Životni običaji
Izvor: Wiki-dveri
(→Porod) |
(→Krštenje) |
||
| Redak 7: | Redak 7: | ||
== Krštenje == | == Krštenje == | ||
| + | U '''Jakovlju''' je dijete na krštenje u crkvu nekada nosila kuma, dok se taj običaj danas više ne poštuje. U '''Brdovcu''' se dijete krsti prema želji roditelja u razdoblju od tri tjedna od rođenja do nekoliko mjeseci. Roditelji izabiru krsnog kuma ili kumu između svojim prijateljima ili rođacima. Zadaća je kuma da dijete drži u naručju za vrijeme obreda krštenja u crkvi, ali i da po završetku obreda daruje dijete. Najčešći darovi nekad, ali i danas su zlatni nakit i krsna maramica te svijeća. | ||
== Pričest == | == Pričest == | ||
Inačica od 20:32, 6. travnja 2015.
Sadržaj |
Porod
U širem zaprešićkom kraju postojala su brojna vjerovanja i običaji povezani s trudnoćom i porodom. Vjerovalo se da da se trudnici nije smjelo uskratiti jelo koje traži jer bi djetetu u suprotnom ostao znak na koži, a onaj tko je trudnici uskratio jelo dobio bi ječmenac. Također se vjerovalo da trudnica ne smije jesti ribu - da dijete ne bi imalo velike oči i puževe - da ne bi bilo slinavo. Trudnica se ne smije ni u koga duže zagledati jer bi dijete moglo sličiti toj osobi, što je naročito opasno ako osoba ima neku tjelesnu manu. Žene su djecu uglavnom rađale kod kuće, klečeći uz krevet. Pupkovina su rezala nožem ili škarama koji se nakon toga više nisu smjeli koristiti - obično su se bacali. Posteljicu bi članovi obitelj zakapali u zemlju. Pupkovinu je, s druge strane, obitelj svezala i čuvala sve do djetetova polaska u školu kada bi je dijete trebalo razvezati. Ako bi u tome uspjelo, vjerovalo se da će biti dobar đak. Opće je bilo poznato i vjerovanje da se pelene ne smiju sušiti po mraku jer će dijete dobiti "mrake" - grčenja praćena plačom i lošom stolicom. "Mrake" se mogu dobiti i ako se prema djetetu naglo otvore vrata, a vani je noć. Lijek je odrezivanje pramena djetetove kose. Oko šest tjedana nakon poroda rodilja odlazi u crkvu na "upeljavanje", pri čemu svećenik posebnim postupkom uvodi rodilju u crkvu prvi put nakon poroda.
U Jakovlju danas kada majka dođe s dijetetom iz rodilišta obavezno se štraji te se dijete ne posjećuje odmah. U prošlosti su djetetu na poklon nosili kokoš, ispod koje su stavljali novac. U Brdovcu se dijete i majku nije posjećivalo odmah,već tek nakon 40 dana od rođenja, jer se vjerovalo da je dijete krhka zdravlja te tek nakon više od mjesec dana ojača da može primiti goste. Dijete se nekad i danas darivalo novcem. Novac se djetetu stavlja pod jastuk za sreću. U Dubravici se dijetetu na poklon najčešće nosilo zlato, danas su to obično ili novac ili zlatni nakit, a dijete i majku posjećuje se već nakon dva dana od poroda.
Krštenje
U Jakovlju je dijete na krštenje u crkvu nekada nosila kuma, dok se taj običaj danas više ne poštuje. U Brdovcu se dijete krsti prema želji roditelja u razdoblju od tri tjedna od rođenja do nekoliko mjeseci. Roditelji izabiru krsnog kuma ili kumu između svojim prijateljima ili rođacima. Zadaća je kuma da dijete drži u naručju za vrijeme obreda krštenja u crkvi, ali i da po završetku obreda daruje dijete. Najčešći darovi nekad, ali i danas su zlatni nakit i krsna maramica te svijeća.
Pričest
Potvrda je jedan od sedam sakramenata katoličke Crkve. Djeca prvu pričest dobivaju u osnovnoj školi, oko trećeg razreda. Tada djeca po prvi puta primaju hostiju kao znak dubljeg zbližavanja sa Isusom Kristom. Prva pričest kao i krštenje je poseban dan ne samo za dijete, nego i cijelu obitelj. Dijete polazi na vjeronauk kako bi bilo spremno za sakrament prve pričest. Ona usavršuje krsnu milost, sakrament koji daje Duha Svetoga da nas dublje ukorijeni u božansko posinštvo, da nas čvršće pritjelovi Kristu, da ukrijepi našu vezu s Crkvom te nas tješnje pridruži njezinom poslanju i pomogne da kršćansku vjeru svjedočimo riječju i djelima. Ona je sakrament kršćanske zrelosti. Ovaj sakrament utiskuje neizbrisiv pečat i zato se prima samo jednom. Potvrda je sakramenat Duha Svetoga.
Krizma
Jedini značajan datum u djevojaštvu/momkovanju jest dan firme (krizma) koja se obavlja na Trojake (Duhove), kad se među nešto starijim osobama stekne još jedna kuma ili kum. Ova prilika se poprati obiteljskom svečanošću i darom firmanske kume odnosno kume.
Svadba
Prošnja
Vrijeme jeseni i zime pa sve do korizme bilo je vrijeme ženidbe. Ako se nekom sviđala neka djevojka, poslao joj je glas da dolazi u snuboke. U snuboke se išlo navečer. S budućim mladencem su išli roditelji, kum, stric, ujak i brat. Domaćini bi obično ponudili vinom, a u boljim kućama i večerom. Otac mladoženje je imao čast zaprositi ruku mladenke za svog sina. Tom prilikom se odmah dogovarao miraz i datum vjenčanja. Nakon snuboka mladenac je slobodno dolazio u kuću buduće mladenke i viđao se s njom. Za dečka je bila sramota ako bi ga cura odbila te bi mu se rugali. Djevojke koje se od korizme nisu udale, a imale su dečka za ženit,bi za fašnik dobile fašjaka- lutku u obliku dečka što je također bilo ismijavanje i podrugivanje.
Dečki i cure su se najviše upoznavali u jesen kada se lupila kuruza. Također su se upoznavali kada su djevojke išle po kućama i čihale perje. Dečki su pratili izlaske djevojaka da bi se lakše sastali i došli u vezu. Kad je došlo do ženidbe roditelji s dečkove strane su išli k djevojčinim roditeljima u snoboke. U snobokama su prosili djevojku, ugovorili datum vjenčanja i što će djevojka dobiti za miraz osobito ako je siromašnija od dečka. U snoboke se išlo tjedan dana prije nego su mladi otišli na zapis, a za tri tjedna bila je svadba. U petak prije svadbe vozio se namještaj od djevojke kod dečka što su ljudi zvali škrinja. Djevojke su većinom dobivali komadić zemlje jer joj roditelji nisu imali novca. Kad se vozila škrinja za kola je bila privezana krava ili junica, a od namještaja na kolima su bila dva ormara, stolić i dva okrugla stolčića. Svadbe su se održavale nedjeljom. Ujutro su se svatovi okupljali kod mladenca i to prvodeći, glazba, svatski deveri ili kum i mladenac. Ako je mladenka bila u selu, išlo se pješice, a ako je bila izvan išlo se kolima. Kad su došli u kuću mladenke tu su se svatovi popunjavali s mladenkom, kumom, kasnije se počinje popunjavati s krancerima ili dvojicom kumova. Nakon ceremonije u mladenkinoj kući i male zakuske išli su na vjenčanje samo u crkvu. U mladenkinoj kući se slavilo do navečer,a kasnije u mladencovoj do jutra. Ujutro se zora kurila, glazba svirala, a svatovi su oko vatre plesali i svirali. Danas više nema takvih svadbi, većinom se sve održavaju u ugostiteljskim objektima, većinom od večeri do jutra.
Sprovod
I u ovim krajevima vjerovalo se da se smrt može predskazati po ponašanju nekih životinja – zavijanje psa, huk sove ili kad kokoš zapopeva. I snovi također predskazuju smrt - ako se sanja sprovod, papa ili ispadanje zuba. Tijekom godine o smrti se gatalo u određene dane, npr. na Svijećnicu i Ivanje. Kad se smrt desi prva je briga obitelji bila da priredi sve potrebno: operu mrtvaca i obuku ga žene iz susjedstva ili rodbine. Ljudi su najčešće umrle čuvali u kući do pokopa, jedino ako je pokojnik umro u bolnici otrpremljen je u mrtvačnicu. Pored mrtvaca koji leži na odru postavi se upaljena svijeća, raspelo, blagoslovljena voda s kiticom za škropljenje i cvijeće. Mrtvacu se polože ruke uz tijelo, ako nije za života kumovao ili se prekriže na prsima, ako je nekome kumovao. U ruke se stavi krunica, molitvenik ili neki manji predmet kojim se osobito služio za života. U lijes se također stavlja blagoslovljene svijeće i svete sličice. Mrtvac obično ostaje dva dana u kući, a za to vrijeme dolaze ga vidjeti rodbina, prijatelji i suseljani. Događa se da tom prilikom žene i bliža rodbina koju je osobito teško pogodila smrt jočeju i narekuju - izražavaju žalost. Ukućani sve prisutne ponude jelom i pićem.
Literatura
KUTARČIĆ, Pavao. 2000. Ključ: selo, žitelji i običaji . Ključ Brdovečki: vlast.nakl.
Općina Dubravica - monografija. 2006. Dubravica: Općina Dubravica.
