Narodni običaji tijekom godine
Izvor: Wiki-dveri
(→Vincekovo) |
(→Fašnik) |
||
| Redak 11: | Redak 11: | ||
== Valentinovo == | == Valentinovo == | ||
| - | == Fašnik == | + | == Fašnik / Poklade == |
== Korizmeno-uskrsni običaji == | == Korizmeno-uskrsni običaji == | ||
Inačica od 07:40, 16. svibnja 2014.
Sadržaj |
Vincekovo
Svake godine 22. siječnja u vinogradima se obilježava Vincekovo, blagdan koji postoji od predkršćanskih vremena. Sveti Vinko je prvi vinogradarski svetac u godini. To je vrijeme kada se budi vegetacija i počinje ciklus poljoprivrednih radova. Obilježavanje blagdana svetog Vinceka započinje svetom misom na kojoj se moli za plodnu vinogradarsku godinu, najčešća je molitva:
"Neka nam sveti Vinko bude na pomoći glede vremena i plodova na kraju sezone."
Nakon misnog slavlja ide se u vinograd gdje svećenik simbolično blagoslovi vinograd. Nakon blagoslova molitvom se moli za plodosnu godinu, bez mraza i ostalih vremenskih nepogoda, ali i za odličan urod. Kasnije se nastavlja narodno slavlje. Vincekovo znači početak radova u vinogradu. Rezanjem trsa i zaljevanjem vinom otvara se vinogradarska sezona.
Valentinovo
Fašnik / Poklade
Korizmeno-uskrsni običaji
Uskrs je najveći i najstariji blagdan u Hrvata. Hrvati slave Uskrs od trenutka kad su primili kršćanstvo prije više od 13 stoljeća. Naziv Uskrs se izvodi od glagola uskrsnuti što simbolizira bit i smisao novog života. Većina kao vjernici slave Uskrs jer je najveći hrvatski blagdan, ali se ne pridržavaju vjerskih propisa. Oni koji ih se pridržavaju nisu za korizme obavili niti jednu pokoru.
KORIZMA
Slavlju Uskrsa prethodi korizmeno razdoblje kad se vjernici odricanjem i žrtvama pripremaju za Isusovo uskrsnuće.U korizmi je najbolje osobnim primjerom pomoći djetetu da odluči odricanju od neke navike ili ponašanja. Korizma je započinjala Pepelnicom, čistom sridom, prvim danom poslije fašnjaka - pokladnog utorka. Pepelnica je značila da počinje doba otriježnjena i vrijeme pripreme za Uskrs. Ujutro za vrijeme obreda u crkvi se vrši pepeljenje, pokorničko posipanje glava svih vjernika. Na Pepelnicu je strog post i nemrs. Naziv Korizme dolazi od latinske riječi quadragesima tj. 40 jer traje 40 dana. Broj dana uskrsne pripreme uvjetovan je Isusovim četvrtodesetodnevnim postom u pustinji prije početka njegovog propovjedanja i navještanja Evanđelja.
CVJETNICA
Cvjetnica je nedjelja prije Uskrsa. Zovu je još nedjelja Muke jer se na nju u crkvama pjeva Muka Isusova i blagoslivljaju se grančice drenka ili maslinove na uspomenu Isusovog ulaska u Jeruzalem.Drijenak predstavlja zdravlje i čvrstoću. Poznato je kićenje zdenaca uoči Cvjetnice, zatakanje blagoslovljene grančice o strop,umivanje u vodi s cvijećem. Nazivaju je još: Cvitna nedilja, Maslinica, Maslinska nedija.
VELIKI TJEDAN
Cvjetnom nedjeljom ili Cvjetnicom započinje Veliki tjedan. Za Velikog ili Svetog tjedna rade se kućni poslovi od spremanja kuća do pripremanja svega što je potrebno za Uskrsnu proslavu. Veliki četvrtak je dan spomena na Isusovu posljednju večer, koju je prije muke proslavio sa svojim učenicima,kad je učenicima ostavio trostruku dar: euharistriju ili bogoslužje, sveti red i simboličku pouku o važnosti bratske ljubavi. Od Velikog četvrtka, kad se zavežu zvona,pa do Velike subote,kad se opet razvežu,ne dira se u zemlju. Veliki petak je dan Isusove smrti kad nema svete mise i već se održavaju obredi počevši od križnog puta, a na kraju se Isusovo tijelo prenosi na Božji grob gdje vjernici iskazuju štovanje:
"Na Veliki petak se posti i ne smije se dirati u zemlju,npr. kopati,orati,sijati." (Josip Galić,Zdenačka 127, Prigorje Brdovečko).
Velika subota dan je Isusovog počinka u grobu. Obilazi ga sve do blagoslova uskrsne hrane koji je u Brdovcu u popodnevnim satima. Taj dan se kuha šunka i kobase te se bojaju jaja - pisanice i peku kolači. Bojanje jaja je uskrsna tradicija u dane Velikog tjedna. Česti ukras na jajima je svastika, kukasti križ. Lugana jaja su uskrsna jaja bojana pepelom, svilopsis je naziv za jaja obojena u više boja. U cjevčicu kiščice umetne se svilena nit pa vosak ostavlja tanje linije. Pisanice su bojana uskršnja jaja. Pisanje je tehnika ukrašavanja jaja rastopljenim voskom. Naziva se i cifranje, šaranje. Pisanice su se i ranije znale razmjenjivati još kod blagoslova hrane na veliku subotu, kad su unuke s malim košaricama pratile bake ili mala djeca svoje majke. Održavaju se običaji blagoslova vatre:
"Paljenje gube,jedan dio užarene gube se stavi u peć sa željama pa će biti dobra godina." (Anamarija Balja,Drago Balja - Prigorje Brdovečko).
USKRS Na Uskrsnu nedjelju za ručak se okuplja cijela obitelj. Jede se juha sa rezancima,pečenje ili purica s mlincima te dizani kolači. Sedma korizmena nedelja je Vazam, Uskrs, pomični blagdan, obično u travnju ili ožujku. To je spomen na dan Isusovog uskrsnuča. Vrši se blagoslov jela, tada se u crkvu nosi košara s jajima i drugom hranom. Svetenje je naziv za blagoslov jela na Uskrs, poznato kao i posvećenje. To je datum prestanka nemrsa. Na sam Uskrs vjernici odlaze na svetu misu i jedni drugima čestitaju sretan Uskrs. Darivanje jaja, pisanica također je stari uskrsni običaj. Iako se darivanje uz uskrsnog zeca spominjalo i ranije, reklo se da bu zajček donesel dare, sasvim skromne i jednostavne(jajca, pisanice, a kasnije bombone i čokolade) pravljenje gnijezda za uskrsnog zeca sve se više susreče kod mlađih ljudi tek posljednjih dvadesetak godina, kad su se počele darivati i čokoladne pisanice.
JELA U USKRSNOM RAZDOBLJU Kuglof je slatki uskrsni kruh, vrtanj - pletenica savijena u krug tako da ima rupu u sredini, pinca ili sirnica je slatki uskrsni kruh s jajima, fritule su uskrsni uštipci, pogače - uskrsni kruhovi premazani žumancem jajeta, uskrsna peciva - pletena peciva s umetnutim jajima, kljakuša uskrsna beskvasna pogača. Na Uskrs, na prvu jutarnju misu, nosilo se jelo na blagoslov u logožar(pletena slamnata torba ) ili košaru stavljalo se malo više od svakog jela: šunka, jaja, gibanica, vrtanj, luk, orasi, a neki su i nosili i puščani prah. Nekad su žene nosile u velikim košarama veliki kruh, kolač i šunku, a pokrivale su ih ukrašenim stolnicama i nadstoljnjacima. I njih su bacale na voćke radi boljeg uroda.
USKRSNI PONEDJELJAK
Polijevanje vodom je običaj da na Uskrsni ponedeljak djevojke vodom polijevaju momke. Običaj je da na Uskrsni ponedjeljak počinje doba plesanja uskrsnih kola, kolanje. Tucanje jaja je uskrsni običaj, igra najčešće na uskrsni ponedjeljak. Ćuška je drveno jaje koje bi djeca podmetnula pri uskrsnom tucanju jaja.
Jurjevo
Jurjevo obilježavamo datuma 23. travnja. Učenici prvih razreda OŠ Ante Kovačića iz Marije Gorice svake godine obilaze Mariju Goricu i okolna mjesta. Povorku predvodi dječak kojeg nazivaju Zeleni Juraj. On na štapu nosi glavu konja glumeći da jaše pravog konja. Zeleni Juraj na glavi nosi šešir, a u ruci mač. Pjevajući povorka hoda odjevena u narodne nošnje, a na glavama nose vjenčiće od zelenih grančica. Stanu kod nekoliko kuća te otpjevaju narodnu pjesmicu te tako na poseban način uljepšaju taj običaj. Od ljudi na dar dobivaju slatkiše, kolače, voće.
Jurjevo
Dobra večer tomu stanu,
tomu stanu, gospodaru.
Gospodaru, gospodinji
ciloj hiži i družini.
Fijole, fijole,
ružice rumene.
Fijole, fijole,
ružice rumene.
Sveti Jura konja jaše,
vilovitom sabljom maše.
Sveti Jura u zelenju,
a Marija u veselju.
Fijole, fijole,
ružice rumene.
Fijole, fijole,
ružice rumene.
Ne dajte nam dugo stati
pred vašimi vredni vrati.
Jer blato nam je do koljena,
voda nam je do ramena.
Fijole, fijole,
ružice rumene.
Fijole, fijole,
ružice rumene.
Hvala, hvala, Bog vam plati,
Sveti Jura i njeg'va mati.
Da vam se Bog s njim zistati
i u raju stan imati.
Fijole, fijole,
ružice rumene.
Fijole, fijole,
ružice rumene.
Podizanje majuša
Ivanje
Blagdan Ivanja slavi se svake godine 24. lipnja. Označava rođenje Ivana Krstitelja koji je navijestio dolazak Krista. Poput ostalih blagdana Ivanje je također proteklo od poganskih svetkovina. Nekoć davno u staroj Perziji svetkovina poznata kao kršenje vatrom i vodom obilježavala se u lipnju, približno u vrijeme današnje proslave Ivanja, dok se u starom Rimu slavila svetkovina Veste također održavala u isto vrijeme. Prije dolaska kršćanstva u povijesti nailazimo na lipanjsku svećanost koja se održava u vrijeme kada dani postaju kraći, a noći duže. Dolaskom kršćanstva promijenio se smisao i ove ljetne svetkovine te je ona poprimila smisao svečanosti najveštenja spajanja čovjeka s duhovnim svijetom. Najznačajniji i najrašireniji narodni običaji na Ivanje su ivanjski krijesovi, odnosno običaji paljenja vatri poznatijih pod nazivima krijes, kres, kris, koleda, svitnjak.
Svi sveti
Dan Svih svetih (1. studenoga) i Dušni dan (2. studenoga) dobili su svoj puni značaj u crkvenoj tradiciji, a manje su izraženi kroz narodno običajno obilježavanje. Dušni dan ili Dan pokojnih je dan sjećanja na svoje umrle, pokojne. Ovaj blagdan je sjećanje na duše u Čistilištu. Na taj dan pokojnicima su se donosila i ostavljala razna jela na grobovima ili bi im se jelo i piće ostavljalo na stolu preko noći. Blagdan je poznat i kao Mrtvi dan. Svi sveti posljednji su pastirski blagdan u godini, kada pastiri bivaju nagrađivani od svoje kuće. Tada završava sezona čuvanja balga van kuće, na udaljenim pašnjacima. Ujedno, blagdan Svih svetih je crkveni dan spomena na sve svete na nebu. Tada su svi pozvani na svetost.Propisano je štovanje pokojnika, uređuju se i posjećuju grobovi. Blagdan Svih svetih je ponegdje i pandan blagdanu Svetog Martina, bez karakterističnijih običaja. Svi sveti su se od 7. stoljeća slavili 13. svibnja, da bi se kasnije preuzeo irski datum 1. studenoga. U Hrvatskoj je blagdan Svih svetih posvećen 335-orici svetaca. Ponegdje za dane Svih svetih i Dušni dan postojao je običaj pravljenja osobitih kolačića ili peciva. Nazivali su se lumbija, ublija.
Martinje
Martinje je uvijek bilo, to je danas, a biti će i sutra, vrlo važan događaj za svakog vinogradara i vinara kao i za svakog ljubitelja plemenite i dobre vinske kapljice jer upravo na taj dan 10/11. studeni – mošt se i službeno pretvara u vino.Martinje se danas njeguje kao narodni običaj uz jelo, piće, pjesmu i glazbu prema tzv. “Križevačkim štatutima” iz 1696. godine.Običaj “Martinja” još uvijek njeguje se u sjeverozapadnim predjelima Hrvatske te u Slavoniji, dok “krštenje mošta” ili Martinje u Dalmaciji i Istri nema tradiciju.Postavlja se pitanje: “Zašto se mošt krsti baš na imendan Sv. Martina, te zašto se u toj prigodi najčešće jede guska?Legenda kaže ovako: – u 4. stoljeću živio jedan čovjek po imenu Martin.Bio je starorimski legionar i veliki ljubitelj vina.Nakon što je završio svoje školovanje u Francuskoj školi svetog Hilarijusa trebao je postati kršćanski biskup,međutim (kako kaže legenda) Martin to nikakonije želio postati. Na sam dan imenovanja biskupom Martin je napravio baš sve (kaže legenda) kako bi izbjegao imenovanje.Između ostalog, sakrio se u guščak, ali guske ko guske odale su ga svojim gakanjem pa je tako ipak na kraju Martin postao visoki crkveni dostojanstvenik.No, našeg Martina to nije spriječilo da nastavi propagirati dobru vinsku kapljicu!Legenda kaže da je Sv. Martin uveo ceremonijal krštenja mošta (Martinje) koji je do tog vremena bio zabranjen, naime do tada je to bila poganska svečanost.U ceremoniji krštenja mošta u Zagorskim pelnicama neizbježne su uloge: domači, stoloravnatelj, fiškuš ili vinotoča, gospon sudec, kuma i kum mladom vinu, i na kraju biškup sa svojom svitom (ministranti i mežnar) bez kojih se taj posel ne more zabaviti… Važno je napomenuti da su svi prisutni u ceremoniji “kršenja mošteka” oslovljavaju s “pajdaš” i” pajdašica”, te kako je svaki sa svakim na TI.Na VI je samo jedna osoba u cijelome društvu – gospon sudec.
Advensko-božični običaji
SVETA BARBARA
Spomendan joj je 4.12. Na njen dan stavlja se pšenica u tanjuriće koja proklija te postaje božićni ukras. Drugdje siju pšenicu na sv. Luciju tek devet dana kasnije.
SVETI NIKOLA
Spomendan mu je 6.12. Na njegov dan najviše se vesele najmlađi koji noć prije čiste čizmice i stavljaju ih na prozor te se nadaju darovima. Sv.Nikola uza se ima Krampusa koji djeci uz poklon stavi šibu.
SVETA LUCIJA
Neki na sv. Luciju siju pšenicu i započinju odbrojavanje(dvanest dana) do Božića. Spomendan joj je 13.12.
BADNJAK
Na Badnju noć u kuću se unose tri velika panja i stavljaju na ognjište. Trenutak unošenja slame u kuću je glavni čin domaćinstva, a označava početak proslave Božića. Na Badnju noć kitimo drvce najčešće bor ili jela, ali sve ovisi o mogućnostima. Ispod bora (jele...) stavljaju se jaslice koje mogu biti ručno izrađene, od kartona, drveta, gipsa, gline itd. Također palimo svijeće, one su znak buđenja. Običaj je da se na Badnjak posti i ide se na polnoćku.
BOŽIĆ
Na Božić idemo na 3 mise: polnoćku, zornicu, poldanicu. Ručak je svečan i bogat. Ako na Božić padne kiša stariji vjeruju da će uroditi samo ono što se okopa motikom. Božić je početak nove godine. Nakon ponoćke znanci i rodbina se mirbože ili božićaju. Uobičajeno je čestitanje i darivanje, a značajan dar je crvena jabuka. Tri nedjelje pred Božić nazivaju se Djetinci (Đetići), Materice (Majke nebeske) i Oci (Očići, Oci nebeski).
ŠTEFANJE
Štefanje je 26.12., a nazivamo ga još i blagdan sv. Stjepana. Na taj dan roditelji s djecom dolaze pogledati jaslice u Crkvu.
IVANJE
Božićno Ivanje, Ivanuš, Janušovo, božićni Ivanjdan (27. prosinca), treći je dan Božića, blagdan Svetog Ivana, tada se vrši blagoslov vina u crkvama, iznosi se Božićna slama van i stavlja na voćke, pale se koleda. Na taj dan bi se i kuća pomela, što se nije smjelo napraviti na sam Božić ili Štefanje.
HERODUŠEVO
Heroduševo se obilježava 28. prosinca. To je običaj šibanja o Nevinoj dječici, blagdan koji obnavlja sjećanje na djecu koja su stradala za Isusa. Poznati su nazivi za taj dan i Mladenci, Mladinci, Mladijenci ili Šibarjevo.
STARA I NOVA GODINA
Na Staru godinu bili su mise zahvalnice koje su se obavezno posjećivale. Svaka je kuća poslala u crkvu toga dana barem jednog ukućana kako bi se doznali važni podaci koje bi iz župskih knjiga priredio župnik. Prema njima se i danas doznaju važnim pojedinostima iz života župe.Nova se godina dočekivala manje svećano nego što se dočekivao Božić. No pritom se ipak pazilo na ono što su stariji ljudi svjetovali, da se toga dana blaguje obvezno pečeni odojak. Vjerovalo se da mora toga dana jesti pajcek koji ruje prema naprijed, a ne perad koja svojim nogama čeprka i rasipa gospodarstvo. Po tradiciji se božićni kruh čuvao do toga dana.
TRI KRALJA
Literatura
STEINER, Rudolf. 2008. Ivanje. Zagreb: Biblioteka Blagdani
BRAICA, Silvio. 2004. Godišnji običaji. Split: Marjan tisak
Za tradiciju i kulturu. // Martinje. Dostupno na: http://potepuhi.wordpress.com/martinje/ (posljednji put pregledano 14. svibnja 2014.).
