http://www.wiki-dveri.info/w/index.php?feed=atom&target=Osiperkovac&title=Posebno%3ADoprinosi 2026-04-25T21:52:59Z Izvor: Wiki-dveri MediaWiki 1.15.0 http://www.wiki-dveri.info/wiki/Adam_Baltazar_Kr%C4%8Deli%C4%87 2013-03-07T14:09:19Z

<p>Osiperkovac:&#32;/* Školovanje */</p> <hr /> <div>'''Adam Baltazar Krčelić''' (Šenkovecd (Zaprešić) 05.veljače. 1715. - Zagreb 29. ožujka 1778.), hrv. povjesničar, teolog i pravnik<br /> <br /> <br /> <br /> [[Datoteka:200px-Balthasar_Adamus_Kercselics.jpg|200px|mini|left|Adam Baltazar Krčelić]]<br /> <br /> <br /> == Školovanje ==<br /> Adam Baltazar Krčelić rodio se 5. veljače 1715. godine u Šenkovcu (Zaprešić) kao prvorođeni sin oca Nikole i majke Judite. Obitelj je bila dovoljno imućna da omogući visoko školovanje svim sinovima. Baltazara su 1722. godine poslali na zagrebačku isusovačku gimnaziju, gdje je proveo šest godina. Vrlo rano, još kao dječak, odabrao je svećeničko zvanje i prešao na zagrebačko sjemenište. Od 1731.- 1734. godine studira filozofiju u Beču. Za vrijeme studija u Beču studenti su boravili u Hrvatskom kolegiju, čiji je rektor bio jedan od zagrebačkih kanonika. Baltazarovi bečki rektori bili su Nikola Petričević i Mihajlo Zlatarić. Petričević je kasnije bio i Baltazarov rektor u Bolonji. <br /> Zanimao se za najšira područja znanja, ne samo za književnost i povijest, već i za fiziku, matematiku, društveno i državno uređenje.<br /> Vratio se u domovinu kao doktor filozofije i teologije (1734.-1738.). Bio je dobar znalac prava, a osim latinskog poznavao je talijanski i francuski jezik.<br /> <br /> == Svećeničko službovanje ==<br /> Svećeničke dužnosti obavljao je u Sv. Martinu pod Okićem (1738.-1739.), i u Selima kraj Siska (1739.-1745.). Zagrebačkim kanonikom postaje u siječnju 1747. godine u 32. godini života. Iste godine, u rujnu, imenovan je rektorom Htvatskog kolegija u Beču i tamo ostaje do lipnja 1749. godine. Vrativši se u Zagreb dovršava prvi dio svoje povijesti zagrebačke biskupije i daje ga tiskati 1754. godine., no tiskanje nije dovršeno zbog zabrane Krčeličevih protivnika. U to vrijeme zagrebački biskup bio je Franjo Thauszy (1751.-1769.), s kojim je Krčelić bio u vrlo lošim odnosima. Adam Baltazar Krčelić zalago se za reforme na svim područjim školstva, gospodarstva i upravnog uređenja, ne samo zalagao, već je u tom pravcu i djelovao, a naročito odgojem mladeži u tom duhu. Ovakvo Krčelićevo mišljenje i djelovanje dovelo je do sudskog procesa u kojem se tereti da je u Beču radio protiv hrvatskih interesa te ukrao i pronevjerio novac. Biskupski sud je osudio Krčelića, ali ga je drugostepeni sud oslobodio. Iako oslobođen insinuacija, Krčelić je na dulje vrijeme izgubio mogućnost napredovanja u crkvenoj hijerarhiji.<br /> Krčelić je kao intelektualac, sa znanjem filozofije i prava bio jači od svoje sredine. Izazivao je otpor i bio više omražen nego cijenjen. Svojim idejama i otvorenom kritikom bio je značajan predstavnik terezijanskog vremena u Hrvatskoj. Usprkos svemu, u javnoj misli Hrvatske Krečić je bio uvijek korak ispred.<br /> <br /> Imao je najveću privatnu knjižnicu u Hrvatskoj. Osobito je bila bogata rukopisima. Devet mjeseco prije svoje smrti, Krčelić moli kraljicu Mariju Tereziju dopuštenje da svoje knjige ostavi budućoj javnoj knjižnici (tada je vrijedilo nepisano pravilo da kanonici svoju imovinu ostavljaju Kaptolu). Svoje knjige prije smrti ostavio je zagrebačkoj Akademiji iz koje se razvila Sveučilišna knjižnica u Zagrebu(NSK). Umro je 29.ožujka 1778. u Zagrebu i pokopan u zagrebačkoj katedrali.<br /> <br /> == Djela B. A. Krčelića ==<br /> <br /> <br /> '''Annuae ili Ljetopis'''<br /> <br /> Annuae su godišnji izvještaji ili još točnije memoari. Tu je autor opisao događaje vlastitog života skupa s onima u gradu Zagrebu i Hrvatskoj u razdoblju od 1748. do 1767. godine., kao npr. crkvena i politička zbivanja i novosti, te mnoge zgode, glasine, a i praznovjerja vezane i uz poznate osobe onog vremena. Annuae su na prvi pogled knjiga intriga i ogovaranja, ali i puno više, dragocjena društvena i politička povijest Hrvatske sredinom 18. st. Krčelič je inzistirao da se ovo njegovo djelo, koje je ostavio u rukopisu i zapečatio, otvori tek poslije njegove smrti.Tako je i učinjeno, no oni dijelovi teksta koje je Nikola Škrlec,kao šef nastave Namjesničkog vijeća proglasio najuvredljivijim, precrtani su crnom tintom. Annuae su tiskane tek 1902. godine u Smičiklasovu izdanju. Neke precrtane dijelove teksta mogao je pročitati, ali ih je ipak izostavio. Zanimljivo je da su Annuae nadahnule Augusta Šenou, te je on napisao jedan od svojih najboljih romana '''Diogenes''' (1878.).<br /> <br /> '''De regnis Dalmatiae, Croatiae, Sclavoniae notitiae praeliminares (1770)'''<br /> <br /> Ovo djelo, povijest Hrvatske, Slavonije i Dalmacije od najstarijih vremena, do njegova doba, posvećeno je kraljici Mariji Tereziji, a glavna mu je svrha, po čemu je Krčelić nasljednik Vitezovićev, da istakne povijesna prava austro-augarskih vladara pored Hrvatske i Slavonije, i na Dalmaciju, Bosnu i Srbiju, jer su djela poznatih povjesničara, Farlata i Lucija, imala tendenciju, da što jače istaknu mletačko pravo na Dalmaciju, a sve je to bilo i važno jer su Turci posvuda uzmicali.<br /> <br /> <br /> '''Scriptorum exregno Sclavoniae a saeculo XIV. usque ad XVII. inclusive collectio (1774)<br /> <br /> Djelo smatramo najstarijom povijesti književnosti stare Slavonije.<br /> <br /> <br /> '''Živlenje blaženoga Gazzoti Auguština, zagrebačkoga biškupa (1747)'''<br /> <br /> Jedina Krečelićeva knjiga izdana na kajkavskom narječju.<br /> <br /> == Literatura ==<br /> <br /> Krivošić,S. Baltazar Adam Krčelić (1715-1778). Zagreb : Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, 1978.<br /> <br /> Georgijević,K.Hrvatska književnost od 16. do 18. stoljeća u sjevernoj Hrvatskoj i Bosni.Zagreb:Matica Hrvatska,1969.<br /> <br /> Prosperov-Novak,S.Povijest hrvatske književnosti,Split:Marjan tisak,2004.<br /> <br /> Zaprešićki godišnjak 1993.Zaprešić : Matica Hrvatska Zaprešić,1993.<br /> <br /> Zaprešićki godišnjak 1995.Zaprešić : Matica Hrvatska Zaprešić,1996.<br /> <br /> Hrvatska književna enciklopedija.Zagreb : Leksikografski zavod Miroslav Krleža,2010.<br /> <br /> Zaprešićki godišnjak 2002. Zaprešić : Matica hrvatska Zaprešić, 2002.<br /> <br /> Zaprešićki godišnjak 1996. Zaprešić : Matica hrvatska Zaprešić, 1996.<br /> <br /> Vodnik,B. Povijest hrvatske književnosti. Zagreb : Izdala Matica Hrvatska, 1913.</div>

Osiperkovac http://www.wiki-dveri.info/wiki/Adam_Baltazar_Kr%C4%8Deli%C4%87 2013-03-07T13:56:54Z

<p>Osiperkovac:&#32;/* Literatura */</p> <hr /> <div>'''Adam Baltazar Krčelić''' (Šenkovecd (Zaprešić) 05.veljače. 1715. - Zagreb 29. ožujka 1778.), hrv. povjesničar, teolog i pravnik<br /> <br /> <br /> <br /> [[Datoteka:200px-Balthasar_Adamus_Kercselics.jpg|200px|mini|left|Adam Baltazar Krčelić]]<br /> <br /> <br /> == Školovanje ==<br /> Adam Baltazar Krčelić rodio se 5. veljače 1715. godine u Šenkovcu (Zaprešić) kao prvorođeni sin oca Nikole i majke Judite. Obitelj je bila dovoljno imućna da omogući visoko školovanje svim sinovima. Baltazara su 1722. godine poslali na zagrebačku isusovačku gimnaziju, gdje je proveo šest godina. Vrlo rano, još kao dječak, odabrao je svećeničko zvanje i prešao na zagrebačko sjemenište. Od 1731.- 1734. godine studira filozofiju u Beču. <br /> Zanimao se za najšira područja znanja, ne samo za književnost i povijest, već i za fiziku, matematiku, društveno i državno uređenje.<br /> Vratio se u domovinu kao doktor filozofije i teologije (1734.-1738.). Bio je dobar znalac prava, a osim latinskog poznavao je talijanski i francuski jezik.<br /> <br /> <br /> <br /> == Svećeničko službovanje ==<br /> Svećeničke dužnosti obavljao je u Sv. Martinu pod Okićem (1738.-1739.), i u Selima kraj Siska (1739.-1745.). Zagrebačkim kanonikom postaje u siječnju 1747. godine u 32. godini života. Iste godine, u rujnu, imenovan je rektorom Htvatskog kolegija u Beču i tamo ostaje do lipnja 1749. godine. Vrativši se u Zagreb dovršava prvi dio svoje povijesti zagrebačke biskupije i daje ga tiskati 1754. godine., no tiskanje nije dovršeno zbog zabrane Krčeličevih protivnika. U to vrijeme zagrebački biskup bio je Franjo Thauszy (1751.-1769.), s kojim je Krčelić bio u vrlo lošim odnosima. Adam Baltazar Krčelić zalago se za reforme na svim područjim školstva, gospodarstva i upravnog uređenja, ne samo zalagao, već je u tom pravcu i djelovao, a naročito odgojem mladeži u tom duhu. Ovakvo Krčelićevo mišljenje i djelovanje dovelo je do sudskog procesa u kojem se tereti da je u Beču radio protiv hrvatskih interesa te ukrao i pronevjerio novac. Biskupski sud je osudio Krčelića, ali ga je drugostepeni sud oslobodio. Iako oslobođen insinuacija, Krčelić je na dulje vrijeme izgubio mogućnost napredovanja u crkvenoj hijerarhiji.<br /> Krčelić je kao intelektualac, sa znanjem filozofije i prava bio jači od svoje sredine. Izazivao je otpor i bio više omražen nego cijenjen. Svojim idejama i otvorenom kritikom bio je značajan predstavnik terezijanskog vremena u Hrvatskoj. Usprkos svemu, u javnoj misli Hrvatske Krečić je bio uvijek korak ispred.<br /> <br /> Imao je najveću privatnu knjižnicu u Hrvatskoj. Osobito je bila bogata rukopisima. Devet mjeseco prije svoje smrti, Krčelić moli kraljicu Mariju Tereziju dopuštenje da svoje knjige ostavi budućoj javnoj knjižnici (tada je vrijedilo nepisano pravilo da kanonici svoju imovinu ostavljaju Kaptolu). Svoje knjige prije smrti ostavio je zagrebačkoj Akademiji iz koje se razvila Sveučilišna knjižnica u Zagrebu(NSK). Umro je 29.ožujka 1778. u Zagrebu i pokopan u zagrebačkoj katedrali.<br /> <br /> == Djela B. A. Krčelića ==<br /> <br /> <br /> '''Annuae ili Ljetopis'''<br /> <br /> Annuae su godišnji izvještaji ili još točnije memoari. Tu je autor opisao događaje vlastitog života skupa s onima u gradu Zagrebu i Hrvatskoj u razdoblju od 1748. do 1767. godine., kao npr. crkvena i politička zbivanja i novosti, te mnoge zgode, glasine, a i praznovjerja vezane i uz poznate osobe onog vremena. Annuae su na prvi pogled knjiga intriga i ogovaranja, ali i puno više, dragocjena društvena i politička povijest Hrvatske sredinom 18. st. Krčelič je inzistirao da se ovo njegovo djelo, koje je ostavio u rukopisu i zapečatio, otvori tek poslije njegove smrti.Tako je i učinjeno, no oni dijelovi teksta koje je Nikola Škrlec,kao šef nastave Namjesničkog vijeća proglasio najuvredljivijim, precrtani su crnom tintom. Annuae su tiskane tek 1902. godine u Smičiklasovu izdanju. Neke precrtane dijelove teksta mogao je pročitati, ali ih je ipak izostavio. Zanimljivo je da su Annuae nadahnule Augusta Šenou, te je on napisao jedan od svojih najboljih romana '''Diogenes''' (1878.).<br /> <br /> '''De regnis Dalmatiae, Croatiae, Sclavoniae notitiae praeliminares (1770)'''<br /> <br /> Ovo djelo, povijest Hrvatske, Slavonije i Dalmacije od najstarijih vremena, do njegova doba, posvećeno je kraljici Mariji Tereziji, a glavna mu je svrha, po čemu je Krčelić nasljednik Vitezovićev, da istakne povijesna prava austro-augarskih vladara pored Hrvatske i Slavonije, i na Dalmaciju, Bosnu i Srbiju, jer su djela poznatih povjesničara, Farlata i Lucija, imala tendenciju, da što jače istaknu mletačko pravo na Dalmaciju, a sve je to bilo i važno jer su Turci posvuda uzmicali.<br /> <br /> <br /> '''Scriptorum exregno Sclavoniae a saeculo XIV. usque ad XVII. inclusive collectio (1774)<br /> <br /> Djelo smatramo najstarijom povijesti književnosti stare Slavonije.<br /> <br /> <br /> '''Živlenje blaženoga Gazzoti Auguština, zagrebačkoga biškupa (1747)'''<br /> <br /> Jedina Krečelićeva knjiga izdana na kajkavskom narječju.<br /> <br /> == Literatura ==<br /> <br /> Krivošić,S. Baltazar Adam Krčelić (1715-1778). Zagreb : Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, 1978.<br /> <br /> Georgijević,K.Hrvatska književnost od 16. do 18. stoljeća u sjevernoj Hrvatskoj i Bosni.Zagreb:Matica Hrvatska,1969.<br /> <br /> Prosperov-Novak,S.Povijest hrvatske književnosti,Split:Marjan tisak,2004.<br /> <br /> Zaprešićki godišnjak 1993.Zaprešić : Matica Hrvatska Zaprešić,1993.<br /> <br /> Zaprešićki godišnjak 1995.Zaprešić : Matica Hrvatska Zaprešić,1996.<br /> <br /> Hrvatska književna enciklopedija.Zagreb : Leksikografski zavod Miroslav Krleža,2010.<br /> <br /> Zaprešićki godišnjak 2002. Zaprešić : Matica hrvatska Zaprešić, 2002.<br /> <br /> Zaprešićki godišnjak 1996. Zaprešić : Matica hrvatska Zaprešić, 1996.<br /> <br /> Vodnik,B. Povijest hrvatske književnosti. Zagreb : Izdala Matica Hrvatska, 1913.</div>

Osiperkovac http://www.wiki-dveri.info/wiki/Adam_Baltazar_Kr%C4%8Deli%C4%87 2013-03-07T13:42:28Z

<p>Osiperkovac:&#32;/* Literatura */</p> <hr /> <div>'''Adam Baltazar Krčelić''' (Šenkovecd (Zaprešić) 05.veljače. 1715. - Zagreb 29. ožujka 1778.), hrv. povjesničar, teolog i pravnik<br /> <br /> <br /> <br /> [[Datoteka:200px-Balthasar_Adamus_Kercselics.jpg|200px|mini|left|Adam Baltazar Krčelić]]<br /> <br /> <br /> == Školovanje ==<br /> Adam Baltazar Krčelić rodio se 5. veljače 1715. godine u Šenkovcu (Zaprešić) kao prvorođeni sin oca Nikole i majke Judite. Obitelj je bila dovoljno imućna da omogući visoko školovanje svim sinovima. Baltazara su 1722. godine poslali na zagrebačku isusovačku gimnaziju, gdje je proveo šest godina. Vrlo rano, još kao dječak, odabrao je svećeničko zvanje i prešao na zagrebačko sjemenište. Od 1731.- 1734. godine studira filozofiju u Beču. <br /> Zanimao se za najšira područja znanja, ne samo za književnost i povijest, već i za fiziku, matematiku, društveno i državno uređenje.<br /> Vratio se u domovinu kao doktor filozofije i teologije (1734.-1738.). Bio je dobar znalac prava, a osim latinskog poznavao je talijanski i francuski jezik.<br /> <br /> <br /> <br /> == Svećeničko službovanje ==<br /> Svećeničke dužnosti obavljao je u Sv. Martinu pod Okićem (1738.-1739.), i u Selima kraj Siska (1739.-1745.). Zagrebačkim kanonikom postaje u siječnju 1747. godine u 32. godini života. Iste godine, u rujnu, imenovan je rektorom Htvatskog kolegija u Beču i tamo ostaje do lipnja 1749. godine. Vrativši se u Zagreb dovršava prvi dio svoje povijesti zagrebačke biskupije i daje ga tiskati 1754. godine., no tiskanje nije dovršeno zbog zabrane Krčeličevih protivnika. U to vrijeme zagrebački biskup bio je Franjo Thauszy (1751.-1769.), s kojim je Krčelić bio u vrlo lošim odnosima. Adam Baltazar Krčelić zalago se za reforme na svim područjim školstva, gospodarstva i upravnog uređenja, ne samo zalagao, već je u tom pravcu i djelovao, a naročito odgojem mladeži u tom duhu. Ovakvo Krčelićevo mišljenje i djelovanje dovelo je do sudskog procesa u kojem se tereti da je u Beču radio protiv hrvatskih interesa te ukrao i pronevjerio novac. Biskupski sud je osudio Krčelića, ali ga je drugostepeni sud oslobodio. Iako oslobođen insinuacija, Krčelić je na dulje vrijeme izgubio mogućnost napredovanja u crkvenoj hijerarhiji.<br /> Krčelić je kao intelektualac, sa znanjem filozofije i prava bio jači od svoje sredine. Izazivao je otpor i bio više omražen nego cijenjen. Svojim idejama i otvorenom kritikom bio je značajan predstavnik terezijanskog vremena u Hrvatskoj. Usprkos svemu, u javnoj misli Hrvatske Krečić je bio uvijek korak ispred.<br /> <br /> Imao je najveću privatnu knjižnicu u Hrvatskoj. Osobito je bila bogata rukopisima. Devet mjeseco prije svoje smrti, Krčelić moli kraljicu Mariju Tereziju dopuštenje da svoje knjige ostavi budućoj javnoj knjižnici (tada je vrijedilo nepisano pravilo da kanonici svoju imovinu ostavljaju Kaptolu). Svoje knjige prije smrti ostavio je zagrebačkoj Akademiji iz koje se razvila Sveučilišna knjižnica u Zagrebu(NSK). Umro je 29.ožujka 1778. u Zagrebu i pokopan u zagrebačkoj katedrali.<br /> <br /> == Djela B. A. Krčelića ==<br /> <br /> <br /> '''Annuae ili Ljetopis'''<br /> <br /> Annuae su godišnji izvještaji ili još točnije memoari. Tu je autor opisao događaje vlastitog života skupa s onima u gradu Zagrebu i Hrvatskoj u razdoblju od 1748. do 1767. godine., kao npr. crkvena i politička zbivanja i novosti, te mnoge zgode, glasine, a i praznovjerja vezane i uz poznate osobe onog vremena. Annuae su na prvi pogled knjiga intriga i ogovaranja, ali i puno više, dragocjena društvena i politička povijest Hrvatske sredinom 18. st. Krčelič je inzistirao da se ovo njegovo djelo, koje je ostavio u rukopisu i zapečatio, otvori tek poslije njegove smrti.Tako je i učinjeno, no oni dijelovi teksta koje je Nikola Škrlec,kao šef nastave Namjesničkog vijeća proglasio najuvredljivijim, precrtani su crnom tintom. Annuae su tiskane tek 1902. godine u Smičiklasovu izdanju. Neke precrtane dijelove teksta mogao je pročitati, ali ih je ipak izostavio. Zanimljivo je da su Annuae nadahnule Augusta Šenou, te je on napisao jedan od svojih najboljih romana '''Diogenes''' (1878.).<br /> <br /> '''De regnis Dalmatiae, Croatiae, Sclavoniae notitiae praeliminares (1770)'''<br /> <br /> Ovo djelo, povijest Hrvatske, Slavonije i Dalmacije od najstarijih vremena, do njegova doba, posvećeno je kraljici Mariji Tereziji, a glavna mu je svrha, po čemu je Krčelić nasljednik Vitezovićev, da istakne povijesna prava austro-augarskih vladara pored Hrvatske i Slavonije, i na Dalmaciju, Bosnu i Srbiju, jer su djela poznatih povjesničara, Farlata i Lucija, imala tendenciju, da što jače istaknu mletačko pravo na Dalmaciju, a sve je to bilo i važno jer su Turci posvuda uzmicali.<br /> <br /> <br /> '''Scriptorum exregno Sclavoniae a saeculo XIV. usque ad XVII. inclusive collectio (1774)<br /> <br /> Djelo smatramo najstarijom povijesti književnosti stare Slavonije.<br /> <br /> <br /> '''Živlenje blaženoga Gazzoti Auguština, zagrebačkoga biškupa (1747)'''<br /> <br /> Jedina Krečelićeva knjiga izdana na kajkavskom narječju.<br /> <br /> == Literatura ==<br /> <br /> Georgijević,K.Hrvatska književnost od 16. do 18. stoljeća u sjevernoj Hrvatskoj i Bosni.Zagreb:Matica Hrvatska,1969.<br /> <br /> Prosperov-Novak,S.Povijest hrvatske književnosti,Split:Marjan tisak,2004.<br /> <br /> Zaprešićki godišnjak 1993.Zaprešić : Matica Hrvatska Zaprešić,1993.<br /> <br /> Zaprešićki godišnjak 1995.Zaprešić : Matica Hrvatska Zaprešić,1996.<br /> <br /> Hrvatska književna enciklopedija.Zagreb : Leksikografski zavod Miroslav Krleža,2010.<br /> <br /> Zaprešićki godišnjak 2002. Zaprešić : Matica hrvatska Zaprešić, 2002.<br /> <br /> Zaprešićki godišnjak 1996. Zaprešić : Matica hrvatska Zaprešić, 1996.<br /> <br /> Vodnik,B. Povijest hrvatske književnosti. Zagreb : Izdala Matica Hrvatska, 1913.</div>

Osiperkovac http://www.wiki-dveri.info/wiki/Adam_Baltazar_Kr%C4%8Deli%C4%87 2013-03-07T13:32:52Z

<p>Osiperkovac:&#32;/* Svećenička služba */</p> <hr /> <div>'''Adam Baltazar Krčelić''' (Šenkovecd (Zaprešić) 05.veljače. 1715. - Zagreb 29. ožujka 1778.), hrv. povjesničar, teolog i pravnik<br /> <br /> <br /> <br /> [[Datoteka:200px-Balthasar_Adamus_Kercselics.jpg|200px|mini|left|Adam Baltazar Krčelić]]<br /> <br /> <br /> == Školovanje ==<br /> Adam Baltazar Krčelić rodio se 5. veljače 1715. godine u Šenkovcu (Zaprešić) kao prvorođeni sin oca Nikole i majke Judite. Obitelj je bila dovoljno imućna da omogući visoko školovanje svim sinovima. Baltazara su 1722. godine poslali na zagrebačku isusovačku gimnaziju, gdje je proveo šest godina. Vrlo rano, još kao dječak, odabrao je svećeničko zvanje i prešao na zagrebačko sjemenište. Od 1731.- 1734. godine studira filozofiju u Beču. <br /> Zanimao se za najšira područja znanja, ne samo za književnost i povijest, već i za fiziku, matematiku, društveno i državno uređenje.<br /> Vratio se u domovinu kao doktor filozofije i teologije (1734.-1738.). Bio je dobar znalac prava, a osim latinskog poznavao je talijanski i francuski jezik.<br /> <br /> <br /> <br /> == Svećeničko službovanje ==<br /> Svećeničke dužnosti obavljao je u Sv. Martinu pod Okićem (1738.-1739.), i u Selima kraj Siska (1739.-1745.). Zagrebačkim kanonikom postaje u siječnju 1747. godine u 32. godini života. Iste godine, u rujnu, imenovan je rektorom Htvatskog kolegija u Beču i tamo ostaje do lipnja 1749. godine. Vrativši se u Zagreb dovršava prvi dio svoje povijesti zagrebačke biskupije i daje ga tiskati 1754. godine., no tiskanje nije dovršeno zbog zabrane Krčeličevih protivnika. U to vrijeme zagrebački biskup bio je Franjo Thauszy (1751.-1769.), s kojim je Krčelić bio u vrlo lošim odnosima. Adam Baltazar Krčelić zalago se za reforme na svim područjim školstva, gospodarstva i upravnog uređenja, ne samo zalagao, već je u tom pravcu i djelovao, a naročito odgojem mladeži u tom duhu. Ovakvo Krčelićevo mišljenje i djelovanje dovelo je do sudskog procesa u kojem se tereti da je u Beču radio protiv hrvatskih interesa te ukrao i pronevjerio novac. Biskupski sud je osudio Krčelića, ali ga je drugostepeni sud oslobodio. Iako oslobođen insinuacija, Krčelić je na dulje vrijeme izgubio mogućnost napredovanja u crkvenoj hijerarhiji.<br /> Krčelić je kao intelektualac, sa znanjem filozofije i prava bio jači od svoje sredine. Izazivao je otpor i bio više omražen nego cijenjen. Svojim idejama i otvorenom kritikom bio je značajan predstavnik terezijanskog vremena u Hrvatskoj. Usprkos svemu, u javnoj misli Hrvatske Krečić je bio uvijek korak ispred.<br /> <br /> Imao je najveću privatnu knjižnicu u Hrvatskoj. Osobito je bila bogata rukopisima. Devet mjeseco prije svoje smrti, Krčelić moli kraljicu Mariju Tereziju dopuštenje da svoje knjige ostavi budućoj javnoj knjižnici (tada je vrijedilo nepisano pravilo da kanonici svoju imovinu ostavljaju Kaptolu). Svoje knjige prije smrti ostavio je zagrebačkoj Akademiji iz koje se razvila Sveučilišna knjižnica u Zagrebu(NSK). Umro je 29.ožujka 1778. u Zagrebu i pokopan u zagrebačkoj katedrali.<br /> <br /> == Djela B. A. Krčelića ==<br /> <br /> <br /> '''Annuae ili Ljetopis'''<br /> <br /> Annuae su godišnji izvještaji ili još točnije memoari. Tu je autor opisao događaje vlastitog života skupa s onima u gradu Zagrebu i Hrvatskoj u razdoblju od 1748. do 1767. godine., kao npr. crkvena i politička zbivanja i novosti, te mnoge zgode, glasine, a i praznovjerja vezane i uz poznate osobe onog vremena. Annuae su na prvi pogled knjiga intriga i ogovaranja, ali i puno više, dragocjena društvena i politička povijest Hrvatske sredinom 18. st. Krčelič je inzistirao da se ovo njegovo djelo, koje je ostavio u rukopisu i zapečatio, otvori tek poslije njegove smrti.Tako je i učinjeno, no oni dijelovi teksta koje je Nikola Škrlec,kao šef nastave Namjesničkog vijeća proglasio najuvredljivijim, precrtani su crnom tintom. Annuae su tiskane tek 1902. godine u Smičiklasovu izdanju. Neke precrtane dijelove teksta mogao je pročitati, ali ih je ipak izostavio. Zanimljivo je da su Annuae nadahnule Augusta Šenou, te je on napisao jedan od svojih najboljih romana '''Diogenes''' (1878.).<br /> <br /> '''De regnis Dalmatiae, Croatiae, Sclavoniae notitiae praeliminares (1770)'''<br /> <br /> Ovo djelo, povijest Hrvatske, Slavonije i Dalmacije od najstarijih vremena, do njegova doba, posvećeno je kraljici Mariji Tereziji, a glavna mu je svrha, po čemu je Krčelić nasljednik Vitezovićev, da istakne povijesna prava austro-augarskih vladara pored Hrvatske i Slavonije, i na Dalmaciju, Bosnu i Srbiju, jer su djela poznatih povjesničara, Farlata i Lucija, imala tendenciju, da što jače istaknu mletačko pravo na Dalmaciju, a sve je to bilo i važno jer su Turci posvuda uzmicali.<br /> <br /> <br /> '''Scriptorum exregno Sclavoniae a saeculo XIV. usque ad XVII. inclusive collectio (1774)<br /> <br /> Djelo smatramo najstarijom povijesti književnosti stare Slavonije.<br /> <br /> <br /> '''Živlenje blaženoga Gazzoti Auguština, zagrebačkoga biškupa (1747)'''<br /> <br /> Jedina Krečelićeva knjiga izdana na kajkavskom narječju.<br /> <br /> == Literatura ==<br /> <br /> Georgijević,K.Hrvatska književnost od 16. do 18. stoljeća u sjevernoj Hrvatskoj i Bosni.Zagreb:Matica Hrvatska,1969.<br /> <br /> Prosperov-Novak,S.Povijest hrvatske književnosti,Split:Marjan tisak,2004.<br /> <br /> Zaprešićki godišnjak 1993.Zaprešić : Matica Hrvatska Zaprešić,1993.<br /> <br /> Zaprešićki godišnjak 1995.Zaprešić : Matica Hrvatska Zaprešić,1996.<br /> <br /> Hrvatska književna enciklopedija.Zagreb : Leksikografski zavod Miroslav Krleža,2010.<br /> <br /> Zaprešićki godišnjak 2002. Zaprešić : Matica hrvatska Zaprešić, 2002.<br /> <br /> Zaprešićki godišnjak 1996. Zaprešić : Matica hrvatska Zaprešić, 1996.</div>

Osiperkovac http://www.wiki-dveri.info/wiki/Adam_Baltazar_Kr%C4%8Deli%C4%87 2013-03-07T13:32:00Z

<p>Osiperkovac:&#32;</p> <hr /> <div>'''Adam Baltazar Krčelić''' (Šenkovecd (Zaprešić) 05.veljače. 1715. - Zagreb 29. ožujka 1778.), hrv. povjesničar, teolog i pravnik<br /> <br /> <br /> <br /> [[Datoteka:200px-Balthasar_Adamus_Kercselics.jpg|200px|mini|left|Adam Baltazar Krčelić]]<br /> <br /> <br /> == Školovanje ==<br /> Adam Baltazar Krčelić rodio se 5. veljače 1715. godine u Šenkovcu (Zaprešić) kao prvorođeni sin oca Nikole i majke Judite. Obitelj je bila dovoljno imućna da omogući visoko školovanje svim sinovima. Baltazara su 1722. godine poslali na zagrebačku isusovačku gimnaziju, gdje je proveo šest godina. Vrlo rano, još kao dječak, odabrao je svećeničko zvanje i prešao na zagrebačko sjemenište. Od 1731.- 1734. godine studira filozofiju u Beču. <br /> Zanimao se za najšira područja znanja, ne samo za književnost i povijest, već i za fiziku, matematiku, društveno i državno uređenje.<br /> Vratio se u domovinu kao doktor filozofije i teologije (1734.-1738.). Bio je dobar znalac prava, a osim latinskog poznavao je talijanski i francuski jezik.<br /> <br /> <br /> <br /> == Svećenička služba ==<br /> Svećeničke dužnosti obavljao je u Sv. Martinu pod Okićem (1738.-1739.), i u Selima kraj Siska (1739.-1745.). Zagrebačkim kanonikom postaje u siječnju 1747. godine u 32. godini života. Iste godine, u rujnu, imenovan je rektorom Htvatskog kolegija u Beču i tamo ostaje do lipnja 1749. godine. Vrativši se u Zagreb dovršava prvi dio svoje povijesti zagrebačke biskupije i daje ga tiskati 1754. godine., no tiskanje nije dovršeno zbog zabrane Krčeličevih protivnika. U to vrijeme zagrebački biskup bio je Franjo Thauszy (1751.-1769.), s kojim je Krčelić bio u vrlo lošim odnosima. Adam Baltazar Krčelić zalago se za reforme na svim područjim školstva, gospodarstva i upravnog uređenja, ne samo zalagao, već je u tom pravcu i djelovao, a naročito odgojem mladeži u tom duhu. Ovakvo Krčelićevo mišljenje i djelovanje dovelo je do sudskog procesa u kojem se tereti da je u Beču radio protiv hrvatskih interesa te ukrao i pronevjerio novac. Biskupski sud je osudio Krčelića, ali ga je drugostepeni sud oslobodio. Iako oslobođen insinuacija, Krčelić je na dulje vrijeme izgubio mogućnost napredovanja u crkvenoj hijerarhiji.<br /> Krčelić je kao intelektualac, sa znanjem filozofije i prava bio jači od svoje sredine. Izazivao je otpor i bio više omražen nego cijenjen. Svojim idejama i otvorenom kritikom bio je značajan predstavnik terezijanskog vremena u Hrvatskoj. Usprkos svemu, u javnoj misli Hrvatske Krečić je bio uvijek korak ispred.<br /> <br /> Imao je najveću privatnu knjižnicu u Hrvatskoj. Osobito je bila bogata rukopisima. Devet mjeseco prije svoje smrti, Krčelić moli kraljicu Mariju Tereziju dopuštenje da svoje knjige ostavi budućoj javnoj knjižnici (tada je vrijedilo nepisano pravilo da kanonici svoju imovinu ostavljaju Kaptolu). Svoje knjige prije smrti ostavio je zagrebačkoj Akademiji iz koje se razvila Sveučilišna knjižnica u Zagrebu(NSK). Umro je 29.ožujka 1778. u Zagrebu i pokopan u zagrebačkoj katedrali.<br /> <br /> <br /> <br /> <br /> == Djela B. A. Krčelića ==<br /> <br /> <br /> '''Annuae ili Ljetopis'''<br /> <br /> Annuae su godišnji izvještaji ili još točnije memoari. Tu je autor opisao događaje vlastitog života skupa s onima u gradu Zagrebu i Hrvatskoj u razdoblju od 1748. do 1767. godine., kao npr. crkvena i politička zbivanja i novosti, te mnoge zgode, glasine, a i praznovjerja vezane i uz poznate osobe onog vremena. Annuae su na prvi pogled knjiga intriga i ogovaranja, ali i puno više, dragocjena društvena i politička povijest Hrvatske sredinom 18. st. Krčelič je inzistirao da se ovo njegovo djelo, koje je ostavio u rukopisu i zapečatio, otvori tek poslije njegove smrti.Tako je i učinjeno, no oni dijelovi teksta koje je Nikola Škrlec,kao šef nastave Namjesničkog vijeća proglasio najuvredljivijim, precrtani su crnom tintom. Annuae su tiskane tek 1902. godine u Smičiklasovu izdanju. Neke precrtane dijelove teksta mogao je pročitati, ali ih je ipak izostavio. Zanimljivo je da su Annuae nadahnule Augusta Šenou, te je on napisao jedan od svojih najboljih romana '''Diogenes''' (1878.).<br /> <br /> '''De regnis Dalmatiae, Croatiae, Sclavoniae notitiae praeliminares (1770)'''<br /> <br /> Ovo djelo, povijest Hrvatske, Slavonije i Dalmacije od najstarijih vremena, do njegova doba, posvećeno je kraljici Mariji Tereziji, a glavna mu je svrha, po čemu je Krčelić nasljednik Vitezovićev, da istakne povijesna prava austro-augarskih vladara pored Hrvatske i Slavonije, i na Dalmaciju, Bosnu i Srbiju, jer su djela poznatih povjesničara, Farlata i Lucija, imala tendenciju, da što jače istaknu mletačko pravo na Dalmaciju, a sve je to bilo i važno jer su Turci posvuda uzmicali.<br /> <br /> <br /> '''Scriptorum exregno Sclavoniae a saeculo XIV. usque ad XVII. inclusive collectio (1774)<br /> <br /> Djelo smatramo najstarijom povijesti književnosti stare Slavonije.<br /> <br /> <br /> '''Živlenje blaženoga Gazzoti Auguština, zagrebačkoga biškupa (1747)'''<br /> <br /> Jedina Krečelićeva knjiga izdana na kajkavskom narječju.<br /> <br /> == Literatura ==<br /> <br /> Georgijević,K.Hrvatska književnost od 16. do 18. stoljeća u sjevernoj Hrvatskoj i Bosni.Zagreb:Matica Hrvatska,1969.<br /> <br /> Prosperov-Novak,S.Povijest hrvatske književnosti,Split:Marjan tisak,2004.<br /> <br /> Zaprešićki godišnjak 1993.Zaprešić : Matica Hrvatska Zaprešić,1993.<br /> <br /> Zaprešićki godišnjak 1995.Zaprešić : Matica Hrvatska Zaprešić,1996.<br /> <br /> Hrvatska književna enciklopedija.Zagreb : Leksikografski zavod Miroslav Krleža,2010.<br /> <br /> Zaprešićki godišnjak 2002. Zaprešić : Matica hrvatska Zaprešić, 2002.<br /> <br /> Zaprešićki godišnjak 1996. Zaprešić : Matica hrvatska Zaprešić, 1996.</div>

Osiperkovac http://www.wiki-dveri.info/wiki/Adam_Baltazar_Kr%C4%8Deli%C4%87 2013-03-07T13:30:25Z

<p>Osiperkovac:&#32;/* Literatura */</p> <hr /> <div>'''Adam Baltazar Krčelić''' (Šenkovecd (Zaprešić) 05.veljače. 1715. - Zagreb 29. ožujka 1778.), hrv. povjesničar, teolog i pravnik<br /> <br /> <br /> <br /> [[Datoteka:200px-Balthasar_Adamus_Kercselics.jpg|200px|mini|left|Adam Baltazar Krčelić]]<br /> <br /> <br /> Adam Baltazar Krčelić rodio se 5. veljače 1715. godine u Šenkovcu (Zaprešić) kao prvorođeni sin oca Nikole i majke Judite. Obitelj je bila dovoljno imućna da omogući visoko školovanje svim sinovima. Baltazara su 1722. godine poslali na zagrebačku isusovačku gimnaziju, gdje je proveo šest godina. Vrlo rano, još kao dječak, odabrao je svećeničko zvanje i prešao na zagrebačko sjemenište. Od 1731.- 1734. godine studira filozofiju u Beču. <br /> Zanimao se za najšira područja znanja, ne samo za književnost i povijest, već i za fiziku, matematiku, društveno i državno uređenje.<br /> Vratio se u domovinu kao doktor filozofije i teologije (1734.-1738.). Bio je dobar znalac prava, a osim latinskog poznavao je talijanski i francuski jezik.<br /> <br /> Svećeničke dužnosti obavljao je u Sv. Martinu pod Okićem (1738.-1739.), i u Selima kraj Siska (1739.-1745.). Zagrebačkim kanonikom postaje u siječnju 1747. godine u 32. godini života. Iste godine, u rujnu, imenovan je rektorom Htvatskog kolegija u Beču i tamo ostaje do lipnja 1749. godine. Vrativši se u Zagreb dovršava prvi dio svoje povijesti zagrebačke biskupije i daje ga tiskati 1754. godine., no tiskanje nije dovršeno zbog zabrane Krčeličevih protivnika. U to vrijeme zagrebački biskup bio je Franjo Thauszy (1751.-1769.), s kojim je Krčelić bio u vrlo lošim odnosima. Adam Baltazar Krčelić zalago se za reforme na svim područjim školstva, gospodarstva i upravnog uređenja, ne samo zalagao, već je u tom pravcu i djelovao, a naročito odgojem mladeži u tom duhu. Ovakvo Krčelićevo mišljenje i djelovanje dovelo je do sudskog procesa u kojem se tereti da je u Beču radio protiv hrvatskih interesa te ukrao i pronevjerio novac. Biskupski sud je osudio Krčelića, ali ga je drugostepeni sud oslobodio. Iako oslobođen insinuacija, Krčelić je na dulje vrijeme izgubio mogućnost napredovanja u crkvenoj hijerarhiji.<br /> Krčelić je kao intelektualac, sa znanjem filozofije i prava bio jači od svoje sredine. Izazivao je otpor i bio više omražen nego cijenjen. Svojim idejama i otvorenom kritikom bio je značajan predstavnik terezijanskog vremena u Hrvatskoj. Usprkos svemu, u javnoj misli Hrvatske Krečić je bio uvijek korak ispred.<br /> <br /> Imao je najveću privatnu knjižnicu u Hrvatskoj. Osobito je bila bogata rukopisima. Devet mjeseco prije svoje smrti, Krčelić moli kraljicu Mariju Tereziju dopuštenje da svoje knjige ostavi budućoj javnoj knjižnici (tada je vrijedilo nepisano pravilo da kanonici svoju imovinu ostavljaju Kaptolu). Svoje knjige prije smrti ostavio je zagrebačkoj Akademiji iz koje se razvila Sveučilišna knjižnica u Zagrebu(NSK). Umro je 29.ožujka 1778. u Zagrebu i pokopan u zagrebačkoj katedrali.<br /> <br /> <br /> <br /> <br /> == Djela B. A. Krčelića ==<br /> <br /> <br /> '''Annuae ili Ljetopis'''<br /> <br /> Annuae su godišnji izvještaji ili još točnije memoari. Tu je autor opisao događaje vlastitog života skupa s onima u gradu Zagrebu i Hrvatskoj u razdoblju od 1748. do 1767. godine., kao npr. crkvena i politička zbivanja i novosti, te mnoge zgode, glasine, a i praznovjerja vezane i uz poznate osobe onog vremena. Annuae su na prvi pogled knjiga intriga i ogovaranja, ali i puno više, dragocjena društvena i politička povijest Hrvatske sredinom 18. st. Krčelič je inzistirao da se ovo njegovo djelo, koje je ostavio u rukopisu i zapečatio, otvori tek poslije njegove smrti.Tako je i učinjeno, no oni dijelovi teksta koje je Nikola Škrlec,kao šef nastave Namjesničkog vijeća proglasio najuvredljivijim, precrtani su crnom tintom. Annuae su tiskane tek 1902. godine u Smičiklasovu izdanju. Neke precrtane dijelove teksta mogao je pročitati, ali ih je ipak izostavio. Zanimljivo je da su Annuae nadahnule Augusta Šenou, te je on napisao jedan od svojih najboljih romana '''Diogenes''' (1878.).<br /> <br /> '''De regnis Dalmatiae, Croatiae, Sclavoniae notitiae praeliminares (1770)'''<br /> <br /> Ovo djelo, povijest Hrvatske, Slavonije i Dalmacije od najstarijih vremena, do njegova doba, posvećeno je kraljici Mariji Tereziji, a glavna mu je svrha, po čemu je Krčelić nasljednik Vitezovićev, da istakne povijesna prava austro-augarskih vladara pored Hrvatske i Slavonije, i na Dalmaciju, Bosnu i Srbiju, jer su djela poznatih povjesničara, Farlata i Lucija, imala tendenciju, da što jače istaknu mletačko pravo na Dalmaciju, a sve je to bilo i važno jer su Turci posvuda uzmicali.<br /> <br /> <br /> '''Scriptorum exregno Sclavoniae a saeculo XIV. usque ad XVII. inclusive collectio (1774)<br /> <br /> Djelo smatramo najstarijom povijesti književnosti stare Slavonije.<br /> <br /> <br /> '''Živlenje blaženoga Gazzoti Auguština, zagrebačkoga biškupa (1747)'''<br /> <br /> Jedina Krečelićeva knjiga izdana na kajkavskom narječju.<br /> <br /> == Literatura ==<br /> <br /> Georgijević,K.Hrvatska književnost od 16. do 18. stoljeća u sjevernoj Hrvatskoj i Bosni.Zagreb:Matica Hrvatska,1969.<br /> <br /> Prosperov-Novak,S.Povijest hrvatske književnosti,Split:Marjan tisak,2004.<br /> <br /> Zaprešićki godišnjak 1993.Zaprešić : Matica Hrvatska Zaprešić,1993.<br /> <br /> Zaprešićki godišnjak 1995.Zaprešić : Matica Hrvatska Zaprešić,1996.<br /> <br /> Hrvatska književna enciklopedija.Zagreb : Leksikografski zavod Miroslav Krleža,2010.<br /> <br /> Zaprešićki godišnjak 2002. Zaprešić : Matica hrvatska Zaprešić, 2002.<br /> <br /> Zaprešićki godišnjak 1996. Zaprešić : Matica hrvatska Zaprešić, 1996.</div>

Osiperkovac http://www.wiki-dveri.info/wiki/Adam_Baltazar_Kr%C4%8Deli%C4%87 2013-03-07T13:29:35Z

<p>Osiperkovac:&#32;/* Djela B. A. Krčelića */</p> <hr /> <div>'''Adam Baltazar Krčelić''' (Šenkovecd (Zaprešić) 05.veljače. 1715. - Zagreb 29. ožujka 1778.), hrv. povjesničar, teolog i pravnik<br /> <br /> <br /> <br /> [[Datoteka:200px-Balthasar_Adamus_Kercselics.jpg|200px|mini|left|Adam Baltazar Krčelić]]<br /> <br /> <br /> Adam Baltazar Krčelić rodio se 5. veljače 1715. godine u Šenkovcu (Zaprešić) kao prvorođeni sin oca Nikole i majke Judite. Obitelj je bila dovoljno imućna da omogući visoko školovanje svim sinovima. Baltazara su 1722. godine poslali na zagrebačku isusovačku gimnaziju, gdje je proveo šest godina. Vrlo rano, još kao dječak, odabrao je svećeničko zvanje i prešao na zagrebačko sjemenište. Od 1731.- 1734. godine studira filozofiju u Beču. <br /> Zanimao se za najšira područja znanja, ne samo za književnost i povijest, već i za fiziku, matematiku, društveno i državno uređenje.<br /> Vratio se u domovinu kao doktor filozofije i teologije (1734.-1738.). Bio je dobar znalac prava, a osim latinskog poznavao je talijanski i francuski jezik.<br /> <br /> Svećeničke dužnosti obavljao je u Sv. Martinu pod Okićem (1738.-1739.), i u Selima kraj Siska (1739.-1745.). Zagrebačkim kanonikom postaje u siječnju 1747. godine u 32. godini života. Iste godine, u rujnu, imenovan je rektorom Htvatskog kolegija u Beču i tamo ostaje do lipnja 1749. godine. Vrativši se u Zagreb dovršava prvi dio svoje povijesti zagrebačke biskupije i daje ga tiskati 1754. godine., no tiskanje nije dovršeno zbog zabrane Krčeličevih protivnika. U to vrijeme zagrebački biskup bio je Franjo Thauszy (1751.-1769.), s kojim je Krčelić bio u vrlo lošim odnosima. Adam Baltazar Krčelić zalago se za reforme na svim područjim školstva, gospodarstva i upravnog uređenja, ne samo zalagao, već je u tom pravcu i djelovao, a naročito odgojem mladeži u tom duhu. Ovakvo Krčelićevo mišljenje i djelovanje dovelo je do sudskog procesa u kojem se tereti da je u Beču radio protiv hrvatskih interesa te ukrao i pronevjerio novac. Biskupski sud je osudio Krčelića, ali ga je drugostepeni sud oslobodio. Iako oslobođen insinuacija, Krčelić je na dulje vrijeme izgubio mogućnost napredovanja u crkvenoj hijerarhiji.<br /> Krčelić je kao intelektualac, sa znanjem filozofije i prava bio jači od svoje sredine. Izazivao je otpor i bio više omražen nego cijenjen. Svojim idejama i otvorenom kritikom bio je značajan predstavnik terezijanskog vremena u Hrvatskoj. Usprkos svemu, u javnoj misli Hrvatske Krečić je bio uvijek korak ispred.<br /> <br /> Imao je najveću privatnu knjižnicu u Hrvatskoj. Osobito je bila bogata rukopisima. Devet mjeseco prije svoje smrti, Krčelić moli kraljicu Mariju Tereziju dopuštenje da svoje knjige ostavi budućoj javnoj knjižnici (tada je vrijedilo nepisano pravilo da kanonici svoju imovinu ostavljaju Kaptolu). Svoje knjige prije smrti ostavio je zagrebačkoj Akademiji iz koje se razvila Sveučilišna knjižnica u Zagrebu(NSK). Umro je 29.ožujka 1778. u Zagrebu i pokopan u zagrebačkoj katedrali.<br /> <br /> <br /> <br /> <br /> == Djela B. A. Krčelića ==<br /> <br /> <br /> '''Annuae ili Ljetopis'''<br /> <br /> Annuae su godišnji izvještaji ili još točnije memoari. Tu je autor opisao događaje vlastitog života skupa s onima u gradu Zagrebu i Hrvatskoj u razdoblju od 1748. do 1767. godine., kao npr. crkvena i politička zbivanja i novosti, te mnoge zgode, glasine, a i praznovjerja vezane i uz poznate osobe onog vremena. Annuae su na prvi pogled knjiga intriga i ogovaranja, ali i puno više, dragocjena društvena i politička povijest Hrvatske sredinom 18. st. Krčelič je inzistirao da se ovo njegovo djelo, koje je ostavio u rukopisu i zapečatio, otvori tek poslije njegove smrti.Tako je i učinjeno, no oni dijelovi teksta koje je Nikola Škrlec,kao šef nastave Namjesničkog vijeća proglasio najuvredljivijim, precrtani su crnom tintom. Annuae su tiskane tek 1902. godine u Smičiklasovu izdanju. Neke precrtane dijelove teksta mogao je pročitati, ali ih je ipak izostavio. Zanimljivo je da su Annuae nadahnule Augusta Šenou, te je on napisao jedan od svojih najboljih romana '''Diogenes''' (1878.).<br /> <br /> '''De regnis Dalmatiae, Croatiae, Sclavoniae notitiae praeliminares (1770)'''<br /> <br /> Ovo djelo, povijest Hrvatske, Slavonije i Dalmacije od najstarijih vremena, do njegova doba, posvećeno je kraljici Mariji Tereziji, a glavna mu je svrha, po čemu je Krčelić nasljednik Vitezovićev, da istakne povijesna prava austro-augarskih vladara pored Hrvatske i Slavonije, i na Dalmaciju, Bosnu i Srbiju, jer su djela poznatih povjesničara, Farlata i Lucija, imala tendenciju, da što jače istaknu mletačko pravo na Dalmaciju, a sve je to bilo i važno jer su Turci posvuda uzmicali.<br /> <br /> <br /> '''Scriptorum exregno Sclavoniae a saeculo XIV. usque ad XVII. inclusive collectio (1774)<br /> <br /> Djelo smatramo najstarijom povijesti književnosti stare Slavonije.<br /> <br /> <br /> '''Živlenje blaženoga Gazzoti Auguština, zagrebačkoga biškupa (1747)'''<br /> <br /> Jedina Krečelićeva knjiga izdana na kajkavskom narječju.<br /> <br /> == Literatura ==<br /> ----<br /> <br /> Georgijević,K.Hrvatska književnost od 16. do 18. stoljeća u sjevernoj Hrvatskoj i Bosni.Zagreb:Matica Hrvatska,1969.<br /> <br /> Prosperov-Novak,S.Povijest hrvatske književnosti,Split:Marjan tisak,2004.<br /> <br /> Zaprešićki godišnjak 1993.Zaprešić : Matica Hrvatska Zaprešić,1993.<br /> <br /> Zaprešićki godišnjak 1995.Zaprešić : Matica Hrvatska Zaprešić,1996.<br /> <br /> Hrvatska književna enciklopedija.Zagreb : Leksikografski zavod Miroslav Krleža,2010.<br /> <br /> Zaprešićki godišnjak 2002. Zaprešić : Matica hrvatska Zaprešić, 2002.<br /> <br /> Zaprešićki godišnjak 1996. Zaprešić : Matica hrvatska Zaprešić, 1996.</div>

Osiperkovac http://www.wiki-dveri.info/wiki/Adam_Baltazar_Kr%C4%8Deli%C4%87 2013-03-07T13:26:22Z

<p>Osiperkovac:&#32;/* Djela B. A. Krčelića */</p> <hr /> <div>'''Adam Baltazar Krčelić''' (Šenkovecd (Zaprešić) 05.veljače. 1715. - Zagreb 29. ožujka 1778.), hrv. povjesničar, teolog i pravnik<br /> <br /> <br /> <br /> [[Datoteka:200px-Balthasar_Adamus_Kercselics.jpg|200px|mini|left|Adam Baltazar Krčelić]]<br /> <br /> <br /> Adam Baltazar Krčelić rodio se 5. veljače 1715. godine u Šenkovcu (Zaprešić) kao prvorođeni sin oca Nikole i majke Judite. Obitelj je bila dovoljno imućna da omogući visoko školovanje svim sinovima. Baltazara su 1722. godine poslali na zagrebačku isusovačku gimnaziju, gdje je proveo šest godina. Vrlo rano, još kao dječak, odabrao je svećeničko zvanje i prešao na zagrebačko sjemenište. Od 1731.- 1734. godine studira filozofiju u Beču. <br /> Zanimao se za najšira područja znanja, ne samo za književnost i povijest, već i za fiziku, matematiku, društveno i državno uređenje.<br /> Vratio se u domovinu kao doktor filozofije i teologije (1734.-1738.). Bio je dobar znalac prava, a osim latinskog poznavao je talijanski i francuski jezik.<br /> <br /> Svećeničke dužnosti obavljao je u Sv. Martinu pod Okićem (1738.-1739.), i u Selima kraj Siska (1739.-1745.). Zagrebačkim kanonikom postaje u siječnju 1747. godine u 32. godini života. Iste godine, u rujnu, imenovan je rektorom Htvatskog kolegija u Beču i tamo ostaje do lipnja 1749. godine. Vrativši se u Zagreb dovršava prvi dio svoje povijesti zagrebačke biskupije i daje ga tiskati 1754. godine., no tiskanje nije dovršeno zbog zabrane Krčeličevih protivnika. U to vrijeme zagrebački biskup bio je Franjo Thauszy (1751.-1769.), s kojim je Krčelić bio u vrlo lošim odnosima. Adam Baltazar Krčelić zalago se za reforme na svim područjim školstva, gospodarstva i upravnog uređenja, ne samo zalagao, već je u tom pravcu i djelovao, a naročito odgojem mladeži u tom duhu. Ovakvo Krčelićevo mišljenje i djelovanje dovelo je do sudskog procesa u kojem se tereti da je u Beču radio protiv hrvatskih interesa te ukrao i pronevjerio novac. Biskupski sud je osudio Krčelića, ali ga je drugostepeni sud oslobodio. Iako oslobođen insinuacija, Krčelić je na dulje vrijeme izgubio mogućnost napredovanja u crkvenoj hijerarhiji.<br /> Krčelić je kao intelektualac, sa znanjem filozofije i prava bio jači od svoje sredine. Izazivao je otpor i bio više omražen nego cijenjen. Svojim idejama i otvorenom kritikom bio je značajan predstavnik terezijanskog vremena u Hrvatskoj. Usprkos svemu, u javnoj misli Hrvatske Krečić je bio uvijek korak ispred.<br /> <br /> Imao je najveću privatnu knjižnicu u Hrvatskoj. Osobito je bila bogata rukopisima. Devet mjeseco prije svoje smrti, Krčelić moli kraljicu Mariju Tereziju dopuštenje da svoje knjige ostavi budućoj javnoj knjižnici (tada je vrijedilo nepisano pravilo da kanonici svoju imovinu ostavljaju Kaptolu). Svoje knjige prije smrti ostavio je zagrebačkoj Akademiji iz koje se razvila Sveučilišna knjižnica u Zagrebu(NSK). Umro je 29.ožujka 1778. u Zagrebu i pokopan u zagrebačkoj katedrali.<br /> <br /> <br /> <br /> <br /> == Djela B. A. Krčelića ==<br /> <br /> <br /> '''Annuae ili Ljetopis'''<br /> <br /> Annuae su godišnji izvještaji ili još točnije memoari. Tu je autor opisao događaje vlastitog života skupa s onima u gradu Zagrebu i Hrvatskoj u razdoblju od 1748. do 1767. godine., kao npr. crkvena i politička zbivanja i novosti, te mnoge zgode, glasine, a i praznovjerja vezane i uz poznate osobe onog vremena. Annuae su na prvi pogled knjiga intriga i ogovaranja, ali i puno više, dragocjena društvena i politička povijest Hrvatske sredinom 18. st. Krčelič je inzistirao da se ovo njegovo djelo, koje je ostavio u rukopisu i zapečatio, otvori tek poslije njegove smrti.Tako je i učinjeno, no oni dijelovi teksta koje je Nikola Škrlec,kao šef nastave Namjesničkog vijeća proglasio najuvredljivijim, precrtani su crnom tintom. Annuae su tiskane tek 1902. godine u Smičiklasovu izdanju. Neke precrtane dijelove teksta mogao je pročitati, ali ih je ipak izostavio. Zanimljivo je da su Annuae nadahnule Augusta Šenou, te je on napisao jedan od svojih najboljih romana '''Diogenes''' (1878.).<br /> <br /> '''De regnis Dalmatiae, Croatiae, Sclavoniae notitiae praeliminares (1770)'''<br /> <br /> Ovo djelo, povijest Hrvatske, Slavonije i Dalmacije od najstarijih vremena, do njegova doba, posvećeno je kraljici Mariji Tereziji, a glavna mu je svrha, po čemu je Krčelić nasljednik Vitezovićev, da istakne povijesna prava austro-augarskih vladara pored Hrvatske i Slavonije, i na Dalmaciju, Bosnu i Srbiju, jer su djela poznatih povjesničara, Farlata i Lucija, imala tendenciju, da što jače istaknu mletačko pravo na Dalmaciju, a sve je to bilo i važno jer su Turci posvuda uzmicali.<br /> <br /> <br /> '''Scriptorum exregno Sclavoniae a saeculo XIV. usque ad XVII. inclusive collectio (1774)<br /> <br /> Djelo smatramo najstarijom povijesti književnosti stare Slavonije.<br /> <br /> <br /> <br /> <br /> == Literatura ==<br /> ----<br /> <br /> Georgijević,K.Hrvatska književnost od 16. do 18. stoljeća u sjevernoj Hrvatskoj i Bosni.Zagreb:Matica Hrvatska,1969.<br /> <br /> Prosperov-Novak,S.Povijest hrvatske književnosti,Split:Marjan tisak,2004.<br /> <br /> Zaprešićki godišnjak 1993.Zaprešić : Matica Hrvatska Zaprešić,1993.<br /> <br /> Zaprešićki godišnjak 1995.Zaprešić : Matica Hrvatska Zaprešić,1996.<br /> <br /> Hrvatska književna enciklopedija.Zagreb : Leksikografski zavod Miroslav Krleža,2010.<br /> <br /> Zaprešićki godišnjak 2002. Zaprešić : Matica hrvatska Zaprešić, 2002.<br /> <br /> Zaprešićki godišnjak 1996. Zaprešić : Matica hrvatska Zaprešić, 1996.</div>

Osiperkovac http://www.wiki-dveri.info/wiki/Adam_Baltazar_Kr%C4%8Deli%C4%87 2013-03-07T13:07:28Z

<p>Osiperkovac:&#32;/* Djela B. A. Krčelića */</p> <hr /> <div>'''Adam Baltazar Krčelić''' (Šenkovecd (Zaprešić) 05.veljače. 1715. - Zagreb 29. ožujka 1778.), hrv. povjesničar, teolog i pravnik<br /> <br /> <br /> <br /> [[Datoteka:200px-Balthasar_Adamus_Kercselics.jpg|200px|mini|left|Adam Baltazar Krčelić]]<br /> <br /> <br /> Adam Baltazar Krčelić rodio se 5. veljače 1715. godine u Šenkovcu (Zaprešić) kao prvorođeni sin oca Nikole i majke Judite. Obitelj je bila dovoljno imućna da omogući visoko školovanje svim sinovima. Baltazara su 1722. godine poslali na zagrebačku isusovačku gimnaziju, gdje je proveo šest godina. Vrlo rano, još kao dječak, odabrao je svećeničko zvanje i prešao na zagrebačko sjemenište. Od 1731.- 1734. godine studira filozofiju u Beču. <br /> Zanimao se za najšira područja znanja, ne samo za književnost i povijest, već i za fiziku, matematiku, društveno i državno uređenje.<br /> Vratio se u domovinu kao doktor filozofije i teologije (1734.-1738.). Bio je dobar znalac prava, a osim latinskog poznavao je talijanski i francuski jezik.<br /> <br /> Svećeničke dužnosti obavljao je u Sv. Martinu pod Okićem (1738.-1739.), i u Selima kraj Siska (1739.-1745.). Zagrebačkim kanonikom postaje u siječnju 1747. godine u 32. godini života. Iste godine, u rujnu, imenovan je rektorom Htvatskog kolegija u Beču i tamo ostaje do lipnja 1749. godine. Vrativši se u Zagreb dovršava prvi dio svoje povijesti zagrebačke biskupije i daje ga tiskati 1754. godine., no tiskanje nije dovršeno zbog zabrane Krčeličevih protivnika. U to vrijeme zagrebački biskup bio je Franjo Thauszy (1751.-1769.), s kojim je Krčelić bio u vrlo lošim odnosima. Adam Baltazar Krčelić zalago se za reforme na svim područjim školstva, gospodarstva i upravnog uređenja, ne samo zalagao, već je u tom pravcu i djelovao, a naročito odgojem mladeži u tom duhu. Ovakvo Krčelićevo mišljenje i djelovanje dovelo je do sudskog procesa u kojem se tereti da je u Beču radio protiv hrvatskih interesa te ukrao i pronevjerio novac. Biskupski sud je osudio Krčelića, ali ga je drugostepeni sud oslobodio. Iako oslobođen insinuacija, Krčelić je na dulje vrijeme izgubio mogućnost napredovanja u crkvenoj hijerarhiji.<br /> Krčelić je kao intelektualac, sa znanjem filozofije i prava bio jači od svoje sredine. Izazivao je otpor i bio više omražen nego cijenjen. Svojim idejama i otvorenom kritikom bio je značajan predstavnik terezijanskog vremena u Hrvatskoj. Usprkos svemu, u javnoj misli Hrvatske Krečić je bio uvijek korak ispred.<br /> <br /> Imao je najveću privatnu knjižnicu u Hrvatskoj. Osobito je bila bogata rukopisima. Devet mjeseco prije svoje smrti, Krčelić moli kraljicu Mariju Tereziju dopuštenje da svoje knjige ostavi budućoj javnoj knjižnici (tada je vrijedilo nepisano pravilo da kanonici svoju imovinu ostavljaju Kaptolu). Svoje knjige prije smrti ostavio je zagrebačkoj Akademiji iz koje se razvila Sveučilišna knjižnica u Zagrebu(NSK). Umro je 29.ožujka 1778. u Zagrebu i pokopan u zagrebačkoj katedrali.<br /> <br /> <br /> <br /> <br /> == Djela B. A. Krčelića ==<br /> <br /> <br /> '''Annuae ili Ljetopis'''<br /> <br /> Annuae su godišnji izvještaji ili još točnije memoari. Tu je autor opisao događaje vlastitog života skupa s onima u gradu Zagrebu i Hrvatskoj u razdoblju od 1748. do 1767. godine., kao npr. crkvena i politička zbivanja i novosti, te mnoge zgode, glasine, a i praznovjerja vezane i uz poznate osobe onog vremena. Annuae su na prvi pogled knjiga intriga i ogovaranja, ali i puno više, dragocjena društvena i politička povijest Hrvatske sredinom 18. st. Krčelič je inzistirao da se ovo njegovo djelo, koje je ostavio u rukopisu i zapečatio, otvori tek poslije njegove smrti.Tako je i učinjeno, no oni dijelovi teksta koje je Nikola Škrlec,kao šef nastave Namjesničkog vijeća proglasio najuvredljivijim, precrtani su crnom tintom. Annuae su tiskane tek 1902. godine u Smičiklasovu izdanju. Neke precrtane dijelove teksta mogao je pročitati, ali ih je ipak izostavio. Zanimljivo je da su Annuae nadahnule Augusta Šenou, te je on napisao jedan od svojih najboljih romana '''Diogenes''' (1878.).<br /> <br /> De regnis Dalmatiae, Croatiae, Sclavoniae notitiae praeliminares<br /> <br /> <br /> <br /> <br /> '''Literatura'''<br /> ----<br /> <br /> Georgijević,K.Hrvatska književnost od 16. do 18. stoljeća u sjevernoj Hrvatskoj i Bosni.Zagreb:Matica Hrvatska,1969.<br /> <br /> Prosperov-Novak,S.Povijest hrvatske književnosti,Split:Marjan tisak,2004.<br /> <br /> Zaprešićki godišnjak 1993.Zaprešić : Matica Hrvatska Zaprešić,1993.<br /> <br /> Zaprešićki godišnjak 1995.Zaprešić : Matica Hrvatska Zaprešić,1996.<br /> <br /> Hrvatska književna enciklopedija.Zagreb : Leksikografski zavod Miroslav Krleža,2010.<br /> <br /> Zaprešićki godišnjak 2002. Zaprešić : Matica hrvatska Zaprešić, 2002.<br /> <br /> Zaprešićki godišnjak 1996. Zaprešić : Matica hrvatska Zaprešić, 1996.</div>

Osiperkovac http://www.wiki-dveri.info/wiki/Pavao_%C5%A0toos 2013-03-06T12:22:01Z

<p>Osiperkovac:&#32;/* Preporodno i književno djelovanje */</p> <hr /> <div>'''Pavao Štoos''' (Dubravica kraj Zaprešića 10. prosinca 1806. - Pokupsko 30. ožujka 1862.), hrvatski pjesnik, svećenik i narodni preporoditelj<br /> <br /> <br /> <br /> [[Datoteka:Pavao Štoos.jpg|200px|mini|left|Pavao Štoos]]<br /> <br /> <br /> == Školovanje ==<br /> <br /> Pavao Štoos rođen je u Rozgi kraj Dubravice,10. prosinca 1806. godine. Živio je u seljačkoj obitelji. Roditelji su mu bili imućniji seljaci (libertini - zapisano u župnim knjigama). Čitati i pisati naučio je od župnika Franje Đurašina, jer pučke škole nije bilo u njegovom kraju. Do svoje 15. godine bio je pastir, te živio s roditeljima koji ga usprokos nadarenosti za učenje nisu dali na daljnje školovanje. U ljeto 1821. godine, Pavao Štoos je potajno otišao u Zagreb, uz poticaj župnika Juraja Ročića. U Zagrebu je bio smješten u sirotištu, zaslugom svog dobrotvora Kuševića, te upisao gimnaziju. Štoos je bio marljiv đak, odličan i ustrajan, a iz svih predmenta bio je ocijenjen kao eminens (izvrstan). Bio je među najboljim učenicima, te je za sedam godina završio osam razreda. <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> == Svećeničko službovanje ==<br /> <br /> Pavao Štoos stupio je u sjemenište 1828. godine, a 1833. zaređen je za svećenika, s 27 godina života. Svoju prvu misu odslužio je u crkvi Sv. Ane u Rozgi. Kao jedan od najinteligentnijih mlađih svećenika u zagrebačkoj biskupiji vršio je u Zagrebu različite dužnosti, pa i službu biskupskog tajnika. Vjerojatno su ga čekale velike časti i ugled u crkvenoj hijerarhiji, ali je 1842. naglo premješten za župnika u Pokupsko, gdje je ostao punih dvadeset godina. Nastojanja, da dođe iz Pokupskog ponovo u Zagreb nisu uspjela. Prvi je biskupov pokušaj za njegovo imenovanje kanonikom odbijen. Kad je 1862. drugi prijedlog ipak uvažen, Štoos nije dočekao rješenje jer se u međuvremenu razbolio od upale pluća i umro 30. ožujka 1862.<br /> <br /> == Preporodno i književno djelovanje ==<br /> <br /> Štoos je bio veliki rodoljub i ilirac. U njegovo vrijeme hrvatski jezik nije se smio javno govoriti. To je pogađalo Štoosa koji je napisao više domoljubnih pjesama , budnica i davorija koje su probile put do narodne svijesti i budile narod iz duševnog sna. Štoosov se književni rad može podijeliti u nekoliko grupa: 1. Spisi na kajkavskom narječju uoći preporoda 2. Štokavske pjesme u 'Danici' i zasebno sve do 1849. godine 3. Nekoliko članaka u 'Danici' 4. Knjižica 'O poboljšanju ćuderodnosti svećenstva(1848) 5. Lirske pjesme iza 1849.godine 6. Knjižica crkvenih pjesama s natpjevima( Kitice crkvenih pjesama,1858.) 7. Latinske prigodnice. <br /> U svojim kajkavskim pjesmama Štoos je glasnik hrvatskog otpora protiv odnarođivanja, a u svojim štokavskim stihovima postao je glasnikom ilirskog zanosa i težnji, pun vjere u uspjeh ilirskog pokreta.<br /> <br /> == Kip Domovine vu početku leta 1831 ==<br /> <br /> Početkom 1831. godine, mladi svećenik zagrebačke biskupije Pavao Štoos napisao je pjesmu &quot;Kip domovine&quot;, najpoznatiju hrvatsku kajkavsku pjesmu dopreporodnog doba. Ova je Štoosova pjesma pored iskrenog i zagrijanog jadikovanja nad teškim našim tadašnjim prilikama imala za svrhu, da istakne odvažni i rodoljubni pokušaj protonotara Kuševića. Pjesma je i zasebno tiskana, a u zaglavlju se precizira simboličnim crtežom ilirke zvijezde, koji su to &quot;srodni puci&quot; : Hrvati, Slavonci, Dalmatinci, Dubrovčani, Korušci, Istrancu, Kranjsci, Štajerci, Međumurci, Podunavci, Bavčani, Banaćani, Srbi, Bošnjaci, Crnogorci, Hercegovci i - Bugari. Tako ta pjesma zapravo predstavlja stihovani ilirski nacionalni program! Zato je Stoos kao duhovnik imao neugodnosti, a posebno nakon objavljivanja knjige ''O poboljšanju ćudorednosti svećenstva''( Zagreb 1848), te je ostatak života proveo daleko od kaptola, kao mali zaboravljeni župnik. S tom pjesmom ušao je u antologiju hrvatske književnosti. Neki od njezinjih stihova su: <br /> ''Narod se drugi sebi raduje,<br /> a z menum, sinko, moj se sramuje:<br /> Vre i svoj jezik zabit Horvati<br /> Hote, ter drugi narod postati;<br /> Vnogi vre narod sam svoj zameče,<br /> Sram ga j' ak stranjski 'Horvat' mu reče''<br /> <br /> <br /> U godini svoje smrti primio je priznanje za svoj rad. Nadbiskip Juraj Haulik imeonovao ga 1862.godine Prvostolnog kaptola zagrebačkog.<br /> Umro je 30. ožujka 1862. u Pokupskom kao župnik u svojoj 56 godini života od upale pluća. U Dubravici je izdignut spomenik u njegovu čast. <br /> Posmrtni su mu ostaci preneseni u Ilirsku arkadu 10. svibnja 1936. godine.<br /> <br /> <br /> '''Literatura'''<br /> ----<br /> <br /> Štoos,Pavao. // Hrvatska enciklopedija.Zagreb : Leksikografski zavod &quot;Miroslav Krleža&quot;, 2008. Sv.10.<br /> <br /> Zaprešički godišnjak 1995. Matica Hrvatska Zaprešić : Zaprešić, 1996.<br /> <br /> Povijest hrvatske književnosti. Zagreb : Sveučilišna naklada Liber, 1975. Knj.4. 157 str.<br /> <br /> Šurmin,Đ. Hrvatski preporod. Zagreb : Tisak dioničke tiskare, 1904. 177 str.<br /> <br /> Petračić,F. Hrvatska čitanka za više razrede srednjih škola. Zagreb : Kr. zemaljska tiskara u Zagrebu, 1916. 51 str. <br /> <br /> Prohaska,D. Pregled hrvatske i srpske književnosti. Zagreb : Kr. zemaljska tiskara, 1919. 124 str.</div>

Osiperkovac http://www.wiki-dveri.info/wiki/Pavao_%C5%A0toos 2013-03-06T12:15:43Z

<p>Osiperkovac:&#32;/* Preporodno i književno djelovanje */</p> <hr /> <div>'''Pavao Štoos''' (Dubravica kraj Zaprešića 10. prosinca 1806. - Pokupsko 30. ožujka 1862.), hrvatski pjesnik, svećenik i narodni preporoditelj<br /> <br /> <br /> <br /> [[Datoteka:Pavao Štoos.jpg|200px|mini|left|Pavao Štoos]]<br /> <br /> <br /> == Školovanje ==<br /> <br /> Pavao Štoos rođen je u Rozgi kraj Dubravice,10. prosinca 1806. godine. Živio je u seljačkoj obitelji. Roditelji su mu bili imućniji seljaci (libertini - zapisano u župnim knjigama). Čitati i pisati naučio je od župnika Franje Đurašina, jer pučke škole nije bilo u njegovom kraju. Do svoje 15. godine bio je pastir, te živio s roditeljima koji ga usprokos nadarenosti za učenje nisu dali na daljnje školovanje. U ljeto 1821. godine, Pavao Štoos je potajno otišao u Zagreb, uz poticaj župnika Juraja Ročića. U Zagrebu je bio smješten u sirotištu, zaslugom svog dobrotvora Kuševića, te upisao gimnaziju. Štoos je bio marljiv đak, odličan i ustrajan, a iz svih predmenta bio je ocijenjen kao eminens (izvrstan). Bio je među najboljim učenicima, te je za sedam godina završio osam razreda. <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> == Svećeničko službovanje ==<br /> <br /> Pavao Štoos stupio je u sjemenište 1828. godine, a 1833. zaređen je za svećenika, s 27 godina života. Svoju prvu misu odslužio je u crkvi Sv. Ane u Rozgi. Kao jedan od najinteligentnijih mlađih svećenika u zagrebačkoj biskupiji vršio je u Zagrebu različite dužnosti, pa i službu biskupskog tajnika. Vjerojatno su ga čekale velike časti i ugled u crkvenoj hijerarhiji, ali je 1842. naglo premješten za župnika u Pokupsko, gdje je ostao punih dvadeset godina. Nastojanja, da dođe iz Pokupskog ponovo u Zagreb nisu uspjela. Prvi je biskupov pokušaj za njegovo imenovanje kanonikom odbijen. Kad je 1862. drugi prijedlog ipak uvažen, Štoos nije dočekao rješenje jer se u međuvremenu razbolio od upale pluća i umro 30. ožujka 1862.<br /> <br /> == Preporodno i književno djelovanje ==<br /> <br /> Štoos je bio veliki rodoljub i ilirac. U njegovo vrijeme hrvatski jezik nije se smio javno govoriti. To je pogađalo Štoosa koji je napisao više domoljubnih pjesama , budnica i davorija koje su probile put do narodne svijesti i budile narod iz duševnog sna. Štoosov se književni rad može podijeliti u nekoliko grupa: 1. Spisi na kajkavskom narječju uoći preporoda 2. Štokavske pjesme u 'Danici' i zasebno sve do 1849. godine 3. Nekoliko članaka u 'Danici' 4. Knjižica 'O poboljšanju ćuderodnosti svećenstva(1848) 5. Lirske pjesme iza 1849.godine 6. Knjižica crkvenih pjesama s natpjevima( Kitice crkvenih pjesama,1858.) 7. Latinske prigodnice. <br /> U svojim kajkavskim pjesmama Štoos je glasnik hrvatskog otpora protiv odnarođivanja, a u svojim štokavskim stihovima postao je glasnikom ilirskog zanosa i težnji.<br /> <br /> == Kip Domovine vu početku leta 1831 ==<br /> <br /> Početkom 1831. godine, mladi svećenik zagrebačke biskupije Pavao Štoos napisao je pjesmu &quot;Kip domovine&quot;, najpoznatiju hrvatsku kajkavsku pjesmu dopreporodnog doba. Ova je Štoosova pjesma pored iskrenog i zagrijanog jadikovanja nad teškim našim tadašnjim prilikama imala za svrhu, da istakne odvažni i rodoljubni pokušaj protonotara Kuševića. Pjesma je i zasebno tiskana, a u zaglavlju se precizira simboličnim crtežom ilirke zvijezde, koji su to &quot;srodni puci&quot; : Hrvati, Slavonci, Dalmatinci, Dubrovčani, Korušci, Istrancu, Kranjsci, Štajerci, Međumurci, Podunavci, Bavčani, Banaćani, Srbi, Bošnjaci, Crnogorci, Hercegovci i - Bugari. Tako ta pjesma zapravo predstavlja stihovani ilirski nacionalni program! Zato je Stoos kao duhovnik imao neugodnosti, a posebno nakon objavljivanja knjige ''O poboljšanju ćudorednosti svećenstva''( Zagreb 1848), te je ostatak života proveo daleko od kaptola, kao mali zaboravljeni župnik. S tom pjesmom ušao je u antologiju hrvatske književnosti. Neki od njezinjih stihova su: <br /> ''Narod se drugi sebi raduje,<br /> a z menum, sinko, moj se sramuje:<br /> Vre i svoj jezik zabit Horvati<br /> Hote, ter drugi narod postati;<br /> Vnogi vre narod sam svoj zameče,<br /> Sram ga j' ak stranjski 'Horvat' mu reče''<br /> <br /> <br /> U godini svoje smrti primio je priznanje za svoj rad. Nadbiskip Juraj Haulik imeonovao ga 1862.godine Prvostolnog kaptola zagrebačkog.<br /> Umro je 30. ožujka 1862. u Pokupskom kao župnik u svojoj 56 godini života od upale pluća. U Dubravici je izdignut spomenik u njegovu čast. <br /> Posmrtni su mu ostaci preneseni u Ilirsku arkadu 10. svibnja 1936. godine.<br /> <br /> <br /> '''Literatura'''<br /> ----<br /> <br /> Štoos,Pavao. // Hrvatska enciklopedija.Zagreb : Leksikografski zavod &quot;Miroslav Krleža&quot;, 2008. Sv.10.<br /> <br /> Zaprešički godišnjak 1995. Matica Hrvatska Zaprešić : Zaprešić, 1996.<br /> <br /> Povijest hrvatske književnosti. Zagreb : Sveučilišna naklada Liber, 1975. Knj.4. 157 str.<br /> <br /> Šurmin,Đ. Hrvatski preporod. Zagreb : Tisak dioničke tiskare, 1904. 177 str.<br /> <br /> Petračić,F. Hrvatska čitanka za više razrede srednjih škola. Zagreb : Kr. zemaljska tiskara u Zagrebu, 1916. 51 str. <br /> <br /> Prohaska,D. Pregled hrvatske i srpske književnosti. Zagreb : Kr. zemaljska tiskara, 1919. 124 str.</div>

Osiperkovac http://www.wiki-dveri.info/wiki/Pavao_%C5%A0toos 2013-03-06T11:56:30Z

<p>Osiperkovac:&#32;/* Svećeničko službovanje */</p> <hr /> <div>'''Pavao Štoos''' (Dubravica kraj Zaprešića 10. prosinca 1806. - Pokupsko 30. ožujka 1862.), hrvatski pjesnik, svećenik i narodni preporoditelj<br /> <br /> <br /> <br /> [[Datoteka:Pavao Štoos.jpg|200px|mini|left|Pavao Štoos]]<br /> <br /> <br /> == Školovanje ==<br /> <br /> Pavao Štoos rođen je u Rozgi kraj Dubravice,10. prosinca 1806. godine. Živio je u seljačkoj obitelji. Roditelji su mu bili imućniji seljaci (libertini - zapisano u župnim knjigama). Čitati i pisati naučio je od župnika Franje Đurašina, jer pučke škole nije bilo u njegovom kraju. Do svoje 15. godine bio je pastir, te živio s roditeljima koji ga usprokos nadarenosti za učenje nisu dali na daljnje školovanje. U ljeto 1821. godine, Pavao Štoos je potajno otišao u Zagreb, uz poticaj župnika Juraja Ročića. U Zagrebu je bio smješten u sirotištu, zaslugom svog dobrotvora Kuševića, te upisao gimnaziju. Štoos je bio marljiv đak, odličan i ustrajan, a iz svih predmenta bio je ocijenjen kao eminens (izvrstan). Bio je među najboljim učenicima, te je za sedam godina završio osam razreda. <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> == Svećeničko službovanje ==<br /> <br /> Pavao Štoos stupio je u sjemenište 1828. godine, a 1833. zaređen je za svećenika, s 27 godina života. Svoju prvu misu odslužio je u crkvi Sv. Ane u Rozgi. Kao jedan od najinteligentnijih mlađih svećenika u zagrebačkoj biskupiji vršio je u Zagrebu različite dužnosti, pa i službu biskupskog tajnika. Vjerojatno su ga čekale velike časti i ugled u crkvenoj hijerarhiji, ali je 1842. naglo premješten za župnika u Pokupsko, gdje je ostao punih dvadeset godina. Nastojanja, da dođe iz Pokupskog ponovo u Zagreb nisu uspjela. Prvi je biskupov pokušaj za njegovo imenovanje kanonikom odbijen. Kad je 1862. drugi prijedlog ipak uvažen, Štoos nije dočekao rješenje jer se u međuvremenu razbolio od upale pluća i umro 30. ožujka 1862.<br /> <br /> == Preporodno i književno djelovanje ==<br /> <br /> Štoos je bio veliki rodoljub i ilirac. U njegovo vrijeme hrvatski jezik nije se smio javno govoriti. To je pogađalo Štoosa koji je napisao više domoljubnih pjesama , budnica i davorija koje su probile put do narodne svijesti i budile narod iz duševnog sna. Štoosov se književni rad može podijeliti u nekoliko grupa: 1. Spisi na kajkavskom narječju uoći preporoda- 2. Štokavske pjesme u 'Danici' i zasebno sve do 1849. godine- 3. Nekoliko članaka u 'Danici'- 4.- Knjižica 'O poboljšanju ćuderodnosti svećenstva(1848) - 5. Lirske pjesme iza 1849.godine - 6. Knjižica crkvenih pjesama s natpjevima( Kitice crkvenih pjesama,1858.)- 7. Latinice prigodnice. Autor je poznate elegije &quot;Kip domovine vu početku leta 1831&quot;. Štoos je prvo pisao kajkavske pjesme,a onda se pridružio ilirskom preporodu i počeo pisati na štokavskom narječju. Mnogi se slažu da je Pavao Štoos ispjevao najpoznatiju hrvatsku kajkavsku pjesmu dopreporodnog doba (Kip domovine) i najpopularniju štokavsku pjesmu preporodnog vremena (Poziv u kolo ilirsko).<br /> U vremenu od 1838. do 1842. godine profesor je i propovijednik na Akademiji, a 1842. premješten je u Pokupsko.Štoos spada među one Hrvate koji su već prije Gaja radili o preporodu Hrvatske. Godine 1858. izdao je u Zagrebu pjesmaricu &quot;Kitice crkvenih pjesmah s napjevi s 13 vlastith melodija uz orguljsku pratnju&quot;.<br /> <br /> == Kip Domovine vu početku leta 1831 ==<br /> <br /> Početkom 1831. godine, mladi svećenik zagrebačke biskupije Pavao Štoos napisao je pjesmu &quot;Kip domovine&quot;, najpoznatiju hrvatsku kajkavsku pjesmu dopreporodnog doba. Ova je Štoosova pjesma pored iskrenog i zagrijanog jadikovanja nad teškim našim tadašnjim prilikama imala za svrhu, da istakne odvažni i rodoljubni pokušaj protonotara Kuševića. Pjesma je i zasebno tiskana, a u zaglavlju se precizira simboličnim crtežom ilirke zvijezde, koji su to &quot;srodni puci&quot; : Hrvati, Slavonci, Dalmatinci, Dubrovčani, Korušci, Istrancu, Kranjsci, Štajerci, Međumurci, Podunavci, Bavčani, Banaćani, Srbi, Bošnjaci, Crnogorci, Hercegovci i - Bugari. Tako ta pjesma zapravo predstavlja stihovani ilirski nacionalni program! Zato je Stoos kao duhovnik imao neugodnosti, a posebno nakon objavljivanja knjige ''O poboljšanju ćudorednosti svećenstva''( Zagreb 1848), te je ostatak života proveo daleko od kaptola, kao mali zaboravljeni župnik. S tom pjesmom ušao je u antologiju hrvatske književnosti. Neki od njezinjih stihova su: <br /> ''Narod se drugi sebi raduje,<br /> a z menum, sinko, moj se sramuje:<br /> Vre i svoj jezik zabit Horvati<br /> Hote, ter drugi narod postati;<br /> Vnogi vre narod sam svoj zameče,<br /> Sram ga j' ak stranjski 'Horvat' mu reče''<br /> <br /> <br /> U godini svoje smrti primio je priznanje za svoj rad. Nadbiskip Juraj Haulik imeonovao ga 1862.godine Prvostolnog kaptola zagrebačkog.<br /> Umro je 30. ožujka 1862. u Pokupskom kao župnik u svojoj 56 godini života od upale pluća. U Dubravici je izdignut spomenik u njegovu čast. <br /> Posmrtni su mu ostaci preneseni u Ilirsku arkadu 10. svibnja 1936. godine.<br /> <br /> <br /> '''Literatura'''<br /> ----<br /> <br /> Štoos,Pavao. // Hrvatska enciklopedija.Zagreb : Leksikografski zavod &quot;Miroslav Krleža&quot;, 2008. Sv.10.<br /> <br /> Zaprešički godišnjak 1995. Matica Hrvatska Zaprešić : Zaprešić, 1996.<br /> <br /> Povijest hrvatske književnosti. Zagreb : Sveučilišna naklada Liber, 1975. Knj.4. 157 str.<br /> <br /> Šurmin,Đ. Hrvatski preporod. Zagreb : Tisak dioničke tiskare, 1904. 177 str.<br /> <br /> Petračić,F. Hrvatska čitanka za više razrede srednjih škola. Zagreb : Kr. zemaljska tiskara u Zagrebu, 1916. 51 str. <br /> <br /> Prohaska,D. Pregled hrvatske i srpske književnosti. Zagreb : Kr. zemaljska tiskara, 1919. 124 str.</div>

Osiperkovac http://www.wiki-dveri.info/wiki/Pavao_%C5%A0toos 2013-03-06T11:55:24Z

<p>Osiperkovac:&#32;/* Školovanje */</p> <hr /> <div>'''Pavao Štoos''' (Dubravica kraj Zaprešića 10. prosinca 1806. - Pokupsko 30. ožujka 1862.), hrvatski pjesnik, svećenik i narodni preporoditelj<br /> <br /> <br /> <br /> [[Datoteka:Pavao Štoos.jpg|200px|mini|left|Pavao Štoos]]<br /> <br /> <br /> == Školovanje ==<br /> <br /> Pavao Štoos rođen je u Rozgi kraj Dubravice,10. prosinca 1806. godine. Živio je u seljačkoj obitelji. Roditelji su mu bili imućniji seljaci (libertini - zapisano u župnim knjigama). Čitati i pisati naučio je od župnika Franje Đurašina, jer pučke škole nije bilo u njegovom kraju. Do svoje 15. godine bio je pastir, te živio s roditeljima koji ga usprokos nadarenosti za učenje nisu dali na daljnje školovanje. U ljeto 1821. godine, Pavao Štoos je potajno otišao u Zagreb, uz poticaj župnika Juraja Ročića. U Zagrebu je bio smješten u sirotištu, zaslugom svog dobrotvora Kuševića, te upisao gimnaziju. Štoos je bio marljiv đak, odličan i ustrajan, a iz svih predmenta bio je ocijenjen kao eminens (izvrstan). Bio je među najboljim učenicima, te je za sedam godina završio osam razreda. <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> == Svećeničko službovanje ==<br /> <br /> Pavao Štoos stupio je u sjemenište 1828. godine, a 1833. zaređen je za svećenika, s 27 godina života. Svoju prvu misu odslužio je u crkvi Sv. Ane u Rozgi. Kao jedan od najinteligentnijih mlađih svećenika u zagrebačkoj biskupiji vršio je u Zagrebu različite dužnosti, pa i službu biskupskog tajnika. Vjerojatno su ga čekale velike časti i ugled u crkvenoj hijerarhiji, ali je 1842. naglo premješten za župnika u Pokupsko, gdje je ostao punih dvadeset godina. Nastojanja, da dođe iz Pokupskog ponovo u Zagreb nisu uspjela. Prvi je biskupov pokušaj za njegovo imenovanje kanonikom odbijen. Kad je 1862. drugi prijedlog ipak uvažen, Štoos nije dočekao rješenje jer se u međuvremenu razbolio od upale pluća i umro 30. ožujka 1862.<br /> Znao je pet jezika; hrvatksi,latinski,njemački,francuski i mađarski. U životu je radio kao biskupski tajnik,župnik, glazbeni amater i pjesnik.<br /> <br /> == Preporodno i književno djelovanje ==<br /> <br /> Štoos je bio veliki rodoljub i ilirac. U njegovo vrijeme hrvatski jezik nije se smio javno govoriti. To je pogađalo Štoosa koji je napisao više domoljubnih pjesama , budnica i davorija koje su probile put do narodne svijesti i budile narod iz duševnog sna. Štoosov se književni rad može podijeliti u nekoliko grupa: 1. Spisi na kajkavskom narječju uoći preporoda- 2. Štokavske pjesme u 'Danici' i zasebno sve do 1849. godine- 3. Nekoliko članaka u 'Danici'- 4.- Knjižica 'O poboljšanju ćuderodnosti svećenstva(1848) - 5. Lirske pjesme iza 1849.godine - 6. Knjižica crkvenih pjesama s natpjevima( Kitice crkvenih pjesama,1858.)- 7. Latinice prigodnice. Autor je poznate elegije &quot;Kip domovine vu početku leta 1831&quot;. Štoos je prvo pisao kajkavske pjesme,a onda se pridružio ilirskom preporodu i počeo pisati na štokavskom narječju. Mnogi se slažu da je Pavao Štoos ispjevao najpoznatiju hrvatsku kajkavsku pjesmu dopreporodnog doba (Kip domovine) i najpopularniju štokavsku pjesmu preporodnog vremena (Poziv u kolo ilirsko).<br /> U vremenu od 1838. do 1842. godine profesor je i propovijednik na Akademiji, a 1842. premješten je u Pokupsko.Štoos spada među one Hrvate koji su već prije Gaja radili o preporodu Hrvatske. Godine 1858. izdao je u Zagrebu pjesmaricu &quot;Kitice crkvenih pjesmah s napjevi s 13 vlastith melodija uz orguljsku pratnju&quot;.<br /> <br /> == Kip Domovine vu početku leta 1831 ==<br /> <br /> Početkom 1831. godine, mladi svećenik zagrebačke biskupije Pavao Štoos napisao je pjesmu &quot;Kip domovine&quot;, najpoznatiju hrvatsku kajkavsku pjesmu dopreporodnog doba. Ova je Štoosova pjesma pored iskrenog i zagrijanog jadikovanja nad teškim našim tadašnjim prilikama imala za svrhu, da istakne odvažni i rodoljubni pokušaj protonotara Kuševića. Pjesma je i zasebno tiskana, a u zaglavlju se precizira simboličnim crtežom ilirke zvijezde, koji su to &quot;srodni puci&quot; : Hrvati, Slavonci, Dalmatinci, Dubrovčani, Korušci, Istrancu, Kranjsci, Štajerci, Međumurci, Podunavci, Bavčani, Banaćani, Srbi, Bošnjaci, Crnogorci, Hercegovci i - Bugari. Tako ta pjesma zapravo predstavlja stihovani ilirski nacionalni program! Zato je Stoos kao duhovnik imao neugodnosti, a posebno nakon objavljivanja knjige ''O poboljšanju ćudorednosti svećenstva''( Zagreb 1848), te je ostatak života proveo daleko od kaptola, kao mali zaboravljeni župnik. S tom pjesmom ušao je u antologiju hrvatske književnosti. Neki od njezinjih stihova su: <br /> ''Narod se drugi sebi raduje,<br /> a z menum, sinko, moj se sramuje:<br /> Vre i svoj jezik zabit Horvati<br /> Hote, ter drugi narod postati;<br /> Vnogi vre narod sam svoj zameče,<br /> Sram ga j' ak stranjski 'Horvat' mu reče''<br /> <br /> <br /> U godini svoje smrti primio je priznanje za svoj rad. Nadbiskip Juraj Haulik imeonovao ga 1862.godine Prvostolnog kaptola zagrebačkog.<br /> Umro je 30. ožujka 1862. u Pokupskom kao župnik u svojoj 56 godini života od upale pluća. U Dubravici je izdignut spomenik u njegovu čast. <br /> Posmrtni su mu ostaci preneseni u Ilirsku arkadu 10. svibnja 1936. godine.<br /> <br /> <br /> '''Literatura'''<br /> ----<br /> <br /> Štoos,Pavao. // Hrvatska enciklopedija.Zagreb : Leksikografski zavod &quot;Miroslav Krleža&quot;, 2008. Sv.10.<br /> <br /> Zaprešički godišnjak 1995. Matica Hrvatska Zaprešić : Zaprešić, 1996.<br /> <br /> Povijest hrvatske književnosti. Zagreb : Sveučilišna naklada Liber, 1975. Knj.4. 157 str.<br /> <br /> Šurmin,Đ. Hrvatski preporod. Zagreb : Tisak dioničke tiskare, 1904. 177 str.<br /> <br /> Petračić,F. Hrvatska čitanka za više razrede srednjih škola. Zagreb : Kr. zemaljska tiskara u Zagrebu, 1916. 51 str. <br /> <br /> Prohaska,D. Pregled hrvatske i srpske književnosti. Zagreb : Kr. zemaljska tiskara, 1919. 124 str.</div>

Osiperkovac http://www.wiki-dveri.info/wiki/Pavao_%C5%A0toos 2013-03-04T13:27:22Z

<p>Osiperkovac:&#32;/* Kip Domovine vu početku leta 1831 */</p> <hr /> <div>'''Pavao Štoos''' (Dubravica kraj Zaprešića 10. prosinca 1806. - Pokupsko 30. ožujka 1862.), hrvatski pjesnik, svećenik i narodni preporoditelj<br /> <br /> <br /> <br /> [[Datoteka:Pavao Štoos.jpg|200px|mini|left|Pavao Štoos]]<br /> <br /> <br /> == Školovanje ==<br /> <br /> Pavao Štoos rođen je u Rozgi kraj Dubravice,10. prosinca 1806. godine. Živio je u seljačkoj obitelji. Roditelji su mu bili imućniji seljaci (libertini - zapisano u župnim knjigama). Čitati i pisati naučio je od župnika Franje Đurašina, jer pučke škole nije bilo u njegovom kraju. Do svoje 15. godine bio je pastir, te živio s roditeljima koji ga usprokos nadarenosti za učenje nisu dali na daljnje školovanje. U ljeto 1821. godine, Pavao Štoos je potajno otišao u Zagreb, uz poticaj župnika Juraja Ročića. U Zagrebu je bio smješten u sirotištu, zaslugom svog dobrotvora Kuševića, te upisao gimnaziju. Štoos je bio marljiv đak, odličan i ustrajan, a iz svih predmenta bio je ocijenjen kao eminens (izvrstan). Bio je među najboljim učenicima, te je za sedam godina završio osam razreda. <br /> <br /> <br /> Stupio je u sjemenište 1828. godine, a 1833. zaređen je za svećenika. Svoju prvu misu odslužio je u crkvi Sv. Ane u Rozgi. <br /> Znao je pet jezika; hrvatksi,latinski,njemački,francuski i mađarski. U životu je radio kao biskupski tajnik,župnik, glazbeni amater i pjesnik.<br /> <br /> == Preporodno i književno djelovanje ==<br /> <br /> Štoos je bio veliki rodoljub i ilirac. U njegovo vrijeme hrvatski jezik nije se smio javno govoriti. To je pogađalo Štoosa koji je napisao više domoljubnih pjesama , budnica i davorija koje su probile put do narodne svijesti i budile narod iz duševnog sna. Štoosov se književni rad može podijeliti u nekoliko grupa: 1. Spisi na kajkavskom narječju uoći preporoda- 2. Štokavske pjesme u 'Danici' i zasebno sve do 1849. godine- 3. Nekoliko članaka u 'Danici'- 4.- Knjižica 'O poboljšanju ćuderodnosti svećenstva(1848) - 5. Lirske pjesme iza 1849.godine - 6. Knjižica crkvenih pjesama s natpjevima( Kitice crkvenih pjesama,1858.)- 7. Latinice prigodnice. Autor je poznate elegije &quot;Kip domovine vu početku leta 1831&quot;. Štoos je prvo pisao kajkavske pjesme,a onda se pridružio ilirskom preporodu i počeo pisati na štokavskom narječju. Mnogi se slažu da je Pavao Štoos ispjevao najpoznatiju hrvatsku kajkavsku pjesmu dopreporodnog doba (Kip domovine) i najpopularniju štokavsku pjesmu preporodnog vremena (Poziv u kolo ilirsko).<br /> U vremenu od 1838. do 1842. godine profesor je i propovijednik na Akademiji, a 1842. premješten je u Pokupsko.Štoos spada među one Hrvate koji su već prije Gaja radili o preporodu Hrvatske. Godine 1858. izdao je u Zagrebu pjesmaricu &quot;Kitice crkvenih pjesmah s napjevi s 13 vlastith melodija uz orguljsku pratnju&quot;.<br /> <br /> == Kip Domovine vu početku leta 1831 ==<br /> <br /> Početkom 1831. godine, mladi svećenik zagrebačke biskupije Pavao Štoos napisao je pjesmu &quot;Kip domovine&quot;, najpoznatiju hrvatsku kajkavsku pjesmu dopreporodnog doba. Ova je Štoosova pjesma pored iskrenog i zagrijanog jadikovanja nad teškim našim tadašnjim prilikama imala za svrhu, da istakne odvažni i rodoljubni pokušaj protonotara Kuševića. Pjesma je i zasebno tiskana, a u zaglavlju se precizira simboličnim crtežom ilirke zvijezde, koji su to &quot;srodni puci&quot; : Hrvati, Slavonci, Dalmatinci, Dubrovčani, Korušci, Istrancu, Kranjsci, Štajerci, Međumurci, Podunavci, Bavčani, Banaćani, Srbi, Bošnjaci, Crnogorci, Hercegovci i - Bugari. Tako ta pjesma zapravo predstavlja stihovani ilirski nacionalni program! Zato je Stoos kao duhovnik imao neugodnosti, a posebno nakon objavljivanja knjige ''O poboljšanju ćudorednosti svećenstva''( Zagreb 1848), te je ostatak života proveo daleko od kaptola, kao mali zaboravljeni župnik. S tom pjesmom ušao je u antologiju hrvatske književnosti. Neki od njezinjih stihova su: <br /> ''Narod se drugi sebi raduje,<br /> a z menum, sinko, moj se sramuje:<br /> Vre i svoj jezik zabit Horvati<br /> Hote, ter drugi narod postati;<br /> Vnogi vre narod sam svoj zameče,<br /> Sram ga j' ak stranjski 'Horvat' mu reče''<br /> <br /> <br /> U godini svoje smrti primio je priznanje za svoj rad. Nadbiskip Juraj Haulik imeonovao ga 1862.godine Prvostolnog kaptola zagrebačkog.<br /> Umro je 30. ožujka 1862. u Pokupskom kao župnik u svojoj 56 godini života od upale pluća. U Dubravici je izdignut spomenik u njegovu čast. <br /> Posmrtni su mu ostaci preneseni u Ilirsku arkadu 10. svibnja 1936. godine.<br /> <br /> <br /> '''Literatura'''<br /> ----<br /> <br /> Štoos,Pavao. // Hrvatska enciklopedija.Zagreb : Leksikografski zavod &quot;Miroslav Krleža&quot;, 2008. Sv.10.<br /> <br /> Zaprešički godišnjak 1995. Matica Hrvatska Zaprešić : Zaprešić, 1996.<br /> <br /> Povijest hrvatske književnosti. Zagreb : Sveučilišna naklada Liber, 1975. Knj.4. 157 str.<br /> <br /> Šurmin,Đ. Hrvatski preporod. Zagreb : Tisak dioničke tiskare, 1904. 177 str.<br /> <br /> Petračić,F. Hrvatska čitanka za više razrede srednjih škola. Zagreb : Kr. zemaljska tiskara u Zagrebu, 1916. 51 str. <br /> <br /> Prohaska,D. Pregled hrvatske i srpske književnosti. Zagreb : Kr. zemaljska tiskara, 1919. 124 str.</div>

Osiperkovac http://www.wiki-dveri.info/wiki/Pavao_%C5%A0toos 2013-03-04T13:02:35Z

<p>Osiperkovac:&#32;/* Kip Domovine vu početku leta 1831 */</p> <hr /> <div>'''Pavao Štoos''' (Dubravica kraj Zaprešića 10. prosinca 1806. - Pokupsko 30. ožujka 1862.), hrvatski pjesnik, svećenik i narodni preporoditelj<br /> <br /> <br /> <br /> [[Datoteka:Pavao Štoos.jpg|200px|mini|left|Pavao Štoos]]<br /> <br /> <br /> == Školovanje ==<br /> <br /> Pavao Štoos rođen je u Rozgi kraj Dubravice,10. prosinca 1806. godine. Živio je u seljačkoj obitelji. Roditelji su mu bili imućniji seljaci (libertini - zapisano u župnim knjigama). Čitati i pisati naučio je od župnika Franje Đurašina, jer pučke škole nije bilo u njegovom kraju. Do svoje 15. godine bio je pastir, te živio s roditeljima koji ga usprokos nadarenosti za učenje nisu dali na daljnje školovanje. U ljeto 1821. godine, Pavao Štoos je potajno otišao u Zagreb, uz poticaj župnika Juraja Ročića. U Zagrebu je bio smješten u sirotištu, zaslugom svog dobrotvora Kuševića, te upisao gimnaziju. Štoos je bio marljiv đak, odličan i ustrajan, a iz svih predmenta bio je ocijenjen kao eminens (izvrstan). Bio je među najboljim učenicima, te je za sedam godina završio osam razreda. <br /> <br /> <br /> Stupio je u sjemenište 1828. godine, a 1833. zaređen je za svećenika. Svoju prvu misu odslužio je u crkvi Sv. Ane u Rozgi. <br /> Znao je pet jezika; hrvatksi,latinski,njemački,francuski i mađarski. U životu je radio kao biskupski tajnik,župnik, glazbeni amater i pjesnik.<br /> <br /> == Preporodno i književno djelovanje ==<br /> <br /> Štoos je bio veliki rodoljub i ilirac. U njegovo vrijeme hrvatski jezik nije se smio javno govoriti. To je pogađalo Štoosa koji je napisao više domoljubnih pjesama , budnica i davorija koje su probile put do narodne svijesti i budile narod iz duševnog sna. Štoosov se književni rad može podijeliti u nekoliko grupa: 1. Spisi na kajkavskom narječju uoći preporoda- 2. Štokavske pjesme u 'Danici' i zasebno sve do 1849. godine- 3. Nekoliko članaka u 'Danici'- 4.- Knjižica 'O poboljšanju ćuderodnosti svećenstva(1848) - 5. Lirske pjesme iza 1849.godine - 6. Knjižica crkvenih pjesama s natpjevima( Kitice crkvenih pjesama,1858.)- 7. Latinice prigodnice. Autor je poznate elegije &quot;Kip domovine vu početku leta 1831&quot;. Štoos je prvo pisao kajkavske pjesme,a onda se pridružio ilirskom preporodu i počeo pisati na štokavskom narječju. Mnogi se slažu da je Pavao Štoos ispjevao najpoznatiju hrvatsku kajkavsku pjesmu dopreporodnog doba (Kip domovine) i najpopularniju štokavsku pjesmu preporodnog vremena (Poziv u kolo ilirsko).<br /> U vremenu od 1838. do 1842. godine profesor je i propovijednik na Akademiji, a 1842. premješten je u Pokupsko.Štoos spada među one Hrvate koji su već prije Gaja radili o preporodu Hrvatske. Godine 1858. izdao je u Zagrebu pjesmaricu &quot;Kitice crkvenih pjesmah s napjevi s 13 vlastith melodija uz orguljsku pratnju&quot;.<br /> <br /> == Kip Domovine vu početku leta 1831 ==<br /> <br /> Početkom 1831. godine, mladi svećenik zagrebačke biskupije Pavao Štoos napisao je pjesmu &quot;Kip domovine&quot;, tužalku nad mrtvilom koje je bilo zahvatilo hrvatsko plemstvo. Ova je Štoosova pjesma pored iskrenog i zagrijanog jadikovanja nad teškim našim tadašnjim prilikama imala za svrhu, da istakne odvažni i rodoljubni pokušaj protonotara Kuševića.Pjesma je i zasebno tiskana, a u zaglavlju se precizira simboličnim crtežom ilirke zvijezde, koji su to &gt;&gt; srodni puci&lt;&lt;: Hrvati, Slavonci, Dalmatinci, Dubrovčani, Korušci, Istrancu, Kranjsci, Štajerci, Međumurci, Podunavci, Bavčani, Banaćani, Srbi, Bošnjaci, Crnogorci, Hercegovci i - Bugari. Tako ta pjesma zapravo predstavlja stihovani ilirski nacionalni program!Zato je Stoos kao duhovnik imao neugodnosti, a posebno nakon objavljivanja knjige O poboljšanju ćudorednosti svećenstva( Zagreb 1848), te je ostatak života proveo daleko od kaptola, kao mali zaboravljeni župnik. S tom pjesmom ušao je u antologiju hrvatske književnosti. Neki od njezinjih stihova su: <br /> ''Narod se drugi sebi raduje,<br /> a z menum, sinko, moj se sramuje:<br /> Vre i svoj jezik zabit Horvati<br /> Hote, ter drugi narod postati;<br /> Vnogi vre narod sam svoj zameče,<br /> Sram ga j' ak stranjski 'Horvat' mu reče''<br /> <br /> <br /> U godini svoje smrti primio je priznanje za svoj rad. Nadbiskip Juraj Haulik imeonovao ga 1862.godine Prvostolnog kaptola zagrebačkog.<br /> Umro je 30. ožujka 1862. u Pokupskom kao župnik u svojoj 56 godini života od upale pluća. U Dubravici je izdignut spomenik u njegovu čast. <br /> Posmrtni su mu ostaci preneseni u Ilirsku arkadu 10. svibnja 1936. godine.<br /> <br /> <br /> '''Literatura'''<br /> ----<br /> <br /> Štoos,Pavao. // Hrvatska enciklopedija.Zagreb : Leksikografski zavod &quot;Miroslav Krleža&quot;, 2008. Sv.10.<br /> <br /> Zaprešički godišnjak 1995. Matica Hrvatska Zaprešić : Zaprešić, 1996.<br /> <br /> Povijest hrvatske književnosti. Zagreb : Sveučilišna naklada Liber, 1975. Knj.4. 157 str.<br /> <br /> Šurmin,Đ. Hrvatski preporod. Zagreb : Tisak dioničke tiskare, 1904. 177 str.<br /> <br /> Petračić,F. Hrvatska čitanka za više razrede srednjih škola. Zagreb : Kr. zemaljska tiskara u Zagrebu, 1916. 51 str. <br /> <br /> Prohaska,D. Pregled hrvatske i srpske književnosti. Zagreb : Kr. zemaljska tiskara, 1919. 124 str.</div>

Osiperkovac http://www.wiki-dveri.info/wiki/Pavao_%C5%A0toos 2013-03-04T12:51:47Z

<p>Osiperkovac:&#32;/* Preporodno i književno djelovanje */</p> <hr /> <div>'''Pavao Štoos''' (Dubravica kraj Zaprešića 10. prosinca 1806. - Pokupsko 30. ožujka 1862.), hrvatski pjesnik, svećenik i narodni preporoditelj<br /> <br /> <br /> <br /> [[Datoteka:Pavao Štoos.jpg|200px|mini|left|Pavao Štoos]]<br /> <br /> <br /> == Školovanje ==<br /> <br /> Pavao Štoos rođen je u Rozgi kraj Dubravice,10. prosinca 1806. godine. Živio je u seljačkoj obitelji. Roditelji su mu bili imućniji seljaci (libertini - zapisano u župnim knjigama). Čitati i pisati naučio je od župnika Franje Đurašina, jer pučke škole nije bilo u njegovom kraju. Do svoje 15. godine bio je pastir, te živio s roditeljima koji ga usprokos nadarenosti za učenje nisu dali na daljnje školovanje. U ljeto 1821. godine, Pavao Štoos je potajno otišao u Zagreb, uz poticaj župnika Juraja Ročića. U Zagrebu je bio smješten u sirotištu, zaslugom svog dobrotvora Kuševića, te upisao gimnaziju. Štoos je bio marljiv đak, odličan i ustrajan, a iz svih predmenta bio je ocijenjen kao eminens (izvrstan). Bio je među najboljim učenicima, te je za sedam godina završio osam razreda. <br /> <br /> <br /> Stupio je u sjemenište 1828. godine, a 1833. zaređen je za svećenika. Svoju prvu misu odslužio je u crkvi Sv. Ane u Rozgi. <br /> Znao je pet jezika; hrvatksi,latinski,njemački,francuski i mađarski. U životu je radio kao biskupski tajnik,župnik, glazbeni amater i pjesnik.<br /> <br /> == Preporodno i književno djelovanje ==<br /> <br /> Štoos je bio veliki rodoljub i ilirac. U njegovo vrijeme hrvatski jezik nije se smio javno govoriti. To je pogađalo Štoosa koji je napisao više domoljubnih pjesama , budnica i davorija koje su probile put do narodne svijesti i budile narod iz duševnog sna. Štoosov se književni rad može podijeliti u nekoliko grupa: 1. Spisi na kajkavskom narječju uoći preporoda- 2. Štokavske pjesme u 'Danici' i zasebno sve do 1849. godine- 3. Nekoliko članaka u 'Danici'- 4.- Knjižica 'O poboljšanju ćuderodnosti svećenstva(1848) - 5. Lirske pjesme iza 1849.godine - 6. Knjižica crkvenih pjesama s natpjevima( Kitice crkvenih pjesama,1858.)- 7. Latinice prigodnice. Autor je poznate elegije &quot;Kip domovine vu početku leta 1831&quot;. Štoos je prvo pisao kajkavske pjesme,a onda se pridružio ilirskom preporodu i počeo pisati na štokavskom narječju. Mnogi se slažu da je Pavao Štoos ispjevao najpoznatiju hrvatsku kajkavsku pjesmu dopreporodnog doba (Kip domovine) i najpopularniju štokavsku pjesmu preporodnog vremena (Poziv u kolo ilirsko).<br /> U vremenu od 1838. do 1842. godine profesor je i propovijednik na Akademiji, a 1842. premješten je u Pokupsko.Štoos spada među one Hrvate koji su već prije Gaja radili o preporodu Hrvatske. Godine 1858. izdao je u Zagrebu pjesmaricu &quot;Kitice crkvenih pjesmah s napjevi s 13 vlastith melodija uz orguljsku pratnju&quot;.<br /> <br /> == Kip Domovine vu početku leta 1831 ==<br /> <br /> Početkom 1831. godine, mladi svećenik zagrebačke biskupije Pavao Štoos napisao je pjesmu &quot;Kip domovine&quot;, tužalku nad mrtvilom koje je bilo zahvatilo hrvatsko plemstvo. Ova je Štoosova pjesma pored iskrenog i zagrijanog jadikovanja nad teškim našim tadašnjim prilikama imala za svrhu, da istakne odvažni i rodoljubni pokušaj protonotara Kuševića.Pjesma je i zasebno tiskana, a u zaglavlju se precizira simboličnim crtežom ilirke zvijezde, koji su to &gt;&gt; srodni puci&lt;&lt;: Hrvati, Slavonci, Dalmatinci, Dubrovčani, Korušci, Istrancu, Kranjsci, Štajerci, Međumurci, Podunavci, Bavčani, Banaćani, Srbi, Bošnjaci, Crnogorci, Hercegovci i - Bugari. Tako ta pjesma zapravo predstavlja stihovani ilirski nacionalni program!Zato je Stoos kao duhovnik imao neugodnosti, a posebno nakon objavljivanja knjige O poboljšanju ćudorednosti svećenstva( Zagreb 1848), te je ostatak života proveo daleko od kaptola, kao mali zaboravljeni župnik. S tom pjesmom ušao je u antologiju hrvatske književnosti. Neki od njezinjih stihova su: <br /> ''Narod se drugi sebi raduje,<br /> a z menum, sinko, moj se sramuje:<br /> Vre i svoj jezik zabit Horvati<br /> Hote, ter drugi narod postati;<br /> Vnogi vre narod sam svoj zameče,<br /> Sram ga j' ak stranjski 'Horvat' mu reče''<br /> <br /> <br /> U godini svoje smrti primio je priznanje za svoj rad. Nadbiskip Juraj Haulik imeonovao ga 1862.godine Prvostolnog kaptola zagrebačkog.<br /> Umro je 30. ožujka 1862. u Pokupskom kao župnik u svojoj 56 godini života od upale pluća. U Dubravici je izdignut spomenik u njegovu čast. <br /> Posmrtni su mu ostaci preneseni u Ilirsku arkadu 10. svibnja 1936. godine.<br /> <br /> <br /> '''Literatura'''<br /> ----<br /> <br /> Štoos,Pavao. // Hrvatska enciklopedija.Zagreb : Leksikografski zavod &quot;Miroslav Krleža&quot;, 2008. Sv.10.<br /> <br /> Zaprešički godišnjak 1995. Matica Hrvatska Zaprešić : Zaprešić, 1996.<br /> <br /> Povijest hrvatske književnosti. Zagreb : Sveučilišna naklada Liber, 1975. Knj.4. 157 str.<br /> <br /> Šurmin,Đ. Hrvatski preporod. Zagreb : Tisak dioničke tiskare, 1904. 177 str.</div>

Osiperkovac http://www.wiki-dveri.info/wiki/Pavao_%C5%A0toos 2013-03-04T12:36:54Z

<p>Osiperkovac:&#32;/* Književno i preporodno djelovanje */</p> <hr /> <div>'''Pavao Štoos''' (Dubravica kraj Zaprešića 10. prosinca 1806. - Pokupsko 30. ožujka 1862.), hrvatski pjesnik, svećenik i narodni preporoditelj<br /> <br /> <br /> <br /> [[Datoteka:Pavao Štoos.jpg|200px|mini|left|Pavao Štoos]]<br /> <br /> <br /> == Školovanje ==<br /> <br /> Pavao Štoos rođen je u Rozgi kraj Dubravice,10. prosinca 1806. godine. Živio je u seljačkoj obitelji. Roditelji su mu bili imućniji seljaci (libertini - zapisano u župnim knjigama). Čitati i pisati naučio je od župnika Franje Đurašina, jer pučke škole nije bilo u njegovom kraju. Do svoje 15. godine bio je pastir, te živio s roditeljima koji ga usprokos nadarenosti za učenje nisu dali na daljnje školovanje. U ljeto 1821. godine, Pavao Štoos je potajno otišao u Zagreb, uz poticaj župnika Juraja Ročića. U Zagrebu je bio smješten u sirotištu, zaslugom svog dobrotvora Kuševića, te upisao gimnaziju. Štoos je bio marljiv đak, odličan i ustrajan, a iz svih predmenta bio je ocijenjen kao eminens (izvrstan). Bio je među najboljim učenicima, te je za sedam godina završio osam razreda. <br /> <br /> <br /> Stupio je u sjemenište 1828. godine, a 1833. zaređen je za svećenika. Svoju prvu misu odslužio je u crkvi Sv. Ane u Rozgi. <br /> Znao je pet jezika; hrvatksi,latinski,njemački,francuski i mađarski. U životu je radio kao biskupski tajnik,župnik, glazbeni amater i pjesnik.<br /> <br /> == Preporodno i književno djelovanje ==<br /> <br /> Štoos je bio veliki rodoljub i ilirac. U njegovo vrijeme hrvatski jezik nije se smio javno govoriti. To je pogađalo Štoosa koji je napisao više domoljubnih pjesama , budnica i davorija.Štoosov se književni rad može podijeliti u nekoliko grupa: 1. Spisi na kajkavskom narječju uoći preporoda- 2. Štokavske pjesme u 'Danici' i zasebno sve do 1849. godine- 3. Nekoliko članaka u 'Danici'- 4.- Knjižica 'O poboljšanju ćuderodnosti svećenstva(1848) - 5. Lirske pjesme iza 1849.godine - 6. Knjižica crkvenih pjesama s natpjevima( Kitice crkvenih pjesama,1858.)- 7. Latinice prigodnice. Autor je poznate elegije &quot;Kip domovine vu početku leta 1831&quot;. Štoos je prvo pisao kajkavske pjesme,a onda se pridružio ilirskom preporodu i počeo pisati na štokavskom narječju. Mnogi se slažu da je Pavao Štoos ispjevao najpoznatiju hrvatsku kajkavsku pjesmu dopreporodnog doba (Kip domovine) i najpopularniju štokavsku pjesmu preporodnog vremena (Poziv u kolo ilirsko).<br /> U vremenu od 1838. do 1842. godine profesor je i propovijednik na Akademiji, a 1842. premješten je u Pokupsko.Štoos spada među one Hrvate koji su već prije Gaja radili o preporodu Hrvatske. Godine 1858. izdao je u Zagrebu pjesmaricu &quot;Kitice crkvenih pjesmah s napjevi s 13 vlastith melodija uz orguljsku pratnju&quot;.<br /> <br /> == Kip Domovine vu početku leta 1831 ==<br /> <br /> Početkom 1831. godine, mladi svećenik zagrebačke biskupije Pavao Štoos napisao je pjesmu &quot;Kip domovine&quot;, tužalku nad mrtvilom koje je bilo zahvatilo hrvatsko plemstvo. Ova je Štoosova pjesma pored iskrenog i zagrijanog jadikovanja nad teškim našim tadašnjim prilikama imala za svrhu, da istakne odvažni i rodoljubni pokušaj protonotara Kuševića.Pjesma je i zasebno tiskana, a u zaglavlju se precizira simboličnim crtežom ilirke zvijezde, koji su to &gt;&gt; srodni puci&lt;&lt;: Hrvati, Slavonci, Dalmatinci, Dubrovčani, Korušci, Istrancu, Kranjsci, Štajerci, Međumurci, Podunavci, Bavčani, Banaćani, Srbi, Bošnjaci, Crnogorci, Hercegovci i - Bugari. Tako ta pjesma zapravo predstavlja stihovani ilirski nacionalni program!Zato je Stoos kao duhovnik imao neugodnosti, a posebno nakon objavljivanja knjige O poboljšanju ćudorednosti svećenstva( Zagreb 1848), te je ostatak života proveo daleko od kaptola, kao mali zaboravljeni župnik. S tom pjesmom ušao je u antologiju hrvatske književnosti. Neki od njezinjih stihova su: <br /> ''Narod se drugi sebi raduje,<br /> a z menum, sinko, moj se sramuje:<br /> Vre i svoj jezik zabit Horvati<br /> Hote, ter drugi narod postati;<br /> Vnogi vre narod sam svoj zameče,<br /> Sram ga j' ak stranjski 'Horvat' mu reče''<br /> <br /> <br /> U godini svoje smrti primio je priznanje za svoj rad. Nadbiskip Juraj Haulik imeonovao ga 1862.godine Prvostolnog kaptola zagrebačkog.<br /> Umro je 30. ožujka 1862. u Pokupskom kao župnik u svojoj 56 godini života od upale pluća. U Dubravici je izdignut spomenik u njegovu čast. <br /> Posmrtni su mu ostaci preneseni u Ilirsku arkadu 10. svibnja 1936. godine.<br /> <br /> <br /> '''Literatura'''<br /> ----<br /> <br /> Štoos,Pavao. // Hrvatska enciklopedija.Zagreb : Leksikografski zavod &quot;Miroslav Krleža&quot;, 2008. Sv.10.<br /> <br /> Zaprešički godišnjak 1995. Matica Hrvatska Zaprešić : Zaprešić, 1996.<br /> <br /> Povijest hrvatske književnosti. Zagreb : Sveučilišna naklada Liber, 1975. Knj.4. 157 str.<br /> <br /> Šurmin,Đ. Hrvatski preporod. Zagreb : Tisak dioničke tiskare, 1904. 177 str.</div>

Osiperkovac http://www.wiki-dveri.info/wiki/Pavao_%C5%A0toos 2013-03-04T12:31:59Z

<p>Osiperkovac:&#32;/* Školovanje */</p> <hr /> <div>'''Pavao Štoos''' (Dubravica kraj Zaprešića 10. prosinca 1806. - Pokupsko 30. ožujka 1862.), hrvatski pjesnik, svećenik i narodni preporoditelj<br /> <br /> <br /> <br /> [[Datoteka:Pavao Štoos.jpg|200px|mini|left|Pavao Štoos]]<br /> <br /> <br /> == Školovanje ==<br /> <br /> Pavao Štoos rođen je u Rozgi kraj Dubravice,10. prosinca 1806. godine. Živio je u seljačkoj obitelji. Roditelji su mu bili imućniji seljaci (libertini - zapisano u župnim knjigama). Čitati i pisati naučio je od župnika Franje Đurašina, jer pučke škole nije bilo u njegovom kraju. Do svoje 15. godine bio je pastir, te živio s roditeljima koji ga usprokos nadarenosti za učenje nisu dali na daljnje školovanje. U ljeto 1821. godine, Pavao Štoos je potajno otišao u Zagreb, uz poticaj župnika Juraja Ročića. U Zagrebu je bio smješten u sirotištu, zaslugom svog dobrotvora Kuševića, te upisao gimnaziju. Štoos je bio marljiv đak, odličan i ustrajan, a iz svih predmenta bio je ocijenjen kao eminens (izvrstan). Bio je među najboljim učenicima, te je za sedam godina završio osam razreda. <br /> <br /> <br /> Stupio je u sjemenište 1828. godine, a 1833. zaređen je za svećenika. Svoju prvu misu odslužio je u crkvi Sv. Ane u Rozgi. <br /> Znao je pet jezika; hrvatksi,latinski,njemački,francuski i mađarski. U životu je radio kao biskupski tajnik,župnik, glazbeni amater i pjesnik.<br /> <br /> == Književno i preporodno djelovanje ==<br /> <br /> Štoos je bio veliki rodoljub i ilirac. U njegovo vrijeme hrvatski jezik nije se smio javno govoriti. To je pogađalo Štoosa koji je napisao više domoljubnih pjesama , budnica i davorija.Štoosov se književni rad može podijeliti u nekoliko grupa: 1. Spisi na kajkavskom narječju uoći preporoda- 2. Štokavske pjesme u 'Danici' i zasebno sve do 1849. godine- 3. Nekoliko članaka u 'Danici'- 4.- Knjižica 'O poboljšanju ćuderodnosti svećenstva(1848) - 5. Lirske pjesme iza 1849.godine - 6. Knjižica crkvenih pjesama s natpjevima( Kitice crkvenih pjesama,1858.)- 7. Latinice prigodnice. Autor je poznate elegije &quot;Kip domovine vu početku leta 1831&quot;. Štoos je prvo pisao kajkavske pjesme,a onda se pridružio ilirskom preporodu i počeo pisati na štokavskom narječju. Mnogi se slažu da je Pavao Štoos ispjevao najpoznatiju hrvatsku kajkavsku pjesmu dopreporodnog doba (Kip domovine) i najpopularniju štokavsku pjesmu preporodnog vremena (Poziv u kolo ilirsko).<br /> U vremenu od 1838. do 1842. godine profesor je i propovijednik na Akademiji, a 1842. premješten je u Pokupsko.Štoos spada među one Hrvate koji su već prije Gaja radili o preporodu Hrvatske. Godine 1858. izdao je u Zagrebu pjesmaricu &quot;Kitice crkvenih pjesmah s napjevi s 13 vlastith melodija uz orguljsku pratnju&quot;.<br /> <br /> == Kip Domovine vu početku leta 1831 ==<br /> <br /> Početkom 1831. godine, mladi svećenik zagrebačke biskupije Pavao Štoos napisao je pjesmu &quot;Kip domovine&quot;, tužalku nad mrtvilom koje je bilo zahvatilo hrvatsko plemstvo. Ova je Štoosova pjesma pored iskrenog i zagrijanog jadikovanja nad teškim našim tadašnjim prilikama imala za svrhu, da istakne odvažni i rodoljubni pokušaj protonotara Kuševića.Pjesma je i zasebno tiskana, a u zaglavlju se precizira simboličnim crtežom ilirke zvijezde, koji su to &gt;&gt; srodni puci&lt;&lt;: Hrvati, Slavonci, Dalmatinci, Dubrovčani, Korušci, Istrancu, Kranjsci, Štajerci, Međumurci, Podunavci, Bavčani, Banaćani, Srbi, Bošnjaci, Crnogorci, Hercegovci i - Bugari. Tako ta pjesma zapravo predstavlja stihovani ilirski nacionalni program!Zato je Stoos kao duhovnik imao neugodnosti, a posebno nakon objavljivanja knjige O poboljšanju ćudorednosti svećenstva( Zagreb 1848), te je ostatak života proveo daleko od kaptola, kao mali zaboravljeni župnik. S tom pjesmom ušao je u antologiju hrvatske književnosti. Neki od njezinjih stihova su: <br /> ''Narod se drugi sebi raduje,<br /> a z menum, sinko, moj se sramuje:<br /> Vre i svoj jezik zabit Horvati<br /> Hote, ter drugi narod postati;<br /> Vnogi vre narod sam svoj zameče,<br /> Sram ga j' ak stranjski 'Horvat' mu reče''<br /> <br /> <br /> U godini svoje smrti primio je priznanje za svoj rad. Nadbiskip Juraj Haulik imeonovao ga 1862.godine Prvostolnog kaptola zagrebačkog.<br /> Umro je 30. ožujka 1862. u Pokupskom kao župnik u svojoj 56 godini života od upale pluća. U Dubravici je izdignut spomenik u njegovu čast. <br /> Posmrtni su mu ostaci preneseni u Ilirsku arkadu 10. svibnja 1936. godine.<br /> <br /> <br /> '''Literatura'''<br /> ----<br /> <br /> Štoos,Pavao. // Hrvatska enciklopedija.Zagreb : Leksikografski zavod &quot;Miroslav Krleža&quot;, 2008. Sv.10.<br /> <br /> Zaprešički godišnjak 1995. Matica Hrvatska Zaprešić : Zaprešić, 1996.<br /> <br /> Povijest hrvatske književnosti. Zagreb : Sveučilišna naklada Liber, 1975. Knj.4. 157 str.<br /> <br /> Šurmin,Đ. Hrvatski preporod. Zagreb : Tisak dioničke tiskare, 1904. 177 str.</div>

Osiperkovac http://www.wiki-dveri.info/wiki/Pavao_%C5%A0toos 2013-03-04T12:30:09Z

<p>Osiperkovac:&#32;/* Književno i preporodno djelovanje */</p> <hr /> <div>'''Pavao Štoos''' (Dubravica kraj Zaprešića 10. prosinca 1806. - Pokupsko 30. ožujka 1862.), hrvatski pjesnik, svećenik i narodni preporoditelj<br /> <br /> <br /> <br /> [[Datoteka:Pavao Štoos.jpg|200px|mini|left|Pavao Štoos]]<br /> <br /> <br /> == Školovanje ==<br /> <br /> Pavao Štoos rođen je u Rozgi kraj Dubravice,10. prosinca 1806. godine. Živio je u seljačkoj obitelji. Roditelji su mu bili imućniji seljaci (libertini - zapisano u župnim knjigama). Čitati i pisati naučio je od župnika Franje Đurašina, jer pučke škole nije bilo u njegovom kraju. Do svoje 15. godine bio je pastir, te živio s roditeljima koji ga usprokos nadarenosti za učenje nisu dali na daljnje školovanje. U ljeto 1821. godine, Pavao Štoos je potajno otišao u Zagreb, uz poticaj župnika Juraja Ročića. U Zagrebu je bio smješten u sirotištu, zaslugom svog dobrotvora Kuševića, te upisao gimnaziju. Štoos je bio marljiv đak, odličan i ustrajan, a iz svih predmenta bio je ocijenjen kao eminens (izvrstan). Bio je među najboljim učenicima, te je za sedam godina završio osam razreda.<br /> <br /> <br /> Stupio je u sjemenište 1828. godine, a 1833. zaređen je za svećenika. Svoju prvu misu odslužio je u crkvi Sv. Ane u Rozgi. <br /> Znao je pet jezika; hrvatksi,latinski,njemački,francuski i mađarski. U životu je radio kao biskupski tajnik,župnik, glazbeni amater i pjesnik.<br /> <br /> == Književno i preporodno djelovanje ==<br /> <br /> Štoos je bio veliki rodoljub i ilirac. U njegovo vrijeme hrvatski jezik nije se smio javno govoriti. To je pogađalo Štoosa koji je napisao više domoljubnih pjesama , budnica i davorija.Štoosov se književni rad može podijeliti u nekoliko grupa: 1. Spisi na kajkavskom narječju uoći preporoda- 2. Štokavske pjesme u 'Danici' i zasebno sve do 1849. godine- 3. Nekoliko članaka u 'Danici'- 4.- Knjižica 'O poboljšanju ćuderodnosti svećenstva(1848) - 5. Lirske pjesme iza 1849.godine - 6. Knjižica crkvenih pjesama s natpjevima( Kitice crkvenih pjesama,1858.)- 7. Latinice prigodnice. Autor je poznate elegije &quot;Kip domovine vu početku leta 1831&quot;. Štoos je prvo pisao kajkavske pjesme,a onda se pridružio ilirskom preporodu i počeo pisati na štokavskom narječju. Mnogi se slažu da je Pavao Štoos ispjevao najpoznatiju hrvatsku kajkavsku pjesmu dopreporodnog doba (Kip domovine) i najpopularniju štokavsku pjesmu preporodnog vremena (Poziv u kolo ilirsko).<br /> U vremenu od 1838. do 1842. godine profesor je i propovijednik na Akademiji, a 1842. premješten je u Pokupsko.Štoos spada među one Hrvate koji su već prije Gaja radili o preporodu Hrvatske. Godine 1858. izdao je u Zagrebu pjesmaricu &quot;Kitice crkvenih pjesmah s napjevi s 13 vlastith melodija uz orguljsku pratnju&quot;.<br /> <br /> == Kip Domovine vu početku leta 1831 ==<br /> <br /> Početkom 1831. godine, mladi svećenik zagrebačke biskupije Pavao Štoos napisao je pjesmu &quot;Kip domovine&quot;, tužalku nad mrtvilom koje je bilo zahvatilo hrvatsko plemstvo. Ova je Štoosova pjesma pored iskrenog i zagrijanog jadikovanja nad teškim našim tadašnjim prilikama imala za svrhu, da istakne odvažni i rodoljubni pokušaj protonotara Kuševića.Pjesma je i zasebno tiskana, a u zaglavlju se precizira simboličnim crtežom ilirke zvijezde, koji su to &gt;&gt; srodni puci&lt;&lt;: Hrvati, Slavonci, Dalmatinci, Dubrovčani, Korušci, Istrancu, Kranjsci, Štajerci, Međumurci, Podunavci, Bavčani, Banaćani, Srbi, Bošnjaci, Crnogorci, Hercegovci i - Bugari. Tako ta pjesma zapravo predstavlja stihovani ilirski nacionalni program!Zato je Stoos kao duhovnik imao neugodnosti, a posebno nakon objavljivanja knjige O poboljšanju ćudorednosti svećenstva( Zagreb 1848), te je ostatak života proveo daleko od kaptola, kao mali zaboravljeni župnik. S tom pjesmom ušao je u antologiju hrvatske književnosti. Neki od njezinjih stihova su: <br /> ''Narod se drugi sebi raduje,<br /> a z menum, sinko, moj se sramuje:<br /> Vre i svoj jezik zabit Horvati<br /> Hote, ter drugi narod postati;<br /> Vnogi vre narod sam svoj zameče,<br /> Sram ga j' ak stranjski 'Horvat' mu reče''<br /> <br /> <br /> U godini svoje smrti primio je priznanje za svoj rad. Nadbiskip Juraj Haulik imeonovao ga 1862.godine Prvostolnog kaptola zagrebačkog.<br /> Umro je 30. ožujka 1862. u Pokupskom kao župnik u svojoj 56 godini života od upale pluća. U Dubravici je izdignut spomenik u njegovu čast. <br /> Posmrtni su mu ostaci preneseni u Ilirsku arkadu 10. svibnja 1936. godine.<br /> <br /> <br /> '''Literatura'''<br /> ----<br /> <br /> Štoos,Pavao. // Hrvatska enciklopedija.Zagreb : Leksikografski zavod &quot;Miroslav Krleža&quot;, 2008. Sv.10.<br /> <br /> Zaprešički godišnjak 1995. Matica Hrvatska Zaprešić : Zaprešić, 1996.<br /> <br /> Povijest hrvatske književnosti. Zagreb : Sveučilišna naklada Liber, 1975. Knj.4. 157 str.<br /> <br /> Šurmin,Đ. Hrvatski preporod. Zagreb : Tisak dioničke tiskare, 1904. 177 str.</div>

Osiperkovac http://www.wiki-dveri.info/wiki/Pavao_%C5%A0toos 2013-03-04T12:28:00Z

<p>Osiperkovac:&#32;/* Školovanje */</p> <hr /> <div>'''Pavao Štoos''' (Dubravica kraj Zaprešića 10. prosinca 1806. - Pokupsko 30. ožujka 1862.), hrvatski pjesnik, svećenik i narodni preporoditelj<br /> <br /> <br /> <br /> [[Datoteka:Pavao Štoos.jpg|200px|mini|left|Pavao Štoos]]<br /> <br /> <br /> == Školovanje ==<br /> <br /> Pavao Štoos rođen je u Rozgi kraj Dubravice,10. prosinca 1806. godine. Živio je u seljačkoj obitelji. Roditelji su mu bili imućniji seljaci (libertini - zapisano u župnim knjigama). Čitati i pisati naučio je od župnika Franje Đurašina, jer pučke škole nije bilo u njegovom kraju. Do svoje 15. godine bio je pastir, te živio s roditeljima koji ga usprokos nadarenosti za učenje nisu dali na daljnje školovanje. U ljeto 1821. godine, Pavao Štoos je potajno otišao u Zagreb, uz poticaj župnika Juraja Ročića. U Zagrebu je bio smješten u sirotištu, zaslugom svog dobrotvora Kuševića, te upisao gimnaziju. Štoos je bio marljiv đak, odličan i ustrajan, a iz svih predmenta bio je ocijenjen kao eminens (izvrstan). Bio je među najboljim učenicima, te je za sedam godina završio osam razreda.<br /> <br /> <br /> Stupio je u sjemenište 1828. godine, a 1833. zaređen je za svećenika. Svoju prvu misu odslužio je u crkvi Sv. Ane u Rozgi. <br /> Znao je pet jezika; hrvatksi,latinski,njemački,francuski i mađarski. U životu je radio kao biskupski tajnik,župnik, glazbeni amater i pjesnik.<br /> <br /> == Književno i preporodno djelovanje ==<br /> <br /> Štoos je bio veliki rodoljub i ilirac. Pisao je mnoge rodoljubne pjesme a među najpoznatije pjesme ubraja se &quot;Kip domovine&quot; koja je objavljena u Gajevoj &quot;Danicu&quot;.U toj pjesmi dokazuje državno pravo na svoj jezik i svoju osebujnost. U Štoosovo se vrijeme hrvatski jezik javno nije smio govoriti. To je pogađalo Štoosa koji je napisao više domoljubnih pjesama , budnica i davorija.Štoosov se književni rad može podijeliti u nekoliko grupa: 1. Spisi na kajkavskom narječju uoći preporoda- 2. Štokavske pjesme u 'Danici' i zasebno sve do 1849. godine- 3. Nekoliko članaka u 'Danici'- 4.- Knjižica 'O poboljšanju ćuderodnosti svećenstva(1848) - 5. Lirske pjesme iza 1849.godine - 6. Knjižica crkvenih pjesama s natpjevima( Kitice crkvenih pjesama,1858.)- 7. Latinice prigodnice. Autor je poznate elegije &quot;Kip domovine vu početku leta 1831&quot;. Štoos je prvo pisao kajkavske pjesme,a onda se pridružio ilirskom preporodu i počeo pisati na štokavskom narječju. Mnogi se slažu da je Pavao Štoos ispjevao najpoznatiju hrvatsku kajkavsku pjesmu dopreporodnog doba (Kip domovine) i najpopularniju štokavsku pjesmu preporodnog vremena (Poziv u kolo ilirsko).<br /> U vremenu od 1838. do 1842. godine profesor je i propovijednik na Akademiji, a 1842. premješten je u Pokupsko.Štoos spada među one Hrvate koji su već prije Gaja radili o preporodu Hrvatske. Godine 1858. izdao je u Zagrebu pjesmaricu &quot;Kitice crkvenih pjesmah s napjevi s 13 vlastith melodija uz orguljsku pratnju&quot;.<br /> <br /> == Kip Domovine vu početku leta 1831 ==<br /> <br /> Početkom 1831. godine, mladi svećenik zagrebačke biskupije Pavao Štoos napisao je pjesmu &quot;Kip domovine&quot;, tužalku nad mrtvilom koje je bilo zahvatilo hrvatsko plemstvo. Ova je Štoosova pjesma pored iskrenog i zagrijanog jadikovanja nad teškim našim tadašnjim prilikama imala za svrhu, da istakne odvažni i rodoljubni pokušaj protonotara Kuševića.Pjesma je i zasebno tiskana, a u zaglavlju se precizira simboličnim crtežom ilirke zvijezde, koji su to &gt;&gt; srodni puci&lt;&lt;: Hrvati, Slavonci, Dalmatinci, Dubrovčani, Korušci, Istrancu, Kranjsci, Štajerci, Međumurci, Podunavci, Bavčani, Banaćani, Srbi, Bošnjaci, Crnogorci, Hercegovci i - Bugari. Tako ta pjesma zapravo predstavlja stihovani ilirski nacionalni program!Zato je Stoos kao duhovnik imao neugodnosti, a posebno nakon objavljivanja knjige O poboljšanju ćudorednosti svećenstva( Zagreb 1848), te je ostatak života proveo daleko od kaptola, kao mali zaboravljeni župnik. S tom pjesmom ušao je u antologiju hrvatske književnosti. Neki od njezinjih stihova su: <br /> ''Narod se drugi sebi raduje,<br /> a z menum, sinko, moj se sramuje:<br /> Vre i svoj jezik zabit Horvati<br /> Hote, ter drugi narod postati;<br /> Vnogi vre narod sam svoj zameče,<br /> Sram ga j' ak stranjski 'Horvat' mu reče''<br /> <br /> <br /> U godini svoje smrti primio je priznanje za svoj rad. Nadbiskip Juraj Haulik imeonovao ga 1862.godine Prvostolnog kaptola zagrebačkog.<br /> Umro je 30. ožujka 1862. u Pokupskom kao župnik u svojoj 56 godini života od upale pluća. U Dubravici je izdignut spomenik u njegovu čast. <br /> Posmrtni su mu ostaci preneseni u Ilirsku arkadu 10. svibnja 1936. godine.<br /> <br /> <br /> '''Literatura'''<br /> ----<br /> <br /> Štoos,Pavao. // Hrvatska enciklopedija.Zagreb : Leksikografski zavod &quot;Miroslav Krleža&quot;, 2008. Sv.10.<br /> <br /> Zaprešički godišnjak 1995. Matica Hrvatska Zaprešić : Zaprešić, 1996.<br /> <br /> Povijest hrvatske književnosti. Zagreb : Sveučilišna naklada Liber, 1975. Knj.4. 157 str.<br /> <br /> Šurmin,Đ. Hrvatski preporod. Zagreb : Tisak dioničke tiskare, 1904. 177 str.</div>

Osiperkovac http://www.wiki-dveri.info/wiki/Pavao_%C5%A0toos 2013-03-02T10:59:48Z

<p>Osiperkovac:&#32;/* Književno i preporodno djelovanje */</p> <hr /> <div>'''Pavao Štoos''' (Dubravica kraj Zaprešića 10. prosinca 1806. - Pokupsko 30. ožujka 1862.), hrvatski pjesnik, svećenik i narodni preporoditelj<br /> <br /> <br /> <br /> [[Datoteka:Pavao Štoos.jpg|200px|mini|left|Pavao Štoos]]<br /> <br /> <br /> == Školovanje ==<br /> <br /> Pavao Štoos rođen je u Rozgi kraj Dubravice,10. prosinca 1806. godine. Živio je u seljačkoj obitelji. Roditelji su mu bili imućniji seljaci (libertini - zapisano u župnim knjigama). Čitati i pisati naučio je od župnika Franje Đurašina, jer pučke škole nije bilo u njegovom kraju. Do svoje 15. godine bio je pastir, te živio s roditeljima koji ga usprokos nadarenosti za učenje nisu dali na daljnje školovanje. U ljeto 1821. godine, Pavao Štoos je potajno otišao u Zagreb, uz poticaj župnika Juraja Ročića. U Zagrebu je bio smješten u sirotištu, zaslugom svog dobrotvora Kuševića, te upisao gimnaziju. Štoos je bio marljiv đak, odličan i ustrajan, a iz svih predmenta bio je ocijenjen kao eminens (izvrstan). Bio je među najboljim učenicima, te je za sedam godina završio osam razreda.<br /> <br /> <br /> Stupio je u sjemenište 1828. godine, a 1833. zaređen je za svećenika. Svoju prvu misu odslužio je u crkvi Sv. Ane u Rozgi. <br /> Znao je pet jezika; hrvatksi,latinski,njemački,francuski i mađarski. U životu je radio kao biskupski tajnik,župnik, glazbeni amater i pjesnik. <br /> <br /> <br /> == Književno i preporodno djelovanje ==<br /> <br /> Štoos je bio veliki rodoljub i ilirac. Pisao je mnoge rodoljubne pjesme a među najpoznatije pjesme ubraja se &quot;Kip domovine&quot; koja je objavljena u Gajevoj &quot;Danicu&quot;.U toj pjesmi dokazuje državno pravo na svoj jezik i svoju osebujnost. U Štoosovo se vrijeme hrvatski jezik javno nije smio govoriti. To je pogađalo Štoosa koji je napisao više domoljubnih pjesama , budnica i davorija.Štoosov se književni rad može podijeliti u nekoliko grupa: 1. Spisi na kajkavskom narječju uoći preporoda- 2. Štokavske pjesme u 'Danici' i zasebno sve do 1849. godine- 3. Nekoliko članaka u 'Danici'- 4.- Knjižica 'O poboljšanju ćuderodnosti svećenstva(1848) - 5. Lirske pjesme iza 1849.godine - 6. Knjižica crkvenih pjesama s natpjevima( Kitice crkvenih pjesama,1858.)- 7. Latinice prigodnice. Autor je poznate elegije &quot;Kip domovine vu početku leta 1831&quot;. Štoos je prvo pisao kajkavske pjesme,a onda se pridružio ilirskom preporodu i počeo pisati na štokavskom narječju. Mnogi se slažu da je Pavao Štoos ispjevao najpoznatiju hrvatsku kajkavsku pjesmu dopreporodnog doba (Kip domovine) i najpopularniju štokavsku pjesmu preporodnog vremena (Poziv u kolo ilirsko).<br /> U vremenu od 1838. do 1842. godine profesor je i propovijednik na Akademiji, a 1842. premješten je u Pokupsko.Štoos spada među one Hrvate koji su već prije Gaja radili o preporodu Hrvatske. Godine 1858. izdao je u Zagrebu pjesmaricu &quot;Kitice crkvenih pjesmah s napjevi s 13 vlastith melodija uz orguljsku pratnju&quot;.<br /> <br /> == Kip Domovine vu početku leta 1831 ==<br /> <br /> Početkom 1831. godine, mladi svećenik zagrebačke biskupije Pavao Štoos napisao je pjesmu &quot;Kip domovine&quot;, tužalku nad mrtvilom koje je bilo zahvatilo hrvatsko plemstvo. Ova je Štoosova pjesma pored iskrenog i zagrijanog jadikovanja nad teškim našim tadašnjim prilikama imala za svrhu, da istakne odvažni i rodoljubni pokušaj protonotara Kuševića.Pjesma je i zasebno tiskana, a u zaglavlju se precizira simboličnim crtežom ilirke zvijezde, koji su to &gt;&gt; srodni puci&lt;&lt;: Hrvati, Slavonci, Dalmatinci, Dubrovčani, Korušci, Istrancu, Kranjsci, Štajerci, Međumurci, Podunavci, Bavčani, Banaćani, Srbi, Bošnjaci, Crnogorci, Hercegovci i - Bugari. Tako ta pjesma zapravo predstavlja stihovani ilirski nacionalni program!Zato je Stoos kao duhovnik imao neugodnosti, a posebno nakon objavljivanja knjige O poboljšanju ćudorednosti svećenstva( Zagreb 1848), te je ostatak života proveo daleko od kaptola, kao mali zaboravljeni župnik. S tom pjesmom ušao je u antologiju hrvatske književnosti. Neki od njezinjih stihova su: <br /> ''Narod se drugi sebi raduje,<br /> a z menum, sinko, moj se sramuje:<br /> Vre i svoj jezik zabit Horvati<br /> Hote, ter drugi narod postati;<br /> Vnogi vre narod sam svoj zameče,<br /> Sram ga j' ak stranjski 'Horvat' mu reče''<br /> <br /> <br /> U godini svoje smrti primio je priznanje za svoj rad. Nadbiskip Juraj Haulik imeonovao ga 1862.godine Prvostolnog kaptola zagrebačkog.<br /> Umro je 30. ožujka 1862. u Pokupskom kao župnik u svojoj 56 godini života od upale pluća. U Dubravici je izdignut spomenik u njegovu čast. <br /> Posmrtni su mu ostaci preneseni u Ilirsku arkadu 10. svibnja 1936. godine.<br /> <br /> <br /> '''Literatura'''<br /> ----<br /> <br /> Štoos,Pavao. // Hrvatska enciklopedija.Zagreb : Leksikografski zavod &quot;Miroslav Krleža&quot;, 2008. Sv.10.<br /> <br /> Zaprešički godišnjak 1995. Matica Hrvatska Zaprešić : Zaprešić, 1996.<br /> <br /> Povijest hrvatske književnosti. Zagreb : Sveučilišna naklada Liber, 1975. Knj.4. 157 str.<br /> <br /> Šurmin,Đ. Hrvatski preporod. Zagreb : Tisak dioničke tiskare, 1904. 177 str.</div>

Osiperkovac http://www.wiki-dveri.info/wiki/Pavao_%C5%A0toos 2013-03-02T10:50:26Z

<p>Osiperkovac:&#32;/* Kip Domovine vu početku leta 1831 */</p> <hr /> <div>'''Pavao Štoos''' (Dubravica kraj Zaprešića 10. prosinca 1806. - Pokupsko 30. ožujka 1862.), hrvatski pjesnik, svećenik i narodni preporoditelj<br /> <br /> <br /> <br /> [[Datoteka:Pavao Štoos.jpg|200px|mini|left|Pavao Štoos]]<br /> <br /> <br /> == Školovanje ==<br /> <br /> Pavao Štoos rođen je u Rozgi kraj Dubravice,10. prosinca 1806. godine. Živio je u seljačkoj obitelji. Roditelji su mu bili imućniji seljaci (libertini - zapisano u župnim knjigama). Čitati i pisati naučio je od župnika Franje Đurašina, jer pučke škole nije bilo u njegovom kraju. Do svoje 15. godine bio je pastir, te živio s roditeljima koji ga usprokos nadarenosti za učenje nisu dali na daljnje školovanje. U ljeto 1821. godine, Pavao Štoos je potajno otišao u Zagreb, uz poticaj župnika Juraja Ročića. U Zagrebu je bio smješten u sirotištu, zaslugom svog dobrotvora Kuševića, te upisao gimnaziju. Štoos je bio marljiv đak, odličan i ustrajan, a iz svih predmenta bio je ocijenjen kao eminens (izvrstan). Bio je među najboljim učenicima, te je za sedam godina završio osam razreda.<br /> <br /> <br /> Stupio je u sjemenište 1828. godine, a 1833. zaređen je za svećenika. Svoju prvu misu odslužio je u crkvi Sv. Ane u Rozgi. <br /> Znao je pet jezika; hrvatksi,latinski,njemački,francuski i mađarski. U životu je radio kao biskupski tajnik,župnik, glazbeni amater i pjesnik. <br /> <br /> <br /> == Književno i preporodno djelovanje ==<br /> <br /> Štoos je bio veliki rodoljub i ilirac. Pisao je mnoge rodoljubne pjesme a među najpoznatije pjesme ubraja se &quot;Kip domovine&quot; koja je objavljena u Gajevoj &quot;Danicu&quot;.U toj pjesmi dokazuje državno pravo na svoj jezik i svoju osebujnost. U Štoosovo se vrijeme hrvatski jezik javno nije smio govoriti. To je pogađalo Štoosa koji je napisao više domoljubnih pjesama , budnica i davorija. Autor je poznate elegije &quot;Kip domovine vu početku leta 1831&quot;. Štoos je prvo pisao kajkavske pjesme,a onda se pridružio ilirskom preporodu i počeo pisati na štokavskom narječju. Mnogi se slažu da je Pavao Štoos ispjevao najpoznatiju hrvatsku kajkavsku pjesmu dopreporodnog doba (Kip domovine) i najpopularniju štokavsku pjesmu preporodnog vremena (Poziv u kolo ilirsko).<br /> U vremenu od 1838. do 1842. godine profesor je i propovijednik na Akademiji, a 1842. premješten je u Pokupsko.Štoos spada među one Hrvate koji su već prije Gaja radili o preporodu Hrvatske. Godine 1858. izdao je u Zagrebu pjesmaricu &quot;Kitice crkvenih pjesmah s napjevi s 13 vlastith melodija uz orguljsku pratnju&quot;.<br /> <br /> == Kip Domovine vu početku leta 1831 ==<br /> <br /> Početkom 1831. godine, mladi svećenik zagrebačke biskupije Pavao Štoos napisao je pjesmu &quot;Kip domovine&quot;, tužalku nad mrtvilom koje je bilo zahvatilo hrvatsko plemstvo. Ova je Štoosova pjesma pored iskrenog i zagrijanog jadikovanja nad teškim našim tadašnjim prilikama imala za svrhu, da istakne odvažni i rodoljubni pokušaj protonotara Kuševića.Pjesma je i zasebno tiskana, a u zaglavlju se precizira simboličnim crtežom ilirke zvijezde, koji su to &gt;&gt; srodni puci&lt;&lt;: Hrvati, Slavonci, Dalmatinci, Dubrovčani, Korušci, Istrancu, Kranjsci, Štajerci, Međumurci, Podunavci, Bavčani, Banaćani, Srbi, Bošnjaci, Crnogorci, Hercegovci i - Bugari. Tako ta pjesma zapravo predstavlja stihovani ilirski nacionalni program!Zato je Stoos kao duhovnik imao neugodnosti, a posebno nakon objavljivanja knjige O poboljšanju ćudorednosti svećenstva( Zagreb 1848), te je ostatak života proveo daleko od kaptola, kao mali zaboravljeni župnik. S tom pjesmom ušao je u antologiju hrvatske književnosti. Neki od njezinjih stihova su: <br /> ''Narod se drugi sebi raduje,<br /> a z menum, sinko, moj se sramuje:<br /> Vre i svoj jezik zabit Horvati<br /> Hote, ter drugi narod postati;<br /> Vnogi vre narod sam svoj zameče,<br /> Sram ga j' ak stranjski 'Horvat' mu reče''<br /> <br /> <br /> U godini svoje smrti primio je priznanje za svoj rad. Nadbiskip Juraj Haulik imeonovao ga 1862.godine Prvostolnog kaptola zagrebačkog.<br /> Umro je 30. ožujka 1862. u Pokupskom kao župnik u svojoj 56 godini života od upale pluća. U Dubravici je izdignut spomenik u njegovu čast. <br /> Posmrtni su mu ostaci preneseni u Ilirsku arkadu 10. svibnja 1936. godine.<br /> <br /> <br /> '''Literatura'''<br /> ----<br /> <br /> Štoos,Pavao. // Hrvatska enciklopedija.Zagreb : Leksikografski zavod &quot;Miroslav Krleža&quot;, 2008. Sv.10.<br /> <br /> Zaprešički godišnjak 1995. Matica Hrvatska Zaprešić : Zaprešić, 1996.<br /> <br /> Povijest hrvatske književnosti. Zagreb : Sveučilišna naklada Liber, 1975. Knj.4. 157 str.<br /> <br /> Šurmin,Đ. Hrvatski preporod. Zagreb : Tisak dioničke tiskare, 1904. 177 str.</div>

Osiperkovac http://www.wiki-dveri.info/wiki/Pavao_%C5%A0toos 2013-03-02T10:48:41Z

<p>Osiperkovac:&#32;/* Književno i preporodno djelovanje */</p> <hr /> <div>'''Pavao Štoos''' (Dubravica kraj Zaprešića 10. prosinca 1806. - Pokupsko 30. ožujka 1862.), hrvatski pjesnik, svećenik i narodni preporoditelj<br /> <br /> <br /> <br /> [[Datoteka:Pavao Štoos.jpg|200px|mini|left|Pavao Štoos]]<br /> <br /> <br /> == Školovanje ==<br /> <br /> Pavao Štoos rođen je u Rozgi kraj Dubravice,10. prosinca 1806. godine. Živio je u seljačkoj obitelji. Roditelji su mu bili imućniji seljaci (libertini - zapisano u župnim knjigama). Čitati i pisati naučio je od župnika Franje Đurašina, jer pučke škole nije bilo u njegovom kraju. Do svoje 15. godine bio je pastir, te živio s roditeljima koji ga usprokos nadarenosti za učenje nisu dali na daljnje školovanje. U ljeto 1821. godine, Pavao Štoos je potajno otišao u Zagreb, uz poticaj župnika Juraja Ročića. U Zagrebu je bio smješten u sirotištu, zaslugom svog dobrotvora Kuševića, te upisao gimnaziju. Štoos je bio marljiv đak, odličan i ustrajan, a iz svih predmenta bio je ocijenjen kao eminens (izvrstan). Bio je među najboljim učenicima, te je za sedam godina završio osam razreda.<br /> <br /> <br /> Stupio je u sjemenište 1828. godine, a 1833. zaređen je za svećenika. Svoju prvu misu odslužio je u crkvi Sv. Ane u Rozgi. <br /> Znao je pet jezika; hrvatksi,latinski,njemački,francuski i mađarski. U životu je radio kao biskupski tajnik,župnik, glazbeni amater i pjesnik. <br /> <br /> <br /> == Književno i preporodno djelovanje ==<br /> <br /> Štoos je bio veliki rodoljub i ilirac. Pisao je mnoge rodoljubne pjesme a među najpoznatije pjesme ubraja se &quot;Kip domovine&quot; koja je objavljena u Gajevoj &quot;Danicu&quot;.U toj pjesmi dokazuje državno pravo na svoj jezik i svoju osebujnost. U Štoosovo se vrijeme hrvatski jezik javno nije smio govoriti. To je pogađalo Štoosa koji je napisao više domoljubnih pjesama , budnica i davorija. Autor je poznate elegije &quot;Kip domovine vu početku leta 1831&quot;. Štoos je prvo pisao kajkavske pjesme,a onda se pridružio ilirskom preporodu i počeo pisati na štokavskom narječju. Mnogi se slažu da je Pavao Štoos ispjevao najpoznatiju hrvatsku kajkavsku pjesmu dopreporodnog doba (Kip domovine) i najpopularniju štokavsku pjesmu preporodnog vremena (Poziv u kolo ilirsko).<br /> U vremenu od 1838. do 1842. godine profesor je i propovijednik na Akademiji, a 1842. premješten je u Pokupsko.Štoos spada među one Hrvate koji su već prije Gaja radili o preporodu Hrvatske. Godine 1858. izdao je u Zagrebu pjesmaricu &quot;Kitice crkvenih pjesmah s napjevi s 13 vlastith melodija uz orguljsku pratnju&quot;.<br /> <br /> == Kip Domovine vu početku leta 1831 ==<br /> <br /> Početkom 1831. godine, mladi svećenik zagrebačke biskupije Pavao Štoos napisao je pjesmu &quot;Kip domovine&quot;, tužalku nad mrtvilom koje je bilo zahvatilo hrvatsko plemstvo. Ova je Štoosova pjesma pored iskrenog i zagrijanog jadikovanja nad teškim našim tadašnjim prilikama imala za svrhu, da istakne odvažni i rodoljubni pokušaj protonotara Kuševića.Pjesma je i zasebno tiskana, a u zaglavlju se precizira simboličnim crtežom ilirke zvijezde, koji su to &gt;&gt; srodni puci&lt;&lt;: Hrvati, Slavonci, Dalmatinci, Dubrovčani, Korušci, Istrancu, Kranjsci, Štajerci, Međumurci, Podunavci, Bavčani, Banaćani, Srbi, Bošnjaci, Crnogorci, Hercegovci i - Bugari. Tako ta pjesma zapravo predstavlja stihovani ilirski nacionalni program!Zato je Stoos kao duhovnik imao neugodnosti, a posebno nakon objavljivanja knjige O poboljšanju ćudorednosti svećenstva( Zagreb 1848), te je ostatak života proveo daleko od kaptola, kao mali zaboravljeni župnik. S tom pjesmom ušao je u antologiju hrvatske književnosti. Neki od njezinjih stihova su: <br /> ''Narod se drugi sebi raduje,<br /> a z menum, sinko, moj se sramuje:<br /> Vre i svoj jezik zabit Horvati<br /> Hote, ter drugi narod postati;<br /> Vnogi vre narod sam svoj zameče,<br /> Sram ga j' ak stranjski 'Horvat' mu reče''<br /> <br /> <br /> U godini svoje smrti primio je priznanje za svoj rad. Nadbiskip Juraj Haulik imeonovao ga 1862.godine Prvostolnog kaptola zagrebačkog.<br /> Umro je 30. ožujka 1862. u Pokupskom kao župnik u svojoj 56 godini života od upale pluća. U Dubravici je izdignut spomenik u njegovu čast. <br /> Posmrtni su mu ostaci preneseni u Ilirsku arkadu 10. svibnja 1936. godine.<br /> <br /> <br /> '''Literatura'''<br /> ----<br /> <br /> Štoos,Pavao. // Hrvatska enciklopedija.Zagreb : Leksikografski zavod &quot;Miroslav Krleža&quot;, 2008. Sv.10.<br /> <br /> Zaprešički godišnjak 1995. Matica Hrvatska Zaprešić : Zaprešić, 1996.<br /> <br /> Povijest hrvatske književnosti. Zagreb : Sveučilišna naklada Liber, 1975. Knj.4. 157 str.<br /> <br /> Šurmin,Đ. Hrvatski preporod. Zagreb : Tisak dioničke tiskare, 1904. 177 str.</div>

Osiperkovac http://www.wiki-dveri.info/wiki/Pavao_%C5%A0toos 2013-03-02T10:41:50Z

<p>Osiperkovac:&#32;/* Kip Domovine vu početku leta 1831 */</p> <hr /> <div>'''Pavao Štoos''' (Dubravica kraj Zaprešića 10. prosinca 1806. - Pokupsko 30. ožujka 1862.), hrvatski pjesnik, svećenik i narodni preporoditelj<br /> <br /> <br /> <br /> [[Datoteka:Pavao Štoos.jpg|200px|mini|left|Pavao Štoos]]<br /> <br /> <br /> == Školovanje ==<br /> <br /> Pavao Štoos rođen je u Rozgi kraj Dubravice,10. prosinca 1806. godine. Živio je u seljačkoj obitelji. Roditelji su mu bili imućniji seljaci (libertini - zapisano u župnim knjigama). Čitati i pisati naučio je od župnika Franje Đurašina, jer pučke škole nije bilo u njegovom kraju. Do svoje 15. godine bio je pastir, te živio s roditeljima koji ga usprokos nadarenosti za učenje nisu dali na daljnje školovanje. U ljeto 1821. godine, Pavao Štoos je potajno otišao u Zagreb, uz poticaj župnika Juraja Ročića. U Zagrebu je bio smješten u sirotištu, zaslugom svog dobrotvora Kuševića, te upisao gimnaziju. Štoos je bio marljiv đak, odličan i ustrajan, a iz svih predmenta bio je ocijenjen kao eminens (izvrstan). Bio je među najboljim učenicima, te je za sedam godina završio osam razreda.<br /> <br /> <br /> Stupio je u sjemenište 1828. godine, a 1833. zaređen je za svećenika. Svoju prvu misu odslužio je u crkvi Sv. Ane u Rozgi. <br /> Znao je pet jezika; hrvatksi,latinski,njemački,francuski i mađarski. U životu je radio kao biskupski tajnik,župnik, glazbeni amater i pjesnik. <br /> <br /> <br /> == Književno i preporodno djelovanje ==<br /> <br /> Štoos je bio veliki rodoljub i ilirac. Pisao je mnoge rodoljubne pjesme a među najpoznatije pjesme ubraja se &quot;Kip domovine&quot; koja je objavljena u Gajevoj &quot;Danicu&quot;.U toj pjesmi dokazuje državno pravo na svoj jezik i svoju osebujnost. U Štoosovo se vrijeme hrvatski jezik javno nije smio govoriti. To je pogađalo Štoosa koji je napisao više domoljubnih pjesama , budnica i davorija. Autor je poznate elegije &quot;Kip domovine vu početku leta 1831&quot;.<br /> Mnogi se slažu da je Pavao Štoos ispjevao najpoznatiju hrvatsku kajkavsku pjesmu dopreporodnog doba (Kip domovine) i najpopularniju štokavsku pjesmu preporodnog vremena (Poziv u kolo ilirsko).<br /> U vremenu od 1838. do 1842. godine profesor je i propovijednik na Akademiji, a 1842. premješten je u Pokupsko.Štoos spada među one Hrvate koji su već prije Gaja radili o preporodu Hrvatske. Godine 1858. izdao je u Zagrebu pjesmaricu &quot;Kitice crkvenih pjesmah s napjevi s 13 vlastith melodija uz orguljsku pratnju&quot;.<br /> <br /> == Kip Domovine vu početku leta 1831 ==<br /> <br /> Početkom 1831. godine, mladi svećenik zagrebačke biskupije Pavao Štoos napisao je pjesmu &quot;Kip domovine&quot;, tužalku nad mrtvilom koje je bilo zahvatilo hrvatsko plemstvo. Ova je Štoosova pjesma pored iskrenog i zagrijanog jadikovanja nad teškim našim tadašnjim prilikama imala za svrhu, da istakne odvažni i rodoljubni pokušaj protonotara Kuševića.Pjesma je i zasebno tiskana, a u zaglavlju se precizira simboličnim crtežom ilirke zvijezde, koji su to &gt;&gt; srodni puci&lt;&lt;: Hrvati, Slavonci, Dalmatinci, Dubrovčani, Korušci, Istrancu, Kranjsci, Štajerci, Međumurci, Podunavci, Bavčani, Banaćani, Srbi, Bošnjaci, Crnogorci, Hercegovci i - Bugari. Tako ta pjesma zapravo predstavlja stihovani ilirski nacionalni program!Zato je Stoos kao duhovnik imao neugodnosti, a posebno nakon objavljivanja knjige O poboljšanju ćudorednosti svećenstva( Zagreb 1848), te je ostatak života proveo daleko od kaptola, kao mali zaboravljeni župnik. S tom pjesmom ušao je u antologiju hrvatske književnosti. Neki od njezinjih stihova su: <br /> ''Narod se drugi sebi raduje,<br /> a z menum, sinko, moj se sramuje:<br /> Vre i svoj jezik zabit Horvati<br /> Hote, ter drugi narod postati;<br /> Vnogi vre narod sam svoj zameče,<br /> Sram ga j' ak stranjski 'Horvat' mu reče''<br /> <br /> <br /> U godini svoje smrti primio je priznanje za svoj rad. Nadbiskip Juraj Haulik imeonovao ga 1862.godine Prvostolnog kaptola zagrebačkog.<br /> Umro je 30. ožujka 1862. u Pokupskom kao župnik u svojoj 56 godini života od upale pluća. U Dubravici je izdignut spomenik u njegovu čast. <br /> Posmrtni su mu ostaci preneseni u Ilirsku arkadu 10. svibnja 1936. godine.<br /> <br /> <br /> '''Literatura'''<br /> ----<br /> <br /> Štoos,Pavao. // Hrvatska enciklopedija.Zagreb : Leksikografski zavod &quot;Miroslav Krleža&quot;, 2008. Sv.10.<br /> <br /> Zaprešički godišnjak 1995. Matica Hrvatska Zaprešić : Zaprešić, 1996.<br /> <br /> Povijest hrvatske književnosti. Zagreb : Sveučilišna naklada Liber, 1975. Knj.4. 157 str.<br /> <br /> Šurmin,Đ. Hrvatski preporod. Zagreb : Tisak dioničke tiskare, 1904. 177 str.</div>

Osiperkovac http://www.wiki-dveri.info/wiki/Pavao_%C5%A0toos 2013-03-02T10:19:03Z

<p>Osiperkovac:&#32;/* Književno i preporodno djelovanje */</p> <hr /> <div>'''Pavao Štoos''' (Dubravica kraj Zaprešića 10. prosinca 1806. - Pokupsko 30. ožujka 1862.), hrvatski pjesnik, svećenik i narodni preporoditelj<br /> <br /> <br /> <br /> [[Datoteka:Pavao Štoos.jpg|200px|mini|left|Pavao Štoos]]<br /> <br /> <br /> == Školovanje ==<br /> <br /> Pavao Štoos rođen je u Rozgi kraj Dubravice,10. prosinca 1806. godine. Živio je u seljačkoj obitelji. Roditelji su mu bili imućniji seljaci (libertini - zapisano u župnim knjigama). Čitati i pisati naučio je od župnika Franje Đurašina, jer pučke škole nije bilo u njegovom kraju. Do svoje 15. godine bio je pastir, te živio s roditeljima koji ga usprokos nadarenosti za učenje nisu dali na daljnje školovanje. U ljeto 1821. godine, Pavao Štoos je potajno otišao u Zagreb, uz poticaj župnika Juraja Ročića. U Zagrebu je bio smješten u sirotištu, zaslugom svog dobrotvora Kuševića, te upisao gimnaziju. Štoos je bio marljiv đak, odličan i ustrajan, a iz svih predmenta bio je ocijenjen kao eminens (izvrstan). Bio je među najboljim učenicima, te je za sedam godina završio osam razreda.<br /> <br /> <br /> Stupio je u sjemenište 1828. godine, a 1833. zaređen je za svećenika. Svoju prvu misu odslužio je u crkvi Sv. Ane u Rozgi. <br /> Znao je pet jezika; hrvatksi,latinski,njemački,francuski i mađarski. U životu je radio kao biskupski tajnik,župnik, glazbeni amater i pjesnik. <br /> <br /> <br /> == Književno i preporodno djelovanje ==<br /> <br /> Štoos je bio veliki rodoljub i ilirac. Pisao je mnoge rodoljubne pjesme a među najpoznatije pjesme ubraja se &quot;Kip domovine&quot; koja je objavljena u Gajevoj &quot;Danicu&quot;.U toj pjesmi dokazuje državno pravo na svoj jezik i svoju osebujnost. U Štoosovo se vrijeme hrvatski jezik javno nije smio govoriti. To je pogađalo Štoosa koji je napisao više domoljubnih pjesama , budnica i davorija. Autor je poznate elegije &quot;Kip domovine vu početku leta 1831&quot;.<br /> Mnogi se slažu da je Pavao Štoos ispjevao najpoznatiju hrvatsku kajkavsku pjesmu dopreporodnog doba (Kip domovine) i najpopularniju štokavsku pjesmu preporodnog vremena (Poziv u kolo ilirsko).<br /> U vremenu od 1838. do 1842. godine profesor je i propovijednik na Akademiji, a 1842. premješten je u Pokupsko.Štoos spada među one Hrvate koji su već prije Gaja radili o preporodu Hrvatske. Godine 1858. izdao je u Zagrebu pjesmaricu &quot;Kitice crkvenih pjesmah s napjevi s 13 vlastith melodija uz orguljsku pratnju&quot;.<br /> <br /> == Kip Domovine vu početku leta 1831 ==<br /> <br /> Početkom 1831. godine, mladi svećenik zagrebačke biskupije Pavao Štoos napisao je pjesmu &quot;Kip domovine&quot;, tužalku nad mrtvilom koje je bilo zahvatilo hrvatsko plemstvo. Ova je Štoosova pjesma pored iskrenog i zagrijanog jadikovanja nad teškim našim tadašnjim prilikama imala za svrhu, da istakne odvažni i rodoljubni pokušaj protonotara Kuševića. S tom pjesmom ušao je u antologiju hrvatske književnosti. Neki od njezinjih stihova su: <br /> ''Narod se drugi sebi raduje,<br /> a z menum, sinko, moj se sramuje:<br /> Vre i svoj jezik zabit Horvati<br /> Hote, ter drugi narod postati;<br /> Vnogi vre narod sam svoj zameče,<br /> Sram ga j' ak stranjski 'Horvat' mu reče''<br /> <br /> <br /> U godini svoje smrti primio je priznanje za svoj rad. Nadbiskip Juraj Haulik imeonovao ga 1862.godine Prvostolnog kaptola zagrebačkog.<br /> Umro je 30. ožujka 1862. u Pokupskom kao župnik u svojoj 56 godini života od upale pluća. U Dubravici je izdignut spomenik u njegovu čast. <br /> Posmrtni su mu ostaci preneseni u Ilirsku arkadu 10. svibnja 1936. godine.<br /> <br /> <br /> '''Literatura'''<br /> ----<br /> <br /> Štoos,Pavao. // Hrvatska enciklopedija.Zagreb : Leksikografski zavod &quot;Miroslav Krleža&quot;, 2008. Sv.10.<br /> <br /> Zaprešički godišnjak 1995. Matica Hrvatska Zaprešić : Zaprešić, 1996.<br /> <br /> Povijest hrvatske književnosti. Zagreb : Sveučilišna naklada Liber, 1975. Knj.4. 157 str.<br /> <br /> Šurmin,Đ. Hrvatski preporod. Zagreb : Tisak dioničke tiskare, 1904. 177 str.</div>

Osiperkovac http://www.wiki-dveri.info/wiki/Pavao_%C5%A0toos 2013-03-02T10:11:55Z

<p>Osiperkovac:&#32;/* Kip Domovine vu početku leta 1831 */</p> <hr /> <div>'''Pavao Štoos''' (Dubravica kraj Zaprešića 10. prosinca 1806. - Pokupsko 30. ožujka 1862.), hrvatski pjesnik, svećenik i narodni preporoditelj<br /> <br /> <br /> <br /> [[Datoteka:Pavao Štoos.jpg|200px|mini|left|Pavao Štoos]]<br /> <br /> <br /> == Školovanje ==<br /> <br /> Pavao Štoos rođen je u Rozgi kraj Dubravice,10. prosinca 1806. godine. Živio je u seljačkoj obitelji. Roditelji su mu bili imućniji seljaci (libertini - zapisano u župnim knjigama). Čitati i pisati naučio je od župnika Franje Đurašina, jer pučke škole nije bilo u njegovom kraju. Do svoje 15. godine bio je pastir, te živio s roditeljima koji ga usprokos nadarenosti za učenje nisu dali na daljnje školovanje. U ljeto 1821. godine, Pavao Štoos je potajno otišao u Zagreb, uz poticaj župnika Juraja Ročića. U Zagrebu je bio smješten u sirotištu, zaslugom svog dobrotvora Kuševića, te upisao gimnaziju. Štoos je bio marljiv đak, odličan i ustrajan, a iz svih predmenta bio je ocijenjen kao eminens (izvrstan). Bio je među najboljim učenicima, te je za sedam godina završio osam razreda.<br /> <br /> <br /> Stupio je u sjemenište 1828. godine, a 1833. zaređen je za svećenika. Svoju prvu misu odslužio je u crkvi Sv. Ane u Rozgi. <br /> Znao je pet jezika; hrvatksi,latinski,njemački,francuski i mađarski. U životu je radio kao biskupski tajnik,župnik, glazbeni amater i pjesnik. <br /> <br /> <br /> == Književno i preporodno djelovanje ==<br /> <br /> Štoos je bio veliki rodoljub i ilirac. Pisao je mnoge rodoljubne pjesme a među najpoznatije pjesme ubraja se &quot;Kip domovine&quot; koja je objavljena u Gajevoj &quot;Danicu&quot;. U Štoosovo se vrijeme hrvatski jezik javno nije smio govoriti. To je pogađalo Štoosa koji je napisao više domoljubnih pjesama , budnica i davorija. Autor je poznate elegije &quot;Kip domovine vu početku leta 1831&quot;.<br /> Mnogi se slažu da je Pavao Štoos ispjevao najpoznatiju hrvatsku kajkavsku pjesmu dopreporodnog doba (Kip domovine) i najpopularniju štokavsku pjesmu preporodnog vremena (Poziv u kolo ilirsko).<br /> U vremenu od 1838. do 1842. godine profesor je i propovijednik na Akademiji, a 1842. premješten je u Pokupsko.Štoos spada među one Hrvate koji su već prije Gaja radili o preporodu Hrvatske. Godine 1858. izdao je u Zagrebu pjesmaricu &quot;Kitice crkvenih pjesmah s napjevi s 13 vlastith melodija uz orguljsku pratnju&quot;.<br /> <br /> <br /> <br /> <br /> == Kip Domovine vu početku leta 1831 ==<br /> <br /> Početkom 1831. godine, mladi svećenik zagrebačke biskupije Pavao Štoos napisao je pjesmu &quot;Kip domovine&quot;, tužalku nad mrtvilom koje je bilo zahvatilo hrvatsko plemstvo. Ova je Štoosova pjesma pored iskrenog i zagrijanog jadikovanja nad teškim našim tadašnjim prilikama imala za svrhu, da istakne odvažni i rodoljubni pokušaj protonotara Kuševića. S tom pjesmom ušao je u antologiju hrvatske književnosti. Neki od njezinjih stihova su: <br /> ''Narod se drugi sebi raduje,<br /> a z menum, sinko, moj se sramuje:<br /> Vre i svoj jezik zabit Horvati<br /> Hote, ter drugi narod postati;<br /> Vnogi vre narod sam svoj zameče,<br /> Sram ga j' ak stranjski 'Horvat' mu reče''<br /> <br /> <br /> U godini svoje smrti primio je priznanje za svoj rad. Nadbiskip Juraj Haulik imeonovao ga 1862.godine Prvostolnog kaptola zagrebačkog.<br /> Umro je 30. ožujka 1862. u Pokupskom kao župnik u svojoj 56 godini života od upale pluća. U Dubravici je izdignut spomenik u njegovu čast. <br /> Posmrtni su mu ostaci preneseni u Ilirsku arkadu 10. svibnja 1936. godine.<br /> <br /> <br /> '''Literatura'''<br /> ----<br /> <br /> Štoos,Pavao. // Hrvatska enciklopedija.Zagreb : Leksikografski zavod &quot;Miroslav Krleža&quot;, 2008. Sv.10.<br /> <br /> Zaprešički godišnjak 1995. Matica Hrvatska Zaprešić : Zaprešić, 1996.<br /> <br /> Povijest hrvatske književnosti. Zagreb : Sveučilišna naklada Liber, 1975. Knj.4. 157 str.<br /> <br /> Šurmin,Đ. Hrvatski preporod. Zagreb : Tisak dioničke tiskare, 1904. 177 str.</div>

Osiperkovac http://www.wiki-dveri.info/wiki/Pavao_%C5%A0toos 2013-03-02T10:11:30Z

<p>Osiperkovac:&#32;/* Kip Domovine vu početku leta 1831 */</p> <hr /> <div>'''Pavao Štoos''' (Dubravica kraj Zaprešića 10. prosinca 1806. - Pokupsko 30. ožujka 1862.), hrvatski pjesnik, svećenik i narodni preporoditelj<br /> <br /> <br /> <br /> [[Datoteka:Pavao Štoos.jpg|200px|mini|left|Pavao Štoos]]<br /> <br /> <br /> == Školovanje ==<br /> <br /> Pavao Štoos rođen je u Rozgi kraj Dubravice,10. prosinca 1806. godine. Živio je u seljačkoj obitelji. Roditelji su mu bili imućniji seljaci (libertini - zapisano u župnim knjigama). Čitati i pisati naučio je od župnika Franje Đurašina, jer pučke škole nije bilo u njegovom kraju. Do svoje 15. godine bio je pastir, te živio s roditeljima koji ga usprokos nadarenosti za učenje nisu dali na daljnje školovanje. U ljeto 1821. godine, Pavao Štoos je potajno otišao u Zagreb, uz poticaj župnika Juraja Ročića. U Zagrebu je bio smješten u sirotištu, zaslugom svog dobrotvora Kuševića, te upisao gimnaziju. Štoos je bio marljiv đak, odličan i ustrajan, a iz svih predmenta bio je ocijenjen kao eminens (izvrstan). Bio je među najboljim učenicima, te je za sedam godina završio osam razreda.<br /> <br /> <br /> Stupio je u sjemenište 1828. godine, a 1833. zaređen je za svećenika. Svoju prvu misu odslužio je u crkvi Sv. Ane u Rozgi. <br /> Znao je pet jezika; hrvatksi,latinski,njemački,francuski i mađarski. U životu je radio kao biskupski tajnik,župnik, glazbeni amater i pjesnik. <br /> <br /> <br /> == Književno i preporodno djelovanje ==<br /> <br /> Štoos je bio veliki rodoljub i ilirac. Pisao je mnoge rodoljubne pjesme a među najpoznatije pjesme ubraja se &quot;Kip domovine&quot; koja je objavljena u Gajevoj &quot;Danicu&quot;. U Štoosovo se vrijeme hrvatski jezik javno nije smio govoriti. To je pogađalo Štoosa koji je napisao više domoljubnih pjesama , budnica i davorija. Autor je poznate elegije &quot;Kip domovine vu početku leta 1831&quot;.<br /> Mnogi se slažu da je Pavao Štoos ispjevao najpoznatiju hrvatsku kajkavsku pjesmu dopreporodnog doba (Kip domovine) i najpopularniju štokavsku pjesmu preporodnog vremena (Poziv u kolo ilirsko).<br /> U vremenu od 1838. do 1842. godine profesor je i propovijednik na Akademiji, a 1842. premješten je u Pokupsko.Štoos spada među one Hrvate koji su već prije Gaja radili o preporodu Hrvatske. Godine 1858. izdao je u Zagrebu pjesmaricu &quot;Kitice crkvenih pjesmah s napjevi s 13 vlastith melodija uz orguljsku pratnju&quot;.<br /> <br /> <br /> <br /> <br /> == Kip Domovine vu početku leta 1831 ==<br /> <br /> Početkom 1831. godine, mladi svećenik zagrebačke biskupije Pavao Štoos napisao je pjesmu &quot;Kip domovine&quot;, tužalku nad mrtvilom koje je bilo zahvatilo hrvatsko plemstvo. Ova je Štoosova pjesma pored iskrenog i zagrijanog jadikovanja nad teškim našim tadašnjim prilikama imala za svrhu, da istakne odvažni i rodoljubni pokušaj protonotara Kuševića. S tom pjesmom ušao je u antologiju hrvatske književnosti. Neki od njezinjih stihova su: <br /> ''Narod se drugi sebi raduje,<br /> a z menum, sinko, moj se sramuje:<br /> Vre i svoj jezik zabit Horvati<br /> Hote, ter drugi narod postati;<br /> Vnogi vre narod sam svoj zameče,<br /> Sram ga j' ak stranjski 'Horvat' mu reče''<br /> <br /> <br /> U godini svoje smrti primio je priznanje za svoj rad. Nadbiskip Juraj Haulik imeonovao ga 1862.godine Prvostolnog kaptola zagrebačkog.<br /> Umro je 30. ožujka 1862. u Pokupskom kao župnik u svojoj 56 godini života od upale pluća. U Dubravici je izdignut spomenik u njegovu čast. <br /> Posmrtni su mu ostaci preneseni u Ilirsku arkadu 10. svibnja 1936. godine.<br /> <br /> <br /> '''Literatura'''<br /> ----<br /> <br /> Štoos,Pavao. // Hrvatska enciklopedija.Zagreb : Leksikografski zavod &quot;Miroslav Krleža&quot;, 2008. Sv.10.<br /> <br /> Zaprešički godišnjak 1995. Matica Hrvatska Zaprešić : Zaprešić, 1996.<br /> <br /> Povijest hrvatske književnosti. Zagreb : Sveučilišna naklada Liber, 1975. Knj.4. 157 str.<br /> <br /> Šurmin,Đ. Hrvatski preporod. Zagreb : Tisak dioničke tiskare, 1904. 177 str.</div>

Osiperkovac http://www.wiki-dveri.info/wiki/Pavao_%C5%A0toos 2013-03-02T10:10:40Z

<p>Osiperkovac:&#32;</p> <hr /> <div>'''Pavao Štoos''' (Dubravica kraj Zaprešića 10. prosinca 1806. - Pokupsko 30. ožujka 1862.), hrvatski pjesnik, svećenik i narodni preporoditelj<br /> <br /> <br /> <br /> [[Datoteka:Pavao Štoos.jpg|200px|mini|left|Pavao Štoos]]<br /> <br /> <br /> == Školovanje ==<br /> <br /> Pavao Štoos rođen je u Rozgi kraj Dubravice,10. prosinca 1806. godine. Živio je u seljačkoj obitelji. Roditelji su mu bili imućniji seljaci (libertini - zapisano u župnim knjigama). Čitati i pisati naučio je od župnika Franje Đurašina, jer pučke škole nije bilo u njegovom kraju. Do svoje 15. godine bio je pastir, te živio s roditeljima koji ga usprokos nadarenosti za učenje nisu dali na daljnje školovanje. U ljeto 1821. godine, Pavao Štoos je potajno otišao u Zagreb, uz poticaj župnika Juraja Ročića. U Zagrebu je bio smješten u sirotištu, zaslugom svog dobrotvora Kuševića, te upisao gimnaziju. Štoos je bio marljiv đak, odličan i ustrajan, a iz svih predmenta bio je ocijenjen kao eminens (izvrstan). Bio je među najboljim učenicima, te je za sedam godina završio osam razreda.<br /> <br /> <br /> Stupio je u sjemenište 1828. godine, a 1833. zaređen je za svećenika. Svoju prvu misu odslužio je u crkvi Sv. Ane u Rozgi. <br /> Znao je pet jezika; hrvatksi,latinski,njemački,francuski i mađarski. U životu je radio kao biskupski tajnik,župnik, glazbeni amater i pjesnik. <br /> <br /> <br /> == Književno i preporodno djelovanje ==<br /> <br /> Štoos je bio veliki rodoljub i ilirac. Pisao je mnoge rodoljubne pjesme a među najpoznatije pjesme ubraja se &quot;Kip domovine&quot; koja je objavljena u Gajevoj &quot;Danicu&quot;. U Štoosovo se vrijeme hrvatski jezik javno nije smio govoriti. To je pogađalo Štoosa koji je napisao više domoljubnih pjesama , budnica i davorija. Autor je poznate elegije &quot;Kip domovine vu početku leta 1831&quot;.<br /> Mnogi se slažu da je Pavao Štoos ispjevao najpoznatiju hrvatsku kajkavsku pjesmu dopreporodnog doba (Kip domovine) i najpopularniju štokavsku pjesmu preporodnog vremena (Poziv u kolo ilirsko).<br /> U vremenu od 1838. do 1842. godine profesor je i propovijednik na Akademiji, a 1842. premješten je u Pokupsko.Štoos spada među one Hrvate koji su već prije Gaja radili o preporodu Hrvatske. Godine 1858. izdao je u Zagrebu pjesmaricu &quot;Kitice crkvenih pjesmah s napjevi s 13 vlastith melodija uz orguljsku pratnju&quot;.<br /> <br /> <br /> <br /> <br /> == Kip Domovine vu početku leta 1831 ==<br /> <br /> Početkom 1831. godine, mladi svećenik zagrebačke biskupije Pavao Štoos napisao je pjesmu &quot;Kip domovine&quot;, tužalku nad mrtvilom koje je bilo zahvatilo hrvatsko plemstvo. Ova je Štoosova pjesma pored iskrenog i zagrijanog jadikovanja nad teškim našim tadašnjim prilikama imala za svrhu, da istakne odvažni i rodoljubni pokušaj protonotara Kuševića. S tom pjesmom ušao je u antologiju hrvatske književnosti. Neki od njezinjih stihova su: ''Narod se drugi sebi raduje,<br /> a z menum, sinko, moj se sramuje:<br /> Vre i svoj jezik zabit Horvati<br /> Hote, ter drugi narod postati;<br /> Vnogi vre narod sam svoj zameče,<br /> Sram ga j' ak stranjski 'Horvat' mu reče''<br /> <br /> <br /> U godini svoje smrti primio je priznanje za svoj rad. Nadbiskip Juraj Haulik imeonovao ga 1862.godine Prvostolnog kaptola zagrebačkog.<br /> Umro je 30. ožujka 1862. u Pokupskom kao župnik u svojoj 56 godini života od upale pluća. U Dubravici je izdignut spomenik u njegovu čast. <br /> Posmrtni su mu ostaci preneseni u Ilirsku arkadu 10. svibnja 1936. godine.<br /> <br /> <br /> '''Literatura'''<br /> ----<br /> <br /> Štoos,Pavao. // Hrvatska enciklopedija.Zagreb : Leksikografski zavod &quot;Miroslav Krleža&quot;, 2008. Sv.10.<br /> <br /> Zaprešički godišnjak 1995. Matica Hrvatska Zaprešić : Zaprešić, 1996.<br /> <br /> Povijest hrvatske književnosti. Zagreb : Sveučilišna naklada Liber, 1975. Knj.4. 157 str.<br /> <br /> Šurmin,Đ. Hrvatski preporod. Zagreb : Tisak dioničke tiskare, 1904. 177 str.</div>

Osiperkovac http://www.wiki-dveri.info/wiki/Pavao_%C5%A0toos 2013-03-02T09:55:53Z

<p>Osiperkovac:&#32;</p> <hr /> <div>'''Pavao Štoos''' (Dubravica kraj Zaprešića 10. prosinca 1806. - Pokupsko 30. ožujka 1862.), hrvatski pjesnik, svećenik i narodni preporoditelj<br /> <br /> <br /> <br /> [[Datoteka:Pavao Štoos.jpg|200px|mini|left|Pavao Štoos]]<br /> <br /> <br /> == Školovanje ==<br /> <br /> Pavao Štoos rođen je u Rozgi kraj Dubravice,10. prosinca 1806. godine. Živio je u seljačkoj obitelji. Roditelji su mu bili imućniji seljaci (libertini - zapisano u župnim knjigama). Čitati i pisati naučio je od župnika Franje Đurašina, jer pučke škole nije bilo u njegovom kraju. Do svoje 15. godine bio je pastir, te živio s roditeljima koji ga usprokos nadarenosti za učenje nisu dali na daljnje školovanje. U ljeto 1821. godine, Pavao Štoos je potajno otišao u Zagreb, uz poticaj župnika Juraja Ročića. U Zagrebu je bio smješten u sirotištu, zaslugom svog dobrotvora Kuševića, te upisao gimnaziju. Štoos je bio marljiv đak, odličan i ustrajan, a iz svih predmenta bio je ocijenjen kao eminens (izvrstan). Bio je među najboljim učenicima, te je za sedam godina završio osam razreda.<br /> <br /> <br /> Stupio je u sjemenište 1828. godine, a 1833. zaređen je za svećenika. Svoju prvu misu odslužio je u crkvi Sv. Ane u Rozgi. <br /> Znao je pet jezika; hrvatksi,latinski,njemački,francuski i mađarski. U životu je radio kao biskupski tajnik,župnik, glazbeni amater i pjesnik. <br /> <br /> <br /> == Književno i preporodno djelovanje ==<br /> <br /> Štoos je bio veliki rodoljub i ilirac. Pisao je mnoge rodoljubne pjesme a među najpoznatije pjesme ubraja se &quot;Kip domovine&quot; koja je objavljena u Gajevoj &quot;Danicu&quot;. U Štoosovo se vrijeme hrvatski jezik javno nije smio govoriti. To je pogađalo Štoosa koji je napisao više domoljubnih pjesama , budnica i davorija. Autor je poznate elegije &quot;Kip domovine vu početku leta 1831&quot;.<br /> Mnogi se slažu da je Pavao Štoos ispjevao najpoznatiju hrvatsku kajkavsku pjesmu dopreporodnog doba (Kip domovine) i najpopularniju štokavsku pjesmu preporodnog vremena (Poziv u kolo ilirsko).<br /> U vremenu od 1838. do 1842. godine profesor je i propovijednik na Akademiji, a 1842. premješten je u Pokupsko.Štoos spada među one Hrvate koji su već prije Gaja radili o preporodu Hrvatske. Godine 1858. izdao je u Zagrebu pjesmaricu &quot;Kitice crkvenih pjesmah s napjevi s 13 vlastith melodija uz orguljsku pratnju&quot;.<br /> <br /> <br /> <br /> <br /> == Kip Domovine vu početku leta 1831 ==<br /> <br /> Početkom 1831. godine, mladi svećenik zagrebačke biskupije Pavao Štoos napisao je pjesmu &quot;Kip domovine&quot;, tužalku nad mrtvilom koje je bilo zahvatilo hrvatsko plemstvo. Ova je Štoosova pjesma pored iskrenog i zagrijanog jadikovanja nad teškim našim tadašnjim prilikama imala za svrhu, da istakne odvažni i rodoljubni pokušaj protonotara Kuševića.<br /> <br /> <br /> U godini svoje smrti primio je priznanje za svoj rad. Nadbiskip Juraj Haulik imeonovao ga 1862.godine Prvostolnog kaptola zagrebačkog.<br /> Umro je 30. ožujka 1862. u Pokupskom kao župnik u svojoj 56 godini života od upale pluća. U Dubravici je izdignut spomenik u njegovu čast. <br /> Posmrtni su mu ostaci preneseni u Ilirsku arkadu 10. svibnja 1936. godine.<br /> <br /> <br /> '''Literatura'''<br /> ----<br /> <br /> Štoos,Pavao. // Hrvatska enciklopedija.Zagreb : Leksikografski zavod &quot;Miroslav Krleža&quot;, 2008. Sv.10.<br /> <br /> Zaprešički godišnjak 1995. Matica Hrvatska Zaprešić : Zaprešić, 1996.<br /> <br /> Povijest hrvatske književnosti. Zagreb : Sveučilišna naklada Liber, 1975. Knj.4. 157 str.<br /> <br /> Šurmin,Đ. Hrvatski preporod. Zagreb : Tisak dioničke tiskare, 1904. 177 str.</div>

Osiperkovac http://www.wiki-dveri.info/wiki/Pavao_%C5%A0toos 2013-03-02T09:43:21Z

<p>Osiperkovac:&#32;/* Književno i preporodno djelovanje */</p> <hr /> <div>'''Pavao Štoos''' (Dubravica kraj Zaprešića 10. prosinca 1806. - Pokupsko 30. ožujka 1862.), hrvatski pjesnik, svećenik i narodni preporoditelj<br /> <br /> <br /> <br /> [[Datoteka:Pavao Štoos.jpg|200px|mini|left|Pavao Štoos]]<br /> <br /> <br /> == Školovanje ==<br /> <br /> Pavao Štoos rođen je u Rozgi kraj Dubravice,10. prosinca 1806. godine. Živio je u seljačkoj obitelji. Roditelji su mu bili imućniji seljaci (libertini - zapisano u župnim knjigama). Čitati i pisati naučio je od župnika Franje Đurašina, jer pučke škole nije bilo u njegovom kraju. Do svoje 15. godine bio je pastir, te živio s roditeljima koji ga usprokos nadarenosti za učenje nisu dali na daljnje školovanje. U ljeto 1821. godine, Pavao Štoos je potajno otišao u Zagreb, uz poticaj župnika Juraja Ročića. U Zagrebu je bio smješten u sirotištu, zaslugom svog dobrotvora Kuševića, te upisao gimnaziju. Štoos je bio marljiv đak, odličan i ustrajan, a iz svih predmenta bio je ocijenjen kao eminens (izvrstan). Bio je među najboljim učenicima, te je za sedam godina završio osam razreda.<br /> <br /> <br /> Stupio je u sjemenište 1828. godine, a 1833. zaređen je za svećenika. Svoju prvu misu odslužio je u crkvi Sv. Ane u Rozgi. <br /> Znao je pet jezika; hrvatksi,latinski,njemački,francuski i mađarski. U životu je radio kao biskupski tajnik,župnik, glazbeni amater i pjesnik. <br /> <br /> <br /> == Književno i preporodno djelovanje ==<br /> <br /> Štoos je bio veliki rodoljub i ilirac. Pisao je mnoge rodoljubne pjesme a među najpoznatije pjesme ubraja se &quot;Kip domovine&quot; koja je objavljena u Gajevoj &quot;Danicu&quot;. U Štoosovo se vrijeme hrvatski jezik javno nije smio govoriti. To je pogađalo Štoosa koji je napisao više domoljubnih pjesama , budnica i davorija. Autor je poznate elegije &quot;Kip domovine vu početku leta 1831&quot;.<br /> Mnogi se slažu da je Pavao Štoos ispjevao najpoznatiju hrvatsku kajkavsku pjesmu dopreporodnog doba (Kip domovine) i najpopularniju štokavsku pjesmu preporodnog vremena (Poziv u kolo ilirsko).<br /> U vremenu od 1838. do 1842. godine profesor je i propovijednik na Akademiji, a 1842. premješten je u Pokupsko.Štoos spada među one Hrvate koji su već prije Gaja radili o preporodu Hrvatske. Godine 1858. izdao je u Zagrebu pjesmaricu &quot;Kitice crkvenih pjesmah s napjevi s 13 vlastith melodija uz orguljsku pratnju&quot;.<br /> <br /> <br /> <br /> <br /> == Kip Domovine vu početku leta 1831 ==<br /> <br /> Početkom 1831. godine, mladi svećenik zagrebačke biskupije Pavao Štoos napisao je pjesmu &quot;Kip domovine&quot;, tužalku nad mrtvilom koje je bilo zahvatilo hrvatsko plemstvo.<br /> <br /> <br /> U godini svoje smrti primio je priznanje za svoj rad. Nadbiskip Juraj Haulik imeonovao ga 1862.godine Prvostolnog kaptola zagrebačkog.<br /> Umro je 30. ožujka 1862. u Pokupskom kao župnik u svojoj 56 godini života od upale pluća. U Dubravici je izdignut spomenik u njegovu čast. <br /> Posmrtni su mu ostaci preneseni u Ilirsku arkadu 10. svibnja 1936. godine.<br /> <br /> <br /> '''Literatura'''<br /> ----<br /> <br /> Štoos,Pavao. // Hrvatska enciklopedija.Zagreb : Leksikografski zavod &quot;Miroslav Krleža&quot;, 2008. Sv.10.<br /> <br /> Zaprešički godišnjak 1995. Matica Hrvatska Zaprešić : Zaprešić, 1996.<br /> <br /> Povijest hrvatske književnosti. Zagreb : Sveučilišna naklada Liber, 1975. Knj.4. 157 str.<br /> <br /> Šurmin,Đ. Hrvatski preporod. Zagreb : Tisak dioničke tiskare, 1904. 177 str.</div>

Osiperkovac http://www.wiki-dveri.info/wiki/Pavao_%C5%A0toos 2013-03-02T09:25:57Z

<p>Osiperkovac:&#32;/* Književno i preporodno djelovanje */</p> <hr /> <div>'''Pavao Štoos''' (Dubravica kraj Zaprešića 10. prosinca 1806. - Pokupsko 30. ožujka 1862.), hrvatski pjesnik, svećenik i narodni preporoditelj<br /> <br /> <br /> <br /> [[Datoteka:Pavao Štoos.jpg|200px|mini|left|Pavao Štoos]]<br /> <br /> <br /> == Školovanje ==<br /> <br /> Pavao Štoos rođen je u Rozgi kraj Dubravice,10. prosinca 1806. godine. Živio je u seljačkoj obitelji. Roditelji su mu bili imućniji seljaci (libertini - zapisano u župnim knjigama). Čitati i pisati naučio je od župnika Franje Đurašina, jer pučke škole nije bilo u njegovom kraju. Do svoje 15. godine bio je pastir, te živio s roditeljima koji ga usprokos nadarenosti za učenje nisu dali na daljnje školovanje. U ljeto 1821. godine, Pavao Štoos je potajno otišao u Zagreb, uz poticaj župnika Juraja Ročića. U Zagrebu je bio smješten u sirotištu, zaslugom svog dobrotvora Kuševića, te upisao gimnaziju. Štoos je bio marljiv đak, odličan i ustrajan, a iz svih predmenta bio je ocijenjen kao eminens (izvrstan). Bio je među najboljim učenicima, te je za sedam godina završio osam razreda.<br /> <br /> <br /> Stupio je u sjemenište 1828. godine, a 1833. zaređen je za svećenika. Svoju prvu misu odslužio je u crkvi Sv. Ane u Rozgi. <br /> Znao je pet jezika; hrvatksi,latinski,njemački,francuski i mađarski. U životu je radio kao biskupski tajnik,župnik, glazbeni amater i pjesnik. <br /> <br /> <br /> == Književno i preporodno djelovanje ==<br /> <br /> Štoos je bio veliki rodoljub i ilirac. Pisao je mnoge rodoljubne pjesme a među najpoznatije pjesme ubraja se &quot;Kip domovine&quot; koja je objavljena u Gajevoj &quot;Danicu&quot;. U Štoosovo se vrijeme hrvatski jezik javno nije smio govoriti. To je pogađalo Štoosa koji je napisao više domoljubnih pjesama , budnica i davorija. Autor je poznate elegije &quot;Kip domovine vu početku leta 1831&quot;.<br /> Mnogi se slažu da je Pavao Štoos ispjevao najpoznatiju hrvatsku kajkavsku pjesmu dopreporodnog doba (Kip domovine) i najpopularniju štokavsku pjesmu preporodnog vremena (Poziv u kolo ilirsko).<br /> U vremenu od 1838. do 1842. godine profesor je i propovijednik na Akademiji, a 1842. premješten je u Pokupsko.Štoos spada među one Hrvate koji su već prije Gaja radili o preporodu Hrvatske. Godine 1858. izdao je u Zagrebu pjesmaricu &quot;Kitice crkvenih pjesmah s napjevi s 13 vlastith melodija uz orguljsku pratnju&quot;.<br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> U godini svoje smrti primio je priznanje za svoj rad. Nadbiskip Juraj Haulik imeonovao ga 1862.godine Prvostolnog kaptola zagrebačkog.<br /> Umro je 30. ožujka 1862. u Pokupskom kao župnik u svojoj 56 godini života od upale pluća. U Dubravici je izdignut spomenik u njegovu čast. <br /> Posmrtni su mu ostaci preneseni u Ilirsku arkadu 10. svibnja 1936. godine.<br /> <br /> <br /> '''Literatura'''<br /> ----<br /> <br /> Štoos,Pavao. // Hrvatska enciklopedija.Zagreb : Leksikografski zavod &quot;Miroslav Krleža&quot;, 2008. Sv.10.<br /> <br /> Zaprešički godišnjak 1995. Matica Hrvatska Zaprešić : Zaprešić, 1996.<br /> <br /> Povijest hrvatske književnosti. Zagreb : Sveučilišna naklada Liber, 1975. Knj.4. 157 str.<br /> <br /> Šurmin,Đ. Hrvatski preporod. Zagreb : Tisak dioničke tiskare, 1904. 177 str.</div>

Osiperkovac http://www.wiki-dveri.info/wiki/Pavao_%C5%A0toos 2013-03-02T09:25:27Z

<p>Osiperkovac:&#32;/* Književno i preporodno djelovanje */</p> <hr /> <div>'''Pavao Štoos''' (Dubravica kraj Zaprešića 10. prosinca 1806. - Pokupsko 30. ožujka 1862.), hrvatski pjesnik, svećenik i narodni preporoditelj<br /> <br /> <br /> <br /> [[Datoteka:Pavao Štoos.jpg|200px|mini|left|Pavao Štoos]]<br /> <br /> <br /> == Školovanje ==<br /> <br /> Pavao Štoos rođen je u Rozgi kraj Dubravice,10. prosinca 1806. godine. Živio je u seljačkoj obitelji. Roditelji su mu bili imućniji seljaci (libertini - zapisano u župnim knjigama). Čitati i pisati naučio je od župnika Franje Đurašina, jer pučke škole nije bilo u njegovom kraju. Do svoje 15. godine bio je pastir, te živio s roditeljima koji ga usprokos nadarenosti za učenje nisu dali na daljnje školovanje. U ljeto 1821. godine, Pavao Štoos je potajno otišao u Zagreb, uz poticaj župnika Juraja Ročića. U Zagrebu je bio smješten u sirotištu, zaslugom svog dobrotvora Kuševića, te upisao gimnaziju. Štoos je bio marljiv đak, odličan i ustrajan, a iz svih predmenta bio je ocijenjen kao eminens (izvrstan). Bio je među najboljim učenicima, te je za sedam godina završio osam razreda.<br /> <br /> <br /> Stupio je u sjemenište 1828. godine, a 1833. zaređen je za svećenika. Svoju prvu misu odslužio je u crkvi Sv. Ane u Rozgi. <br /> Znao je pet jezika; hrvatksi,latinski,njemački,francuski i mađarski. U životu je radio kao biskupski tajnik,župnik, glazbeni amater i pjesnik. <br /> <br /> <br /> == Književno i preporodno djelovanje ==<br /> <br /> Štoos je bio veliki rodoljub i ilirac. Pisao je mnoge rodoljubne pjesme a među najpoznatije pjesme ubraja se &quot;Kip domovine&quot; koja je objavljena u Gajevoj &quot;Danicu&quot;. U Štoosovo se vrijeme hrvatski jezik javno nije smio govoriti. To je pogađalo Štoosa koji je napisao više domoljubnih pjesama , budnica i davorija. Autor je poznate elegije &quot;Kip domovine vu početku leta 1831&quot;.<br /> Mnogi se slažu da je Pavao Štoos ispjevao najpoznatiju hrvatsku kajkavsku pjesmu dopreporodnog doba (Kip domovine) i najpopularniju štokavsku pjesmu preporodnog vremena (Poziv u kolo ilirsko).<br /> U vremenu od 1838. do 1842. godine profesor je i propovijednik na Akademiji, a 1842. premješten je u Pokupsko.Štoos spada među one Hrvate koji su već prije Gaja radili o preporodu Hrvatske. Godine 1858. izdao je u Zagrebu pjesmaricu &quot;Kitice crkvenih pjesmah s napjevi s 13 vlastith melodija uz orguljsku pratnju&quot;.<br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> U godini svoje smrti primio je priznanje za svoj rad. Nadbiskip Juraj Haulik imeonovao ga 1862.godine Prvostolnog kaptola zagrebačkog.<br /> Umro je 30. ožujka 1862. u Pokupskom kao župnik u svojoj 56 godini života od upale pluća. U Dubravici je izdignut spomenik u njegovu čast. <br /> Posmrtni su mu ostaci preneseni u Ilirsku arkadu 10. svibnja 1936. godine.<br /> <br /> <br /> '''Literatura'''<br /> ----<br /> <br /> Štoos,Pavao. // Hrvatska enciklopedija.Zagreb : Leksikografski zavod &quot;Miroslav Krleža&quot;,2008.Sv.10.<br /> <br /> Zaprešički godišnjak 1995. Matica Hrvatska Zaprešić : Zaprešić, 1996.<br /> <br /> Povijest hrvatske književnosti. Zagreb : Sveučilišna naklada Liber, 1975. Knj.4. 157 str.<br /> <br /> Šurmin,Đ. Hrvatski preporod. Zagreb : Tisak dioničke tiskare, 1904. 177 str.</div>

Osiperkovac http://www.wiki-dveri.info/wiki/Pavao_%C5%A0toos 2013-03-02T09:24:53Z

<p>Osiperkovac:&#32;/* Književno i preporodno djelovanje */</p> <hr /> <div>'''Pavao Štoos''' (Dubravica kraj Zaprešića 10. prosinca 1806. - Pokupsko 30. ožujka 1862.), hrvatski pjesnik, svećenik i narodni preporoditelj<br /> <br /> <br /> <br /> [[Datoteka:Pavao Štoos.jpg|200px|mini|left|Pavao Štoos]]<br /> <br /> <br /> == Školovanje ==<br /> <br /> Pavao Štoos rođen je u Rozgi kraj Dubravice,10. prosinca 1806. godine. Živio je u seljačkoj obitelji. Roditelji su mu bili imućniji seljaci (libertini - zapisano u župnim knjigama). Čitati i pisati naučio je od župnika Franje Đurašina, jer pučke škole nije bilo u njegovom kraju. Do svoje 15. godine bio je pastir, te živio s roditeljima koji ga usprokos nadarenosti za učenje nisu dali na daljnje školovanje. U ljeto 1821. godine, Pavao Štoos je potajno otišao u Zagreb, uz poticaj župnika Juraja Ročića. U Zagrebu je bio smješten u sirotištu, zaslugom svog dobrotvora Kuševića, te upisao gimnaziju. Štoos je bio marljiv đak, odličan i ustrajan, a iz svih predmenta bio je ocijenjen kao eminens (izvrstan). Bio je među najboljim učenicima, te je za sedam godina završio osam razreda.<br /> <br /> <br /> Stupio je u sjemenište 1828. godine, a 1833. zaređen je za svećenika. Svoju prvu misu odslužio je u crkvi Sv. Ane u Rozgi. <br /> Znao je pet jezika; hrvatksi,latinski,njemački,francuski i mađarski. U životu je radio kao biskupski tajnik,župnik, glazbeni amater i pjesnik. <br /> <br /> <br /> == Književno i preporodno djelovanje ==<br /> <br /> Štoos je bio veliki rodoljub i ilirac. Pisao je mnoge rodoljubne pjesme a među najpoznatije pjesme ubraja se &quot;Kip domovine&quot; koja je objavljena u Gajevoj &quot;Danicu&quot;. U Štoosovo se vrijeme hrvatski jezik javno nije smio govoriti. To je pogađalo Štoosa koji je napisao više domoljubnih pjesama , budnica i davorija. Autor je poznate elegije &quot;Kip domovine vu početku leta 1831&quot;.<br /> Mnogi se slažu da je Pavao Štoos ispjevao najpoznatiju hrvatsku kajkavsku pjesmu dopreporodnog doba (Kip domovine) i najpopularniju štokavsku pjesmu preporodnog vremena (Poziv u kolo ilirsko).<br /> U vremenu od 1838. do 1842. godine profesor je i propovijednik na Akademiji, a 1842. premješten je u Pokupsko.Štoos spada među one Hrvate koji su već prije Gaja radili o preporodu Hrvatske. Godine 1858. izdao je u Zagrebu pjesmaricu &quot;Kitice crkvenih pjesmah s napjevi s 13 vlastith melodija uz orguljsku pratnju&quot;.<br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> U godini svoje smrti primio je priznanje za svoj rad. Nadbiskip Juraj Haulik imeonovao ga 1862.godine Prvostolnog kaptola zagrebačkog.<br /> Umro je 30. ožujka 1862. u Pokupskom kao župnik u svojoj 56 godini života od upale pluća. U Dubravici je izdignut spomenik u njegovu čast. <br /> Posmrtni su mu ostaci preneseni u Ilirsku arkadu 10. svibnja 1936. godine.<br /> <br /> <br /> '''Literatura'''<br /> ----<br /> <br /> Štoos,Pavao.//Hrvatska enciklopedija.Zagreb : Leksikografski zavod &quot;Miroslav Krleža&quot;,2008.Sv.10.<br /> <br /> Zaprešički godišnjak 1995. Matica Hrvatska Zaprešić : Zaprešić, 1996.<br /> <br /> Povijest hrvatske književnosti. Zagreb : Sveučilišna naklada Liber, 1975. Knj.4. 157 str.<br /> <br /> Šurmin,Đ. Hrvatski preporod. Zagreb : Tisak dioničke tiskare, 1904. 177 str.</div>

Osiperkovac http://www.wiki-dveri.info/wiki/Pavao_%C5%A0toos 2013-03-02T08:49:38Z

<p>Osiperkovac:&#32;</p> <hr /> <div>'''Pavao Štoos''' (Dubravica kraj Zaprešića 10. prosinca 1806. - Pokupsko 30. ožujka 1862.), hrvatski pjesnik, svećenik i narodni preporoditelj<br /> <br /> <br /> <br /> [[Datoteka:Pavao Štoos.jpg|200px|mini|left|Pavao Štoos]]<br /> <br /> <br /> == Školovanje ==<br /> <br /> Pavao Štoos rođen je u Rozgi kraj Dubravice,10. prosinca 1806. godine. Živio je u seljačkoj obitelji. Roditelji su mu bili imućniji seljaci (libertini - zapisano u župnim knjigama). Čitati i pisati naučio je od župnika Franje Đurašina, jer pučke škole nije bilo u njegovom kraju. Do svoje 15. godine bio je pastir, te živio s roditeljima koji ga usprokos nadarenosti za učenje nisu dali na daljnje školovanje. U ljeto 1821. godine, Pavao Štoos je potajno otišao u Zagreb, uz poticaj župnika Juraja Ročića. U Zagrebu je bio smješten u sirotištu, zaslugom svog dobrotvora Kuševića, te upisao gimnaziju. Štoos je bio marljiv đak, odličan i ustrajan, a iz svih predmenta bio je ocijenjen kao eminens (izvrstan). Bio je među najboljim učenicima, te je za sedam godina završio osam razreda.<br /> <br /> <br /> Stupio je u sjemenište 1828. godine, a 1833. zaređen je za svećenika. Svoju prvu misu odslužio je u crkvi Sv. Ane u Rozgi. <br /> Znao je pet jezika; hrvatksi,latinski,njemački,francuski i mađarski. U životu je radio kao biskupski tajnik,župnik, glazbeni amater i pjesnik. <br /> <br /> <br /> == Književno i preporodno djelovanje ==<br /> <br /> Štoos je bio veliki rodoljub i ilirac. Pisao je mnoge rodoljubne pjesme a među najpoznatije pjesme ubraja se &quot;Kip domovine&quot; koja je objavljena u Gajevoj &quot;Danicu&quot;. U Štoosovo se vrijeme hrvatski jezik javno nije smio govoriti. To je pogađalo Štoosa koji je napisao više domoljubnih pjesama , budnica i davorija. Autor je poznate elegije &quot;Kip domovine vu početku leta 1831&quot;.<br /> Mnogi se slažu da je Pavao Štoos ispjevao najpoznatiju hrvatsku kajkavsku pjesmu dopreporodnog doba (Kip domovine) i najpopularniju štokavsku pjesmu preporodnog vremena (Poziv u kolo ilirsko).<br /> U vremenu od 1838. do 1842. godine profesor je i propovijednik na Akademiji, a 1842. premješten je u Pokupsko.Štoos spada među one Hrvate koji su već prije Gaja radili o preporodu Hrvatske. Godine 1858. izdao je u Zagrebu pjesmaricu &quot;Kitice crkvenih pjesmah s napjevi s 13 vlastith melodija uz orguljsku pratnju&quot;.<br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> U godini svoje smrti primio je priznanje za svoj rad. Nadbiskip Juraj Haulik imeonovao ga 1862.godine Prvostolnog kaptola zagrebačkog.<br /> Umro je 30. ožujka 1862. u Pokupskom kao župnik u svojoj 56 godini života od upale pluća. U Dubravici je izdignut spomenik u njegovu čast. <br /> Posmrtni su mu ostaci preneseni u Ilirsku arkadu 10. svibnja 1936. godine.<br /> <br /> <br /> '''Literatura'''<br /> ----<br /> <br /> Štoos,Pavao.//Hrvatska enciklopedija.Zagreb : Leksikografski zavod &quot;miroslav Krleža&quot;,2008.Sv.10.<br /> <br /> Zaprešički godišnjak 1995. Matica Hrvatska Zaprešić : Zaprešić, 1996.</div>

Osiperkovac http://www.wiki-dveri.info/wiki/Stjepan_Borani%C4%87 2013-02-08T16:10:20Z

<p>Osiperkovac:&#32;</p> <hr /> <div> <br /> '''Stijepan Boranić'''(Kraj Donji kod Zaprešića 13.srpnja 1872.-Zagreb 13.kolovoza 1947.) tiskar<br /> <br /> '''Stijepan Boranić''' rodio se 13.7.1872. godine u Mariji Gorici.Nakon završenog trečeg razreda srednje škole naukovao je od 1886. godine u tiskari&quot;Scholz i Kralj&quot; u Zagrebu.1909.godine suosnivač je Pučke tiskare i njezin ravnatelj.Stijepan Boranić i Kuzma Rožmanić imaju tiskaru &quot;Boranić i Rožmanić&quot; u Frankopanskoj ulici od 1912. do 1917.Sudjeluje u osnivanju Hrvatskoga štamparskoga zavoda i ravnatelj je zagrebačke podružnice 1929. godine.Vlastitu tiskaru ima od 1921. da 1926. godine u Nikolićevoj ulici(danas Teslina),te kasnije u Gundoličevoj ulici.Zbog bolesti prestaje s radom 1946. godine,pa tiskaru preuzima Dragutin Boranić,ali ne nastavlja s radom te je tiskara brisana iz obrtnog registra 1948. godine.<br /> Stijepan Boranić isticao se radom u Hrvatskom tipografskom društvu.Urednik je '''''Hrvatskog tipografa''''' od 1903. do 1908.,te od 1909.do 1910.U Odboru za naobrazbu je od samog osnutka (1910.g.)te je njegovom zaslugom pokrenut stručni list '''''Gutenberg''''',prvog tiskarskog stručnog glasila u Hrvatskoj,preteče '''''Grafičke revije''''' koja izlazi od 1923.godine.Stijepan Boranič stvori je vlastiti stil u izradbi tiskanica.<br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> '''Literatura'''<br /> ----<br /> Hrvatski biografski leksikon.Zagreb : Jugoslavenski leksikografski zavod &quot;Miroslav Keleža&quot;,1989.</div>

Osiperkovac http://www.wiki-dveri.info/wiki/Stjepan_Borani%C4%87 2013-02-08T16:08:04Z

<p>Osiperkovac:&#32;</p> <hr /> <div> <br /> '''Stijepan Boranić-tiskar'''<br /> <br /> '''Stijepan Boranić''' rodio se 13.7.1872. godine u Mariji Gorici.Nakon završenog trečeg razreda srednje škole naukovao je od 1886. godine u tiskari&quot;Scholz i Kralj&quot; u Zagrebu.1909.godine suosnivač je Pučke tiskare i njezin ravnatelj.Stijepan Boranić i Kuzma Rožmanić imaju tiskaru &quot;Boranić i Rožmanić&quot; u Frankopanskoj ulici od 1912. do 1917.Sudjeluje u osnivanju Hrvatskoga štamparskoga zavoda i ravnatelj je zagrebačke podružnice 1929. godine.Vlastitu tiskaru ima od 1921. da 1926. godine u Nikolićevoj ulici(danas Teslina),te kasnije u Gundoličevoj ulici.Zbog bolesti prestaje s radom 1946. godine,pa tiskaru preuzima Dragutin Boranić,ali ne nastavlja s radom te je tiskara brisana iz obrtnog registra 1948. godine.<br /> Stijepan Boranić isticao se radom u Hrvatskom tipografskom društvu.Urednik je '''''Hrvatskog tipografa''''' od 1903. do 1908.,te od 1909.do 1910.U Odboru za naobrazbu je od samog osnutka (1910.g.)te je njegovom zaslugom pokrenut stručni list '''''Gutenberg''''',prvog tiskarskog stručnog glasila u Hrvatskoj,preteče '''''Grafičke revije''''' koja izlazi od 1923.godine.Stijepan Boranič stvori je vlastiti stil u izradbi tiskanica.<br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> '''Literatura'''<br /> ----<br /> Hrvatski biografski leksikon.Zagreb : Jugoslavenski leksikografski zavod &quot;Miroslav Keleža&quot;,1989.</div>

Osiperkovac http://www.wiki-dveri.info/wiki/Stjepan_Borani%C4%87 2013-02-08T16:07:40Z

<p>Osiperkovac:&#32;</p> <hr /> <div> <br /> Stijepan Boranić-tiskar<br /> <br /> <br /> '''Stijepan Boranić''' rodio se 13.7.1872. godine u Mariji Gorici.Nakon završenog trečeg razreda srednje škole naukovao je od 1886. godine u tiskari&quot;Scholz i Kralj&quot; u Zagrebu.1909.godine suosnivač je Pučke tiskare i njezin ravnatelj.Stijepan Boranić i Kuzma Rožmanić imaju tiskaru &quot;Boranić i Rožmanić&quot; u Frankopanskoj ulici od 1912. do 1917.Sudjeluje u osnivanju Hrvatskoga štamparskoga zavoda i ravnatelj je zagrebačke podružnice 1929. godine.Vlastitu tiskaru ima od 1921. da 1926. godine u Nikolićevoj ulici(danas Teslina),te kasnije u Gundoličevoj ulici.Zbog bolesti prestaje s radom 1946. godine,pa tiskaru preuzima Dragutin Boranić,ali ne nastavlja s radom te je tiskara brisana iz obrtnog registra 1948. godine.<br /> Stijepan Boranić isticao se radom u Hrvatskom tipografskom društvu.Urednik je '''''Hrvatskog tipografa''''' od 1903. do 1908.,te od 1909.do 1910.U Odboru za naobrazbu je od samog osnutka (1910.g.)te je njegovom zaslugom pokrenut stručni list '''''Gutenberg''''',prvog tiskarskog stručnog glasila u Hrvatskoj,preteče '''''Grafičke revije''''' koja izlazi od 1923.godine.Stijepan Boranič stvori je vlastiti stil u izradbi tiskanica.<br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> '''Literatura'''<br /> ----<br /> Hrvatski biografski leksikon.Zagreb : Jugoslavenski leksikografski zavod &quot;Miroslav Keleža&quot;,1989.</div>

Osiperkovac http://www.wiki-dveri.info/wiki/Stjepan_Borani%C4%87 2013-02-08T16:04:17Z

<p>Osiperkovac:&#32;</p> <hr /> <div> <br /> Stijepan Boranić-tiskar<br /> <br /> <br /> '''Stijepan Boranić''' rodio se 13.7.1872. godine u Mariji Gorici.Nakon završenog trečeg razreda srednje škole naukovao je od 1886. godine u tiskari&quot;Scholz i Kralj&quot; u Zagrebu.1909.godine suosnivač je Pučke tiskare i njezin ravnatelj.Stijepan Boranić i Kuzma Rožmanić imaju tiskaru &quot;Boranić i Rožmanić&quot; u Frankopanskoj ulici od 1912. do 1917.Sudjeluje u osnivanju Hrvatskoga štamparskoga zavoda i ravnatelj je zagrebačke podružnice 1929. godine.Vlastitu tiskaru ima od 1921. da 1926. godine u Nikolićevoj ulici(danas Teslina),te kasnije u Gundoličevoj ulici.Zbog bolesti prestaje s radom 1946. godine,pa tiskaru preuzima Dragutin Boranić,ali ne nastavlja s radom te je tiskara brisana iz obrtnog registra 1948. godine.<br /> Stijepan Boranić isticao se radom u Hrvatskom tipografskom društvu.Urednik je '''''Hrvatskog tipografa''''' od 1903. do 1908.,te od 1909.do 1910.U Odboru za naobrazbu je od samog osnutka (1910.g.)te je njegovom zaslugom pokrenut stručni list '''''Gutenberg''''',prvog tiskarskog stručnog glasila u Hrvatskoj,preteče '''''Grafičke revije''''' koja izlazi od 1923.godine.Stijepan Boranič stvori je vlastiti stil u izradbi tiskanica.Od 1946 godine tiskaru preuzima '''Dragutin Boranić'''<br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> '''Literatura'''<br /> ----<br /> Hrvatski biografski leksikon.Zagreb : Jugoslavenski leksikografski zavod &quot;Miroslav Keleža&quot;,1989.</div>

Osiperkovac http://www.wiki-dveri.info/wiki/Stjepan_Borani%C4%87 2013-02-08T15:59:10Z

<p>Osiperkovac:&#32;</p> <hr /> <div> <br /> Stijepan Boranić-tiskar<br /> <br /> <br /> '''Stijepan Boranić''' rodio se 13.7.1872. godine u Mariji Gorici.Nakon završenog trečeg razreda srednje škole naukovao je od 1886. godine u tiskari&quot;Scholz i Kralj&quot; u Zagrebu.1909.godine suosnivač je Pučke tiskare i njezin ravnatelj.Stijepan Boranić i Kuzma Rožmanić imaju tiskaru &quot;Boranić i Rožmanić&quot; u Frankopanskoj ulici od 1912. do 1917.Sudjeluje u osnivanju Hrvatskoga štamparskoga zavoda i ravnatelj je zagrebačke podružnice 1929. godine.Vlastitu tiskaru ima od 1921. da 1926. godine u Nikolićevoj ulici(danas Teslina),te kasnije u Gundoličevoj ulici.Zbog bolesti prestaje s radom 1946. godine,pa tiskaru preuzima Dragutin Boranić,ali ne nastavlja s radom te je tiskara brisana iz obrtnog registra 1948. godine.<br /> Stijepan Boranić isticao se radom u Hrvatskom tipografskom društvu.Urednik je '''''Hrvatskog tipografa''''' od 1903. do 1908.,te od 1909.do 1910.U Odboru za naobrazbu je od samog osnutka (1910.g.)te je njegovom zaslugom pokrenut stručni list '''''Gutenberg''''',prvog tiskarskog stručnog glasila u Hrvatskoj,preteče '''''Grafičke revije''''' koja izlazi od 1923.godine.Stijepan Boranič stvori je vlastiti stil u izradbi tiskanica.<br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> <br /> '''Literatura'''<br /> ----<br /> Hrvatski biografski leksikon.Zagreb : Jugoslavenski leksikografski zavod &quot;Miroslav Keleža&quot;,1989.</div>

Osiperkovac http://www.wiki-dveri.info/wiki/Dragutin_Borani%C4%87 2013-02-08T15:50:59Z

<p>Osiperkovac:&#32;</p> <hr /> <div>'''Dragutin Boranić''' (Marija Gorica 19. prosinac 1870. - Zagreb 1. rujan 1955.), jezikoslovac<br /> <br /> <br /> <br /> == Biografija ==<br /> <br /> Rođen je u Kraju Donjem kod Marije Gorice gdje je i završio osnovnu školu 1882. godine, a gimnaziju 1890. i fakultet 1897. u Zagrebu. Na Filozofskom fakultetu studirao je hrvatsku i slavensku filologiju. Doktorirao je 1890. na Filozofskom fakultetu obranivši doktorsku disertaciju ''O refleksivnim glagolima u hrvatskom jeziku''. Nakon završenog fakulteta radio je kao srednjoškolski profesor u Osijeku (1896.-1897.), u Vinkovcima (1897.-1899.) i u Zagrebu (1899.-1906.). 1906. godine postao je privatnim docentom na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Godine 1909. imenovan je izvanrednim, a 1912. redovitim profesorom. Aktivnu je službu napustio 1941. (kada je umirovljen), da bi se 1945. ponovno u nju vratio. Drugi je put i definitivno umirovljen 1947. godine.</div>

Osiperkovac http://www.wiki-dveri.info/wiki/Dragutin_Borani%C4%87 2013-02-08T15:24:40Z

<p>Osiperkovac:&#32;</p> <hr /> <div>'''Dragutin Boranić''' (Marija Gorica 19. prosinac 1870. - Zagreb 1. rujan 1955.), jezikoslovac<br /> <br /> <br /> Za malo se hrvatskih jezikoslovaca može reći da su toliko utjecali na hrvatsko jezikoslovlje i hrvatsko društvo koliko dr. Dragutin Boranić.<br /> <br /> <br /> == Biografija ==</div>

Osiperkovac http://www.wiki-dveri.info/wiki/Dragutin_Borani%C4%87 2013-02-08T15:22:15Z

<p>Osiperkovac:&#32;Nova stranica: '''Dragutin Boranić''' (Marija Gorica 19. prosinac 1870. - Zagreb 1. rujan 1955.), jezikoslovac Za malo se hrvatskih jezikoslovaca može reći da su toliko utjecali na hrvatsko jez…</p> <hr /> <div>'''Dragutin Boranić''' (Marija Gorica 19. prosinac 1870. - Zagreb 1. rujan 1955.), jezikoslovac<br /> <br /> <br /> Za malo se hrvatskih jezikoslovaca može reći da su toliko utjecali na hrvatsko jezikoslovlje i hrvatsko društvo koliko Dragutin Boranić.</div>

Osiperkovac