Narodni običaji tijekom godine

Izvor: Wiki-dveri

Inačica od 12:19, 15. svibnja 2014.

Vincekovo

Svake godine 22.siječnja u vinogradima se obilježava Vincekovo, blagdan koji postoji od predkršćanskih vremena. Sveti Vinko je prvi vinogradarski svetac u godini. To je vrijeme kada se budi vegetacija i počinje ciklus poljoprivrednih radova. Obilježavanje blagdana svetog Vinceka započinje svetom misom na kojoj je najčešća rečenica: "Neka nam sveti Vinko bude na pomoći glede vremena i plodova na kraju sezone." Nakon misnog slavlja ide se u vinograd gdje svećenik simbolično blagoslovi vinograd. Nakon blagoslova molitvom se moli za plodosnu godinu, bez mraza i ostalih vremenskih nepogoda, ali i za odličan urod. Kasnije se nastavlja narodno slavlje. Vincekovo znači početak radova u vinogradu. Rezanjem trsa i zaljevanjem vinom otvara se vinogradarska sezona.

Valentinovo

Fašnik

Korizmeno-uskrsni običaji

Uskrs je najveći i najstariji blagdan u Hrvata. Hrvati slave Uskrs od trenutka kad su primili kršćanstvo prije više od 13 stoljeća.Naziv Uskrs se izvodi od glagola uskrsnuti što simbolizira bit i smisao novog života.

KORIZMA Slavlju Uskrsa prethodi korizmeno razdoblje kad se vjernici odricanjem i žrtvama pripremaju za Isusovo uskrsnuće.U korizmi je najbolje osobnim primjerom pomoći djetetu da odluči odricanju od neke navike ili ponašanja.

CVJETNICA Cvjetnica je nedjelja prije Uskrsa. Zovu je još nedjelja Muke jer se na nju u crkvama pjeva Muka Isusova i blagoslivljaju se grančice drenka ili maslinove na uspomenu Isusovog ulaska u Jeruzalem.Drijenak predstavlja zdravlje i čvrstoću.

VELIKI TJEDAN Cvjetnom nedjeljom ili Cvjetnicom započinje Veliki tjedan. Za Velikog ili Svetog tjedna rade se kućni poslovi od spremanja kuća do pripremanja svega što je potrebno za Uskrsnu proslavu. Veliki četvrtak je dan spomena na Isusovu posljednju večer, koju je prije muke proslavio sa svojim učenicima,kad je učenicima ostavio trostruku dar:euharistriju ili bogoslužje,sveti red i simboličku pouku o važnosti bratske ljubavi. Veliki petak je dan isusove smrti kad nema svete mise i već se održavaju obredi počevši od križnog puta, a na kraju se Isusovo tijelo prenosi na Božji grob gdje vjernici iskazuju štovanje. "Na Veliki petak se posti i ne smije se dirati u zemlju,npr. kopati,orati,sijati." - citat:Josip Galić,Zdenačka 127, Prigorje Brdovečko. Velika subota dan je Isusovog počinka u grobu. Obilazi ga sve do blagoslova uskrsne hrane koji je u Brdovcu u popodnevnim satima.Taj dan se kuha šunka i kobase te se farbaju jaja - pisanice i peku kolači.Održavaju se običaji blagoslova vatre. "Paljenje gube,jedan dio užarene gube se stavi u peć sa željama pa će biti dobra godina." - citat: Anamarija Balja,Drago Balja - Prigorje Brdovečko.

USKRS Na Uskrsnu nedjelju za ručak se okuplja cijela obitelj.Jede se juha sa rezancima,pečenje ili purica s mlincima te dizani kolači. USKRSNI PONEDJELJAK

Jurjevo

Jurjevo obilježavamo datuma 23.04. Prvaši OŠ Ante Kovačića svake godine obilaze Mariju Goricu i okolna mjesta. Povorku predvodi dječak kojeg nazivaju Zeleni Juraj. On na štapu nosi glavu konja glumeći da jaše pravog konja. Zeleni Juraj na glavi nosi šešir, a u ruci mač. Pjevajući povorka hoda odjevena u narodne nošnje, a na glavama nose vjenčiće od zelenih grančica. Stanu kod nekoliko kuća te otpjevaju narodnu pjesmicu te tako na poseban način uljepšaju taj običaj. Od ljudi na dar dobivaju slatkiše, kolače, voće.

Jurjevo

Dobra večer tomu stanu,

tomu stanu, gospodaru.

Gospodaru, gospodinji

ciloj hiži i družini.

Fijole, fijole,

ružice rumene.

Fijole, fijole,

ružice rumene.

Sveti Jura konja jaše,

vilovitom sabljom maše.

Sveti Jura u zelenju,

a Marija u veselju.

Fijole, fijole,

ružice rumene.

Fijole, fijole,

ružice rumene.

Ne dajte nam dugo stati

pred vašimi vredni vrati.

Jer blato nam je do koljena,

voda nam je do ramena.

Fijole, fijole,

ružice rumene.

Fijole, fijole,

ružice rumene.

Hvala, hvala, Bog vam plati,

Sveti Jura i njeg'va mati.

Da vam se Bog s njim zistati

i u raju stan imati.

Fijole, fijole,

ružice rumene.

Fijole, fijole,

ružice rumene.

Podizanje majuša

Ivanje

Danas se Ivanje slavi 24. lipnja kao blagdan rođenja Ivana Krstitelja koji je navijestio dolazak Krista-Duha koji je svojom bezuvjetnom ljubavi prožeo sve ljude i planet Zemlju. Poput ostalih blagdana Ivanje je također proteklo od poganskih svetkovina zrelog ljeta objave primale iz duhovnog svijeta, zato jer je upravo u to doba čovjekov duh bio u nebeskim visinama bliže Bogu, poslije Kristova dolaska, nakon što se u tamnoj nutrini svakog čovjeka o Božiću rodilo duhovno Sunce,čovjek bi objave božanskog svijeta trebao primati pomoću svoje vlastite duhovne jezgre u svim godišnjim dobima. Tako se dolaskom kršćanstva promijenio smisao i ove ljetne svetkovine. Od svečanosti primanja objava božansko-duhovnog svijeta tijekom obreda, u stanju čovjeka s duhovnim svijetom. Najznačajniji i najrašireniji narodni običaji na Ivanje su ivanjski krijesovi, odnosno običaji paljenja vatri. Te vatre su poznate pod nazivom krijes, kres, kris, koleda, svitnjak.

Svi sveti

Dan Svih svetih (1. studenoga) i Dušni dan (2. studenoga) dobili su svoj puni značaj u crkvenoj tradiciji, a manje su izraženi kroz narodno običajno obilježavanje. Dušni dan ili Dan pokojnih je dan sjećanja na svoje umrle, pokojne. Ovaj blagdan je sjećanje na duše u Čistilištu. Na taj dan pokojnicima su se donosila i ostavljala razna jela na grobovima ili bi im se jelo i piće ostavljalo na stolu preko noći. Blagdan je poznat i kao Mrtvi dan. Svi sveti posljednji su pastirski blagdan u godini, kada pastiri bivaju nagrađivani od svoje kuće. Tada završava sezona čuvanja balga van kuće, na udaljenim pašnjacima. Ujedno, blagdan Svih svetih je crkveni dan spomena na sve svete na nebu. Tada su svi pozvani na svetost.Propisano je štovanje pokojnika, uređuju se i posjećuju grobovi. Blagdan Svih svetih je ponegdje i pandan blagdanu Svetog Martina, bez karakterističnijih običaja. Svi sveti su se od 7. stoljeća slavili 13. svibnja, da bi se kasnije preuzeo irski datum 1. studenoga. U Hrvatskoj je blagdan Svih svetih posvećen 335-orici svetaca. Ponegdje za dane Svih svetih i Dušni dan postojao je običaj pravljenja osobitih kolačića ili peciva. Nazivali su se lumbija, ublija.

Martinje

Martinje je uvijek bilo, to je danas, a biti će i sutra, vrlo važan događaj za svakog vinogradara i vinara kao i za svakog ljubitelja plemenite i dobre vinske kapljice jer upravo na taj dan 10/11. studeni – mošt se i službeno pretvara u vino.Martinje se danas njeguje kao narodni običaj uz jelo, piće, pjesmu i glazbu prema tzv. “Križevačkim štatutima” iz 1696. godine.Običaj “Martinja” još uvijek njeguje se u sjeverozapadnim predjelima Hrvatske te u Slavoniji, dok “krštenje mošta” ili Martinje u Dalmaciji i Istri nema tradiciju.Postavlja se pitanje: “Zašto se mošt krsti baš na imendan Sv. Martina, te zašto se u toj prigodi najčešće jede guska?Legenda kaže ovako: – u 4. stoljeću živio jedan čovjek po imenu Martin.Bio je starorimski legionar i veliki ljubitelj vina.Nakon što je završio svoje školovanje u Francuskoj školi svetog Hilarijusa trebao je postati kršćanski biskup,međutim (kako kaže legenda) Martin to nikakonije želio postati. Na sam dan imenovanja biskupom Martin je napravio baš sve (kaže legenda) kako bi izbjegao imenovanje.Između ostalog, sakrio se u guščak, ali guske ko guske odale su ga svojim gakanjem pa je tako ipak na kraju Martin postao visoki crkveni dostojanstvenik.No, našeg Martina to nije spriječilo da nastavi propagirati dobru vinsku kapljicu!Legenda kaže da je Sv. Martin uveo ceremonijal krštenja mošta (Martinje) koji je do tog vremena bio zabranjen, naime do tada je to bila poganska svečanost.U ceremoniji krštenja mošta u Zagorskim pelnicama neizbježne su uloge: domači, stoloravnatelj, fiškuš ili vinotoča, gospon sudec, kuma i kum mladom vinu, i na kraju biškup sa svojom svitom (ministranti i mežnar) bez kojih se taj posel ne more zabaviti… Važno je napomenuti da su svi prisutni u ceremoniji “kršenja mošteka” oslovljavaju s “pajdaš” i” pajdašica”, te kako je svaki sa svakim na TI.Na VI je samo jedna osoba u cijelome društvu – gospon sudec.

Advensko-božični običaji

SVETA BARBARA

Spomendan joj je 4.12. Na njen dan stavlja se pšenica u tanjuriće koja proklija te postaje božićni ukras. Drugdje siju pšenicu na sv. Luciju tek devet dana kasnije.

SVETI NIKOLA

Spomendan mu je 6.12. Na njegov dan najviše se vesele najmlađi koji noć prije čiste čizmice i stavljaju ih na prozor te se nadaju darovima. Sv.Nikola uza se ima Krampusa koji djeci uz poklon stavi šibu.

SVETA LUCIJA

Neki na sv. Luciju siju pšenicu i započinju odbrojavanje(dvanest dana) do Božića. Spomendan joj je 13.12.

BADNJAK

Na Badnju noć u kuću se unose tri velika panja i stavljaju na ognjište. Trenutak unošenja slame u kuću je glavni čin domaćinstva, a označava početak proslave Božića. Na Badnju noć kitimo drvce najčešće bor ili jela, ali sve ovisi o mogućnostima. Ispod bora (jele...) stavljaju se jaslice koje mogu biti ručno izrađene, od kartona, drveta, gipsa, gline itd. Također palimo svijeće, one su znak buđenja. Običaj je da se na Badnjak posti i ide se na polnoćku.

BOŽIĆ

Na Božić idemo na 3 mise: polnoćku, zornicu, poldanicu. Ručak je svečan i bogat. Ako na Božić padne kiša stariji vjeruju da će uroditi samo ono što se okopa motikom. Božić je početak nove godine. Nakon ponoćke znanci i rodbina se mirbože ili božićaju. Uobičajeno je čestitanje i darivanje, a značajan dar je crvena jabuka. Tri nedjelje pred Božić nazivaju se Djetinci (Đetići), Materice (Majke nebeske) i Oci (Očići, Oci nebeski).

ŠTEFANJE

Štefanje je 26.12., a nazivamo ga još i blagdan sv. Stjepana. Na taj dan roditelji s djecom dolaze pogledati jaslice u Crkvu.

IVANJE

Božićno Ivanje, Ivanuš, Janušovo, božićni Ivanjdan (27. prosinca), treći je dan Božića, blagdan Svetog Ivana, tada se vrši blagoslov vina u crkvama, iznosi se Božićna slama van i stavlja na voćke, pale se koleda. Na taj dan bi se i kuća pomela, što se nije smjelo napraviti na sam Božić ili Štefanje.

HERODUŠEVO

Heroduševo se obilježava 28. prosinca. To je običaj šibanja o Nevinoj dječici, blagdan koji obnavlja sjećanje na djecu koja su stradala za Isusa. Poznati su nazivi za taj dan i Mladenci, Mladinci, Mladijenci ili Šibarjevo.

STARA I NOVA GODINA

Na Staru godinu bili su mise zahvalnice koje su se obavezno posjećivale. Svaka je kuća poslala u crkvu toga dana barem jednog ukućana kako bi se doznali važni podaci koje bi iz župskih knjiga priredio župnik. Prema njima se i danas doznaju važnim pojedinostima iz života župe.Nova se godina dočekivala manje svećano nego što se dočekivao Božić. No pritom se ipak pazilo na ono što su stariji ljudi svjetovali, da se toga dana blaguje obvezno pečeni odojak. Vjerovalo se da mora toga dana jesti pajcek koji ruje prema naprijed, a ne perad koja svojim nogama čeprka i rasipa gospodarstvo. Po tradiciji se božićni kruh čuvao do toga dana.

TRI KRALJA

Literatura

STEINER, Rudolf. 2008. Ivanje. Zagreb: Biblioteka Blagdani

BRAICA, Silvio. 2004. Godišnji običaji. Split: Marjan tisak

Za tradiciju i kulturu. // Martinje. Dostupno na: http://potepuhi.wordpress.com/martinje/ (posljednji put pregledano 14. svibnja 2014.).