Životni običaji

Izvor: Wiki-dveri

Inačica od 10:40, 14. svibnja 2014.

Porod

Krštenje

Pričest

Sveta Pričest je jedan od sedam svetih sakramenata,zajedno s krštenjem i potvrdom čini takozvane sakramente kršćanske inicijacije. Sveta pričest je sakrament u kojem pod prilikama kruha i vina primamo pravo tijelo i

pravu krv Isusa Krista. Taj je sakrament ustanovio Krist Gospodin na Posljednjoj večeri. On je tada blagoslovio 

kruh i progovorio : Uzmite i jedite! Ovo je moje tijelo koje se za vas daje. Blagoslovio je i kalež s vinom i progovorio : Ovo je krv moja, krv saveza koja se za vas proljeva, za oproštenje grijeha.Ovo činite meni na spomen. Osim sakramenta

sv. Pričesti , On je tada ustanovio i sakrament sv. Reda.Sakrament sv. Pričesti može primiti samo
onaj tko je u posvetnoj milosti (to jest tko nije u teškom grijehu). Prije stupanja  sv. Pričesti potrebno je obdržavati euharistijski post ( jedan sat prije pričesti ništa jesti) 

koji uključuje i duhovnu pripravu za sakramentalno sjedinjenje s Kristom. Onaj tko u teškom grijehu prima sakrament

sv. Pričesti čini svetogrđe , a to je novi i teški grijeh.

Krizma

Svadba

Prošnja

Vrijeme jeseni i zime pa sve do korizme bilo je vrijeme ženidbe. Ako se nekom sviđala neka djevojka, poslao joj je glas da dolazi u snuboke. U snuboke se išlo navečer. S budućim mladencem su išli roditelji, kum, stric, ujak i brat. Domaćini bi obično ponudili vinom, a u boljim kućama i večerom. Otac mladoženje je imao čast zaprositi ruku mladenke za svog sina. Tom prilikom se odmah dogovarao miraz i datum vjenčanja. Nakon snuboka mladenac je slobodno dolazio u kuću buduće mladenke i viđao se s njom. Za dečka je bila sramota ako bi ga cura odbila te bi mu se rugali. Djevojke koje se od korizme nisu udale, a imale su dečka za ženit,bi za fašnik dobile fašjaka- lutku u obliku dečka što je također bilo ismijavanje i podrugivanje.

Dečki i cure su se najviše upoznavali u jesen kada se lupila kuruza. Također su se upoznavali kada su djevojke išle po kućama i čihale perje. Dečki su pratili izlaske djevojaka da bi se lakše sastali i došli u vezu. Kad je došlo do ženidbe roditelji s dečkove strane su išli k djevojčinim roditeljima u snoboke. U snobokama su prosili djevojku, ugovorili datum vjenčanja i što će djevojka dobiti za miraz osobito ako je siromašnija od dečka. U snoboke se išlo tjedan dana prije nego su mladi otišli na zapis, a za tri tjedna bila je svadba. U petak prije svadbe vozio se namještaj od djevojke kod dečka što su ljudi zvali škrinja. Djevojke su većinom dobivali komadić zemlje jer joj roditelji nisu imali novca. Kad se vozila škrinja za kola je bila privezana krava ili junica, a od namještaja na kolima su bila dva ormara, stolić i dva okrugla stolčića. Svadbe su se održavale nedjeljom. Ujutro su se svatovi okupljali kod mladenca i to prvodeći, glazba, svatski deveri ili kum i mladenac. Ako je mladenka bila u selu, išlo se pješice, a ako je bila izvan išlo se kolima. Kad su došli u kuću mladenke tu su se svatovi popunjavali s mladenkom, kumom, kasnije se počinje popunjavati s krancerima ili dvojicom kumova. Nakon ceremonije u mladenkinoj kući i male zakuske išli su na vjenčanje samo u crkvu. U mladenkinoj kući se slavilo do navečer,a kasnije u mladencovoj do jutra. Ujutro se zora kurila, glazba svirala, a svatovi su oko vatre plesali i svirali. Danas više nema takvih svadbi, većinom se sve održavaju u ugostiteljskim objektima, većinom od večeri do jutra.

Sprovod

Literatura

KUTARČIĆ, Pavao. 2000. Ključ: selo, žitelji i običaji . Ključ Brdovečki: vlast.nakl.

Općina Dubravica - monografija. 2006. Dubravica: Općina Dubravica.