Dvorac Lužnica

Izvor: Wiki-dveri

Inačica od 22:16, 27. rujna 2010.

Južno pročelje dvorca

Geografski položaj

Putokaz od Zaprešića prema Lužnici

Katastarska karta iz 1862.g.

Najstariji pisani dokument o dvorcu, 1761.

Drveno stubište dvorca s urezanom 1791. godinom.

Dvorac Lužnica nalazi se 5 km sjeverozapadno od grada Zaprešića u selu Šibice. Smješten je na granici ravnice i Marijagoričkog pobrđa. Leži na 138 m nadmorske visine. U neposrednoj blizini dvorca nalazi se željeznička pruga Zagreb-Ljubljana i cesta Zaprešić-Brežice.

Povijest dvorca

Barokni dvorac u Lužnici sagrađen je u drugoj polovici 18. st. Prvi vlasnik imanja Lužnica bila je plemićka obitelj Čikulin, koja je podrijetlom iz Italije. U Hrvatskoj se Čikulini javljaju u 16. st. Među najvažnijim predstavnicima obitelji je Julije Čikulin (1580-1634), upravitelj vinodolskih posjeda Nikole Zrinskoga i vješt trgovac. U 18. st. imanje Lužnica dijeli se između grofa Ivora Franje Čikulina i obitelji Moscon. Obitelj Moscon otkupljuje cijeli posjed i dobiva ga Maksimilijan Moscon. Dvorac je nakon parnice o oporuci pripao grofovskoj obitelji Rauch koja ga je preuredila, a navodno i ponovno sagradila 1791. godine. Otada je posjed postao glavno sjedište obitelji Rauch.

Od 1927. godine dvorac Lužnica nalazi se u posjedu Družbe sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog. Lužnicu se naziva i Marijin dvor. Dvorac je obnovljen 1982. godine. U njemu se nalazi starački dom časnih sestara Sv. Vinka. Danas je dvorac otvoren za javnost te je različitim programima postao atraktivno mjesto okupljanja šire zajednice.

Arhitektura

Dvorana u podrumskom prostoru

Dvorac Lužnica je jednokatni barokni dvorac u obliku slova U. Glavno pročelje okrenuto je prema jugu, a bočna krila zatvaraju malo ulazno dvorište. Glavni ukras dvorca su cilindrične kule na vanjskim uglovima i središnji rezolit na južnom pročelju. Kule nisu služile obrani, već stanovanju. Prizemlja su ukrašena rustikom, a na prvom katu u poljima ispod lučnih vijenaca nalaze se figuralni reljefni ukrasi: poprsja muških i ženskih likova. Na prvom katu dvorca nalazi se mala kapela Sv. Križa s očuvanim kasnobaroknim inventarom. Očuvano je nekoliko kaljevih peći iz druge polovice 19. st., kamena balustrada na stubištu i četiri kasnobarokna ugrađena ormara u glavnoj dvorani.

Perivoj je nastao potkraj 18. st. nakon izgradnje dvorca. Površina perivoja je 8,1 ha. Blizu dvorca nalazi se jezero koje upotpunjuje sliku sa svojim romantičnim izgledom. Iako na razmjerno maloj površini, posjedovao je obilježja engleskog perivoja gdje su i okolne livade i oranice pridonijele stvaranju parkovnih veduta. Potkraj 19. st. u perivoj se unose romantičarski vrtni elementi, poput kamenih gromada, agava i sl., što se može vidjeti na razglednicama s početka 20. st.

Dvorac pripada prvoj spomeničkoj kategoriji.

Galerija

Perivoj u Lužnici	Pogled na starački dom časnih sestara	Pročelje dvorca	Zapadna strana dvorca	Drveni detalj s oltara
Vrata od ložišta peći u hodniku dvorca	Slika grba na svodu	Detalj iz dvorca	Ulaz u dvorac	Detalj iz dvorca
Kaljeva peć	Detalj iz dvorca	Originalni svod u podrumu dvorca	Perivoj dvorca	Kalijeva peć sa zlatnim grbom

Literatura

• Obad-Šćitaroci, Mladen. Perivoji i dvorci Hrvatskog zagorja. Zagreb : Školska knjiga, 1991.
• Povijest, baština i kultura Krapinsko-zagorske županije / glavna urednica Goranka Horjan. Krapina : Krapinsko-zagorska županija, 2007.
• Čorak, Ž. Zaprešić : stambeno-komunalna monografija. Zaprešić : Samoupravna interesna zajednica stanovanja i komunalnih djelatnosti, 1990.
• Lužnica. // Hrvatska enciklopedija. Zagreb : Leksikografski zavod "Miroslav Krleža", 1999. Sv. 6. 2004.
• Duhovno-obrazovni centar Marijin dvor, Lužnica. http://www.luznica.hr/
• http://maps.google.com/