Dragutin Boranić

Izvor: Wiki-dveri

Dragutin Boranić (Marija Gorica 19. prosinac 1870. - Zagreb 1. rujan 1955.), jezikoslovac.

Sadržaj 1 Školovanje 2 Služba 3 Boranić kao književnik 4 Boranićev pravopis 5 Djela 6 HAZU 7 Literatura

Školovanje

Rođen je u Kraju Donjem kod Marije Gorice gdje je i polazio osnovnu školu 1882. Klasičnu gimnaziju završio je 1890.u Zagrebu, a na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1897. je diplomirao hrvatsku i slavensku filologiju. Doktorirao je 1899. na Filozofskom fakultetu obranivši doktorsku disertaciju O refleksivnim glagolima u hrvatskom jeziku.

Služba

Nakon završenog fakulteta radio je kao srednjoškolski profesor u Osijeku (1896.-1897.), u Vinkovcima (1897.-1899.) i u Zagrebu (1899.-1906.). Od1906. postao je privatnim docentom na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Godine 1909. imenovan je izvanrednim, a 1912. redovitim profesorom. Aktivnu je službu napustio 1941. (kada je umirovljen), da bi se 1945. ponovno u nju vratio. Drugi je put i definitivno umirovljen 1946. godine. Svoj prilog proučavanju folklorne baštine dao je kao stalni urednik Zbornika za narodni život i običaje Južnih Slavena kojeg je uređivao od 1904. pa sve do smrti. Otkako je 1904. priredio 3. izdanje Hrvatskog pravopisa Ivana Broza, Boranić je u idućih 50 godina presudno utjecao na oblikovanje hrvatske pravopisne norme utemeljene na fonološkim načelima. Od 1906. do 1919. bio je član Povjerenstva za nazivlje mjesta u banskoj Hrvatskoj i Slavoniji. Od 1926. do 1941 djelovao je u komisiji za naučnu terminologiju i nomenklaturu u Staroj Jugoslaviji. Godine 1928. -29. sudjeluje u radu Pravopisne komisije koja je prema političkim pritiscima Stare Jugoslavije trebala ukloniti razlike između hrvatske (Broz-Boranićeve) i srpske (Belićeve) koncepcije fonološkoga pravopisa. Od 1930. do 1939. Boranićev pravopis je objavljivan prema Belićevoj koncepciji, 7. izdanje čak je imalo novotvorenicu hrvatskosrpski jezik, a tek 1940. Društvo hrvatskih srednjoškolskih profesora iznova objavljuje ranije 4. Boranićevo izdanje pravopisa. Nakon umirovljenja, Boranić je od 1947. do 1955. pregledavao građu za Akademijin Rječnik.

Boranić kao književnik

U mladenačkim danima Boranić je počeo objavljivati. Prvi mu je rad objavljen 1889. pod nazivom Snježne priče. Poeziju i prozu objavljivao je u Bršljanu, Smilju, Pobratimu, Prosvjeti, Vinkovačkim novostima i drugdje. Njegov književni rad nije imao važnijih ostvarenja. Popularnost su imale Boranićeve pjesme Slovenec i Hrvat i Diagora. Boranića je kulturna javnost upoznala najprije kao književnika. Prvi mu je rad objavljen 1889. pod nazivom Snježne priče.Poeziju je i prozu objavljivao u Bršljanu, Smilju, Pobratimu, Prosvjeti, Vinkovačkim novostima i drugdje. Popularnim je postao svojim pjesmama Slovenec i Hrvat i Diagora. Diagora je više puta objavljena u školskim čitankama.

Boranićev pravopis

Osobito je znatan Boranićev prinos proučavanju književnog jezika i pravopisa. Radeći na izdanjima Brozova Hrvatskoga pravopisa, objavio ga je nakon Brozove smrti najprije pod zajedničkim imenom Broz-Boranić, a od 1921. prerađeno samo pod svojim imenom i naslovom Pravopis hrvatskoga ili srpskoga jezika.

Djela

• O refleksivnim glagolima u hrvatskom jeziku

• Snježne priče

• Pravopis hrvatskoga ili srpskoga jezika

• Slovenec i Hrvat

• Diagora

HAZU

Godine 1907. postao je dopisnim članom Jugoslavenske (sada Hrvatske) akademije znanosti i umjetnosti, a 1924. redovitim članom. Tajnikom Akademijina Razreda za književnost bio je od 1926.-1941. godine. Godine 1935. postao je dopisnim članom Slovanského ústavu u Pragu.

Literatura

• Silić,J. Portreti hrvatskih jezikoslovaca / urednik Gordana Crnković. Zagreb : Hrvatski radio, 1993. Str. 175-182.