Maksimilijan Vanka

Izvor: Wiki-dveri

(Usporedba među inačicama)
Skoči na: orijentacija, traži
(Djetinjstvo i školovanje)
(Studentski dani)
Redak 7: Redak 7:
== Studentski dani ==
== Studentski dani ==
-
Pohađajući privatnu školu slikara Bele Čikoša Sesije 1906. godine, tada jedina zagrebačka umjetnička škola, odlučuje se za slikarstvo. 1910. godine odlazi u Belgiju na studij umjetnosti kod profesora Jeana D'Evillea i Constanta Montalda.
+
Privremenu višu školu za umjetnost i umjetni obrt završio je kao đaka Bele Čikoša Sesije, tada jedine zagrebačke umjetničke škole. Daljnje školovanje nastavlja 1910. godine u Bruxellesu na Akademiji kod profesora Jeana D'Evillea i Constanta Montalda. U Bruxellesu nagrađen je zlatnom medaljom za sliku ''Proštenjari''.
== Obitelj ==
== Obitelj ==

Inačica od 16:43, 16. travnja 2013.

Maksimilijan Vanka (Zagreb 11. listopada 1889. - Vallorta (Meksiko) 02. veljače 1963.) hrv. slikar i kipar

Sadržaj

Djetinjstvo i školovanje

Maksimilijan Vanka rođen je u Zagrebu, 11. listopada 1889.,pretpostavlja se, kao vanbračno dijete majke iz belgijsko-austrijske plemićke obitelji Von Fürstenberg i oca češkog grofa Zu Salmma. Vankina biološka majka, u visokoj trudnoći, dolazi u Hrvatsku roditi dijete za koje se u Austriji nije smjelo znati. Odmah po rođenju, Vanku su dali na selo (Kupljenovo), Dorici Jug koja ga je dojila i othranila. Dora je redovito dobivala novac za djetetovo izdržavanje, ali ga je i zavoljela kao da je njezino vlastito. Kada je Maksimilijanu bilo osam godina, djed po majci( bogat austrijski plemić) saznaje za njega, te ga šalje u dvorac Brestje gdje je započeo novi život i školovanje pod vodstvom profesionalnih učitelja. Nakon preseljenja u dvorac, Maks više nikad nije vidio svog djeda, koji je ubrzo i umro.

Studentski dani

Privremenu višu školu za umjetnost i umjetni obrt završio je kao đaka Bele Čikoša Sesije, tada jedine zagrebačke umjetničke škole. Daljnje školovanje nastavlja 1910. godine u Bruxellesu na Akademiji kod profesora Jeana D'Evillea i Constanta Montalda. U Bruxellesu nagrađen je zlatnom medaljom za sliku Proštenjari.

Obitelj

Maksimilijan Vanka upoznaje svoju buduću suprugu, Amarikanku Margaret Stetten 1918. godine., posredstvom zajedničkog znanca Gustla Franka. Vjenčali su se 27. kolovoza 1931. godine u Lumbardi na Korčuli, te živjeli na relaciji Korčula-Zagreb-Amerika. Kći Peggy rodila im se 1932. godine.

Amerika

Od 1934. godine Vanka živi i radi u Americi. Prvu izlođbu u New Yorku piriredio je u studenom 1934. godine u galeriji Marie Sterner Linott. Osvrt na izložbu objavile su i novine New York Post, a kritike su bile pohvalne. Vanka je u New Yorku živio od 1934. do 1941. godine i u tom periodu najčešća inspiracija njegovih djela su njujorški neboderi, prosjaci i beskućnici, lučki barovi, ulične tučnjave, ljudi s dokova ... Tijekom tridesetih godina Vanka je proputovao Ameriku od Istočne do Zapadne obale. Rad na freskama u crkvi Svetog Nikole u Millvaleu kraj Pittsburgha počeo je 1937. godine. Freske su bile narudžba patera Alberta Žagara, tadašnjeg župnika Hrvatske katoličke crkve i proglašene su najboljim crkvenim freskama u Americi. Prvu izložbz u Pittsburgu Vanka je priredio u svibnju 1935. godine u galeriji Wunderly Brothers. U organizaciji izložbe pomogao mu je tadašnji konzul Kraljevine Jugoslavije u SAD-u, Konstantin Unković kojeg je Vanka upoznao na otoku Korčuli. Drugu izložbu u New Yorku imao je 1939. godine u poznatoj galeriji Newhouse. Godine 1941. Maksimilijan Vanka kupuje farmu The White Bridge Farm u Bucks Countyu (Pennsylvania). Farma je Vanku podsjećala na Hrvatsko Zagorje, gdje je proveo najranije djetinjstvo, te je tamo i ostao do konca svog života. U Bucks Countyu Vanka je radio kao profesor crtanja na koleđu u Doylestownu od 1947. do 1955. godine.U tom periodu eksperimentira bojama i novim tehnikama. Maksimilijan Vanka zadnji put izlaže 1957. godine u galeriji Charles Barzantsky u New Yorku. Na toj izložbi mogle su se vidjeti najnoviji radovi s putovanja po svijetu i prve skulpture u keramici. Sliku Dječji vrt Vanka je naslikao 1959. godine za unuku Mariju. Slika prikazuje nakošencu crkvicu s crvenim krovom i kupolu s tipičnim zagorskim baroknim zvonikom. Prozori i vrata oslikani su poput licitara, a na zvoniku izvješena je američka zastava. Iznad bočnih vrata crkvice vije se hrvatska trobojnica. Drugog veljače 1963. godine Vanka je otišao na kupanje u Porto Vallarta u Meksiku i više se nije vratio. Vankin pepeo udovica Margaret prosula je uz obalu Atlantika u blizini Marylanda.

Literatura

Zaprešićki godišnjak 1999.zaprešić : Matica Hrvatska Zaprešić, 2000.

Zaprešićki godišnjak 2000.-2001. Zaprešić : Matica Hrvatska Zaprešić, 2002.

Zaprešićki godišnjak 1997. Zaprešić : Matica Hrvatska Zaprešić, 1998.

Dupor,M. Korčulanin Vanka //Zbornik otoka Korčule Sv.2(1972), str. 179-182.

Osobni alati