Dragutin Boranić
Izvor: Wiki-dveri
| Redak 1: | Redak 1: | ||
'''Dragutin Boranić''' (Marija Gorica 19. prosinac 1870. - Zagreb 1. rujan 1955.), jezikoslovac. | '''Dragutin Boranić''' (Marija Gorica 19. prosinac 1870. - Zagreb 1. rujan 1955.), jezikoslovac. | ||
| + | |||
| + | == Školovanje == | ||
[[Datoteka:Boranic.jpg|200px|mini|left|Dragutin Boranić]] | [[Datoteka:Boranic.jpg|200px|mini|left|Dragutin Boranić]] | ||
| - | |||
| - | |||
| - | |||
| - | |||
| - | |||
| - | |||
| - | |||
| - | |||
| - | |||
| - | |||
| - | |||
| - | |||
Rođen je u Kraju Donjem kod Marije Gorice gdje je i završio osnovnu školu 1882. godine, a gimnaziju 1890. i fakultet 1897. u Zagrebu. Na Filozofskom fakultetu studirao je hrvatsku i slavensku filologiju. Doktorirao je 1890. na Filozofskom fakultetu obranivši doktorsku disertaciju ''O refleksivnim glagolima u hrvatskom jeziku''. | Rođen je u Kraju Donjem kod Marije Gorice gdje je i završio osnovnu školu 1882. godine, a gimnaziju 1890. i fakultet 1897. u Zagrebu. Na Filozofskom fakultetu studirao je hrvatsku i slavensku filologiju. Doktorirao je 1890. na Filozofskom fakultetu obranivši doktorsku disertaciju ''O refleksivnim glagolima u hrvatskom jeziku''. | ||
| - | |||
== Služba == | == Služba == | ||
| Redak 22: | Redak 11: | ||
Nakon završenog fakulteta radio je kao srednjoškolski profesor u Osijeku (1896.-1897.), u Vinkovcima (1897.-1899.) i u Zagrebu (1899.-1906.). 1906. godine postao je privatnim docentom na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Godine 1909. imenovan je izvanrednim, a 1912. redovitim profesorom. Aktivnu je službu napustio 1941. (kada je umirovljen), da bi se 1945. ponovno u nju vratio. Drugi je put i definitivno umirovljen 1947. godine. Bio je cijenjen jezikoslovac i stručnjak za nazivlje te je stoga od 1906. do 1919. dobio angažman u povjerenstvu za nazivlje mjesta u Hrvatskoj i Slavoniji. Od 1926. do 1941 djelovao je u komisiji za naučnu terminologiju i nomenklaturu u Staroj Jugoslaviji. U toj komisiji radili su mnogi relevantni stručnjaci, a kao rezultat njihovog rada izdana su u Beogradu dva djela: Zoološka terminologija i nomenklatura, 1932. i Botanička terminologija, 1934. | Nakon završenog fakulteta radio je kao srednjoškolski profesor u Osijeku (1896.-1897.), u Vinkovcima (1897.-1899.) i u Zagrebu (1899.-1906.). 1906. godine postao je privatnim docentom na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Godine 1909. imenovan je izvanrednim, a 1912. redovitim profesorom. Aktivnu je službu napustio 1941. (kada je umirovljen), da bi se 1945. ponovno u nju vratio. Drugi je put i definitivno umirovljen 1947. godine. Bio je cijenjen jezikoslovac i stručnjak za nazivlje te je stoga od 1906. do 1919. dobio angažman u povjerenstvu za nazivlje mjesta u Hrvatskoj i Slavoniji. Od 1926. do 1941 djelovao je u komisiji za naučnu terminologiju i nomenklaturu u Staroj Jugoslaviji. U toj komisiji radili su mnogi relevantni stručnjaci, a kao rezultat njihovog rada izdana su u Beogradu dva djela: Zoološka terminologija i nomenklatura, 1932. i Botanička terminologija, 1934. | ||
Osim jezikoslovljem Boranić se bavio i pravopisom. Tijekom svog života izdao je nekoliko pravopisnih priručnika. | Osim jezikoslovljem Boranić se bavio i pravopisom. Tijekom svog života izdao je nekoliko pravopisnih priručnika. | ||
| - | |||
== Boranić kao književnik == | == Boranić kao književnik == | ||
Boranića je kulturna javnost upoznala najprije kao književnika. Prvi mu je rad objavljen 1889. pod nazivom ''Snježne priče''.Poeziju je i prozu objavljivao u ''Bršljanu, Smilju, Pobratimu, Prosvjeti, Vinkovačkim novostima'' i drugdje. Popularnim je postao svojim pjesmama ''Slovenec i Hrvat'' i ''Diagora''. ''Diagora'' je više puta objavljena u školskim čitankama. | Boranića je kulturna javnost upoznala najprije kao književnika. Prvi mu je rad objavljen 1889. pod nazivom ''Snježne priče''.Poeziju je i prozu objavljivao u ''Bršljanu, Smilju, Pobratimu, Prosvjeti, Vinkovačkim novostima'' i drugdje. Popularnim je postao svojim pjesmama ''Slovenec i Hrvat'' i ''Diagora''. ''Diagora'' je više puta objavljena u školskim čitankama. | ||
| - | |||
== Boranićev pravopis == | == Boranićev pravopis == | ||
[[Datoteka:Pravopis Boranic.jpg|mini|right|Pravopis]] | [[Datoteka:Pravopis Boranic.jpg|mini|right|Pravopis]] | ||
| - | |||
| - | |||
Osobito je znatan Boranićev prinos proučavanju književnog jezika i pravopisa. Radeći na izdanjima Brozova Hrvatskoga pravopisa, objavio ga je nakon Brozove smrti najprije pod zajedničkim imenom Broz-Boranić, a od 1921. prerađeno samo pod svojim imenom i naslovom ''Pravopis hrvatskoga ili srpskoga jezika''. | Osobito je znatan Boranićev prinos proučavanju književnog jezika i pravopisa. Radeći na izdanjima Brozova Hrvatskoga pravopisa, objavio ga je nakon Brozove smrti najprije pod zajedničkim imenom Broz-Boranić, a od 1921. prerađeno samo pod svojim imenom i naslovom ''Pravopis hrvatskoga ili srpskoga jezika''. | ||
| - | |||
| - | |||
| - | |||
| - | |||
| - | |||
== Djela == | == Djela == | ||
[[Datoteka:Onomatopejske.jpg|mini|right|Onomatopejske riječi]] | [[Datoteka:Onomatopejske.jpg|mini|right|Onomatopejske riječi]] | ||
| - | |||
| - | |||
- O refleksivnim glagolima u hrvatskom jeziku | - O refleksivnim glagolima u hrvatskom jeziku | ||
| Redak 57: | Redak 35: | ||
- Diagora | - Diagora | ||
| - | |||
==HAZU== | ==HAZU== | ||
| + | |||
Godine 1907. postao je dopisnim članom Jugoslavenske (sada Hrvatske) akademije znanosti i umjetnosti, a 1924. redovitim članom. Tajnikom Akademijina Razreda za književnost bio je od 1926.-1941. godine. Godine 1935. postao je dopisnim članom Slovanského ústavu u Pragu. | Godine 1907. postao je dopisnim članom Jugoslavenske (sada Hrvatske) akademije znanosti i umjetnosti, a 1924. redovitim članom. Tajnikom Akademijina Razreda za književnost bio je od 1926.-1941. godine. Godine 1935. postao je dopisnim članom Slovanského ústavu u Pragu. | ||
| + | |||
==Literatura== | ==Literatura== | ||
Inačica od 09:49, 16. svibnja 2013.
Dragutin Boranić (Marija Gorica 19. prosinac 1870. - Zagreb 1. rujan 1955.), jezikoslovac.
Sadržaj |
Školovanje
Rođen je u Kraju Donjem kod Marije Gorice gdje je i završio osnovnu školu 1882. godine, a gimnaziju 1890. i fakultet 1897. u Zagrebu. Na Filozofskom fakultetu studirao je hrvatsku i slavensku filologiju. Doktorirao je 1890. na Filozofskom fakultetu obranivši doktorsku disertaciju O refleksivnim glagolima u hrvatskom jeziku.
Služba
Nakon završenog fakulteta radio je kao srednjoškolski profesor u Osijeku (1896.-1897.), u Vinkovcima (1897.-1899.) i u Zagrebu (1899.-1906.). 1906. godine postao je privatnim docentom na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Godine 1909. imenovan je izvanrednim, a 1912. redovitim profesorom. Aktivnu je službu napustio 1941. (kada je umirovljen), da bi se 1945. ponovno u nju vratio. Drugi je put i definitivno umirovljen 1947. godine. Bio je cijenjen jezikoslovac i stručnjak za nazivlje te je stoga od 1906. do 1919. dobio angažman u povjerenstvu za nazivlje mjesta u Hrvatskoj i Slavoniji. Od 1926. do 1941 djelovao je u komisiji za naučnu terminologiju i nomenklaturu u Staroj Jugoslaviji. U toj komisiji radili su mnogi relevantni stručnjaci, a kao rezultat njihovog rada izdana su u Beogradu dva djela: Zoološka terminologija i nomenklatura, 1932. i Botanička terminologija, 1934. Osim jezikoslovljem Boranić se bavio i pravopisom. Tijekom svog života izdao je nekoliko pravopisnih priručnika.
Boranić kao književnik
Boranića je kulturna javnost upoznala najprije kao književnika. Prvi mu je rad objavljen 1889. pod nazivom Snježne priče.Poeziju je i prozu objavljivao u Bršljanu, Smilju, Pobratimu, Prosvjeti, Vinkovačkim novostima i drugdje. Popularnim je postao svojim pjesmama Slovenec i Hrvat i Diagora. Diagora je više puta objavljena u školskim čitankama.
Boranićev pravopis
Osobito je znatan Boranićev prinos proučavanju književnog jezika i pravopisa. Radeći na izdanjima Brozova Hrvatskoga pravopisa, objavio ga je nakon Brozove smrti najprije pod zajedničkim imenom Broz-Boranić, a od 1921. prerađeno samo pod svojim imenom i naslovom Pravopis hrvatskoga ili srpskoga jezika.
Djela
- O refleksivnim glagolima u hrvatskom jeziku
- Snježne priče
- Pravopis hrvatskoga ili srpskoga jezika
- Slovenec i Hrvat
- Diagora
HAZU
Godine 1907. postao je dopisnim članom Jugoslavenske (sada Hrvatske) akademije znanosti i umjetnosti, a 1924. redovitim članom. Tajnikom Akademijina Razreda za književnost bio je od 1926.-1941. godine. Godine 1935. postao je dopisnim članom Slovanského ústavu u Pragu.
