Dvorac Laduč
Izvor: Wiki-dveri
(→Povijest) |
(→Arhitektura) |
||
| Redak 6: | Redak 6: | ||
== Arhitektura == | == Arhitektura == | ||
Gradnju dvorca Laduč barun Vladimir Vranyczany-Dobrinović povjerio je arhitektu K. Waidmanu koji je dobro iskoristio dobar položaj i pogled prema jugu. Dvorac je jednokatan, pravokutnog tlocrta s dogradnjama prema sjeveru tako da pruža dojam trokrilnog objekta. Glavno pročelje orjentirano je prema jugu i savskoj dolini. | Gradnju dvorca Laduč barun Vladimir Vranyczany-Dobrinović povjerio je arhitektu K. Waidmanu koji je dobro iskoristio dobar položaj i pogled prema jugu. Dvorac je jednokatan, pravokutnog tlocrta s dogradnjama prema sjeveru tako da pruža dojam trokrilnog objekta. Glavno pročelje orjentirano je prema jugu i savskoj dolini. | ||
| - | Arhitektonsko obilježje južne fasade, ali i ukras cijelog dvorca, je velika altana s tri luka. Pročelja su inače jednostavna, rusticirana i s naglašenim horizontalnim vjencem koji djeli prizemlje od kata. Dvorac pripada drugoj spomeničkoj kategoriji. Središnji prostor unutrašnjosti dvorca je veliki foaje s reprezentativnim stubištem s ogradom od balustara. Stropovi soba prvog kata su oslikani, a oslika ih je Ivan Klausen. Očuvano je nekoliko secesijskih kaljevih peči. U unutrašnjosti se ističe svečano dvokrilno stubište s balustradama. Dvorac koristi elemente starijih stilova, kako je odgovaralo historicističkom ukusu vremena. Naručitelj se odlučio uz dvorac urediti francuski vrt, čime je otvoren pogled na elegantno pročelje dvorca. | + | Arhitektonsko obilježje južne fasade, ali i ukras cijelog dvorca, je velika altana s tri luka. Pročelja su inače jednostavna, rusticirana i s naglašenim horizontalnim vjencem koji djeli prizemlje od kata. Dvorac pripada drugoj spomeničkoj kategoriji. Središnji prostor unutrašnjosti dvorca je veliki foaje s reprezentativnim stubištem s ogradom od balustara. Stropovi soba prvog kata su oslikani, a oslika ih je Ivan Klausen. Očuvano je nekoliko secesijskih kaljevih peči. U unutrašnjosti se ističe svečano dvokrilno stubište s balustradama. Dvorac koristi elemente starijih stilova, kako je odgovaralo historicističkom ukusu vremena. Naručitelj se odlučio uz dvorac urediti francuski vrt, čime je otvoren pogled na elegantno pročelje dvorca. U svakoj prostoriji su kamini i neki su obnovljeni. Velika zbornica ima mnoštvo |
== Povijest == | == Povijest == | ||
Inačica od 15:27, 25. ožujka 2010.
potrebno urediti
Sadržaj |
Geografija
Dvorac Laduč nalazi se sedam kilometara od grada Zaprešića,u Donjem Laduču, na glavnoj cesti prema slovenskoj granici. Donnji Laduč je naselje u Općini Brdovcu, Zagrebačka županija. Površina naselja iznosi 2,28 km2.
Arhitektura
Gradnju dvorca Laduč barun Vladimir Vranyczany-Dobrinović povjerio je arhitektu K. Waidmanu koji je dobro iskoristio dobar položaj i pogled prema jugu. Dvorac je jednokatan, pravokutnog tlocrta s dogradnjama prema sjeveru tako da pruža dojam trokrilnog objekta. Glavno pročelje orjentirano je prema jugu i savskoj dolini. Arhitektonsko obilježje južne fasade, ali i ukras cijelog dvorca, je velika altana s tri luka. Pročelja su inače jednostavna, rusticirana i s naglašenim horizontalnim vjencem koji djeli prizemlje od kata. Dvorac pripada drugoj spomeničkoj kategoriji. Središnji prostor unutrašnjosti dvorca je veliki foaje s reprezentativnim stubištem s ogradom od balustara. Stropovi soba prvog kata su oslikani, a oslika ih je Ivan Klausen. Očuvano je nekoliko secesijskih kaljevih peči. U unutrašnjosti se ističe svečano dvokrilno stubište s balustradama. Dvorac koristi elemente starijih stilova, kako je odgovaralo historicističkom ukusu vremena. Naručitelj se odlučio uz dvorac urediti francuski vrt, čime je otvoren pogled na elegantno pročelje dvorca. U svakoj prostoriji su kamini i neki su obnovljeni. Velika zbornica ima mnoštvo
Povijest
Dvorac se spominje već 1574. godine. Vojkovići su na Susedgradsko vlastelinsko došli u prvoj polovici 17. stoljeća, gdje su stekli neke posjede među kojima je stari dvor u Laduču. Laduč je u srednjem vijeku pripadao velikom susedgradskom-stubičkom vlastelinstvu. Koje se prostiralo od Zagrebačke gore do rijeke Sutle. Obnovljen je u 19. stoljeću. Služio je kao ljetnikovac do drugog svjetskog rata. Dobiven je u kartaškoj igri, a dobila ga je obitelj Vranyczany. Poslije drugog svjetskog rata u dvorac dolaze ratna siročad. Sada u dvorcu živi devetnaestero djece, te polaze Osnovnu Školu Ivana Perkovca. Postoje razne radionice u Laduču. Djeca su odvojena u četiri grupe, te svaka grupa ima svoju spavaonicu i dnevni boravak.
