Dragutin Boranić

Izvor: Wiki-dveri

Inačica od 17:57, 2. lipnja 2013.

Dragutin Boranić (Marija Gorica 19. prosinac 1870. - Zagreb 1. rujan 1955.), jezikoslovac.

Školovanje

Dragutin Boranić

Rođen je u Kraju Donjem kod Marije Gorice gdje je i polazio osnovnu školu 1882. Klasičnu gimnaziju završio je 1890.u Zagrebu, a na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1897. je diplomirao hrvatsku i slavensku filologiju. Doktorirao je 1899. na Filozofskom fakultetu obranivši doktorsku disertaciju O refleksivnim glagolima u hrvatskom jeziku.

Služba

Nakon završenog fakulteta radio je kao srednjoškolski profesor u Osijeku (1896.-1897.), u Vinkovcima (1897.-1899.) i u Zagrebu (1899.-1906.). Od1906. postao je privatnim docentom na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Godine 1909. imenovan je izvanrednim, a 1912. redovitim profesorom. Aktivnu je službu napustio 1941. (kada je umirovljen), da bi se 1945. ponovno u nju vratio. Drugi je put i definitivno umirovljen 1946. godine. Svoj prilog proučavanju folklorne baštine dao je kao stalni urednik Zbornika za narodni život i običaje Južnih Slavena kojeg je uređivao od 1904. pa sve do smrti. Otkako je 1904. priredio 3. izdanje Hrvatskog pravopisa Ivana Broza, Boranić je u idućih 50 godina presudno utjecao na oblikovanje hrvatske pravopisne norme utemeljene na fonološkim načelima. Od 1906. do 1919. bio je član Povjerenstva za nazivlje mjesta u banskoj Hrvatskoj i Slavoniji. Od 1926. do 1941 djelovao je u komisiji za naučnu terminologiju i nomenklaturu u Staroj Jugoslaviji. Godine 1928. -29. sudjeluje u radu Pravopisne komisije koja je prema političkim pritiscima Stare Jugoslavije trebala ukloniti razlike između hrvatske (Broz-Boranićeve) i srpske (Belićeve) koncepcije fonološkoga pravopisa. Od 1930. do 1939. Boranićev pravopis je objavljivan prema Belićevoj koncepciji, 7. izdanje čak je imalo novotvorenicu hrvatskosrpski jezik, a tek 1940. Društvo hrvatskih srednjoškolskih profesora iznova objavljuje ranije 4. Boranićevo izdanje pravopisa. Nakon umirovljenja, Boranić je od 1947. do 1955. pregledavao građu za Akademijin Rječnik.

Boranić kao književnik

U mladenačkim danima Boranić je počeo objavljivati. Prvi mu je rad objavljen 1889. pod nazivom Snježne priče. Poeziju i prozu objavljivao je u Bršljanu, Smilju, Pobratimu, Prosvjeti, Vinkovačkim novostima i drugdje. Njegov književni rad nije imao važnijih ostvarenja. Popularnost su imale Boranićeve pjesme Slovenec i Hrvat i Diagora.

Boranićev pravopis

Pravopis

Onomatopejske riječi

Najznačajniji trag Boranić je ostavio kao pravopisac. Radeći na izdanjima Brozova Hrvatskoga pravopisa, za tisak je priredio Brozovo 3. izdanje 1904.nakon Brozove smrti najprije pod zajedničkim imenom Broz-Boranić, a od 1921. prerađeno, samo pod svojim imenom i naslovom Pravopis hrvatskoga ili srpskoga jezika. Do 1951. izašlo je ukupno 11 izdanja ovog pravopisa

Djela

• O refleksivnim glagolima u hrvatskom jeziku

• Snježne priče

• Pravopis hrvatskoga ili srpskoga jezika

• Slovenec i Hrvat

• Diagora

HAZU

Godine 1907. postao je dopisnim članom Jugoslavenske (sada Hrvatske) akademije znanosti i umjetnosti, a 1924. redovitim članom. Tajnikom Akademijina Razreda za književnost bio je od 1926.-1941. godine. Godine 1935. postao je dopisnim članom Slovanského ústavu u Pragu.

Važnija literatura

• Modestin, J. „Dragutin Boranić“, „Nastavni vjesnik“, XXX, sv.1 i 2., str. 49-53; 149-152, Zagreb, 1921.

• Musić, A. „Dragutin Boranić“, u Ljetopis JAZU za godinu 1924. i 1925., sv. 39, Zagreb, 1926., str. 49

• Silić,J. „Dragutin Boranić“ u Portreti hrvatskih jezikoslovaca / knj.5, Zagreb : Hrvatski radio, 1993., str. 175-182

• Babić, Stj. „Vidljivi i nevidljivi rad Dragutina Boranića“, Zaprešički godišnjak za god. 1995., Matica hrvatska Zaprešić, Zaprešić, 1996., str. 170-180

• „Dragutin Boranić“ u Jezikoslovne rasprave i članci (prir. Marko Samardžija), Stoljeća hrvatske književnosti, Matica hrvatska, Zagreb, 2001., str. 475-510