Pavao Štoos - Povijest promjena

WikiDveriAdmin: /* Školovanje */

WikiDveriAdmin — Wed, 03 Jul 2013 07:11:08 GMT

Školovanje

←Starija inačica		Inačica od 07:11, 3. srpnja 2013.
Redak 6:		Redak 6:

	[[Datoteka:Pavao Štoos.jpg\|200px\|mini\|left\|Pavao Štoos]]		[[Datoteka:Pavao Štoos.jpg\|200px\|mini\|left\|Pavao Štoos]]
-	Pavao Štoos ~~rođen~~ je u Rozgi kraj Dubravice 10. prosinca 1806. godine u seljačkoj obitelji. Roditelji su mu bili cesargradski slobodnjaci. Čitati i pisati naučio je od župnika Franje Đurašina jer u njegovom kraju tada nije bilo pučke škole. Do svoje 15. godine bio je pastir i pomagao roditeljima koji ga usprkos nadarenosti za učenje nisu mislili školovati. U ljeto 1821. Štoos je uz poticaj župnika Jurja Ročića potajno otišao u Zagreb. Zaslugom dobrotvora Kuševića u Zagrebu je dobio smještaj u orfanotrofiju (domu za nadarenu siromašnu djecu) te je upisao gimnaziju. Štoos je bio izvrstan i ustrajan đak, a iz svih predmeta bio je ocijenjen kao eminens (izvrstan). Bio je među najboljim učenicima te je za sedam godina uspio završiti osam razreda. Poznavao je više jezika (latinski, njemački, francuski i mađarski), bavio se slikarstvom i glazbom. Odlikovao se je i pjesničkim darom te je već kao gimnazijalac pisao prigodne latinske i kajkavske pjesme.	+	Pavao Štoos je rođen u Rozgi kraj Dubravice 10. prosinca 1806. godine u seljačkoj obitelji. Roditelji su mu bili cesargradski slobodnjaci. Čitati i pisati naučio je od župnika Franje Đurašina jer u njegovom kraju tada nije bilo pučke škole. Do svoje 15. godine bio je pastir i pomagao roditeljima koji ga usprkos nadarenosti za učenje nisu mislili školovati. U ljeto 1821. Štoos je uz poticaj župnika Jurja Ročića potajno otišao u Zagreb. Zaslugom dobrotvora Kuševića u Zagrebu je dobio smještaj u orfanotrofiju (domu za nadarenu siromašnu djecu) te je upisao gimnaziju. Štoos je bio izvrstan i ustrajan đak, a iz svih predmeta bio je ocijenjen kao eminens (izvrstan). Bio je među najboljim učenicima te je za sedam godina uspio završiti osam razreda. Poznavao je više jezika (latinski, njemački, francuski i mađarski), bavio se slikarstvom i glazbom. Odlikovao se je i pjesničkim darom te je već kao gimnazijalac pisao prigodne latinske i kajkavske pjesme.
-		+

	== Svećeničko službovanje ==		== Svećeničko službovanje ==

WikiDveriAdmin u (test) 00:21, 5. lipnja 2013.

WikiDveriAdmin — Wed, 05 Jun 2013 00:21:14 GMT

←Starija inačica		Inačica od 00:21, 5. lipnja 2013.
Redak 1:		Redak 1:
-	Dubravica (~~kraj~~ Zaprešića), 10. prosinca 1806. - Pokupsko, 30. ožujka 1862.) - hrvatski pjesnik, svećenik i narodni preporoditelj	+	Dubravica (pokraj Zaprešića), 10. prosinca 1806. - Pokupsko, 30. ožujka 1862. - hrvatski pjesnik, svećenik i narodni preporoditelj

WikiDveriAdmin u (test) 23:56, 4. lipnja 2013.

WikiDveriAdmin — Tue, 04 Jun 2013 23:56:09 GMT

←Starija inačica		Inačica od 23:56, 4. lipnja 2013.
Redak 72:		Redak 72:

	Povodom stote godina rođenja, rodoljubno društvo ''Braća hrvatskog Zmaja'' postavilo je spomen-ploču na rodnu kuću Pavla Štoosa 22.rujna 1907. godine. Rodna kuća je 1962. srušena, pa je spomen ploča prenesena na novu kuću Štoosovih nasljednika.		Povodom stote godina rođenja, rodoljubno društvo ''Braća hrvatskog Zmaja'' postavilo je spomen-ploču na rodnu kuću Pavla Štoosa 22.rujna 1907. godine. Rodna kuća je 1962. srušena, pa je spomen ploča prenesena na novu kuću Štoosovih nasljednika.
		+
		+

WikiDveriAdmin u (test) 23:55, 4. lipnja 2013.

WikiDveriAdmin — Tue, 04 Jun 2013 23:55:58 GMT

←Starija inačica		Inačica od 23:55, 4. lipnja 2013.
Redak 72:		Redak 72:

	Povodom stote godina rođenja, rodoljubno društvo ''Braća hrvatskog Zmaja'' postavilo je spomen-ploču na rodnu kuću Pavla Štoosa 22.rujna 1907. godine. Rodna kuća je 1962. srušena, pa je spomen ploča prenesena na novu kuću Štoosovih nasljednika.		Povodom stote godina rođenja, rodoljubno društvo ''Braća hrvatskog Zmaja'' postavilo je spomen-ploču na rodnu kuću Pavla Štoosa 22.rujna 1907. godine. Rodna kuća je 1962. srušena, pa je spomen ploča prenesena na novu kuću Štoosovih nasljednika.
		+

WikiDveriAdmin u (test) 23:55, 4. lipnja 2013.

WikiDveriAdmin — Tue, 04 Jun 2013 23:55:48 GMT

←Starija inačica		Inačica od 23:55, 4. lipnja 2013.
Redak 72:		Redak 72:

	Povodom stote godina rođenja, rodoljubno društvo ''Braća hrvatskog Zmaja'' postavilo je spomen-ploču na rodnu kuću Pavla Štoosa 22.rujna 1907. godine. Rodna kuća je 1962. srušena, pa je spomen ploča prenesena na novu kuću Štoosovih nasljednika.		Povodom stote godina rođenja, rodoljubno društvo ''Braća hrvatskog Zmaja'' postavilo je spomen-ploču na rodnu kuću Pavla Štoosa 22.rujna 1907. godine. Rodna kuća je 1962. srušena, pa je spomen ploča prenesena na novu kuću Štoosovih nasljednika.
		+

WikiDveriAdmin u (test) 23:55, 4. lipnja 2013.

WikiDveriAdmin — Tue, 04 Jun 2013 23:55:39 GMT

←Starija inačica		Inačica od 23:55, 4. lipnja 2013.
Redak 72:		Redak 72:

	Povodom stote godina rođenja, rodoljubno društvo ''Braća hrvatskog Zmaja'' postavilo je spomen-ploču na rodnu kuću Pavla Štoosa 22.rujna 1907. godine. Rodna kuća je 1962. srušena, pa je spomen ploča prenesena na novu kuću Štoosovih nasljednika.		Povodom stote godina rođenja, rodoljubno društvo ''Braća hrvatskog Zmaja'' postavilo je spomen-ploču na rodnu kuću Pavla Štoosa 22.rujna 1907. godine. Rodna kuća je 1962. srušena, pa je spomen ploča prenesena na novu kuću Štoosovih nasljednika.
		+

WikiDveriAdmin u (test) 23:55, 4. lipnja 2013.

WikiDveriAdmin — Tue, 04 Jun 2013 23:55:23 GMT

←Starija inačica		Inačica od 23:55, 4. lipnja 2013.
Redak 72:		Redak 72:

	Povodom stote godina rođenja, rodoljubno društvo ''Braća hrvatskog Zmaja'' postavilo je spomen-ploču na rodnu kuću Pavla Štoosa 22.rujna 1907. godine. Rodna kuća je 1962. srušena, pa je spomen ploča prenesena na novu kuću Štoosovih nasljednika.		Povodom stote godina rođenja, rodoljubno društvo ''Braća hrvatskog Zmaja'' postavilo je spomen-ploču na rodnu kuću Pavla Štoosa 22.rujna 1907. godine. Rodna kuća je 1962. srušena, pa je spomen ploča prenesena na novu kuću Štoosovih nasljednika.
		+
		+

WikiDveriAdmin u (test) 23:55, 4. lipnja 2013.

WikiDveriAdmin — Tue, 04 Jun 2013 23:55:04 GMT

←Starija inačica		Inačica od 23:55, 4. lipnja 2013.
Redak 20:		Redak 20:

	Štoos je bio veliki rodoljub i prethodnik preporodnih strujanja. U njegovo vrijeme hrvatskim jezikom nije se javno govorilo. To je pogađalo Štoosa koji je napisao više domoljubnih pjesama, budnica i davorija kojima je bio promicatelj preporodnih misli među svojim suvremenicima. U svojim kajkavskim pjesmama Štoos je promicatelj hrvatskog otpora protiv odnarođivanja, a u svojim štokavskim stihovima postao je glasnikom preporodnog zanosa i ilirskog pokreta. Pavao Štoos bio je čovjek uzvišenih načela, znao je prosuditi potrebe svog naroda i čvrsto je vjerovao u istinu, narodnu slogu, prosvjetu i slobodu. Napisao je veći broj prigodnica Jelačiću, Draškoviću, Kuševiću, Kukoviću, Schrottu, Gaju i Hauliku. Dok je Josip Jelačić bio pukovnik u Glini, rado je dolazio Štoosu u Pokupsko u lov ili na partiju biljara. Banu u čast Štoos je napisao nekoliko pjesama: "Vila iz kupske stiene Josipu Jelačiću banu" (1848.),"Soko hrvatski i slavska mati" (1849.), "U slavu bana Josipa Jelačića (1850.).		Štoos je bio veliki rodoljub i prethodnik preporodnih strujanja. U njegovo vrijeme hrvatskim jezikom nije se javno govorilo. To je pogađalo Štoosa koji je napisao više domoljubnih pjesama, budnica i davorija kojima je bio promicatelj preporodnih misli među svojim suvremenicima. U svojim kajkavskim pjesmama Štoos je promicatelj hrvatskog otpora protiv odnarođivanja, a u svojim štokavskim stihovima postao je glasnikom preporodnog zanosa i ilirskog pokreta. Pavao Štoos bio je čovjek uzvišenih načela, znao je prosuditi potrebe svog naroda i čvrsto je vjerovao u istinu, narodnu slogu, prosvjetu i slobodu. Napisao je veći broj prigodnica Jelačiću, Draškoviću, Kuševiću, Kukoviću, Schrottu, Gaju i Hauliku. Dok je Josip Jelačić bio pukovnik u Glini, rado je dolazio Štoosu u Pokupsko u lov ili na partiju biljara. Banu u čast Štoos je napisao nekoliko pjesama: "Vila iz kupske stiene Josipu Jelačiću banu" (1848.),"Soko hrvatski i slavska mati" (1849.), "U slavu bana Josipa Jelačića (1850.).
		+

	Štoosov se književni rad može podijeliti u nekoliko grupa:		Štoosov se književni rad može podijeliti u nekoliko grupa:
		+

	'''1. Spisi na kajkavskom narječju uoči Preporoda'''		'''1. Spisi na kajkavskom narječju uoči Preporoda'''
Redak 55:		Redak 57:


-	'''6. ~~Knjižicacrkvenih~~ pjesama s napjevima - ''Kitice cerkvenih pjesamah s napjevi''''' (Zagreb, 1858.)	+	'''6. Knjižica crkvenih pjesama s napjevima - ''Kitice cerkvenih pjesamah s napjevi''''' (Zagreb, 1858.)

	Navedena pjesmarica sadrži devetnaest crkvenih pjesama (13 s vlastitim napjevima, a ostalih 6 pjeva se na napjeve prethodnih pjesama). Pjesme je Štoos napisao i uglazbio za razne prigode unutar crkvene godine. Kao njezin predgovor uvrstio je svoj tekst ''O cerkvenom pjevanju'', koji predstavlja jedan od najranijih estetskih traktata o ushitu kojeg može izazvati estetski izražena uzvišena, lijepa pjesma. Pavao Štoos bio je glazbeno obrazovan, uspjelo je skladao i harmonizirao pojedine popijevke, svirao je gitaru, a u brojnim prilikama i orgulje.		Navedena pjesmarica sadrži devetnaest crkvenih pjesama (13 s vlastitim napjevima, a ostalih 6 pjeva se na napjeve prethodnih pjesama). Pjesme je Štoos napisao i uglazbio za razne prigode unutar crkvene godine. Kao njezin predgovor uvrstio je svoj tekst ''O cerkvenom pjevanju'', koji predstavlja jedan od najranijih estetskih traktata o ushitu kojeg može izazvati estetski izražena uzvišena, lijepa pjesma. Pavao Štoos bio je glazbeno obrazovan, uspjelo je skladao i harmonizirao pojedine popijevke, svirao je gitaru, a u brojnim prilikama i orgulje.
Redak 70:		Redak 72:

	Povodom stote godina rođenja, rodoljubno društvo ''Braća hrvatskog Zmaja'' postavilo je spomen-ploču na rodnu kuću Pavla Štoosa 22.rujna 1907. godine. Rodna kuća je 1962. srušena, pa je spomen ploča prenesena na novu kuću Štoosovih nasljednika.		Povodom stote godina rođenja, rodoljubno društvo ''Braća hrvatskog Zmaja'' postavilo je spomen-ploču na rodnu kuću Pavla Štoosa 22.rujna 1907. godine. Rodna kuća je 1962. srušena, pa je spomen ploča prenesena na novu kuću Štoosovih nasljednika.
		+
		+
		+

WikiDveriAdmin u (test) 23:54, 4. lipnja 2013.

WikiDveriAdmin — Tue, 04 Jun 2013 23:54:13 GMT

←Starija inačica		Inačica od 23:54, 4. lipnja 2013.
Redak 12:		Redak 12:

	[[Datoteka:Stoos crkva.jpg\|mini\|right\|Crkva sv. Ane u Rozgi]]		[[Datoteka:Stoos crkva.jpg\|mini\|right\|Crkva sv. Ane u Rozgi]]
-	Pavao Štoos stupio je u sjemenište 1828. godine, a 1833. zaređen je s 27 godina za svećenika. Svoju prvu misu odslužio je u Crkvi sv. Ane u Rozgi. Kao jedan od najistaknutijih mlađih svećenika u Zagrebačkoj biskupiji vršio je različite dužnosti u Zagrebu: bio je kapelan u biskupskom dvoru i vjeroučitelj kaptolske pučke škole, upravitelj župne crkve sv. Marije te bilježnik Duhovnog stola. Od 1838. bio je tajnik biskupa Haulika. Pet godina (1838.-1842.) bio je profesor studentima bogoslovije i filozofije. Zamjerivši se vlastima 1842. je premješten za župnika u Pokupsko, gdje je ostao punih dvadeset godina. Tijekom tih godina puno je napravio za taj kraj; obnovio je stare i sagradio nove crkvice, naučio je djecu i narod pjevati crkvene pjesme, uglazbljivao je i samostalno skladao crkvene pjesme te bio pravi duhovni vođa svom narodu. U mlađem periodu Štoos je bio ponesen društvenim promjenama 1848. godine, te je tada zagovarao ukidanje celibata. Taj svoj stav opozvao je 1851. ''U Izjašnjenju'' objavljenom u „Katoličkom listu“ br. 21. Nastojanja da dođe iz Pokupskog ponovo u Zagreb nisu uspjela. Prvi pokušaj za njegovo imenovanje kanonikom nije uspio. Potom, u 1862. nadbiskup Juraj Haulik imenovao je Štoosa kanonikom Prvostolnog kaptola zagrebačkog. Međutim, u međuvremenu Štoos se razbolio i umro od upale pluća 30. ožujka 1862. u Pokupskom, u svojoj 56. godini života. U Dubravici je podignut spomenik u njegovu čast. Posmrtni su mu ostaci preneseni u Ilirsku arkadu 10. svibnja 1936. godine.	+	Pavao Štoos stupio je u sjemenište 1828. godine, a 1833. zaređen je s 27 godina za svećenika. Svoju prvu misu odslužio je u Crkvi sv. Ane u Rozgi. Kao jedan od najistaknutijih mlađih svećenika u Zagrebačkoj biskupiji vršio je različite dužnosti u Zagrebu: bio je kapelan u biskupskom dvoru i vjeroučitelj kaptolske pučke škole, upravitelj župne crkve sv. Marije te bilježnik Duhovnog stola. Od 1838. bio je tajnik biskupa Haulika. Pet godina (1838.-1842.) bio je profesor studentima bogoslovije i filozofije. Zamjerivši se vlastima 1842. je premješten za župnika u Pokupsko, gdje je ostao punih dvadeset godina. Tijekom tih godina puno je napravio za taj kraj: obnovio je stare i sagradio nove crkvice, naučio je djecu i narod pjevati crkvene pjesme, uglazbljivao je i samostalno skladao crkvene pjesme te bio pravi duhovni vođa svom narodu. U mlađem periodu Štoos je bio ponesen društvenim promjenama 1848. godine te je tada zagovarao ukidanje celibata. Taj svoj stav opozvao je 1851. ''U Izjašnjenju'' objavljenom u „Katoličkom listu“ br. 21. Nastojanja da dođe iz Pokupskog ponovo u Zagreb nisu uspjela. Prvi pokušaj za njegovo imenovanje kanonikom nije uspio. Potom, u 1862. nadbiskup Juraj Haulik imenovao je Štoosa kanonikom Prvostolnog kaptola zagrebačkog. Međutim, u međuvremenu Štoos se razbolio i umro od upale pluća 30. ožujka 1862. u Pokupskom, u svojoj 56. godini života. U Dubravici je podignut spomenik u njegovu čast. Posmrtni su mu ostaci preneseni u Ilirsku arkadu 10. svibnja 1936. godine.


	== Preporodno i književno djelovanje ==		== Preporodno i književno djelovanje ==

-	[[Datoteka:Stoos bista.jpg\|200px\|mini\|left\|Spomenik Pavlu Štoosu u rodnoj ~~Dubraviici~~]]	+	[[Datoteka:Stoos bista.jpg\|200px\|mini\|left\|Spomenik Pavlu Štoosu u rodnoj Dubravici]]
		+
		+	Štoos je bio veliki rodoljub i prethodnik preporodnih strujanja. U njegovo vrijeme hrvatskim jezikom nije se javno govorilo. To je pogađalo Štoosa koji je napisao više domoljubnih pjesama, budnica i davorija kojima je bio promicatelj preporodnih misli među svojim suvremenicima. U svojim kajkavskim pjesmama Štoos je promicatelj hrvatskog otpora protiv odnarođivanja, a u svojim štokavskim stihovima postao je glasnikom preporodnog zanosa i ilirskog pokreta. Pavao Štoos bio je čovjek uzvišenih načela, znao je prosuditi potrebe svog naroda i čvrsto je vjerovao u istinu, narodnu slogu, prosvjetu i slobodu. Napisao je veći broj prigodnica Jelačiću, Draškoviću, Kuševiću, Kukoviću, Schrottu, Gaju i Hauliku. Dok je Josip Jelačić bio pukovnik u Glini, rado je dolazio Štoosu u Pokupsko u lov ili na partiju biljara. Banu u čast Štoos je napisao nekoliko pjesama: "Vila iz kupske stiene Josipu Jelačiću banu" (1848.),"Soko hrvatski i slavska mati" (1849.), "U slavu bana Josipa Jelačića (1850.).

-	Štoos je bio veliki rodoljub i prethodnik preporodnih strujanja. U njegovo vrijeme hrvatskim jezikom nije se javno govorilo. To je pogađalo Štoosa koji je napisao više domoljubnih pjesama , budnica i davorija kojima je bio promicatelj preporodnih misli među svojim suvremenicima. U svojim kajkavskim pjesmama Štoos je promicatelj hrvatskog otpora protiv odnarođivanja, a u svojim štokavskim stihovima postao je glasnikom preporodnog zanosa i ilirskog pokreta. Pavao Štoos bio je čovjek uzvišenih načela, znao je prosuditi potrebe svog naroda i čvrsto je vjerovao u istinu, narodnu slogu, prosvjetu i slobodu. Napisao je veći broj prigodnica Jelačiću, Draškoviću, Kuševiću, Kukoviću, Schrottu, Gaju i Hauliku. Dok je Josip Jelačić bio pukovnik u Glini, rado je dolazio Štoosu u Pokupsko u lov ili na partiju biljara. Banu u čast Štoos je napisao nekoliko pjesama: "Vila iz kupske stiene Josipu Jelačiću banu" (1848.),"Soko hrvatski i slavska mati" (1849.) , "U slavu bana Josipa Jelačića (1850.).
	Štoosov se književni rad može podijeliti u nekoliko grupa:		Štoosov se književni rad može podijeliti u nekoliko grupa:

-	''1. Spisi na kajkavskom narječju uoči Preporoda''	+	'''1. Spisi na kajkavskom narječju uoči Preporoda'''
		+
		+	Početkom 1831. godine, kao mladi svećenik Zagrebačke biskupije, Pavao Stoos napisao je pjesmu "Kip domovine", najpoznatiju hrvatsku kajkavsku pjesmu dopreporodnog doba. Ova je Štoosova pjesma pored iskrenog žalovanja nad teškim tadašnjim političkim prilikama imala za svrhu istaknuti latinsko djelo protonotara Kuševića ''De municipalibus juribus et statutis regnorum Dalmatiae, Croatiae et Slavoniae.'' Kroz romantični opis personificirane vizije domovine kao obespravljene udovice Štoos u spomenutoj pjesmi poziva na buđenje umrtvljene rodoljubne svijesti, obranu statutarnih hrvatskih kraljevskih prava, te posebice kritizira zapostavljanje hrvatskog jezika u glasovitim stihovima:
		+
		+	''Vre i svoj jezik zabit Horvati
		+
		+	Hote, ter drugi narod postati.''
		+

-	~~Početkom 1831. godine, kao mladi svećenik Zagrebačke biskupije Pavao Stoos napisao je pjesmu~~ "Kip domovine"~~, najpoznatiju hrvatsku kajkavsku pjesmu dopreporodnog doba. Ova~~ je Štoosova pjesma pored iskrenog žalovanja nad teškim tadašnjim političkim prilikama imala za svrhu istaknuti latinsko djelo protonotara Kuševića ''De municipalibus juribus et statutis regnorum Dalmatiae, Croatiae et Slavoniae.'' Kroz romantični opis personificirane vizije domovine kao obespravljene udovice Štoos u ~~spomenutoj pjesmi poziva na buđenje umrtvljene rodoljubne svijesti, obranu statutarnih hrvatskih kraljevskih prava~~, a i ~~posebice kritizira zapostavljanje hrvatskog jezika u glasovitim stihovima:~~	+	S pjesmom "Kip domovine" Štoos je ušao u sve važnije antologije rodoljubnog hrvatskog pjesništva, a veliku popularnost ima i njegova pjesma „Nut! Novo leto! Mati-sin-zorja" (Zagreb, 1831.).


		+	'''2. Štokavske pjesme u "Danici" i zasebno sve do 1849. godine''''

-	~~'''„Vre~~ i ~~svoj jezik zabit Horvati~~	+	Među štokavskim pjesmama preporodnog nadahnuća vrlo su popularne pjesme: "Otkuda je naša sloga" (Danica, 1840.), "Lav ilirski" (Danica, 1841.), "Riječ pomirenju" (1846.). Kao jedna od najpoznatijih ističe se pjesma "Poziv u ilirsko kolo" u kojoj poziva na slogu Hrvata, ali i na slogu koja bi trebala vladati u odnosima slavenskih naroda.

-	~~'''Hote, ter drugi narod postati“.'''''~~

		+	'''3. Pojedini članci u "Danici".'''

-	~~S pjesmom „Kip domovine“ Štoos je ušao u sve važnije antologije rodoljubnog hrvatskog pjesništva, a veliku popularnost ima~~ i ~~njegova pjesma „Nut! Novo leto! Mati-sin-zorja~~", Zagreb, ~~1831~~.	+	Među prigodnim člancima i govorima osobito se ističe "Govor prigodom dvjestoljetne uspomene ilirskoga pjesnika I. Gundulića" (Zagreb, 1840.).

-	~~''2. Štokavske pjesme u "Danici" i zasebno sve do 1849. godine''~~

-	~~Među štokavskim pjesmama preporodnog nadahnuća vrlo su popularne pjesme: "Otkuda je naša sloga" (Danica, 1840~~.), "~~Lav ilirski~~" (~~Danica 1841~~.)~~, "Riječ pomirenju" (1846.) . Kao jedna od najpoznatijih ističe se pjesma "Poziv u ilirsko kolo" u kojoj poziva na slogu Hrvata, ali i na slogu koja bi trebala vladati u odnosima slavenskih naroda.~~	+	'''4. Knjižica "O poboljšanju ćuderodnosti svećenstva"''' (1848.)

-	~~''3. Pojedini članci~~ u ~~"Danici"~~.''	+	U knjižici je opisao stavove kakvi su u ono vrijeme kružili među mlađim svećenicima u Hrvatskoj. Iznio je i neke poglede na ljudsko društvo te pojedine misli o potrebi reforme među svećenstvom, a među ostalim, zalagao se za ukinuće svećenićkog celibata. Upravo zbog svojih stavova o celibatu, Štoos se na traženje crkvenih poglavara morao javno odreći iznesenih misli. Usprkos tim razilaženjima, Pavao Štoos ostao je vjeran svom svećenićkom pozivu.

-	~~Među prigodnim člancima i govorima, osobito se ističe "Govor prigodom dvjestoljetne uspomene ilirskoga pjesnika I. Gundulića", Zagreb, 1840.~~

-	''4. ~~Knjižica "O poboljšanju ćuderodnosti svećenstva" (1848~~.)''	+	'''5. Lirske pjesme oko i poslije 1849.godine.'''

-	U ~~knjižici je opisao stavove kakvi su u ono vrijeme kružili među mlađim svećenicima u Hrvatskoj. Iznio~~ je i ~~neke poglede na ljudsko društvo te pojedine misli o potrebi reforme među svećenstvom~~, ~~a među ostalim, zalagao se za ukinuće svećeničkog celibata~~. Upravo zbog svojih stavova o celibatu, Štoos se na traženje crkvenih poglavara morao javno odreći iznesenih misli. Usprkos tim razilaženjima, Pavao Štoos ostao je vjeran svom svećeničkom pozivu.	+	U dvanaest pjevanja sastavio je spjev "Soko hrvatski i slavska mati" (Zagreb, 1849.).

-	~~''5. Lirske pjesme oko i poslije 1849.godine.''~~

-	~~U dvanaest pjevanja sastavio je spjev "Soko hrvatski i slavska mati",~~ Zagreb, ~~1849~~.	+	'''6. Knjižicacrkvenih pjesama s napjevima - ''Kitice cerkvenih pjesamah s napjevi''''' (Zagreb, 1858.)

-	~~''6. Knjižica~~ crkvenih pjesama ~~s napjevima~~ ( ~~Kitice cerkvenih pjesamah~~ s ~~napjevi) Zagreb~~, ~~1858.~~)''	+	Navedena pjesmarica sadrži devetnaest crkvenih pjesama (13 s vlastitim napjevima, a ostalih 6 pjeva se na napjeve prethodnih pjesama). Pjesme je Štoos napisao i uglazbio za razne prigode unutar crkvene godine. Kao njezin predgovor uvrstio je svoj tekst ''O cerkvenom pjevanju'', koji predstavlja jedan od najranijih estetskih traktata o ushitu kojeg može izazvati estetski izražena uzvišena, lijepa pjesma. Pavao Štoos bio je glazbeno obrazovan, uspjelo je skladao i harmonizirao pojedine popijevke, svirao je gitaru, a u brojnim prilikama i orgulje.

-	Navedena pjesmarica sadrži devetnaest crkvenih pjesama ( 13 s vlastitim napjevima, a ostalih 6 pjeva se na napjeve prethodnih pjesama). Pjesme je Štoos napisao i uglazbio za razne prigode unutar crkvene godine. Kao njezin predgovor uvrstio je svoj tekst O cerkvenom pjevanju, koji predstavlja jedan od najranijih estetskih traktata o ushitu kojeg može izazvati estetski izražena uzvišena, lijepa pjesma. Pavao Štoos bio je glazbeno obrazovan, uspjelo je skladao i harmonizirao pojedine popijevke, svirao je gitaru, a u brojnim prilikama i orgulje.

-	''7. Latinske prigodnice'' .	+	'''7. Latinske prigodnice'''

-	Među pjesnikovim latinskim pjesmama prigodnicama osobito su poznate:" Obitum..M. Verhovacz.. luget orphanotrophium mediante...", Zagreb, , 1827.; "Flora suo Flori seu patria dignissimo filio... Joseho Kukovich", Zagreb, 1842.	+	Među pjesnikovim latinskim pjesmama prigodnicama osobito su poznate: "Obitum..M. Verhovacz.. luget orphanotrophium mediante..." (Zagreb, 1827.) i "Flora suo Flori seu patria dignissimo filio... Joseho Kukovich" (Zagreb, 1842.).


Redak 64:		Redak 69:
	[[Datoteka:Štoos rodna kuća.jpg\|200px\|mini\|right\|Kuća Štoosovih nasljednika u Dubravici]]		[[Datoteka:Štoos rodna kuća.jpg\|200px\|mini\|right\|Kuća Štoosovih nasljednika u Dubravici]]

-	Povodom stote godina rođenja, rodoljubno društvo ''Braća hrvatskog Zmaja'' ~~postavila su~~ spomen ploču na rodnu kuću Pavla Štoosa 22.rujna 1907. godine. Rodna kuća je 1962. srušena, pa je spomen ploča prenesena na novu kuću Štoosovih nasljednika.	+	Povodom stote godina rođenja, rodoljubno društvo ''Braća hrvatskog Zmaja'' postavilo je spomen-ploču na rodnu kuću Pavla Štoosa 22.rujna 1907. godine. Rodna kuća je 1962. srušena, pa je spomen ploča prenesena na novu kuću Štoosovih nasljednika.

WikiDveriAdmin u (test) 23:38, 4. lipnja 2013.

WikiDveriAdmin — Tue, 04 Jun 2013 23:38:05 GMT

←Starija inačica		Inačica od 23:38, 4. lipnja 2013.
Redak 1:		Redak 1:
	Dubravica (kraj Zaprešića), 10. prosinca 1806. - Pokupsko, 30. ožujka 1862.) - hrvatski pjesnik, svećenik i narodni preporoditelj		Dubravica (kraj Zaprešića), 10. prosinca 1806. - Pokupsko, 30. ožujka 1862.) - hrvatski pjesnik, svećenik i narodni preporoditelj
		+
		+

	== Školovanje ==		== Školovanje ==

	[[Datoteka:Pavao Štoos.jpg\|200px\|mini\|left\|Pavao Štoos]]		[[Datoteka:Pavao Štoos.jpg\|200px\|mini\|left\|Pavao Štoos]]
-	Pavao Štoos rođen je u Rozgi kraj Dubravice,10. prosinca 1806. godine u seljačkoj obitelji. Roditelji su mu bili cesargradski slobodnjaci. Čitati i pisati naučio je od župnika Franje Đurašina, jer u njegovom kraju tada nije bilo pučke škole. Do svoje 15. godine bio je pastir i pomagao roditeljima koji ga usprkos nadarenosti za učenje nisu mislili školovati. U ljeto 1821. Štoos je uz poticaj župnika Jurja Ročića potajno otišao u Zagreb. Zaslugom dobrotvora Kuševića u Zagrebu je dobio smještaj u orfanotrofiju (domu za nadarenu siromašnu djecu) te je upisao gimnaziju. Štoos je bio izvrstan i ustrajan đak, a iz svih ~~predmenta~~ bio je ocijenjen kao eminens (izvrstan). Bio je među najboljim učenicima, te je za sedam godina uspio završiti osam razreda. Poznavao je više jezika (latinski, njemački, francuski i mađarski), bavio se slikarstvom i glazbom. Odlikovao se je i pjesničkim darom, te je već kao gimnazijalac pisao prigodne latinske i kajkavske pjesme.	+	Pavao Štoos rođen je u Rozgi kraj Dubravice 10. prosinca 1806. godine u seljačkoj obitelji. Roditelji su mu bili cesargradski slobodnjaci. Čitati i pisati naučio je od župnika Franje Đurašina jer u njegovom kraju tada nije bilo pučke škole. Do svoje 15. godine bio je pastir i pomagao roditeljima koji ga usprkos nadarenosti za učenje nisu mislili školovati. U ljeto 1821. Štoos je uz poticaj župnika Jurja Ročića potajno otišao u Zagreb. Zaslugom dobrotvora Kuševića u Zagrebu je dobio smještaj u orfanotrofiju (domu za nadarenu siromašnu djecu) te je upisao gimnaziju. Štoos je bio izvrstan i ustrajan đak, a iz svih predmeta bio je ocijenjen kao eminens (izvrstan). Bio je među najboljim učenicima te je za sedam godina uspio završiti osam razreda. Poznavao je više jezika (latinski, njemački, francuski i mađarski), bavio se slikarstvom i glazbom. Odlikovao se je i pjesničkim darom te je već kao gimnazijalac pisao prigodne latinske i kajkavske pjesme.


Redak 10:		Redak 12:

	[[Datoteka:Stoos crkva.jpg\|mini\|right\|Crkva sv. Ane u Rozgi]]		[[Datoteka:Stoos crkva.jpg\|mini\|right\|Crkva sv. Ane u Rozgi]]
-	Pavao Štoos stupio je u sjemenište 1828. godine, a 1833. zaređen je s 27 godina za svećenika. Svoju prvu misu odslužio je u ~~crkvi Sv~~. Ane u Rozgi. Kao jedan od najistaknutijih mlađih svećenika u Zagrebačkoj biskupiji vršio je različite dužnosti u Zagrebu: bio je kapelan u biskupskom dvoru i vjeroučitelj kaptolske pučke škole, upravitelj župne crkve sv. Marije te bilježnik Duhovnog stola. Od 1838. bio je tajnik biskupa Haulika. Pet godina (1838.-1842.) bio je profesor studentima bogoslovije i filozofije. Zamjerivši se vlastima 1842. je premješten za župnika u Pokupsko, gdje je ostao punih dvadeset godina. Tijekom tih godina puno je napravio za taj kraj; obnovio je stare i sagradio nove crkvice, naučio je djecu i narod pjevati crkvene pjesme, uglazbljivao je i samostalno skladao crkvene pjesme te bio pravi duhovni vođa svom narodu. U mlađem periodu Štoos je bio ponesen društvenim promjenama 1848. godine, te je tada zagovarao ukidanje celibata. Taj svoj stav opozvao je 1851. ''U Izjašnjenju'' objavljenom u „Katoličkom listu“ br. 21. Nastojanja da dođe iz Pokupskog ponovo u Zagreb nisu uspjela. Prvi pokušaj za njegovo imenovanje kanonikom nije uspio. Potom, u 1862. nadbiskup Juraj Haulik imenovao je Štoosa kanonikom Prvostolnog kaptola zagrebačkog. Međutim, u međuvremenu Štoos se razbolio i umro od upale pluća 30. ožujka 1862. u Pokupskom, u svojoj 56. godini života. U Dubravici je podignut spomenik u njegovu čast. Posmrtni su mu ostaci preneseni u Ilirsku arkadu 10. svibnja 1936. godine.	+	Pavao Štoos stupio je u sjemenište 1828. godine, a 1833. zaređen je s 27 godina za svećenika. Svoju prvu misu odslužio je u Crkvi sv. Ane u Rozgi. Kao jedan od najistaknutijih mlađih svećenika u Zagrebačkoj biskupiji vršio je različite dužnosti u Zagrebu: bio je kapelan u biskupskom dvoru i vjeroučitelj kaptolske pučke škole, upravitelj župne crkve sv. Marije te bilježnik Duhovnog stola. Od 1838. bio je tajnik biskupa Haulika. Pet godina (1838.-1842.) bio je profesor studentima bogoslovije i filozofije. Zamjerivši se vlastima 1842. je premješten za župnika u Pokupsko, gdje je ostao punih dvadeset godina. Tijekom tih godina puno je napravio za taj kraj; obnovio je stare i sagradio nove crkvice, naučio je djecu i narod pjevati crkvene pjesme, uglazbljivao je i samostalno skladao crkvene pjesme te bio pravi duhovni vođa svom narodu. U mlađem periodu Štoos je bio ponesen društvenim promjenama 1848. godine, te je tada zagovarao ukidanje celibata. Taj svoj stav opozvao je 1851. ''U Izjašnjenju'' objavljenom u „Katoličkom listu“ br. 21. Nastojanja da dođe iz Pokupskog ponovo u Zagreb nisu uspjela. Prvi pokušaj za njegovo imenovanje kanonikom nije uspio. Potom, u 1862. nadbiskup Juraj Haulik imenovao je Štoosa kanonikom Prvostolnog kaptola zagrebačkog. Međutim, u međuvremenu Štoos se razbolio i umro od upale pluća 30. ožujka 1862. u Pokupskom, u svojoj 56. godini života. U Dubravici je podignut spomenik u njegovu čast. Posmrtni su mu ostaci preneseni u Ilirsku arkadu 10. svibnja 1936. godine.