Pavao Štoos

Izvor: Wiki-dveri

Inačica od 11:55, 6. ožujka 2013.

Pavao Štoos (Dubravica kraj Zaprešića 10. prosinca 1806. - Pokupsko 30. ožujka 1862.), hrvatski pjesnik, svećenik i narodni preporoditelj

Pavao Štoos

Školovanje

Pavao Štoos rođen je u Rozgi kraj Dubravice,10. prosinca 1806. godine. Živio je u seljačkoj obitelji. Roditelji su mu bili imućniji seljaci (libertini - zapisano u župnim knjigama). Čitati i pisati naučio je od župnika Franje Đurašina, jer pučke škole nije bilo u njegovom kraju. Do svoje 15. godine bio je pastir, te živio s roditeljima koji ga usprokos nadarenosti za učenje nisu dali na daljnje školovanje. U ljeto 1821. godine, Pavao Štoos je potajno otišao u Zagreb, uz poticaj župnika Juraja Ročića. U Zagrebu je bio smješten u sirotištu, zaslugom svog dobrotvora Kuševića, te upisao gimnaziju. Štoos je bio marljiv đak, odličan i ustrajan, a iz svih predmenta bio je ocijenjen kao eminens (izvrstan). Bio je među najboljim učenicima, te je za sedam godina završio osam razreda.

Svećeničko službovanje

Pavao Štoos stupio je u sjemenište 1828. godine, a 1833. zaređen je za svećenika, s 27 godina života. Svoju prvu misu odslužio je u crkvi Sv. Ane u Rozgi. Kao jedan od najinteligentnijih mlađih svećenika u zagrebačkoj biskupiji vršio je u Zagrebu različite dužnosti, pa i službu biskupskog tajnika. Vjerojatno su ga čekale velike časti i ugled u crkvenoj hijerarhiji, ali je 1842. naglo premješten za župnika u Pokupsko, gdje je ostao punih dvadeset godina. Nastojanja, da dođe iz Pokupskog ponovo u Zagreb nisu uspjela. Prvi je biskupov pokušaj za njegovo imenovanje kanonikom odbijen. Kad je 1862. drugi prijedlog ipak uvažen, Štoos nije dočekao rješenje jer se u međuvremenu razbolio od upale pluća i umro 30. ožujka 1862. Znao je pet jezika; hrvatksi,latinski,njemački,francuski i mađarski. U životu je radio kao biskupski tajnik,župnik, glazbeni amater i pjesnik.

Preporodno i književno djelovanje

Štoos je bio veliki rodoljub i ilirac. U njegovo vrijeme hrvatski jezik nije se smio javno govoriti. To je pogađalo Štoosa koji je napisao više domoljubnih pjesama , budnica i davorija koje su probile put do narodne svijesti i budile narod iz duševnog sna. Štoosov se književni rad može podijeliti u nekoliko grupa: 1. Spisi na kajkavskom narječju uoći preporoda- 2. Štokavske pjesme u 'Danici' i zasebno sve do 1849. godine- 3. Nekoliko članaka u 'Danici'- 4.- Knjižica 'O poboljšanju ćuderodnosti svećenstva(1848) - 5. Lirske pjesme iza 1849.godine - 6. Knjižica crkvenih pjesama s natpjevima( Kitice crkvenih pjesama,1858.)- 7. Latinice prigodnice. Autor je poznate elegije "Kip domovine vu početku leta 1831". Štoos je prvo pisao kajkavske pjesme,a onda se pridružio ilirskom preporodu i počeo pisati na štokavskom narječju. Mnogi se slažu da je Pavao Štoos ispjevao najpoznatiju hrvatsku kajkavsku pjesmu dopreporodnog doba (Kip domovine) i najpopularniju štokavsku pjesmu preporodnog vremena (Poziv u kolo ilirsko). U vremenu od 1838. do 1842. godine profesor je i propovijednik na Akademiji, a 1842. premješten je u Pokupsko.Štoos spada među one Hrvate koji su već prije Gaja radili o preporodu Hrvatske. Godine 1858. izdao je u Zagrebu pjesmaricu "Kitice crkvenih pjesmah s napjevi s 13 vlastith melodija uz orguljsku pratnju".

Kip Domovine vu početku leta 1831

Početkom 1831. godine, mladi svećenik zagrebačke biskupije Pavao Štoos napisao je pjesmu "Kip domovine", najpoznatiju hrvatsku kajkavsku pjesmu dopreporodnog doba. Ova je Štoosova pjesma pored iskrenog i zagrijanog jadikovanja nad teškim našim tadašnjim prilikama imala za svrhu, da istakne odvažni i rodoljubni pokušaj protonotara Kuševića. Pjesma je i zasebno tiskana, a u zaglavlju se precizira simboličnim crtežom ilirke zvijezde, koji su to "srodni puci" : Hrvati, Slavonci, Dalmatinci, Dubrovčani, Korušci, Istrancu, Kranjsci, Štajerci, Međumurci, Podunavci, Bavčani, Banaćani, Srbi, Bošnjaci, Crnogorci, Hercegovci i - Bugari. Tako ta pjesma zapravo predstavlja stihovani ilirski nacionalni program! Zato je Stoos kao duhovnik imao neugodnosti, a posebno nakon objavljivanja knjige O poboljšanju ćudorednosti svećenstva( Zagreb 1848), te je ostatak života proveo daleko od kaptola, kao mali zaboravljeni župnik. S tom pjesmom ušao je u antologiju hrvatske književnosti. Neki od njezinjih stihova su: Narod se drugi sebi raduje, a z menum, sinko, moj se sramuje: Vre i svoj jezik zabit Horvati Hote, ter drugi narod postati; Vnogi vre narod sam svoj zameče, Sram ga j' ak stranjski 'Horvat' mu reče

U godini svoje smrti primio je priznanje za svoj rad. Nadbiskip Juraj Haulik imeonovao ga 1862.godine Prvostolnog kaptola zagrebačkog. Umro je 30. ožujka 1862. u Pokupskom kao župnik u svojoj 56 godini života od upale pluća. U Dubravici je izdignut spomenik u njegovu čast. Posmrtni su mu ostaci preneseni u Ilirsku arkadu 10. svibnja 1936. godine.

Literatura

Štoos,Pavao. // Hrvatska enciklopedija.Zagreb : Leksikografski zavod "Miroslav Krleža", 2008. Sv.10.

Zaprešički godišnjak 1995. Matica Hrvatska Zaprešić : Zaprešić, 1996.

Povijest hrvatske književnosti. Zagreb : Sveučilišna naklada Liber, 1975. Knj.4. 157 str.

Šurmin,Đ. Hrvatski preporod. Zagreb : Tisak dioničke tiskare, 1904. 177 str.

Petračić,F. Hrvatska čitanka za više razrede srednjih škola. Zagreb : Kr. zemaljska tiskara u Zagrebu, 1916. 51 str.

Prohaska,D. Pregled hrvatske i srpske književnosti. Zagreb : Kr. zemaljska tiskara, 1919. 124 str.