnik u vrijeme Bachova apsolutizma Perkovac nije mogao dovoljno zaraditi da prehrani obitelj te je i njegova žena radila (šivala haljine za gospođe). Perkovčev boemski način života primorao je Adelu da 1860. napusti Zagreb i preseli se u Varaždin, gdje je šivajući haljine prehranjivala sebe i kćer.<br /> Iz Varaždina uskoro odlazi sestri u Beč uz Perkovčev blagoslov, ali zbog siromaštva moli supruga da primi trinaestogodišnju kćer u Zagreb i brine o njoj. Ivan Perkovac preuzeo je brigu o kćerki i daje je na školovanje. Zbog oskudice kći Valerija umire sa šesnaest godina. Žena mu je prigovorila za kćerkinu smrt, pa ga više nikada za života nije vidjela.<br /> Ivan Perkovac umro je u Samoboru 16. travnja 1871. ne navršivši 45. godina života, od posljedica sušice. Pokopan je 18. travnja 1871. na samoborskom groblju, a na posljedni ispraćaj došli su ugledni predstavnici politike, književnosti i znanosti.<br /> <br /> == Političko glasilo &quot;Pozor&quot; ==<br /> <br /> Slavoljub Vrbančić pokreće u Zagrebu novi politički dnevnik &quot;Pozor&quot; 1860. te na prijedlog Bogoslava Šuleka poziva Ivana Perkovca da mu pomogne oko uređivanja lista. Ubrzo Perkovac preuzima potpunu uredničku dužnost, a &quot;Pozor&quot; postaje jedino neovisno političko glasilo. 12. siječnja 1864. &quot;Pozor&quot; je zabranjen, a Perkovac optužen zbog objavljivanja oštrih antiaustrijskih članaka. Pred sudom se branio sam te je osuđen na tri mjeseca zatvora. Većinu kazne proveo je zbog bolesti u bolnici. Nakon dvadest, i dva mjeseca stanke &quot;Pozor&quot; ponovo izlazi, Bogoslav Šulek mu je urednik, a Perkovac vlasnik. Novi barun Rauch nije dozvolio da Pozor i dalje izlazi,te Perkovac odlazi u Beč i tamo pokreće &quot;Novi Pozor&quot; koji počinje izlaziti u rujnu 1867. godine.<br /> <br /> == Ivan Perkovac kao urednik &quot;Vienca&quot; ==<br /> <br /> &quot;Vienac&quot; je počeo izlaziti potporom &quot;Matice ilirske&quot; 01. siječnja 1869., a kao odgovorni urednik bio mu je do kraja te godine Gjuro Deželić. Ivan Perkovac preuzima uredništvo 01. siječnja 1870. i ostaje na toj poziciji do konca svog života. Iako zabavno-poučni list u kojem se nije politiziralo &quot;Vienac&quot; je bio list hrvatskog otpora protiv tuđinstva u kojem je sve odisalo rodoljubnom mišlju. U posljednjim godinama svog života Ivan Perkovac u &quot;Viencu&quot; je objavio svoje pripovijetke: &quot;I žene ljube iskreno, Kitica, Župnikova sestra, Šljivari, Stankovačka učiteljica te Crtice iz Bojnog odsjeka&quot;. Perkovac nije robovao literarnim konvencijama svoga razdoblja (tada su novelisti opisivali u svojim djelima samo velikaše, plemiće i heroje), već je u svojim djelima opisivao svakidašnje ljude s težnjom da ih što bolje okarakterizira. U svojim pripovijetkama hito je prikazati pučane tj. onaj sloj koji je uistinu reprezentirao Hrvate, iznjeti zostalost hrvatskog seljaka i njegovu zapuštenost, ali i prikazati hrvatsko plemstvo u njegovoj pravoj slici. Sve su njegove simpatije bile upravo na strani seljaštva, zanemarenog, potlačenog i neukog, ali i na strani naprednog građanstva, a svu svoju mržnju iskazivao je prema feudalcima.<br /> <br /> <br /> == Literatura ==<br /> <br /> *Ivan Perkovac // Živančević,M.-Frangeš,I.Povijest hrvatske književnosti,knjiga 4. Zagreb : Mladost, 1975.<br /> <br /> *Miškatović J. Ivan Perkovac. // Brdovečki zbornik 2007.-2008 / priredio Stjepan Laljak . Zaprešić : Ogranak Matice hrvatske Zaprešić, 2009. Str. 155-166<br /> <br /> *Ježić,S. Hrvatska pripovijetka iza preporoda.Zagreb : Knjižvni život, 1935.<br /> <br /> *Zahar,I. Ivan Perkovac. Životopisne crtice. Zagreb : Dionička tiskara u Zagrebu, 1905.</div> Fri, 24 May 2013 12:32:00 GMT Osibmazuranic http://www.wiki-dveri.info/wiki/Razgovor:Ivan_Perkovac http://www.wiki-dveri.info/wiki/Ivan_Perkovac <p>Osibmazuranic:&#32;</p> <hr /> <div>'''Ivan Perkovac''' (Harmica kraj Brdovca 23. svibnja 1826. - Samobor 16. travnja 1871.) hrv. književnik i političar<br /> <br /> == Školovanje ==<br /> <br /> [[Datoteka:Perkovac.jpg|200px|mini|left|Ivan Perkovac]]<br /> <br /> [[Datoteka:Perkovac dagerotipija.jpg|200px|mini|right|Ivan Perkovac (Dagerotipija u vlasništvu OŠ Ivana Perkovca u Šenkovca]]<br /> <br /> [[Datoteka:Perkovac bista.jpg|200px|mini|right| Bista Ivana Perkovaca ispred OŠ Ivana Perkovca u Šenkovcu (]]<br /> <br /> Ivan Perkovac rodio se 23. svibnja 1826. u selu Harmica u župi brdovečkoj kod Zaprešića. Njegov otac, Franjo Perkovac, u mladoj je dobi iz Ugarske došao u Zagreb gdje se bavio mesarskim i krčmarskim zanatom, te se tu oženio Anom Nichi, također rođenoj u Ugarskoj. Prve godine djetinjstva proveo je Ivan u Harmici, a navršivši sedmu godinu roditelji ga šalju u Zagrebu u pučku školu( u to vrijeme u brdovečkoj župi nije bilo škole). Ivan Perkovac rastao je u mnogobrojnoj obitelji, no jedino su njega roditelji odlučili školovati,a za to je bila najviše zaslužna majka Ana koja je poslala svog sina na daljnje školovanje u Kanižu kod svojih sestara. Tijekom školovanja u Kaniži, Ivan je dobro naučio mađarski jezik što mu je bilo od velike koristi u novinarskom i političkom radu. Nakon gimnazije u Kaniži školovanje nastavlja u biskupskom sjemeništu u Zagrebu 01. listopada 1843. Filozofiju završava 1845. godine, te iste godine stupa u bogosloviju, no prilike pokazuju da nije za svećenički stalež.<br /> <br /> == Obitelj ==<br /> [[Datoteka:Perkovac groblje.jpg|200px|mini|left|Perkovčev grob u Samoboru (spomenik od bijelog mramora rad je akademskog kipara Ivana Rendića, postavljen 1875. god.).]]<br /> <br /> Ivan Perkovac oženio se Adelom Huml 1854. godine, a godinu dana kasnije dobili su kćer Valeriju. Kao novinar i književnik u vrijeme Bachova apsolutizma Perkovac nije mogao dovoljno zaraditi da prehrani obitelj te je i njegova žena radila (šivala haljine za gospođe). Perkovčev boemski način života primorao je Adelu da 1860. napusti Zagreb i preseli se u Varaždin, gdje je šivajući haljine prehranjivala sebe i kćer.<br /> Iz Varaždina uskoro odlazi sestri u Beč uz Perkovčev blagoslov, ali zbog siromaštva moli supruga da primi trinaestogodišnju kćer u Zagreb i brine o njoj. Ivan Perkovac preuzeo je brigu o kćerki i daje je na školovanje. Zbog oskudice kći Valerija umire sa šesnaest godina. Žena mu je prigovorila za kćerkinu smrt, pa ga više nikada za života nije vidjela.<br /> Ivan Perkovac umro je u Samoboru 16. travnja 1871. ne navršivši 45. godina života, od posljedica sušice. Pokopan je 18. travnja 1871. na samoborskom groblju, a na posljedni ispraćaj došli su ugledni predstavnici politike, književnosti i znanosti.<br /> <br /> == Političko glasilo &quot;Pozor&quot; ==<br /> <br /> Slavoljub Vrbančić pokreće u Zagrebu novi politički dnevnik &quot;Pozor&quot; 1860. te na prijedlog Bogoslava Šuleka poziva Ivana Perkovca da mu pomogne oko uređivanja lista. Ubrzo Perkovac preuzima potpunu uredničku dužnost, a &quot;Pozor&quot; postaje jedino neovisno političko glasilo. 12. siječnja 1864. &quot;Pozor&quot; je zabranjen, a Perkovac optužen zbog objavljivanja oštrih antiaustrijskih članaka. Pred sudom se branio sam te je osuđen na tri mjeseca zatvora. Većinu kazne proveo je zbog bolesti u bolnici. Nakon dvadest, i dva mjeseca stanke &quot;Pozor&quot; ponovo izlazi, Bogoslav Šulek mu je urednik, a Perkovac vlasnik. Novi barun Rauch nije dozvolio da Pozor i dalje izlazi,te Perkovac odlazi u Beč i tamo pokreće &quot;Novi Pozor&quot; koji počinje izlaziti u rujnu 1867. godine.<br /> <br /> == Ivan Perkovac kao urednik &quot;Vienca&quot; ==<br /> <br /> &quot;Vienac&quot; je počeo izlaziti potporom &quot;Matice ilirske&quot; 01. siječnja 1869., a kao odgovorni urednik bio mu je do kraja te godine Gjuro Deželić. Ivan Perkovac preuzima uredništvo 01. siječnja 1870. i ostaje na toj poziciji do konca svog života. Iako zabavno-poučni list u kojem se nije politiziralo &quot;Vienac&quot; je bio list hrvatskog otpora protiv tuđinstva u kojem je sve odisalo rodoljubnom mišlju. U posljednjim godinama svog života Ivan Perkovac u &quot;Viencu&quot; je objavio svoje pripovijetke: &quot;I žene ljube iskreno, Kitica, Župnikova sestra, Šljivari, Stankovačka učiteljica te Crtice iz Bojnog odsjeka&quot;. Perkovac nije robovao literarnim konvencijama svoga razdoblja (tada su novelisti opisivali u svojim djelima samo velikaše, plemiće i heroje), već je u svojim djelima opisivao svakidašnje ljude s težnjom da ih što bolje okarakterizira. U svojim pripovijetkama hito je prikazati pučane tj. onaj sloj koji je uistinu reprezentirao Hrvate, iznjeti zostalost hrvatskog seljaka i njegovu zapuštenost, ali i prikazati hrvatsko plemstvo u njegovoj pravoj slici. Sve su njegove simpatije bile upravo na strani seljaštva, zanemarenog, potlačenog i neukog, ali i na strani naprednog građanstva, a svu svoju mržnju iskazivao je prema feudalcima.<br /> <br /> <br /> == Literatura ==<br /> <br /> *Ivan Perkovac // Živančević,M.-Frangeš,I.Povijest hrvatske književnosti,knjiga 4. Zagreb : Mladost, 1975.<br /> <br /> *Miškatović J. Ivan Perkovac. // Brdovečki zbornik 2007.-2008 / priredio Stjepan Laljak . Zaprešić : Ogranak Matice hrvatske Zaprešić, 2009. Str. 155-166<br /> <br /> *Ježić,S. Hrvatska pripovijetka iza preporoda.Zagreb : Knjižvni život, 1935.<br /> <br /> *Zahar,I. Ivan Perkovac. Životopisne crtice. Zagreb : Dionička tiskara u Zagrebu, 1905.</div> Fri, 24 May 2013 12:30:48 GMT Osibmazuranic http://www.wiki-dveri.info/wiki/Razgovor:Ivan_Perkovac http://www.wiki-dveri.info/wiki/Ivan_Perkovac <p>Osibmazuranic:&#32;</p> <hr /> <div>'''Ivan Perkovac''' (Harmica kraj Brdovca 23. svibnja 1826. - Samobor 16. travnja 1871.) hrv. književnik i političar<br /> <br /> == Školovanje ==<br /> <br /> [[Datoteka:Perkovac.jpg|200px|mini|left|Ivan Perkovac]]<br /> <br /> [[Datoteka:Perkovac dagerotipija.jpg|200px|mini|right|Ivan Perkovac (Dagerotipija u vlasništvu OŠ Ivana Perkovca iz Šenkovca]]<br /> <br /> [[Datoteka:Perkovac bista.jpg|200px|mini|right|Ivan Perkovac]]<br /> <br /> Ivan Perkovac rodio se 23. svibnja 1826. u selu Harmica u župi brdovečkoj kod Zaprešića. Njegov otac, Franjo Perkovac, u mladoj je dobi iz Ugarske došao u Zagreb gdje se bavio mesarskim i krčmarskim zanatom, te se tu oženio Anom Nichi, također rođenoj u Ugarskoj. Prve godine djetinjstva proveo je Ivan u Harmici, a navršivši sedmu godinu roditelji ga šalju u Zagrebu u pučku školu( u to vrijeme u brdovečkoj župi nije bilo škole). Ivan Perkovac rastao je u mnogobrojnoj obitelji, no jedino su njega roditelji odlučili školovati,a za to je bila najviše zaslužna majka Ana koja je poslala svog sina na daljnje školovanje u Kanižu kod svojih sestara. Tijekom školovanja u Kaniži, Ivan je dobro naučio mađarski jezik što mu je bilo od velike koristi u novinarskom i političkom radu. Nakon gimnazije u Kaniži školovanje nastavlja u biskupskom sjemeništu u Zagrebu 01. listopada 1843. Filozofiju završava 1845. godine, te iste godine stupa u bogosloviju, no prilike pokazuju da nije za svećenički stalež.<br /> <br /> == Obitelj ==<br /> [[Datoteka:Perkovac groblje.jpg|200px|mini|left|Perkovčev grob u Samoboru (spomenik od bijelog mramora rad je akademskog kipara Ivana Rendića, postavljen 1875. god.).]]<br /> <br /> Ivan Perkovac oženio se Adelom Huml 1854. godine, a godinu dana kasnije dobili su kćer Valeriju. Kao novinar i književnik u vrijeme Bachova apsolutizma Perkovac nije mogao dovoljno zaraditi da prehrani obitelj te je i njegova žena radila (šivala haljine za gospođe). Perkovčev boemski način života primorao je Adelu da 1860. napusti Zagreb i preseli se u Varaždin, gdje je šivajući haljine prehranjivala sebe i kćer.<br /> Iz Varaždina uskoro odlazi sestri u Beč uz Perkovčev blagoslov, ali zbog siromaštva moli supruga da primi trinaestogodišnju kćer u Zagreb i brine o njoj. Ivan Perkovac preuzeo je brigu o kćerki i daje je na školovanje. Zbog oskudice kći Valerija umire sa šesnaest godina. Žena mu je prigovorila za kćerkinu smrt, pa ga više nikada za života nije vidjela.<br /> Ivan Perkovac umro je u Samoboru 16. travnja 1871. ne navršivši 45. godina života, od posljedica sušice. Pokopan je 18. travnja 1871. na samoborskom groblju, a na posljedni ispraćaj došli su ugledni predstavnici politike, književnosti i znanosti.<br /> <br /> == Političko glasilo &quot;Pozor&quot; ==<br /> <br /> Slavoljub Vrbančić pokreće u Zagrebu novi politički dnevnik &quot;Pozor&quot; 1860. te na prijedlog Bogoslava Šuleka poziva Ivana Perkovca da mu pomogne oko uređivanja lista. Ubrzo Perkovac preuzima potpunu uredničku dužnost, a &quot;Pozor&quot; postaje jedino neovisno političko glasilo. 12. siječnja 1864. &quot;Pozor&quot; je zabranjen, a Perkovac optužen zbog objavljivanja oštrih antiaustrijskih članaka. Pred sudom se branio sam te je osuđen na tri mjeseca zatvora. Većinu kazne proveo je zbog bolesti u bolnici. Nakon dvadest, i dva mjeseca stanke &quot;Pozor&quot; ponovo izlazi, Bogoslav Šulek mu je urednik, a Perkovac vlasnik. Novi barun Rauch nije dozvolio da Pozor i dalje izlazi,te Perkovac odlazi u Beč i tamo pokreće &quot;Novi Pozor&quot; koji počinje izlaziti u rujnu 1867. godine.<br /> <br /> == Ivan Perkovac kao urednik &quot;Vienca&quot; ==<br /> <br /> &quot;Vienac&quot; je počeo izlaziti potporom &quot;Matice ilirske&quot; 01. siječnja 1869., a kao odgovorni urednik bio mu je do kraja te godine Gjuro Deželić. Ivan Perkovac preuzima uredništvo 01. siječnja 1870. i ostaje na toj poziciji do konca svog života. Iako zabavno-poučni list u kojem se nije politiziralo &quot;Vienac&quot; je bio list hrvatskog otpora protiv tuđinstva u kojem je sve odisalo rodoljubnom mišlju. U posljednjim godinama svog života Ivan Perkovac u &quot;Viencu&quot; je objavio svoje pripovijetke: &quot;I žene ljube iskreno, Kitica, Župnikova sestra, Šljivari, Stankovačka učiteljica te Crtice iz Bojnog odsjeka&quot;. Perkovac nije robovao literarnim konvencijama svoga razdoblja (tada su novelisti opisivali u svojim djelima samo velikaše, plemiće i heroje), već je u svojim djelima opisivao svakidašnje ljude s težnjom da ih što bolje okarakterizira. U svojim pripovijetkama hito je prikazati pučane tj. onaj sloj koji je uistinu reprezentirao Hrvate, iznjeti zostalost hrvatskog seljaka i njegovu zapuštenost, ali i prikazati hrvatsko plemstvo u njegovoj pravoj slici. Sve su njegove simpatije bile upravo na strani seljaštva, zanemarenog, potlačenog i neukog, ali i na strani naprednog građanstva, a svu svoju mržnju iskazivao je prema feudalcima.<br /> <br /> <br /> == Literatura ==<br /> <br /> *Ivan Perkovac // Živančević,M.-Frangeš,I.Povijest hrvatske književnosti,knjiga 4. Zagreb : Mladost, 1975.<br /> <br /> *Miškatović J. Ivan Perkovac. // Brdovečki zbornik 2007.-2008 / priredio Stjepan Laljak . Zaprešić : Ogranak Matice hrvatske Zaprešić, 2009. Str. 155-166<br /> <br /> *Ježić,S. Hrvatska pripovijetka iza preporoda.Zagreb : Knjižvni život, 1935.<br /> <br /> *Zahar,I. Ivan Perkovac. Životopisne crtice. Zagreb : Dionička tiskara u Zagrebu, 1905.</div> Fri, 24 May 2013 12:29:40 GMT Osibmazuranic http://www.wiki-dveri.info/wiki/Razgovor:Ivan_Perkovac http://www.wiki-dveri.info/wiki/Datoteka:Perkovac_bista.jpg <p>Osibmazuranic:&#32;</p> <hr /> <div></div> Fri, 24 May 2013 12:27:53 GMT Osibmazuranic http://www.wiki-dveri.info/wiki/Razgovor_o_datoteci:Perkovac_bista.jpg http://www.wiki-dveri.info/wiki/Ivan_Perkovac <p>Osibmazuranic:&#32;</p> <hr /> <div>'''Ivan Perkovac''' (Harmica kraj Brdovca 23. svibnja 1826. - Samobor 16. travnja 1871.) hrv. književnik i političar<br /> <br /> == Školovanje ==<br /> <br /> [[Datoteka:Perkovac.jpg|200px|mini|left|Ivan Perkovac]]<br /> <br /> [[Datoteka:Perkovac dagerotipija.jpg|200px|mini|right|Ivan Perkovac (Dagerotipija u vlasništvu OŠ Ivana Perkovca iz Šenkovca]]<br /> <br /> Ivan Perkovac rodio se 23. svibnja 1826. u selu Harmica u župi brdovečkoj kod Zaprešića. Njegov otac, Franjo Perkovac, u mladoj je dobi iz Ugarske došao u Zagreb gdje se bavio mesarskim i krčmarskim zanatom, te se tu oženio Anom Nichi, također rođenoj u Ugarskoj. Prve godine djetinjstva proveo je Ivan u Harmici, a navršivši sedmu godinu roditelji ga šalju u Zagrebu u pučku školu( u to vrijeme u brdovečkoj župi nije bilo škole). Ivan Perkovac rastao je u mnogobrojnoj obitelji, no jedino su njega roditelji odlučili školovati,a za to je bila najviše zaslužna majka Ana koja je poslala svog sina na daljnje školovanje u Kanižu kod svojih sestara. Tijekom školovanja u Kaniži, Ivan je dobro naučio mađarski jezik što mu je bilo od velike koristi u novinarskom i političkom radu. Nakon gimnazije u Kaniži školovanje nastavlja u biskupskom sjemeništu u Zagrebu 01. listopada 1843. Filozofiju završava 1845. godine, te iste godine stupa u bogosloviju, no prilike pokazuju da nije za svećenički stalež.<br /> <br /> == Obitelj ==<br /> [[Datoteka:Perkovac groblje.jpg|200px|mini|left|Perkovčev grob u Samoboru (spomenik od bijelog mramora rad je akademskog kipara Ivana Rendića, postavljen 1875. god.).]]<br /> <br /> Ivan Perkovac oženio se Adelom Huml 1854. godine, a godinu dana kasnije dobili su kćer Valeriju. Kao novinar i književnik u vrijeme Bachova apsolutizma Perkovac nije mogao dovoljno zaraditi da prehrani obitelj te je i njegova žena radila (šivala haljine za gospođe). Perkovčev boemski način života primorao je Adelu da 1860. napusti Zagreb i preseli se u Varaždin, gdje je šivajući haljine prehranjivala sebe i kćer.<br /> Iz Varaždina uskoro odlazi sestri u Beč uz Perkovčev blagoslov, ali zbog siromaštva moli supruga da primi trinaestogodišnju kćer u Zagreb i brine o njoj. Ivan Perkovac preuzeo je brigu o kćerki i daje je na školovanje. Zbog oskudice kći Valerija umire sa šesnaest godina. Žena mu je prigovorila za kćerkinu smrt, pa ga više nikada za života nije vidjela.<br /> Ivan Perkovac umro je u Samoboru 16. travnja 1871. ne navršivši 45. godina života, od posljedica sušice. Pokopan je 18. travnja 1871. na samoborskom groblju, a na posljedni ispraćaj došli su ugledni predstavnici politike, književnosti i znanosti.<br /> <br /> == Političko glasilo &quot;Pozor&quot; ==<br /> <br /> Slavoljub Vrbančić pokreće u Zagrebu novi politički dnevnik &quot;Pozor&quot; 1860. te na prijedlog Bogoslava Šuleka poziva Ivana Perkovca da mu pomogne oko uređivanja lista. Ubrzo Perkovac preuzima potpunu uredničku dužnost, a &quot;Pozor&quot; postaje jedino neovisno političko glasilo. 12. siječnja 1864. &quot;Pozor&quot; je zabranjen, a Perkovac optužen zbog objavljivanja oštrih antiaustrijskih članaka. Pred sudom se branio sam te je osuđen na tri mjeseca zatvora. Većinu kazne proveo je zbog bolesti u bolnici. Nakon dvadest, i dva mjeseca stanke &quot;Pozor&quot; ponovo izlazi, Bogoslav Šulek mu je urednik, a Perkovac vlasnik. Novi barun Rauch nije dozvolio da Pozor i dalje izlazi,te Perkovac odlazi u Beč i tamo pokreće &quot;Novi Pozor&quot; koji počinje izlaziti u rujnu 1867. godine.<br /> <br /> == Ivan Perkovac kao urednik &quot;Vienca&quot; ==<br /> <br /> &quot;Vienac&quot; je počeo izlaziti potporom &quot;Matice ilirske&quot; 01. siječnja 1869., a kao odgovorni urednik bio mu je do kraja te godine Gjuro Deželić. Ivan Perkovac preuzima uredništvo 01. siječnja 1870. i ostaje na toj poziciji do konca svog života. Iako zabavno-poučni list u kojem se nije politiziralo &quot;Vienac&quot; je bio list hrvatskog otpora protiv tuđinstva u kojem je sve odisalo rodoljubnom mišlju. U posljednjim godinama svog života Ivan Perkovac u &quot;Viencu&quot; je objavio svoje pripovijetke: &quot;I žene ljube iskreno, Kitica, Župnikova sestra, Šljivari, Stankovačka učiteljica te Crtice iz Bojnog odsjeka&quot;. Perkovac nije robovao literarnim konvencijama svoga razdoblja (tada su novelisti opisivali u svojim djelima samo velikaše, plemiće i heroje), već je u svojim djelima opisivao svakidašnje ljude s težnjom da ih što bolje okarakterizira. U svojim pripovijetkama hito je prikazati pučane tj. onaj sloj koji je uistinu reprezentirao Hrvate, iznjeti zostalost hrvatskog seljaka i njegovu zapuštenost, ali i prikazati hrvatsko plemstvo u njegovoj pravoj slici. Sve su njegove simpatije bile upravo na strani seljaštva, zanemarenog, potlačenog i neukog, ali i na strani naprednog građanstva, a svu svoju mržnju iskazivao je prema feudalcima.<br /> <br /> <br /> == Literatura ==<br /> <br /> *Ivan Perkovac // Živančević,M.-Frangeš,I.Povijest hrvatske književnosti,knjiga 4. Zagreb : Mladost, 1975.<br /> <br /> *Miškatović J. Ivan Perkovac. // Brdovečki zbornik 2007.-2008 / priredio Stjepan Laljak . Zaprešić : Ogranak Matice hrvatske Zaprešić, 2009. Str. 155-166<br /> <br /> *Ježić,S. Hrvatska pripovijetka iza preporoda.Zagreb : Knjižvni život, 1935.<br /> <br /> *Zahar,I. Ivan Perkovac. Životopisne crtice. Zagreb : Dionička tiskara u Zagrebu, 1905.</div> Fri, 24 May 2013 12:27:03 GMT Osibmazuranic http://www.wiki-dveri.info/wiki/Razgovor:Ivan_Perkovac http://www.wiki-dveri.info/wiki/Ivan_Perkovac <p>Osibmazuranic:&#32;</p> <hr /> <div>'''Ivan Perkovac''' (Harmica kraj Brdovca 23. svibnja 1826. - Samobor 16. travnja 1871.) hrv. književnik i političar<br /> <br /> == Školovanje ==<br /> <br /> [[Datoteka:Perkovac.jpg|200px|mini|left|Ivan Perkovac]]<br /> <br /> [[Datoteka:Perkovac dagerotipija.jpg|200px|mini|left|Ivan Perkovac (Dagerotipija u vlasništvu OŠ Ivana Perkovca iz Šenkovca]]<br /> <br /> Ivan Perkovac rodio se 23. svibnja 1826. u selu Harmica u župi brdovečkoj kod Zaprešića. Njegov otac, Franjo Perkovac, u mladoj je dobi iz Ugarske došao u Zagreb gdje se bavio mesarskim i krčmarskim zanatom, te se tu oženio Anom Nichi, također rođenoj u Ugarskoj. Prve godine djetinjstva proveo je Ivan u Harmici, a navršivši sedmu godinu roditelji ga šalju u Zagrebu u pučku školu( u to vrijeme u brdovečkoj župi nije bilo škole). Ivan Perkovac rastao je u mnogobrojnoj obitelji, no jedino su njega roditelji odlučili školovati,a za to je bila najviše zaslužna majka Ana koja je poslala svog sina na daljnje školovanje u Kanižu kod svojih sestara. Tijekom školovanja u Kaniži, Ivan je dobro naučio mađarski jezik što mu je bilo od velike koristi u novinarskom i političkom radu. Nakon gimnazije u Kaniži školovanje nastavlja u biskupskom sjemeništu u Zagrebu 01. listopada 1843. Filozofiju završava 1845. godine, te iste godine stupa u bogosloviju, no prilike pokazuju da nije za svećenički stalež.<br /> <br /> == Obitelj ==<br /> [[Datoteka:Perkovac groblje.jpg|200px|mini|left|Perkovčev grob u Samoboru (spomenik od bijelog mramora rad je akademskog kipara Ivana Rendića, postavljen 1875. god.).]]<br /> <br /> Ivan Perkovac oženio se Adelom Huml 1854. godine, a godinu dana kasnije dobili su kćer Valeriju. Kao novinar i književnik u vrijeme Bachova apsolutizma Perkovac nije mogao dovoljno zaraditi da prehrani obitelj te je i njegova žena radila (šivala haljine za gospođe). Perkovčev boemski način života primorao je Adelu da 1860. napusti Zagreb i preseli se u Varaždin, gdje je šivajući haljine prehranjivala sebe i kćer.<br /> Iz Varaždina uskoro odlazi sestri u Beč uz Perkovčev blagoslov, ali zbog siromaštva moli supruga da primi trinaestogodišnju kćer u Zagreb i brine o njoj. Ivan Perkovac preuzeo je brigu o kćerki i daje je na školovanje. Zbog oskudice kći Valerija umire sa šesnaest godina. Žena mu je prigovorila za kćerkinu smrt, pa ga više nikada za života nije vidjela.<br /> Ivan Perkovac umro je u Samoboru 16. travnja 1871. ne navršivši 45. godina života, od posljedica sušice. Pokopan je 18. travnja 1871. na samoborskom groblju, a na posljedni ispraćaj došli su ugledni predstavnici politike, književnosti i znanosti.<br /> <br /> == Političko glasilo &quot;Pozor&quot; ==<br /> <br /> Slavoljub Vrbančić pokreće u Zagrebu novi politički dnevnik &quot;Pozor&quot; 1860. te na prijedlog Bogoslava Šuleka poziva Ivana Perkovca da mu pomogne oko uređivanja lista. Ubrzo Perkovac preuzima potpunu uredničku dužnost, a &quot;Pozor&quot; postaje jedino neovisno političko glasilo. 12. siječnja 1864. &quot;Pozor&quot; je zabranjen, a Perkovac optužen zbog objavljivanja oštrih antiaustrijskih članaka. Pred sudom se branio sam te je osuđen na tri mjeseca zatvora. Većinu kazne proveo je zbog bolesti u bolnici. Nakon dvadest, i dva mjeseca stanke &quot;Pozor&quot; ponovo izlazi, Bogoslav Šulek mu je urednik, a Perkovac vlasnik. Novi barun Rauch nije dozvolio da Pozor i dalje izlazi,te Perkovac odlazi u Beč i tamo pokreće &quot;Novi Pozor&quot; koji počinje izlaziti u rujnu 1867. godine.<br /> <br /> == Ivan Perkovac kao urednik &quot;Vienca&quot; ==<br /> <br /> &quot;Vienac&quot; je počeo izlaziti potporom &quot;Matice ilirske&quot; 01. siječnja 1869., a kao odgovorni urednik bio mu je do kraja te godine Gjuro Deželić. Ivan Perkovac preuzima uredništvo 01. siječnja 1870. i ostaje na toj poziciji do konca svog života. Iako zabavno-poučni list u kojem se nije politiziralo &quot;Vienac&quot; je bio list hrvatskog otpora protiv tuđinstva u kojem je sve odisalo rodoljubnom mišlju. U posljednjim godinama svog života Ivan Perkovac u &quot;Viencu&quot; je objavio svoje pripovijetke: &quot;I žene ljube iskreno, Kitica, Župnikova sestra, Šljivari, Stankovačka učiteljica te Crtice iz Bojnog odsjeka&quot;. Perkovac nije robovao literarnim konvencijama svoga razdoblja (tada su novelisti opisivali u svojim djelima samo velikaše, plemiće i heroje), već je u svojim djelima opisivao svakidašnje ljude s težnjom da ih što bolje okarakterizira. U svojim pripovijetkama hito je prikazati pučane tj. onaj sloj koji je uistinu reprezentirao Hrvate, iznjeti zostalost hrvatskog seljaka i njegovu zapuštenost, ali i prikazati hrvatsko plemstvo u njegovoj pravoj slici. Sve su njegove simpatije bile upravo na strani seljaštva, zanemarenog, potlačenog i neukog, ali i na strani naprednog građanstva, a svu svoju mržnju iskazivao je prema feudalcima.<br /> <br /> <br /> == Literatura ==<br /> <br /> *Ivan Perkovac // Živančević,M.-Frangeš,I.Povijest hrvatske književnosti,knjiga 4. Zagreb : Mladost, 1975.<br /> <br /> *Miškatović J. Ivan Perkovac. // Brdovečki zbornik 2007.-2008 / priredio Stjepan Laljak . Zaprešić : Ogranak Matice hrvatske Zaprešić, 2009. Str. 155-166<br /> <br /> *Ježić,S. Hrvatska pripovijetka iza preporoda.Zagreb : Knjižvni život, 1935.<br /> <br /> *Zahar,I. Ivan Perkovac. Životopisne crtice. Zagreb : Dionička tiskara u Zagrebu, 1905.</div> Fri, 24 May 2013 12:25:42 GMT Osibmazuranic http://www.wiki-dveri.info/wiki/Razgovor:Ivan_Perkovac