Pavao Štoos

Izvor: Wiki-dveri

(Usporedba među inačicama)
Skoči na: orijentacija, traži
(Kip Domovine vu početku leta 1831)
Redak 26: Redak 26:
== Kip Domovine vu početku leta 1831 ==
== Kip Domovine vu početku leta 1831 ==
-
Početkom 1831. godine, mladi svećenik zagrebačke biskupije Pavao Štoos napisao je pjesmu "Kip domovine", tužalku nad mrtvilom koje je bilo zahvatilo hrvatsko plemstvo. Ova je Štoosova pjesma pored iskrenog i zagrijanog jadikovanja nad teškim našim tadašnjim prilikama imala za svrhu, da istakne odvažni i rodoljubni pokušaj protonotara Kuševića. S tom pjesmom ušao je u antologiju hrvatske književnosti. Neki od njezinjih stihova su: ''Narod se drugi sebi raduje,
+
Početkom 1831. godine, mladi svećenik zagrebačke biskupije Pavao Štoos napisao je pjesmu "Kip domovine", tužalku nad mrtvilom koje je bilo zahvatilo hrvatsko plemstvo. Ova je Štoosova pjesma pored iskrenog i zagrijanog jadikovanja nad teškim našim tadašnjim prilikama imala za svrhu, da istakne odvažni i rodoljubni pokušaj protonotara Kuševića. S tom pjesmom ušao je u antologiju hrvatske književnosti. Neki od njezinjih stihova su:  
 +
                                          ''Narod se drugi sebi raduje,
                                             a z menum, sinko, moj se sramuje:
                                             a z menum, sinko, moj se sramuje:
                                             Vre i svoj jezik zabit Horvati
                                             Vre i svoj jezik zabit Horvati

Inačica od 10:11, 2. ožujka 2013.

Pavao Štoos (Dubravica kraj Zaprešića 10. prosinca 1806. - Pokupsko 30. ožujka 1862.), hrvatski pjesnik, svećenik i narodni preporoditelj


Pavao Štoos


Školovanje

Pavao Štoos rođen je u Rozgi kraj Dubravice,10. prosinca 1806. godine. Živio je u seljačkoj obitelji. Roditelji su mu bili imućniji seljaci (libertini - zapisano u župnim knjigama). Čitati i pisati naučio je od župnika Franje Đurašina, jer pučke škole nije bilo u njegovom kraju. Do svoje 15. godine bio je pastir, te živio s roditeljima koji ga usprokos nadarenosti za učenje nisu dali na daljnje školovanje. U ljeto 1821. godine, Pavao Štoos je potajno otišao u Zagreb, uz poticaj župnika Juraja Ročića. U Zagrebu je bio smješten u sirotištu, zaslugom svog dobrotvora Kuševića, te upisao gimnaziju. Štoos je bio marljiv đak, odličan i ustrajan, a iz svih predmenta bio je ocijenjen kao eminens (izvrstan). Bio je među najboljim učenicima, te je za sedam godina završio osam razreda.


Stupio je u sjemenište 1828. godine, a 1833. zaređen je za svećenika. Svoju prvu misu odslužio je u crkvi Sv. Ane u Rozgi. Znao je pet jezika; hrvatksi,latinski,njemački,francuski i mađarski. U životu je radio kao biskupski tajnik,župnik, glazbeni amater i pjesnik.


Književno i preporodno djelovanje

Štoos je bio veliki rodoljub i ilirac. Pisao je mnoge rodoljubne pjesme a među najpoznatije pjesme ubraja se "Kip domovine" koja je objavljena u Gajevoj "Danicu". U Štoosovo se vrijeme hrvatski jezik javno nije smio govoriti. To je pogađalo Štoosa koji je napisao više domoljubnih pjesama , budnica i davorija. Autor je poznate elegije "Kip domovine vu početku leta 1831". Mnogi se slažu da je Pavao Štoos ispjevao najpoznatiju hrvatsku kajkavsku pjesmu dopreporodnog doba (Kip domovine) i najpopularniju štokavsku pjesmu preporodnog vremena (Poziv u kolo ilirsko). U vremenu od 1838. do 1842. godine profesor je i propovijednik na Akademiji, a 1842. premješten je u Pokupsko.Štoos spada među one Hrvate koji su već prije Gaja radili o preporodu Hrvatske. Godine 1858. izdao je u Zagrebu pjesmaricu "Kitice crkvenih pjesmah s napjevi s 13 vlastith melodija uz orguljsku pratnju".



Kip Domovine vu početku leta 1831

Početkom 1831. godine, mladi svećenik zagrebačke biskupije Pavao Štoos napisao je pjesmu "Kip domovine", tužalku nad mrtvilom koje je bilo zahvatilo hrvatsko plemstvo. Ova je Štoosova pjesma pored iskrenog i zagrijanog jadikovanja nad teškim našim tadašnjim prilikama imala za svrhu, da istakne odvažni i rodoljubni pokušaj protonotara Kuševića. S tom pjesmom ušao je u antologiju hrvatske književnosti. Neki od njezinjih stihova su:

                                         Narod se drugi sebi raduje,
                                           a z menum, sinko, moj se sramuje:
                                           Vre i svoj jezik zabit Horvati
                                           Hote, ter drugi narod postati;
                                           Vnogi vre narod sam svoj zameče,
                                           Sram ga j' ak stranjski 'Horvat' mu reče


U godini svoje smrti primio je priznanje za svoj rad. Nadbiskip Juraj Haulik imeonovao ga 1862.godine Prvostolnog kaptola zagrebačkog. Umro je 30. ožujka 1862. u Pokupskom kao župnik u svojoj 56 godini života od upale pluća. U Dubravici je izdignut spomenik u njegovu čast. Posmrtni su mu ostaci preneseni u Ilirsku arkadu 10. svibnja 1936. godine.


Literatura


Štoos,Pavao. // Hrvatska enciklopedija.Zagreb : Leksikografski zavod "Miroslav Krleža", 2008. Sv.10.

Zaprešički godišnjak 1995. Matica Hrvatska Zaprešić : Zaprešić, 1996.

Povijest hrvatske književnosti. Zagreb : Sveučilišna naklada Liber, 1975. Knj.4. 157 str.

Šurmin,Đ. Hrvatski preporod. Zagreb : Tisak dioničke tiskare, 1904. 177 str.

Osobni alati