Ban Josip Jelačić

Izvor: Wiki-dveri

Inačica od 07:35, 1. lipnja 2013.

Josip Jelačić (Petrovaradin 16.listopada 1801. - Zagreb 20. svibnja 1859.), general i hrvatski ban

Djetinjstvo i školovanje

Ban Josip Jelačić

Josip Jelačić rodio se 16. listopada 1801. godine u Petrovardinu. Porijeklom je bio iz kurilovačke loze plemića Jelačića, a u trenutku njegova rođenja njegovi roditelji Franjo i Ana živjeli su u Petrovaradinu, gdje mu je otac bio u vojnoj službi. Odmah po rođenju kršten je u župnoj crkvi sv. Jurja u Petrovardinu. 1809. s 8 godina otišao je na školovanje u Beč na akademiju za upravna i vojna znanja Theresianum u kojoj su se školovali sinovi plemića i velikaša. Njegovo školovanje na Theresianumu trajalo je 10 godina. Za to vrijeme osim za vojničke vještine pokazao je velik interes i za zemljopis, povijest, govorništvo i strane jezike. Njegovu nadarenost i zanimanje bilo je zamijećeno, a zabilježeno je, da ga je ravnatelj akademije jednom prilikom pohvalio caru Franji. Akademiju je uspješno završio 1918. s velikom pohvalom.

Vojnička služba

Nakon školovanja odlučio se za časničko zvanje. 11. ožujka 1819., s nenavršenih 18 godina, Jelačić je postao poručnik u Trećoj konjaničkoj pukovniji u Galiciji. Zapovjednik te pukovnije bio je ujak njegove majke - barun Vinko Knežević. Već kao mlad vojnik Jelačić je pokazao mnoge vojničke vrline, bio je okretan i odlučan, dobar mačevalac, izvrstan strijelac i izvanredan jahač. Od 1822. zbog bolesti boravio je u obiteljskoj kući u Zagrebu,a vratio se svojoj pukovniji 1825. u Beč. Tamo je imenovan natporučnikom i pobočnikom zapovjedne brigade. Od 1828. opet je u Galiciji gdje je promaknut u potkapetana i postao zapovijednik 7. drežničke satnije u Ogulinu.Od 1825.-1830. služi u Galiciji Od 1831. u Italiji boravi kao kapetan s ogulinskom graničarskom pukovnijom.Od 1835. ponovno je zapovjednik satnije u Ogulinu.Godine 1837. imenovan je bojnikom i postao pomočnikom za vojne poslove guvernera za Dalmaciju u Zadru.Vratio se iz Italije 1835. početkom hrvatskog narodnog preporoda.Godine 1841. postavljen je za pukovnika i zapovijednika Prve banske pukovnije u Glini.S tog položaja postavljen je 1848. za bana i glavnog komadanta vojske u Hrvatskoj.Nakon neuspješnih pregovora s Ugarskom objavio je 1848. rat Ugarskoj.Borbe su bile bez pobjednika.J. Jelačić 11. rujna 1848. ušao je u Čakovec i Međimurje je vračeno u sastav Hrvatske.Vojno iskustvo stjecao je na manevrima u sj. Italiji i u okršajima u Vojnoj krajini.Kao časnik u Vojnoj krajini stekao je iskustvo u upravnim,financijskim i gospodarskim poslovima.Zato što se iskazao u svojim vojničkim službama njegovi nadređeni su ga 1847. preporučivali za promaknuče u viši čin.

Banska čast

Ban Josip Jelačić Bužimski bio je u službi bana od 23. ožujka 1848. do 20. svibnja 1859. Kralj Ferdinand I. Habsburgovac imenuje Josipa Jelačića u Beču hrvatskim banom i tajnim kraljevskim savjetnikom i unaprjeđuje ga u zapovjednika glinjske i petrinjske pukovnije. 8. travnja 1848. u Beču polaže bansku prisegu i svečano je ustoličen 5. lipnja 1848. u Zagrebu. Jelačić nosi kralju Ferdinandu "Zahtijevanje naroda u 30 točaka" i on obećava potvrđenje tih Zahtjeva. 25. travnja 1848. ban Jelačić ukida kmetstvo, ali ga ustvari samo potvrđuje jer je Josip II. kmetstvo već ukinuo. Zbog toga ban Jelačić je postao omiljen na selu. Osnovao je Bansko vijeće u svibnju 1848. Bansko vijeće je zapravo hrvatska vlada koja je imala odjele: ministarstva za pravosuđe, za unutrašnje poslove, za vjerska pitanja i nastavu, te vojni i financijski odjel. 9. lipnja 1848. Hrvatski sabor u 18. točaka određuje odnos hrvatskih Kraljevina prema Ugarskoj, ustrojenje Banskog vijeća, korištenje hrvatskog jezika kao službeni jezik i zbog toga kralj Ferdinand V. manifestom 10. lipnja lišava bana Josipa Jelačića banske časti. Taj manifest nije objavljen pa Jelačić za njega nije znao. 19. lipnja 1848. Jelačić predaje kralju Ferdinandu "reprezentaciju" u kojoj Hrvatski sabor zahtijeva "uređenje Austrije kao federacije ravnopravnih naroda" i da u Hrvatskoj Trojednici bude obnovljena banska vlast od Drave do mora. Istog dana kralj postavlja nadvojvodu Ivana kao posrednika između Ugarske i Trojedne Kraljevine. Za manifest se doznaje 20. lipnja 1848. i na izvanrednoj sjednici Sabora 21. lipnja 1848. donose se zaključci da sav narod uzme oružja i da se pozove natrag 35000 graničara iz Italije, a na prijedlog Andrije Črnog 23. lipnja 1848. trg Harmice proziva Trgom bana Josipa Jelačića. Ban Jelačić iz Celovca, u kojem je stao na putu za Zagreb, pismom smiruje stanje. Hrvatski sabor 29. lipnja 1848. zalaganjem bana Jelačića prihvaća posredovanje nadvojvode Ivana i traži opoziv manifesta. Ban Josip Jelačić nakon što je dobio pismo nadvojvode Ivana odlazi u Beč i upućuje kralju zahtjev u 11 točaka. to dovodi do prijetnji Mađara ratom i u Hrvatskom saboru 4. srpnja 1848. ban Jelačić dobiva novac prisutnih domoljuba za opremanje vojske protiv Mađara. 3. listopada 1848. Ferdinand V. imenuje bana Jelačića guvernerom i vrhovnim zapovjednikom sve carsko-kraljevske vojske u Ugarskoj. Novi vladar Franjo Josip I. imenuje ga 2. prosinca 1848. gubernatorom Rijeke s pripadajućom zemljom, te civilnim i vojnim gubernatorom Dalmacije čime se većina hrvatskih područja ujedinjuje pod upravom Josipa Jelačića. Za ratne zasluge ban Jelačić imenuje se 13. ožujka 1849. generalom topništva i vrhovnim zapovjednikom Južne armije na jugoistoku Monarhije. Nakon 9 mjeseci izbivanja iz Hrvatske vraća se u Osijek 26. travnja 1849. i nastavlja s oslobađanjem hrvatskog područja od Mađara. Dekretom od 5. veljače 1849. imenuje se vlasnikom nove erdeljske infanterijske pukovnije. Počasnim građaninom Pešte proglašava se 1849., počasnim građaninom Beča 4. rujna 1849., Požuna 21. rujna 1849. i Oedenburga 2. listopada 1849. Ban Jelačić nazoči na dvanaest ministarskih konferencija i na dvanaestoj se oprašta od ministara jer se njihov rad protivi njegovoj savjesti i uvjerenjima.

Društveno djelovanje

Ban Josip Jelačić je uspio osloboditi Hrvatsku od ugarskog vrhovništva te je ukinuo feudalni poredak tj. kmetstvo 25. travnja 1848. Ti postupci omogućili su mu saziv prvog hrvatskog zastupničkog sabora 5. lipnja 1848. Mađarskim ustankom u Beču i padom ministra Metternicha i njegovog načina vladanja kralj Ferdinand I. (V.) Habsburgovac je 23. ožujka 1848. imenovao baruna Josipa Jelačića banom, također ga je proglasio generalom i zapovjednikom obiju banskih pukovnija. 24./25. ožujka 1848. krenuo je iz Gline u Zagreb kako bi sudjelovao u Narodnoj skupštini no putem mu je poštar uručio telegram o imenovanju hrvatskim banom pa se tada ban Josip jelačić umjesto u Zagreb zaputio u Beč kako bi položio određenu zakletvu. Zalagao se za "Narodna zahtijevanja", htio je da se hrvatski politički program izrečen u "zahtijevanjima" postigne mirnim putem bez ratova. Želio je spriječiti djelovanje "mađarona" u Hrvatskoj i suradnju s mađarskom vladom. Banskim pismom ukinuo je sva novčana davanja desetine prihoda Crkvi i kmetstvo. Osnovao je Bansku konferenciju 27. travnja 1848. čija je zadaća bila sastaviti Izborni red za Sabor, kojeg je predsjedao ban Jelačić. Objavio je 13. svibnja naredbu kojom su u civilnoj i vojnoj Hrvatskoj i Slavoniji prvi put u hrvatskoj povijesti raspisani izbori za Prvi hrvatski nezastupnički sabor.Zalagao se za pisanje udžbenika na hrvatskom jeziku, izgradnju cesta i željeznica i htio je riješiti sve probleme seljaka nakon ukidanja kmetstva. Položaj seljaka je i nakon ukidanja kmetstva bio težak, na pitanje podijele zemlje između kmetova i feudalaca. To je imalo utjecaj na neplaćanje poreza i zaduživanje seljaka. Podupirao je seljačke zadruge,a inzistirao je na registriranju urbarijalnih zemalja zadruga u zemljišne knjige, na miran način je pokušavao riješiti sporove između seljačkih zadruga. Htio je da se razvije hrvatska književnost i društvo te je 13.prosinca 1851. uputio poziv za izgradnju Hrvatskog narodnog kazališta, prva predstava u Hrvatskom narodnom kazalištu priređena je 29. siječnja 1852. godine. Sudjelovao je u borbi za hrvatski jezik jer je smatrao da je hrvatski narod najljepši jer ljubi svoj jezik.

Obitelj

Jelačić je relativno kasno osnovao svoju obitelj. Oženio je groficu Sofiju r. Stockau, 1850. godine. Zaruke su bile objavljene 15. travnja, a vjenčanje 22. srpnja u Napajedlu u Moravskoj, a vjenčao ih je nadbiskup Sommerau - Beckh iz Olomouca. Jelačića su na svadbu pratili dvorski savjetnici Metel Ožegovć i Herman Bužan, barun Franjo Kulmer, vitez Denkstein, biskup J.J. Strossmayer i još neki viđeniji izaslanici hrv. oblasti. Ispred naroda i svećenstva Zagrebačke biskupije pozdravio ih je grof Vojkffy. U Bistri, podban Benko Lentulaj. Svečani dočeci također su se održavali i u drugim mjestima. Od jeseni 1855. bračni par Jelačić boravi na svom imanju Novi Dvori. tu im se, na Božić, rodila kćer Anica, koja je od kolere umrla 11. rujna 1856. Tijelo svoje jedinice pokopali su u Novim Dvorima, 2. listopada 1859. U proljeće 1857. opet su u Beču radi liječenja, no vraćaju se u Zagreb sve do smrti bana, 1859. Nakon 4 godine udovištva ponovno se udala za tridesetogodišnjeg grofa Adolfa Dubskog.

Jelačić pjesnik i dramatičar

Jelačićev lirski i dramski opus nastajo je u dužem vremenskom razdoblju (za vrijem studija u Terezijanskoj viteškoj akademiji, na učilištu gdje je boravio od 1809. do 1819., za vrijeme prve časničke službe, te 1822. kada je obolio i privremeno napustio vojnu službu). Prvi put objavio je pjesme 1825. u Zagrebu pod naslovom "Eine Stunder der Erinnerung" (Trenutak sjećanja). Prvo izdanje njegove poezije sastojalo se od dva dijela. Prvi dio sadrži lirske pjesme, a drugi dramsku pjesmu u tri čina pod naslovom "Rodrigo i Elvira". Drugo izdanje Jelačićevih pjesama izašlo je 1851. u Dvorskoj i državnoj tiskari u Beču, a prihod je je bio namijenjen Jelačićevom fondu za invalide. Hrvatski prijevod Jelačićevih pjesmama, u prijevodu dr. Demetra, objavila je tiskara Ljudevita Gaja u Zagrebu 1861.

Posthumne počasti

Grobnica obitelji Jelačić u Novim Dvorima

Dvorac Novi Dvori (ožujak 2013. god.)

Unutrašnjost Kapelice Sv. Josipa u Novim Dvorima

Ban Josip Jelačić umro je u noći između 19. i 20. svibnja 1859. godine.Pokopan je na svom imanju u Novim dvorima kraj Zaprešića gdje je i sa njim pokopana njegova obitelj.Pored obiteljske grobince nalazi se kapela Svetog Josipa u kojoj je u razdoblju 1859.-1901. godine bio grob Bana josipa Jelačića. U njegovu čast 16. prosinca 1866. godine na glavnom trgu u Zagrebu koji danas nosi njegovo ime podiže se brončani spomenik koji je izradio Antun Dominik Frenkorn. Spomenik koji je bio okrenut prema sjeveru stajao je tamo 80 godina sve do njegovog rušenja u noći izemeđu 25. i 26. srpnja 1947.god.Nakon rušenja spomenik se je 43 godine čuvao u zagrebačkoj Gliptoteci i ponovno se postavlja 16. listopada 1990.god. na njegov rođendan no okrenut prema jugu .Ban Josip Jelačić svojom je vladavinom nadahnuo mnoge pjesnike i pisce,jedan od njih bio je Ferdo Livadić koji je 1861.god. uglazbio neke od Jelačićevih pjesama i izdao knjigu "Piesme Jelačića bana" koje su danas vrlo vrijedne.Jelačićeva se ostavština čuva u Arhivu HAZU-a.Velik broj grafičara izradio je portrete Bana Josipa Jeačića.Većina tih portreta izrađena je gledana s profila u stojećem položaju i vojnom odijelu a neki od njegovih likovnih prikaza čuvaju se u Hrvatskom povjesnom muzeju.Njegovi su portreti nastajali u razdoblju od 1848.-1850. godine u Beču.U drugoj polovici 19. stoljeća lik se izrađuje na medaljama i predmetima ujetničkog obrta.Većina medalja izrađena je gledana s lijevog profila dok je poznat manji broj onih gledanih s desnog profila. Najstarije od svih su spomen-medalje bečkog medaljera Thomasa Rubauscha.Pozadine medalja čine Jelačićevi profilni prikazi dok ostalo čine:Jelačićev grb,kip,prikazi imenovanja carem i važne povjesne događaje.U Hrvatskom muzeju grada Zagreba i Hrvatskom povjesnom muzeju čuvaju se osobni predmeti Bana Jelačića kao što su:Brončani pečati,srebrna šećernica,grb Bana J.J. i sl.Tijekom svoga života dobio je niz odlikovanja koja su mu dodjeljena za građanske i vojne zasluge te novčane vrjednosnice dobivene na dar.Novčanice s likom Bana Josipa Jelačića izrađivali su proznati hrvatski umjetnici.Miroslav Šuteja izradio je novčanicu s likom Bana Josipa jelačića koja se u Republici Hrvatskoj počela tiskati 31.listopada 1993.godine.Krajem 19. i početkom 20. stoljeća tiskan je velik broj razglednica s likom J.J.Najčešće su na njima prikazani i važni događaji vezani uz Josipa Jelačića kao što su vojni pohodi, spomenik ili Harvatski sabor iz 1848. godine.Na 200. obljetnicu rođenja Josipa Jelačića Hrvatska pošta 16. listopada 2001.g. izdaje set poštanskih maraka.Grad Zaprešić svake godine organizira obljetnicu smrti Bana Josipa Jelačića 20.svibnja te "Dane jelačića" u listopadu-mjesecu njegova rođenja,16. listopada ujedno se slavi i Dan grada zaprešića, a srednja škola također nosi ime Josipa Jelačića.

[U povodu 150. obljetnice smrti bana Josipa Jelačića (1801. – 1859.) Hrvatski povijesni muzej predstavlja brojem najveću i jednu od najvažnijih obiteljskih ostavština koja se čuva u zbirkama muzeja. Od 5. studenog 2009. - 2. listopada 2011. postavio je izložbu pod nazivom Uspomene na jednog bana. http://www.hismus.hr/hr/izlozbe/arhiva-izlozbi/uspomene-na-jednog-bana-ostavstina-jelacic/]

Litaratura

• Gostl,I. Jelačićevi Novi Dvori : dobro bana Jelačića nekad i sad. Zagreb : Grafički zavod Hrvatske, 1990

• Laljak,S. Josip Jelačić - Pjesme.Zaprešić : Matica Hrvatska Zaprešić, 2009.

• Laljak,S. Novi Dvori : od Jelačića bana do naših dana. Zaprešić : Matica hrvatska, 1991.

• Mijatović,A. Ban Jelačić. Zagreb : Mladost, 1990.

• Zaprešićki godišnjak 2007. Zaprešić : Matica hrvatska Zaprešić, 2008.