Baltazar Adam Krčelić - Povijest promjena

WikiDveriAdmin: /* Mladost i školovanje */

WikiDveriAdmin — Wed, 03 Jul 2013 07:08:52 GMT

Mladost i školovanje

←Starija inačica		Inačica od 07:08, 3. srpnja 2013.
Redak 5:		Redak 5:
	[[Datoteka:200px-Balthasar_Adamus_Kercselics.jpg\|200px\|mini\|left\|Josephus Jacobe: Baltazar Adam Krčelić, zagrebački kanonik (bakropis, Beč, 1749.)]]		[[Datoteka:200px-Balthasar_Adamus_Kercselics.jpg\|200px\|mini\|left\|Josephus Jacobe: Baltazar Adam Krčelić, zagrebački kanonik (bakropis, Beč, 1749.)]]

-	Baltazar Adam Krčelić ~~rodio~~ se 5. veljače 1715. godine u Šenkovcu (pokraj Zaprešića) kao prvorođeni sin oca Nikole i majke Judite. Obitelj je bila dovoljno imućna da omogući visoko školovanje svim sinovima. Kad je Baltazaru bilo osam godina, otac ga je doveo u Zagreb na školovanje kod isusovaca u njihovu gimnaziju (godine 1722.). Vrlo rano, još kao dječak, odabrao je svećeničko zvanje i prešao na zagrebačko sjemenište. Potom je studij filozofije započeo u Zagrebu, te nastavio u Hrvatskom kolegiju u Beču, a bogosloviju završava u Hrvatskom kolegiju u Bologni. Baltazarovi bečki rektori bili su Nikola Petričević i Mihajlo Zlatarić. Petričević je kasnije bio i Baltazarov rektor u Bolonji. Za vrijeme studija Krčelić se isticao marljivošću i posebnim interesom za knjigu te postaje knjižničarem Hrvatskog kolegija. Zanimao se za najšira područja znanja, ne samo za književnost i povijest, već i za fiziku, matematiku, društveno i državno uređenje.	+	Baltazar Adam Krčelić se rodio 5. veljače 1715. godine u Šenkovcu (pokraj Zaprešića) kao prvorođeni sin oca Nikole i majke Judite. Obitelj je bila dovoljno imućna da omogući visoko školovanje svim sinovima. Kad je Baltazaru bilo osam godina, otac ga je doveo u Zagreb na školovanje kod isusovaca u njihovu gimnaziju (godine 1722.). Vrlo rano, još kao dječak, odabrao je svećeničko zvanje i prešao na zagrebačko sjemenište. Potom je studij filozofije započeo u Zagrebu, te nastavio u Hrvatskom kolegiju u Beču, a bogosloviju završava u Hrvatskom kolegiju u Bologni. Baltazarovi bečki rektori bili su Nikola Petričević i Mihajlo Zlatarić. Petričević je kasnije bio i Baltazarov rektor u Bolonji. Za vrijeme studija Krčelić se isticao marljivošću i posebnim interesom za knjigu te postaje knjižničarem Hrvatskog kolegija. Zanimao se za najšira područja znanja, ne samo za književnost i povijest, već i za fiziku, matematiku, društveno i državno uređenje.
-		+

	== Glavna obilježja svećenićkog služenja ==		== Glavna obilježja svećenićkog služenja ==

WikiDveriAdmin u (test) 14:20, 5. lipnja 2013.

WikiDveriAdmin — Wed, 05 Jun 2013 14:20:47 GMT

WikiDveriAdmin u (test) 13:13, 5. lipnja 2013.

WikiDveriAdmin — Wed, 05 Jun 2013 13:13:49 GMT

←Starija inačica		Inačica od 13:13, 5. lipnja 2013.
Redak 54:		Redak 54:

	Djelo smatramo najstarijom povijesti književnosti stare Slavonije.		Djelo smatramo najstarijom povijesti književnosti stare Slavonije.
		+

	== Literatura ==		== Literatura ==

WikiDveriAdmin: /* Djela Baltazara Adama Krčelića */

WikiDveriAdmin — Wed, 05 Jun 2013 13:13:30 GMT

Djela Baltazara Adama Krčelića

←Starija inačica		Inačica od 13:13, 5. lipnja 2013.
Redak 21:		Redak 21:
	== Djela Baltazara Adama Krčelića ==		== Djela Baltazara Adama Krčelića ==

-	[[Datoteka:Anue.jpg\|mini\|left\|Annuae ili ~~Ljetopis~~ (1767.)]]	+	[[Datoteka:Anue.jpg\|mini\|left\|Annuae ili Historija (1767.)]]

	[[Datoteka:Historia.jpg\|mini\|right\|Historiarum cathedralis ecclesiae Zagrabiensis partis primae tomus primus (1770.),		[[Datoteka:Historia.jpg\|mini\|right\|Historiarum cathedralis ecclesiae Zagrabiensis partis primae tomus primus (1770.),
Redak 30:		Redak 30:
	]]		]]

-	'''Annuae ili ~~Ljetopis~~ (1767.)'''	+	'''Annuae ili Historija (1767.)'''

	Annuae su godišnji izvještaji ili još točnije memoari. Njezin je prijevod na hrvatski jezik načinio i objavio Veljko Gortan (1952.). Kao što su već utvrdili stariji i noviji Krčelićevi bi-ografi, među kojima je i naš Stjepan Krivošić, Krčelićeve Annuae ili Ljetopis najzanimljivije su upravo s povijesnog i književnog stanovišta.Tu je Krčelić, kako također ističe i Krivošić, opisao događaje vlastitog života skupa s onima u gradu Zagrebu i Hrvatskoj u razdoblju od 1748. do 1767. godine., kao npr. crkvena i politička zbivanja i novosti, te mnoge zgode, glasi-ne, a i praznovjerja vezane i uz poznate osobe onog vremena. Annuae su na prvi pogled knji-ga intriga i ogovaranja, ali i puno više, dragocjena društvena i politička povijest Hrvatske sre-dinom 18. st. Krčelič je inzistirao da se ovo njegovo djelo, koje je ostavio u rukopisu i zape-čatio, otvori tek poslije njegove smrti.Tako je i učinjeno. Prvi recezent Annuae grof Festetić otkriva u njima opasnost za odgoj hrvatske mladeži te predlaže spaljivanje cijelog rukopisa ili temeljito pročišćavanje , te pohranjivanje samo onog što je vrijedno.Zahvaljujući Nikoli Škrl-cu, vrhovnom ravnatelju škola u Kraljevini Hrvatskoj i velikom pristaši prosvjetiteljskih ideja svog vremena, memoari su spašeni. Annuae su tiskane tek 1902. godine u redakciji (izdanju) Tadije Smičiklasa. Neke precrtane dijelove teksta mogao je pročitati, ali ih je ipak izostavio. Annuae su vrijedan izvor informacija za povijest hrvatskog naroda u vrijeme Marije Terezije. Zanimljivo je da su Annuae nadahnule Augusta Šenou, te je on napisao jedan od svojih najboljih romana Diogenes (Zagreb, 1878.).		Annuae su godišnji izvještaji ili još točnije memoari. Njezin je prijevod na hrvatski jezik načinio i objavio Veljko Gortan (1952.). Kao što su već utvrdili stariji i noviji Krčelićevi bi-ografi, među kojima je i naš Stjepan Krivošić, Krčelićeve Annuae ili Ljetopis najzanimljivije su upravo s povijesnog i književnog stanovišta.Tu je Krčelić, kako također ističe i Krivošić, opisao događaje vlastitog života skupa s onima u gradu Zagrebu i Hrvatskoj u razdoblju od 1748. do 1767. godine., kao npr. crkvena i politička zbivanja i novosti, te mnoge zgode, glasi-ne, a i praznovjerja vezane i uz poznate osobe onog vremena. Annuae su na prvi pogled knji-ga intriga i ogovaranja, ali i puno više, dragocjena društvena i politička povijest Hrvatske sre-dinom 18. st. Krčelič je inzistirao da se ovo njegovo djelo, koje je ostavio u rukopisu i zape-čatio, otvori tek poslije njegove smrti.Tako je i učinjeno. Prvi recezent Annuae grof Festetić otkriva u njima opasnost za odgoj hrvatske mladeži te predlaže spaljivanje cijelog rukopisa ili temeljito pročišćavanje , te pohranjivanje samo onog što je vrijedno.Zahvaljujući Nikoli Škrl-cu, vrhovnom ravnatelju škola u Kraljevini Hrvatskoj i velikom pristaši prosvjetiteljskih ideja svog vremena, memoari su spašeni. Annuae su tiskane tek 1902. godine u redakciji (izdanju) Tadije Smičiklasa. Neke precrtane dijelove teksta mogao je pročitati, ali ih je ipak izostavio. Annuae su vrijedan izvor informacija za povijest hrvatskog naroda u vrijeme Marije Terezije. Zanimljivo je da su Annuae nadahnule Augusta Šenou, te je on napisao jedan od svojih najboljih romana Diogenes (Zagreb, 1878.).
Redak 53:		Redak 53:
	'''Scriptorum exregno Sclavoniae a saeculo XIV. usque ad XVII. inclusive collectio (1774.)		'''Scriptorum exregno Sclavoniae a saeculo XIV. usque ad XVII. inclusive collectio (1774.)

-	Djelo smatramo najstarijom povijesti književnosti stare Slavonije.	+	Djelo smatramo najstarijom povijesti književnosti stare Slavonije.
-		+

	== Literatura ==		== Literatura ==

WikiDveriAdmin u (test) 12:13, 5. lipnja 2013.

WikiDveriAdmin — Wed, 05 Jun 2013 12:13:05 GMT

←Starija inačica		Inačica od 12:13, 5. lipnja 2013.
Redak 29:		Redak 29:
	[[Datoteka:Silv..jpg\|200 px\|mini\|rigtht\|Živlenje blaženoga Gazzoti Auguština, zagrebačkoga biškupa (1747.)		[[Datoteka:Silv..jpg\|200 px\|mini\|rigtht\|Živlenje blaženoga Gazzoti Auguština, zagrebačkoga biškupa (1747.)
	]]		]]
-

	'''Annuae ili Ljetopis (1767.)'''		'''Annuae ili Ljetopis (1767.)'''

	Annuae su godišnji izvještaji ili još točnije memoari. Njezin je prijevod na hrvatski jezik načinio i objavio Veljko Gortan (1952.). Kao što su već utvrdili stariji i noviji Krčelićevi bi-ografi, među kojima je i naš Stjepan Krivošić, Krčelićeve Annuae ili Ljetopis najzanimljivije su upravo s povijesnog i književnog stanovišta.Tu je Krčelić, kako također ističe i Krivošić, opisao događaje vlastitog života skupa s onima u gradu Zagrebu i Hrvatskoj u razdoblju od 1748. do 1767. godine., kao npr. crkvena i politička zbivanja i novosti, te mnoge zgode, glasi-ne, a i praznovjerja vezane i uz poznate osobe onog vremena. Annuae su na prvi pogled knji-ga intriga i ogovaranja, ali i puno više, dragocjena društvena i politička povijest Hrvatske sre-dinom 18. st. Krčelič je inzistirao da se ovo njegovo djelo, koje je ostavio u rukopisu i zape-čatio, otvori tek poslije njegove smrti.Tako je i učinjeno. Prvi recezent Annuae grof Festetić otkriva u njima opasnost za odgoj hrvatske mladeži te predlaže spaljivanje cijelog rukopisa ili temeljito pročišćavanje , te pohranjivanje samo onog što je vrijedno.Zahvaljujući Nikoli Škrl-cu, vrhovnom ravnatelju škola u Kraljevini Hrvatskoj i velikom pristaši prosvjetiteljskih ideja svog vremena, memoari su spašeni. Annuae su tiskane tek 1902. godine u redakciji (izdanju) Tadije Smičiklasa. Neke precrtane dijelove teksta mogao je pročitati, ali ih je ipak izostavio. Annuae su vrijedan izvor informacija za povijest hrvatskog naroda u vrijeme Marije Terezije. Zanimljivo je da su Annuae nadahnule Augusta Šenou, te je on napisao jedan od svojih najboljih romana Diogenes (Zagreb, 1878.).		Annuae su godišnji izvještaji ili još točnije memoari. Njezin je prijevod na hrvatski jezik načinio i objavio Veljko Gortan (1952.). Kao što su već utvrdili stariji i noviji Krčelićevi bi-ografi, među kojima je i naš Stjepan Krivošić, Krčelićeve Annuae ili Ljetopis najzanimljivije su upravo s povijesnog i književnog stanovišta.Tu je Krčelić, kako također ističe i Krivošić, opisao događaje vlastitog života skupa s onima u gradu Zagrebu i Hrvatskoj u razdoblju od 1748. do 1767. godine., kao npr. crkvena i politička zbivanja i novosti, te mnoge zgode, glasi-ne, a i praznovjerja vezane i uz poznate osobe onog vremena. Annuae su na prvi pogled knji-ga intriga i ogovaranja, ali i puno više, dragocjena društvena i politička povijest Hrvatske sre-dinom 18. st. Krčelič je inzistirao da se ovo njegovo djelo, koje je ostavio u rukopisu i zape-čatio, otvori tek poslije njegove smrti.Tako je i učinjeno. Prvi recezent Annuae grof Festetić otkriva u njima opasnost za odgoj hrvatske mladeži te predlaže spaljivanje cijelog rukopisa ili temeljito pročišćavanje , te pohranjivanje samo onog što je vrijedno.Zahvaljujući Nikoli Škrl-cu, vrhovnom ravnatelju škola u Kraljevini Hrvatskoj i velikom pristaši prosvjetiteljskih ideja svog vremena, memoari su spašeni. Annuae su tiskane tek 1902. godine u redakciji (izdanju) Tadije Smičiklasa. Neke precrtane dijelove teksta mogao je pročitati, ali ih je ipak izostavio. Annuae su vrijedan izvor informacija za povijest hrvatskog naroda u vrijeme Marije Terezije. Zanimljivo je da su Annuae nadahnule Augusta Šenou, te je on napisao jedan od svojih najboljih romana Diogenes (Zagreb, 1878.).
		+

	'''Historiarum cathedralis ecclesiae Zagrabiensis partis primae tomus primus (1770.) '''		'''Historiarum cathedralis ecclesiae Zagrabiensis partis primae tomus primus (1770.) '''
Redak 44:		Redak 44:

	Ovo djelo, povijest Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije od najstarijih vremena, do njegova doba., obrađuje hrvatsku političku povijest do 1606. godine, ali i s posebnim osvrtom na Arpdoviće i značenje Kolomanova izbora za Hrvatsku godine 1012. Knjiga je posvećena kraljici Mariji Tereziji. Krčelić je ovdje i nasljednik Vitezovićev, U djelu ističe i oštar sud višestoljetnoj vladavini Venecije u Dalmaciji, prikazujući to povijesno razdoblje kao mletačku okupaciju hrvatskog teritorija.		Ovo djelo, povijest Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije od najstarijih vremena, do njegova doba., obrađuje hrvatsku političku povijest do 1606. godine, ali i s posebnim osvrtom na Arpdoviće i značenje Kolomanova izbora za Hrvatsku godine 1012. Knjiga je posvećena kraljici Mariji Tereziji. Krčelić je ovdje i nasljednik Vitezovićev, U djelu ističe i oštar sud višestoljetnoj vladavini Venecije u Dalmaciji, prikazujući to povijesno razdoblje kao mletačku okupaciju hrvatskog teritorija.
		+

	'''Živlenje blaženoga Gazzoti Auguština, zagrebačkoga biškupa (1747.)'''		'''Živlenje blaženoga Gazzoti Auguština, zagrebačkoga biškupa (1747.)'''

	Knjižica o zagrebačkom biskupu Augustinu Kažotiću, ujedno jedina Krčelićeva knjiga napisana na kajkavskom narječju. U njoj se govori o životu i krjepostima toga zagrebačkoga biskupa, te o njegovim zaslugama za osnivanje prve sjemenišne škole u Zagrebu.		Knjižica o zagrebačkom biskupu Augustinu Kažotiću, ujedno jedina Krčelićeva knjiga napisana na kajkavskom narječju. U njoj se govori o životu i krjepostima toga zagrebačkoga biskupa, te o njegovim zaslugama za osnivanje prve sjemenišne škole u Zagrebu.
		+

	'''Scriptorum exregno Sclavoniae a saeculo XIV. usque ad XVII. inclusive collectio (1774.)		'''Scriptorum exregno Sclavoniae a saeculo XIV. usque ad XVII. inclusive collectio (1774.)

WikiDveriAdmin u (test) 12:12, 5. lipnja 2013.

WikiDveriAdmin — Wed, 05 Jun 2013 12:12:26 GMT

←Starija inačica		Inačica od 12:12, 5. lipnja 2013.
Redak 35:		Redak 35:
	Annuae su godišnji izvještaji ili još točnije memoari. Njezin je prijevod na hrvatski jezik načinio i objavio Veljko Gortan (1952.). Kao što su već utvrdili stariji i noviji Krčelićevi bi-ografi, među kojima je i naš Stjepan Krivošić, Krčelićeve Annuae ili Ljetopis najzanimljivije su upravo s povijesnog i književnog stanovišta.Tu je Krčelić, kako također ističe i Krivošić, opisao događaje vlastitog života skupa s onima u gradu Zagrebu i Hrvatskoj u razdoblju od 1748. do 1767. godine., kao npr. crkvena i politička zbivanja i novosti, te mnoge zgode, glasi-ne, a i praznovjerja vezane i uz poznate osobe onog vremena. Annuae su na prvi pogled knji-ga intriga i ogovaranja, ali i puno više, dragocjena društvena i politička povijest Hrvatske sre-dinom 18. st. Krčelič je inzistirao da se ovo njegovo djelo, koje je ostavio u rukopisu i zape-čatio, otvori tek poslije njegove smrti.Tako je i učinjeno. Prvi recezent Annuae grof Festetić otkriva u njima opasnost za odgoj hrvatske mladeži te predlaže spaljivanje cijelog rukopisa ili temeljito pročišćavanje , te pohranjivanje samo onog što je vrijedno.Zahvaljujući Nikoli Škrl-cu, vrhovnom ravnatelju škola u Kraljevini Hrvatskoj i velikom pristaši prosvjetiteljskih ideja svog vremena, memoari su spašeni. Annuae su tiskane tek 1902. godine u redakciji (izdanju) Tadije Smičiklasa. Neke precrtane dijelove teksta mogao je pročitati, ali ih je ipak izostavio. Annuae su vrijedan izvor informacija za povijest hrvatskog naroda u vrijeme Marije Terezije. Zanimljivo je da su Annuae nadahnule Augusta Šenou, te je on napisao jedan od svojih najboljih romana Diogenes (Zagreb, 1878.).		Annuae su godišnji izvještaji ili još točnije memoari. Njezin je prijevod na hrvatski jezik načinio i objavio Veljko Gortan (1952.). Kao što su već utvrdili stariji i noviji Krčelićevi bi-ografi, među kojima je i naš Stjepan Krivošić, Krčelićeve Annuae ili Ljetopis najzanimljivije su upravo s povijesnog i književnog stanovišta.Tu je Krčelić, kako također ističe i Krivošić, opisao događaje vlastitog života skupa s onima u gradu Zagrebu i Hrvatskoj u razdoblju od 1748. do 1767. godine., kao npr. crkvena i politička zbivanja i novosti, te mnoge zgode, glasi-ne, a i praznovjerja vezane i uz poznate osobe onog vremena. Annuae su na prvi pogled knji-ga intriga i ogovaranja, ali i puno više, dragocjena društvena i politička povijest Hrvatske sre-dinom 18. st. Krčelič je inzistirao da se ovo njegovo djelo, koje je ostavio u rukopisu i zape-čatio, otvori tek poslije njegove smrti.Tako je i učinjeno. Prvi recezent Annuae grof Festetić otkriva u njima opasnost za odgoj hrvatske mladeži te predlaže spaljivanje cijelog rukopisa ili temeljito pročišćavanje , te pohranjivanje samo onog što je vrijedno.Zahvaljujući Nikoli Škrl-cu, vrhovnom ravnatelju škola u Kraljevini Hrvatskoj i velikom pristaši prosvjetiteljskih ideja svog vremena, memoari su spašeni. Annuae su tiskane tek 1902. godine u redakciji (izdanju) Tadije Smičiklasa. Neke precrtane dijelove teksta mogao je pročitati, ali ih je ipak izostavio. Annuae su vrijedan izvor informacija za povijest hrvatskog naroda u vrijeme Marije Terezije. Zanimljivo je da su Annuae nadahnule Augusta Šenou, te je on napisao jedan od svojih najboljih romana Diogenes (Zagreb, 1878.).

-	'''Historiarum cathedralis ecclesiae Zagrabiensis partis primae tomus primus (1770.) '''	+	'''Historiarum cathedralis ecclesiae Zagrabiensis partis primae tomus primus (1770.) '''

	Djelo je prva i najstarija povijest stolne crkve Zagrebačke, Hrvatski prijevod pod naslovom Povijest stolne crkve zagrebačke, u nakladi Instituta za suvremenu povijest, objavljen je u Zagrebu 1994. godine.		Djelo je prva i najstarija povijest stolne crkve Zagrebačke, Hrvatski prijevod pod naslovom Povijest stolne crkve zagrebačke, u nakladi Instituta za suvremenu povijest, objavljen je u Zagrebu 1994. godine.

WikiDveriAdmin u (test) 12:09, 5. lipnja 2013.

WikiDveriAdmin — Wed, 05 Jun 2013 12:09:28 GMT

WikiDveriAdmin u (test) 11:51, 5. lipnja 2013.

WikiDveriAdmin — Wed, 05 Jun 2013 11:51:40 GMT

←Starija inačica		Inačica od 11:51, 5. lipnja 2013.
Redak 11:		Redak 11:


-	Po završetku školovanja i primanju svećeničkoga reda (1738.) vratio se u Zagreb, kao ~~dok-tor~~ filozofije i teologije. Bio je dobar znalac prava, a osim latinskog poznavao je ~~talijan-ski~~ i francuski jezik.	+	Po završetku školovanja i primanju svećeničkoga reda (1738.) vratio se u Zagreb, kao doktor filozofije i teologije. Bio je dobar znalac prava, a osim latinskog poznavao je talijanski i francuski jezik.
	Po odluci zagrebačkoga biskupa najprije je služio kao župnik u Selima kod Siska. Već tada je sanjao o svojim historijskim radovima. Kao župnik bio je vrstan i maran. Nakon toga imenovan je prefektom (upraviteljem) u zagrebačkom sjemeništu (1745.), a dvije godine kas-nije zagrebačkim kanonikom i rektorom Hrvatskog kolegija u Beču (1749.). Za vrijeme te službe dolazio je Krčelić u dodir s mnogim visokim ličnostima, pa i samom kraljicom Marijom Terezijom, koja mu je dala Vitezovićeve zbirke za hrvatsku povijest. Obavljao je za kraljicu važe zadatke. Kad je godine 1748.. došao na biskupsku stolicu u Zagreb novi biskup Franjo Klobušicki (biskup 1748. – 1751), i on je imenovao Krčelića svojim kanonikom, pa se tako Krčelić opet vratio u Zagreb. Poradi stečenih zasluga kraljic Marija Terezija imenovala je Krčelića opatom senjskim s pravom uživanja i raspolganja posjedom.		Po odluci zagrebačkoga biskupa najprije je služio kao župnik u Selima kod Siska. Već tada je sanjao o svojim historijskim radovima. Kao župnik bio je vrstan i maran. Nakon toga imenovan je prefektom (upraviteljem) u zagrebačkom sjemeništu (1745.), a dvije godine kas-nije zagrebačkim kanonikom i rektorom Hrvatskog kolegija u Beču (1749.). Za vrijeme te službe dolazio je Krčelić u dodir s mnogim visokim ličnostima, pa i samom kraljicom Marijom Terezijom, koja mu je dala Vitezovićeve zbirke za hrvatsku povijest. Obavljao je za kraljicu važe zadatke. Kad je godine 1748.. došao na biskupsku stolicu u Zagreb novi biskup Franjo Klobušicki (biskup 1748. – 1751), i on je imenovao Krčelića svojim kanonikom, pa se tako Krčelić opet vratio u Zagreb. Poradi stečenih zasluga kraljic Marija Terezija imenovala je Krčelića opatom senjskim s pravom uživanja i raspolganja posjedom.
	Vrativši se u Zagreb dovršava prvi dio svoje povijesti zagrebačke biskupije i daje ga tiskati 1754. godine., no tiskanje nije dovršeno zbog zabrane Krčeličevih protivnika. U to vrijeme zagrebački biskup bio je Franjo Thauszy (1751.-1769.), s kojim je Krčelić bio u vrlo lošim odnosima. Adam Baltazar Krčelić zalago se za reforme na svim područjim školstva, gospodarstva i upravnog uređenja, ne samo zalagao, već je u tom pravcu i djelovao, a naročito odgojem mladeži u tom duhu. Ovakvo Krčelićevo mišljenje i djelovanje dovelo je do sudskog procesa u kojem se tereti da je u Beču radio protiv hrvatskih interesa te ukrao i pronevjerio novac. Biskupski sud je osudio Krčelića, ali ga je drugostepeni sud oslobodio. Iako oslobođen insinuacija, Krčelić je na dulje vrijeme izgubio mogućnost napredovanja u crkvenoj hijerarhiji. Krčelić je kao intelektualac, sa znanjem filozofije i prava bio jači od svoje sredine. Izazivao je otpor i bio više omražen nego cijenjen. Svojim idejama i otvorenom kritikom bio je značajan predstavnik terezijanskog vremena u Hrvatskoj. Usprkos svemu, u javnoj misli Hrvatske Krečić je bio uvijek korak ispred.		Vrativši se u Zagreb dovršava prvi dio svoje povijesti zagrebačke biskupije i daje ga tiskati 1754. godine., no tiskanje nije dovršeno zbog zabrane Krčeličevih protivnika. U to vrijeme zagrebački biskup bio je Franjo Thauszy (1751.-1769.), s kojim je Krčelić bio u vrlo lošim odnosima. Adam Baltazar Krčelić zalago se za reforme na svim područjim školstva, gospodarstva i upravnog uređenja, ne samo zalagao, već je u tom pravcu i djelovao, a naročito odgojem mladeži u tom duhu. Ovakvo Krčelićevo mišljenje i djelovanje dovelo je do sudskog procesa u kojem se tereti da je u Beču radio protiv hrvatskih interesa te ukrao i pronevjerio novac. Biskupski sud je osudio Krčelića, ali ga je drugostepeni sud oslobodio. Iako oslobođen insinuacija, Krčelić je na dulje vrijeme izgubio mogućnost napredovanja u crkvenoj hijerarhiji. Krčelić je kao intelektualac, sa znanjem filozofije i prava bio jači od svoje sredine. Izazivao je otpor i bio više omražen nego cijenjen. Svojim idejama i otvorenom kritikom bio je značajan predstavnik terezijanskog vremena u Hrvatskoj. Usprkos svemu, u javnoj misli Hrvatske Krečić je bio uvijek korak ispred.
	Konačno je kraj burama protiv Krčelića učinila sama kraljica Marija Terezija nakon što ga je imenovala arhiđakonom (visokim crkvenim savjetnikom,1769. godine). Premda ga ta čast nije našla zdrava i zadovoljna, već bolesna i u krevetu, ipak je bitno pridonije-la mogućnosti objavljivanja njegovih djela, već ranije napisanih i pripremljenih		Konačno je kraj burama protiv Krčelića učinila sama kraljica Marija Terezija nakon što ga je imenovala arhiđakonom (visokim crkvenim savjetnikom,1769. godine). Premda ga ta čast nije našla zdrava i zadovoljna, već bolesna i u krevetu, ipak je bitno pridonije-la mogućnosti objavljivanja njegovih djela, već ranije napisanih i pripremljenih
-	Krčelić je posjedovao obimnu i vrijednu knjižnicu, također i bogatu rukopisima. Po-sljednjih desetak godina svog života bio je prikovan za krevet jer je teško bolovao od kosto-bolje. Devet mjeseci prije svoje smrti, Krčelić moli kraljicu Mariju Tereziju dopuštenje da svoje knjige ostavi budućoj javnoj knjižnici (tada je vrijedilo nepisano pravilo da kanonici svoju imovinu ostavljaju Kaptolu). Godinu dana prije smrti ovu je knjižnicu darovao ~~Kra-ljevskoj~~ akademiji znanosti u Zagrebu (1777.). Time je znatno doprinosio temelju današnje Sveučilišne i nacionalne knjižnice u Zagrebu. Prema općoj ocjeni njegovih biografa, također i novijih, Baltazar Adam Krčelić bio je znamenita i zaslužna osoba hrvatske povijesti i kulture u tijeku XVIII. stoljeća - neumoran i plodan pisac svojega vremena. Umro je 29.ožujka 1778. u Zagrebu i pokopan u zagrebačkoj katedrali.	+	Krčelić je posjedovao obimnu i vrijednu knjižnicu, također i bogatu rukopisima. Po-sljednjih desetak godina svog života bio je prikovan za krevet jer je teško bolovao od kosto-bolje. Devet mjeseci prije svoje smrti, Krčelić moli kraljicu Mariju Tereziju dopuštenje da svoje knjige ostavi budućoj javnoj knjižnici (tada je vrijedilo nepisano pravilo da kanonici svoju imovinu ostavljaju Kaptolu). Godinu dana prije smrti ovu je knjižnicu darovao Kraljevskoj akademiji znanosti u Zagrebu (1777.). Time je znatno doprinosio temelju današnje Sveučilišne i nacionalne knjižnice u Zagrebu. Prema općoj ocjeni njegovih biografa, također i novijih, Baltazar Adam Krčelić bio je znamenita i zaslužna osoba hrvatske povijesti i kulture u tijeku XVIII. stoljeća - neumoran i plodan pisac svojega vremena. Umro je 29.ožujka 1778. u Zagrebu i pokopan u zagrebačkoj katedrali.
-		+
	Njegovo ime nosi danas Visoka škola za poslovanje i upravljanje B. A. Krčelić u Zaprešiću, kao i ulice više hrvatskih gradova.		Njegovo ime nosi danas Visoka škola za poslovanje i upravljanje B. A. Krčelić u Zaprešiću, kao i ulice više hrvatskih gradova.

Redak 34:		Redak 33:
	'''Annuae ili Ljetopis (1767.)'''		'''Annuae ili Ljetopis (1767.)'''

-	Annuae su godišnji izvještaji ili još točnije memoari. Njezin je prijevod na hrvatski jezik načinio i objavio Veljko Gortan (1952.). Kao što su već utvrdili stariji i noviji Krčelićevi bi-ografi, među kojima je i naš Stjepan Krivošić, Krčelićeve Annuae ili Ljetopis najzanimljivije su upravo s povijesnog i književnog stanovišta.Tu je Krčelić, kako također ističe i Krivošić, opisao događaje vlastitog života skupa s onima u gradu Zagrebu i Hrvatskoj u razdoblju od 1748. do 1767. godine., kao npr. crkvena i politička zbivanja i novosti, te mnoge zgode, glasi-ne, a i praznovjerja vezane i uz poznate osobe onog vremena. Annuae su na prvi pogled knji-ga intriga i ogovaranja, ali i puno više, dragocjena društvena i politička povijest Hrvatske sre-dinom 18. st. Krčelič je inzistirao da se ovo njegovo djelo, koje je ostavio u rukopisu i zape-čatio, otvori tek poslije njegove smrti.Tako je i učinjeno. Prvi recezent Annuae grof Festetić otkriva u njima opasnost za odgoj hrvatske mladeži te predlaže spaljivanje cijelog rukopisa ili temeljito pročišćavanje , te pohranjivanje samo onog što je vrijedno.Zahvaljujući Nikoli Škrl-cu, vrhovnom ravnatelju škola u Kraljevini Hrvatskoj i velikom pristaši prosvjetiteljskih ideja svog vremena, memoari su spašeni. Annuae su tiskane tek 1902. godine u redakciji (izdanju) Tadije Smičiklasa. Neke precrtane dijelove teksta mogao je pročitati, ali ih je ipak izostavio. Annuae su vrijedan izvor informacija za povijest hrvatskog naroda u vrijeme Marije Terezije. Zanimljivo je da su Annuae nadahnule Augusta Šenou, te je on napisao jedan od svojih najboljih romana Diogenes (Zagreb, 1878.). '''Historiarum cathedralis ecclesiae Zagrabiensis partis primae tomus primus (1770.) '''''	+	Annuae su godišnji izvještaji ili još točnije memoari. Njezin je prijevod na hrvatski jezik načinio i objavio Veljko Gortan (1952.). Kao što su već utvrdili stariji i noviji Krčelićevi bi-ografi, među kojima je i naš Stjepan Krivošić, Krčelićeve Annuae ili Ljetopis najzanimljivije su upravo s povijesnog i književnog stanovišta.Tu je Krčelić, kako također ističe i Krivošić, opisao događaje vlastitog života skupa s onima u gradu Zagrebu i Hrvatskoj u razdoblju od 1748. do 1767. godine., kao npr. crkvena i politička zbivanja i novosti, te mnoge zgode, glasi-ne, a i praznovjerja vezane i uz poznate osobe onog vremena. Annuae su na prvi pogled knji-ga intriga i ogovaranja, ali i puno više, dragocjena društvena i politička povijest Hrvatske sre-dinom 18. st. Krčelič je inzistirao da se ovo njegovo djelo, koje je ostavio u rukopisu i zape-čatio, otvori tek poslije njegove smrti.Tako je i učinjeno. Prvi recezent Annuae grof Festetić otkriva u njima opasnost za odgoj hrvatske mladeži te predlaže spaljivanje cijelog rukopisa ili temeljito pročišćavanje , te pohranjivanje samo onog što je vrijedno.Zahvaljujući Nikoli Škrl-cu, vrhovnom ravnatelju škola u Kraljevini Hrvatskoj i velikom pristaši prosvjetiteljskih ideja svog vremena, memoari su spašeni. Annuae su tiskane tek 1902. godine u redakciji (izdanju) Tadije Smičiklasa. Neke precrtane dijelove teksta mogao je pročitati, ali ih je ipak izostavio. Annuae su vrijedan izvor informacija za povijest hrvatskog naroda u vrijeme Marije Terezije. Zanimljivo je da su Annuae nadahnule Augusta Šenou, te je on napisao jedan od svojih najboljih romana Diogenes (Zagreb, 1878.).
		+
		+	'''Historiarum cathedralis ecclesiae Zagrabiensis partis primae tomus primus (1770.) '''''

	To je prva i najstarija povijest Zagrebačke biskupije. Krčelić je na izradi knjige radio osam godina, od povratka u Zagreb iz župe u Selima 1745. do kraja 1753. Novčanu potporu za tiskanje knjige zamolio je od Kanoničkog zbora. U prvom izdanju iz 1754. godine otisnuto je samo nekoliko primjeraka jer je ubrzo nakon početka tiskanja stigla zabrana biskupa Thauzya. Jednim od tih primjeraka služio se Danijel Farlati pišući svoju povijest Zagrebačke biskupije. Krčelić je pripremao i drugi svezak ''Povijesti stolne crkve zagrebačke'',, no rukopis nije uspio pripremiti za objavljivanje. Sačuvani rukopis opsegom je nešto manji od prvog tiskanog sveska i obuhvaća vrijeme od biskupa Šimuna Bratulića do Petra Petretića (životopisi pojedinih biskupa te politička, vojna i gospodarska situacija Kraljivine Hrvatske 17. stoljeća).		To je prva i najstarija povijest Zagrebačke biskupije. Krčelić je na izradi knjige radio osam godina, od povratka u Zagreb iz župe u Selima 1745. do kraja 1753. Novčanu potporu za tiskanje knjige zamolio je od Kanoničkog zbora. U prvom izdanju iz 1754. godine otisnuto je samo nekoliko primjeraka jer je ubrzo nakon početka tiskanja stigla zabrana biskupa Thauzya. Jednim od tih primjeraka služio se Danijel Farlati pišući svoju povijest Zagrebačke biskupije. Krčelić je pripremao i drugi svezak ''Povijesti stolne crkve zagrebačke'',, no rukopis nije uspio pripremiti za objavljivanje. Sačuvani rukopis opsegom je nešto manji od prvog tiskanog sveska i obuhvaća vrijeme od biskupa Šimuna Bratulića do Petra Petretića (životopisi pojedinih biskupa te politička, vojna i gospodarska situacija Kraljivine Hrvatske 17. stoljeća).

WikiDveriAdmin u (test) 11:42, 5. lipnja 2013.

WikiDveriAdmin — Wed, 05 Jun 2013 11:42:41 GMT

←Starija inačica		Inačica od 11:42, 5. lipnja 2013.
Redak 1:		Redak 1:
-	Šenkovec (~~pokraj Zaprešića~~), 05. veljače 1715. - Zagreb, 29. ožujka 1778. - hrvatski povjesničar, ~~teolog~~ i pravnik	+	(Šenkovec (Zaprešić) 05.veljače. 1715. - Zagreb 29. ožujka 1778.), hrvatski povjesničar, svećenik i pravnik
-		+

	== Mladost i školovanje ==		== Mladost i školovanje ==

-	[[Datoteka:200px-Balthasar_Adamus_Kercselics.jpg\|200px\|mini\|left\|Baltazar Adam Krčelić]]	+	[[Datoteka:200px-Balthasar_Adamus_Kercselics.jpg\|200px\|mini\|left\|Josephus Jacobe: Baltazar Adam Krčelić, zagrebački kanonik, bakropis, Beč, 1749.]]

	Baltazar Adam Krčelić rodio se 5. veljače 1715. godine u Šenkovcu (Zaprešić) kao prvorođeni sin oca Nikole i majke Judite. Obitelj je bila dovoljno imućna da omogući visoko školovanje svim sinovima. Kad je Baltazaru bilo osam godina otac ga je doveo u Zagreb na školovanje kod isusovaca u njihovu gimnaziju (godine 1722.). Vrlo rano, još kao dječak, odabrao je svećeničko zvanje i prešao na zagrebačko sjemenište. Potom je studij filozofije započeo u Zagrebu, te nastavio u Hrvatskom kolegiju u Beču, a bogosloviju završava u Hrvatskom kolegiju u Bologni. Baltazarovi bečki rektori bili su Nikola Petričević i Mihajlo Zlatarić. Petričević je kasnije bio i Baltazarov rektor u Bolonji. Za vrijeme studija Krčelić se se isticao marljivošću i posebnim interesom za knjigu te i postaje knjižničarem Hrvatskog kolegija. Zanimao se za najšira područja znanja, ne samo za književnost i povijest, već i za fiziku, matematiku, društveno i državno uređenje.		Baltazar Adam Krčelić rodio se 5. veljače 1715. godine u Šenkovcu (Zaprešić) kao prvorođeni sin oca Nikole i majke Judite. Obitelj je bila dovoljno imućna da omogući visoko školovanje svim sinovima. Kad je Baltazaru bilo osam godina otac ga je doveo u Zagreb na školovanje kod isusovaca u njihovu gimnaziju (godine 1722.). Vrlo rano, još kao dječak, odabrao je svećeničko zvanje i prešao na zagrebačko sjemenište. Potom je studij filozofije započeo u Zagrebu, te nastavio u Hrvatskom kolegiju u Beču, a bogosloviju završava u Hrvatskom kolegiju u Bologni. Baltazarovi bečki rektori bili su Nikola Petričević i Mihajlo Zlatarić. Petričević je kasnije bio i Baltazarov rektor u Bolonji. Za vrijeme studija Krčelić se se isticao marljivošću i posebnim interesom za knjigu te i postaje knjižničarem Hrvatskog kolegija. Zanimao se za najšira područja znanja, ne samo za književnost i povijest, već i za fiziku, matematiku, društveno i državno uređenje.
Redak 21:		Redak 20:


-	== Djela ==	+	== Djela Baltazara Adama Krčelića ==

	[[Datoteka:Anue.jpg\|mini\|left\|Annuae ili Ljetopis (1767.)]]		[[Datoteka:Anue.jpg\|mini\|left\|Annuae ili Ljetopis (1767.)]]
Redak 35:		Redak 34:
	'''Annuae ili Ljetopis (1767.)'''		'''Annuae ili Ljetopis (1767.)'''

-	''Annuae'' su godišnji izvještaji ~~i ujedno~~ memoari. ~~U njima~~ je ~~autor~~ opisao događaje vlastitog života ~~zajedno~~ s onima u gradu Zagrebu i Hrvatskoj u razdoblju od 1748. do 1767. godine., kao npr. crkvena i politička zbivanja i novosti, te mnoge zgode i ~~glasine~~ vezane uz poznate osobe onog vremena. ''Annuae'' su na prvi pogled ~~knjiga~~ intriga i ogovaranja, ali i puno više, dragocjena društvena i politička povijest Hrvatske ~~sredine~~ 18. st. Krčelič je inzistirao da se ovo njegovo djelo, koje je ostavio u rukopisu i ~~zapečatio~~, otvori tek poslije njegove smrti~~, što~~ je i učinjeno. Prvi recezent ~~djela~~ grof Festetić otkriva u njima opasnost za odgoj hrvatske mladeži te predlaže spaljivanje cijelog rukopisa ili temeljito pročišćavanje te pohranjivanje samo ~~onoga~~ što je vrijedno. Zahvaljujući Nikoli ~~Škrlcu~~, ~~direktoru~~ škola u Kraljevini Hrvatskoj i velikom pristaši prosvjetiteljskih ideja svog vremena, memoari su spašeni. ~~Djelo je tiskano~~ tek 1902. godine u ~~Smičiklasovu~~ izdanju. Neke precrtane dijelove teksta mogao je pročitati, ali ih je ipak izostavio. ''Annuae'' su vrijedan izvor informacija za povijest hrvatskog naroda u vrijeme Marije Terezije. Zanimljivo je da su nadahnule Augusta Šenou ~~za pisanje jednog~~ od svojih ~~njegovih~~ najboljih romana ~~''Diogeneša''~~ (1878.).	+	Annuae su godišnji izvještaji ili još točnije memoari. Njezin je prijevod na hrvatski jezik načinio i objavio Veljko Gortan (1952.). Kao što su već utvrdili stariji i noviji Krčelićevi bi-ografi, među kojima je i naš Stjepan Krivošić, Krčelićeve Annuae ili Ljetopis najzanimljivije su upravo s povijesnog i književnog stanovišta.Tu je Krčelić, kako također ističe i Krivošić, opisao događaje vlastitog života skupa s onima u gradu Zagrebu i Hrvatskoj u razdoblju od 1748. do 1767. godine., kao npr. crkvena i politička zbivanja i novosti, te mnoge zgode, glasi-ne, a i praznovjerja vezane i uz poznate osobe onog vremena. Annuae su na prvi pogled knji-ga intriga i ogovaranja, ali i puno više, dragocjena društvena i politička povijest Hrvatske sre-dinom 18. st. Krčelič je inzistirao da se ovo njegovo djelo, koje je ostavio u rukopisu i zape-čatio, otvori tek poslije njegove smrti.Tako je i učinjeno. Prvi recezent Annuae grof Festetić otkriva u njima opasnost za odgoj hrvatske mladeži te predlaže spaljivanje cijelog rukopisa ili temeljito pročišćavanje , te pohranjivanje samo onog što je vrijedno.Zahvaljujući Nikoli Škrl-cu, vrhovnom ravnatelju škola u Kraljevini Hrvatskoj i velikom pristaši prosvjetiteljskih ideja svog vremena, memoari su spašeni. Annuae su tiskane tek 1902. godine u redakciji (izdanju) Tadije Smičiklasa. Neke precrtane dijelove teksta mogao je pročitati, ali ih je ipak izostavio. Annuae su vrijedan izvor informacija za povijest hrvatskog naroda u vrijeme Marije Terezije. Zanimljivo je da su Annuae nadahnule Augusta Šenou, te je on napisao jedan od svojih najboljih romana Diogenes (Zagreb, 1878.). '''Historiarum cathedralis ecclesiae Zagrabiensis partis primae tomus primus (1770.) '''''
-		+
-		+
-	'''Historiarum cathedralis ecclesiae Zagrabiensis partis primae tomus primus (1770.) '''''	+

	To je prva i najstarija povijest Zagrebačke biskupije. Krčelić je na izradi knjige radio osam godina, od povratka u Zagreb iz župe u Selima 1745. do kraja 1753. Novčanu potporu za tiskanje knjige zamolio je od Kanoničkog zbora. U prvom izdanju iz 1754. godine otisnuto je samo nekoliko primjeraka jer je ubrzo nakon početka tiskanja stigla zabrana biskupa Thauzya. Jednim od tih primjeraka služio se Danijel Farlati pišući svoju povijest Zagrebačke biskupije. Krčelić je pripremao i drugi svezak ''Povijesti stolne crkve zagrebačke'',, no rukopis nije uspio pripremiti za objavljivanje. Sačuvani rukopis opsegom je nešto manji od prvog tiskanog sveska i obuhvaća vrijeme od biskupa Šimuna Bratulića do Petra Petretića (životopisi pojedinih biskupa te politička, vojna i gospodarska situacija Kraljivine Hrvatske 17. stoljeća).		To je prva i najstarija povijest Zagrebačke biskupije. Krčelić je na izradi knjige radio osam godina, od povratka u Zagreb iz župe u Selima 1745. do kraja 1753. Novčanu potporu za tiskanje knjige zamolio je od Kanoničkog zbora. U prvom izdanju iz 1754. godine otisnuto je samo nekoliko primjeraka jer je ubrzo nakon početka tiskanja stigla zabrana biskupa Thauzya. Jednim od tih primjeraka služio se Danijel Farlati pišući svoju povijest Zagrebačke biskupije. Krčelić je pripremao i drugi svezak ''Povijesti stolne crkve zagrebačke'',, no rukopis nije uspio pripremiti za objavljivanje. Sačuvani rukopis opsegom je nešto manji od prvog tiskanog sveska i obuhvaća vrijeme od biskupa Šimuna Bratulića do Petra Petretića (životopisi pojedinih biskupa te politička, vojna i gospodarska situacija Kraljivine Hrvatske 17. stoljeća).

WikiDveriAdmin u (test) 11:37, 5. lipnja 2013.

WikiDveriAdmin — Wed, 05 Jun 2013 11:37:16 GMT

←Starija inačica		Inačica od 11:37, 5. lipnja 2013.
Redak 2:		Redak 2:


-	== ~~Školovanje~~ ==	+	== Mladost i školovanje ==

	[[Datoteka:200px-Balthasar_Adamus_Kercselics.jpg\|200px\|mini\|left\|Baltazar Adam Krčelić]]		[[Datoteka:200px-Balthasar_Adamus_Kercselics.jpg\|200px\|mini\|left\|Baltazar Adam Krčelić]]

-	Baltazar Adam Krčelić rodio se 5. veljače 1715. godine u Šenkovcu (~~pokraj Zaprešića~~) kao prvorođeni sin oca Nikole i majke Judite. Obitelj je bila dovoljno imućna da omogući visoko školovanje svim sinovima. ~~Baltazara su 1722. godine poslali na zagrebačku isusovačku gimnaziju, gdje~~ je ~~proveo šest~~ godina. Vrlo rano, još kao dječak, odabrao je ~~svećenićko~~ zvanje i prešao na zagrebačko sjemenište. ~~Od 1731. do 1734. godine studira filozofiju~~ u ~~Beču. Za vrijeme studija~~ u Beču ~~studenti su boravili~~ u Hrvatskom kolegiju~~, čiji je rektor bio jedan od zagrebačkih kanonika~~. Petričević je kasnije bio i Baltazarov rektor u Bolonji. ~~Nakon trogodišnjeg~~ studija ~~filozofije u Beču Krčelić 1734. odlazi u Ilirski kolegij u Bolognu, gdje nastavlja studij teologije.~~ Krčelić se isticao marljivošću i posebnim interesom za knjigu te postaje knjižničarem ~~Ilirskog~~ kolegija.	+	Baltazar Adam Krčelić rodio se 5. veljače 1715. godine u Šenkovcu (Zaprešić) kao prvorođeni sin oca Nikole i majke Judite. Obitelj je bila dovoljno imućna da omogući visoko školovanje svim sinovima. Kad je Baltazaru bilo osam godina otac ga je doveo u Zagreb na školovanje kod isusovaca u njihovu gimnaziju (godine 1722.). Vrlo rano, još kao dječak, odabrao je svećeničko zvanje i prešao na zagrebačko sjemenište. Potom je studij filozofije započeo u Zagrebu, te nastavio u Hrvatskom kolegiju u Beču, a bogosloviju završava u Hrvatskom kolegiju u Bologni. Baltazarovi bečki rektori bili su Nikola Petričević i Mihajlo Zlatarić. Petričević je kasnije bio i Baltazarov rektor u Bolonji. Za vrijeme studija Krčelić se se isticao marljivošću i posebnim interesom za knjigu te i postaje knjižničarem Hrvatskog kolegija. Zanimao se za najšira područja znanja, ne samo za književnost i povijest, već i za fiziku, matematiku, društveno i državno uređenje.
-	Zanimao se za najšira područja znanja: književnost, povijest, fiziku, matematiku, društveno i državno uređenje.	+
-	~~Vratio se u domovinu 1738. kao doktor filozofije i teologije. Bio je dobar znalac prava. Govorio je latinski, talijanski i francuski jezik~~.	+


-	== ~~Svećenićko službovanje~~ ==	+	== Glavna obilježja svećenićkog služenja ==

-	Svećeničke dužnosti obavljao je u Svetom Martinu pod Okićem (1738.-1739.) i u Selima kraj Siska (1739.-1745.). Zagrebačkim kanonikom postaje u siječnju 1747. godine u 32. godini života. Iste godine imenovan je rektorom Hrvatskog kolegija u Beču i tamo ostaje do lipnja 1749. godine. Vrativši se u Zagreb, dovršava prvi dio svoje povijesti zagrebačke biskupije i daje ga tiskati 1754. godine., no tiskanje nije dovršeno zbog zabrane Krčelićevih protivnika. U to vrijeme zagrebački biskup bio je Franjo Thauszy, s kojim je Krčelić bio u vrlo lošim odnosima. Krčelić se zalagao za reforme na svim područjima školstva, gospodarstva i upravnog uređenja te u tom pravcu i djelovao odgojem mladeži u tom duhu. Ovakvo Krčelićevo mišljenje i djelovanje dovelo je do sudskog procesa u kojem se tereti da je u Beču radio protiv hrvatskih interesa te ukrao i pronevjerio novac. Biskupski sud je osudio Krčelića, ali ga je drugostupanjski sud oslobodio. Iako oslobođen insinuacija, Krčelić je na dulje vrijeme izgubio mogućnost napredovanja u crkvenoj hijerarhiji.
-	Krčelić je kao intelektualac sa znanjem filozofije i prava bio jači od svoje sredine. Izazivao je otpor i bio više omražen nego cijenjen. Svojim idejama i otvorenom kritikom bio je značajan predstavnik terezijanskog vremena u Hrvatskoj. Usprkos svemu, u javnoj misli Hrvatske Krčelić je bio uvijek korak ispred.

-	~~Imao~~ je ~~najveću privatnu~~ ~~knjižnicu~~ u Hrvatskoj. ~~Osobito~~ je ~~bila bogata~~ rukopisima. ~~Posljednjih~~ desetak godina svog života bio je prikovan za krevet jer je teško bolovao od ~~kostobolje~~. Devet mjeseci prije svoje smrti Krčelić moli kraljicu Mariju Tereziju dopuštenje da svoje knjige ostavi budućoj javnoj knjižnici (tada je vrijedilo nepisano pravilo da kanonici svoju imovinu ostavljaju Kaptolu). ~~Svoje knjige~~ prije smrti ~~ostavio~~ je ~~zagrebačkoj Akademiji iz koje se razvila Sveučilišna knjižnica~~ u Zagrebu (~~danas Nacionalna i sveučilišna knjižnica~~). Umro je 29.ožujka 1778. u Zagrebu i pokopan je u zagrebačkoj katedrali.	+	Po završetku školovanja i primanju svećeničkoga reda (1738.) vratio se u Zagreb, kao dok-tor filozofije i teologije. Bio je dobar znalac prava, a osim latinskog poznavao je talijan-ski i francuski jezik.
		+	Po odluci zagrebačkoga biskupa najprije je služio kao župnik u Selima kod Siska. Već tada je sanjao o svojim historijskim radovima. Kao župnik bio je vrstan i maran. Nakon toga imenovan je prefektom (upraviteljem) u zagrebačkom sjemeništu (1745.), a dvije godine kas-nije zagrebačkim kanonikom i rektorom Hrvatskog kolegija u Beču (1749.). Za vrijeme te službe dolazio je Krčelić u dodir s mnogim visokim ličnostima, pa i samom kraljicom Marijom Terezijom, koja mu je dala Vitezovićeve zbirke za hrvatsku povijest. Obavljao je za kraljicu važe zadatke. Kad je godine 1748.. došao na biskupsku stolicu u Zagreb novi biskup Franjo Klobušicki (biskup 1748. – 1751), i on je imenovao Krčelića svojim kanonikom, pa se tako Krčelić opet vratio u Zagreb. Poradi stečenih zasluga kraljic Marija Terezija imenovala je Krčelića opatom senjskim s pravom uživanja i raspolganja posjedom.
		+	Vrativši se u Zagreb dovršava prvi dio svoje povijesti zagrebačke biskupije i daje ga tiskati 1754. godine., no tiskanje nije dovršeno zbog zabrane Krčeličevih protivnika. U to vrijeme zagrebački biskup bio je Franjo Thauszy (1751.-1769.), s kojim je Krčelić bio u vrlo lošim odnosima. Adam Baltazar Krčelić zalago se za reforme na svim područjim školstva, gospodarstva i upravnog uređenja, ne samo zalagao, već je u tom pravcu i djelovao, a naročito odgojem mladeži u tom duhu. Ovakvo Krčelićevo mišljenje i djelovanje dovelo je do sudskog procesa u kojem se tereti da je u Beču radio protiv hrvatskih interesa te ukrao i pronevjerio novac. Biskupski sud je osudio Krčelića, ali ga je drugostepeni sud oslobodio. Iako oslobođen insinuacija, Krčelić je na dulje vrijeme izgubio mogućnost napredovanja u crkvenoj hijerarhiji. Krčelić je kao intelektualac, sa znanjem filozofije i prava bio jači od svoje sredine. Izazivao je otpor i bio više omražen nego cijenjen. Svojim idejama i otvorenom kritikom bio je značajan predstavnik terezijanskog vremena u Hrvatskoj. Usprkos svemu, u javnoj misli Hrvatske Krečić je bio uvijek korak ispred.
		+	Konačno je kraj burama protiv Krčelića učinila sama kraljica Marija Terezija nakon što ga je imenovala arhiđakonom (visokim crkvenim savjetnikom,1769. godine). Premda ga ta čast nije našla zdrava i zadovoljna, već bolesna i u krevetu, ipak je bitno pridonije-la mogućnosti objavljivanja njegovih djela, već ranije napisanih i pripremljenih
		+	Krčelić je posjedovao obimnu i vrijednu knjižnicu, također i bogatu rukopisima. Po-sljednjih desetak godina svog života bio je prikovan za krevet jer je teško bolovao od kosto-bolje. Devet mjeseci prije svoje smrti, Krčelić moli kraljicu Mariju Tereziju dopuštenje da svoje knjige ostavi budućoj javnoj knjižnici (tada je vrijedilo nepisano pravilo da kanonici svoju imovinu ostavljaju Kaptolu). Godinu dana prije smrti ovu je knjižnicu darovao Kra-ljevskoj akademiji znanosti u Zagrebu (1777.). Time je znatno doprinosio temelju današnje Sveučilišne i nacionalne knjižnice u Zagrebu. Prema općoj ocjeni njegovih biografa, također i novijih, Baltazar Adam Krčelić bio je znamenita i zaslužna osoba hrvatske povijesti i kulture u tijeku XVIII. stoljeća - neumoran i plodan pisac svojega vremena. Umro je 29.ožujka 1778. u Zagrebu i pokopan u zagrebačkoj katedrali.
		+
		+	Njegovo ime nosi danas Visoka škola za poslovanje i upravljanje B. A. Krčelić u Zaprešiću, kao i ulice više hrvatskih gradova.

←Starija inačica		Inačica od 14:20, 5. lipnja 2013.
Redak 1:		Redak 1:
-	(Šenkovec (~~Zaprešić~~) 05.veljače. 1715. - Zagreb 29. ožujka 1778.), hrvatski povjesničar, svećenik i pravnik	+	Šenkovec (pokraj Zaprešića), 05. veljače 1715. - Zagreb, 29. ožujka 1778. - hrvatski povjesničar, svećenik i pravnik

	== Mladost i školovanje ==		== Mladost i školovanje ==

-	[[Datoteka:200px-Balthasar_Adamus_Kercselics.jpg\|200px\|mini\|left\|Josephus Jacobe: Baltazar Adam Krčelić, zagrebački kanonik, bakropis, Beč, 1749.]]	+	[[Datoteka:200px-Balthasar_Adamus_Kercselics.jpg\|200px\|mini\|left\|Josephus Jacobe: Baltazar Adam Krčelić, zagrebački kanonik (bakropis, Beč, 1749.)]]

-	Baltazar Adam Krčelić rodio se 5. veljače 1715. godine u Šenkovcu (~~Zaprešić~~) kao prvorođeni sin oca Nikole i majke Judite. Obitelj je bila dovoljno imućna da omogući visoko školovanje svim sinovima. Kad je Baltazaru bilo osam godina otac ga je doveo u Zagreb na školovanje kod isusovaca u njihovu gimnaziju (godine 1722.). Vrlo rano, još kao dječak, odabrao je svećeničko zvanje i prešao na zagrebačko sjemenište. Potom je studij filozofije započeo u Zagrebu, te nastavio u Hrvatskom kolegiju u Beču, a bogosloviju završava u Hrvatskom kolegiju u Bologni. Baltazarovi bečki rektori bili su Nikola Petričević i Mihajlo Zlatarić. Petričević je kasnije bio i Baltazarov rektor u Bolonji. Za vrijeme studija Krčelić se se isticao marljivošću i posebnim interesom za knjigu te i postaje knjižničarem Hrvatskog kolegija. Zanimao se za najšira područja znanja, ne samo za književnost i povijest, već i za fiziku, matematiku, društveno i državno uređenje.	+	Baltazar Adam Krčelić rodio se 5. veljače 1715. godine u Šenkovcu (pokraj Zaprešića) kao prvorođeni sin oca Nikole i majke Judite. Obitelj je bila dovoljno imućna da omogući visoko školovanje svim sinovima. Kad je Baltazaru bilo osam godina, otac ga je doveo u Zagreb na školovanje kod isusovaca u njihovu gimnaziju (godine 1722.). Vrlo rano, još kao dječak, odabrao je svećeničko zvanje i prešao na zagrebačko sjemenište. Potom je studij filozofije započeo u Zagrebu, te nastavio u Hrvatskom kolegiju u Beču, a bogosloviju završava u Hrvatskom kolegiju u Bologni. Baltazarovi bečki rektori bili su Nikola Petričević i Mihajlo Zlatarić. Petričević je kasnije bio i Baltazarov rektor u Bolonji. Za vrijeme studija Krčelić se isticao marljivošću i posebnim interesom za knjigu te postaje knjižničarem Hrvatskog kolegija. Zanimao se za najšira područja znanja, ne samo za književnost i povijest, već i za fiziku, matematiku, društveno i državno uređenje.


Redak 12:		Redak 12:

	Po završetku školovanja i primanju svećeničkoga reda (1738.) vratio se u Zagreb, kao doktor filozofije i teologije. Bio je dobar znalac prava, a osim latinskog poznavao je talijanski i francuski jezik.		Po završetku školovanja i primanju svećeničkoga reda (1738.) vratio se u Zagreb, kao doktor filozofije i teologije. Bio je dobar znalac prava, a osim latinskog poznavao je talijanski i francuski jezik.
-	Po odluci zagrebačkoga biskupa najprije je služio kao župnik u Selima kod Siska. Već tada je sanjao o svojim historijskim radovima. Kao župnik bio je vrstan i maran. Nakon toga imenovan je prefektom (upraviteljem) u zagrebačkom sjemeništu (1745.), a dvije godine ~~kas-nije~~ zagrebačkim kanonikom i rektorom Hrvatskog kolegija u Beču (1749.). Za vrijeme te službe dolazio je Krčelić u dodir s mnogim visokim ličnostima, pa i samom kraljicom Marijom Terezijom, koja mu je dala Vitezovićeve zbirke za hrvatsku povijest. Obavljao je za kraljicu ~~važe~~ zadatke. Kad je godine 1748.. došao na biskupsku stolicu u Zagreb novi biskup Franjo Klobušicki (biskup 1748. ~~– 1751~~), ~~i on~~ je ~~imenovao~~ Krčelića svojim kanonikom, pa se tako Krčelić opet vratio u Zagreb. Poradi stečenih zasluga ~~kraljic~~ Marija Terezija imenovala je Krčelića opatom senjskim s pravom uživanja i ~~raspolganja~~ posjedom.	+	Po odluci zagrebačkoga biskupa najprije je služio kao župnik u Selima kod Siska. Već tada je sanjao o svojim historijskim radovima. Kao župnik bio je vrstan i maran. Nakon toga imenovan je prefektom (upraviteljem) u zagrebačkom sjemeništu (1745.), a dvije godine kasnije zagrebačkim kanonikom i rektorom Hrvatskog kolegija u Beču (1749.). Za vrijeme te službe dolazio je Krčelić u dodir s mnogim visokim ličnostima, pa i samom kraljicom Marijom Terezijom, koja mu je dala Vitezovićeve zbirke za hrvatsku povijest. Obavljao je za kraljicu važne zadatke. Kad je godine 1748. došao na biskupsku stolicu u Zagreb, novi biskup Franjo Klobušicki (biskup 1748.–1751.), imenovao je Krčelića svojim kanonikom, pa se tako Krčelić opet vratio u Zagreb. Poradi stečenih zasluga, kraljica Marija Terezija imenovala je Krčelića opatom senjskim s pravom uživanja i raspolaganja posjedom.
	Vrativši se u Zagreb dovršava prvi dio svoje povijesti zagrebačke biskupije i daje ga tiskati 1754. godine., no tiskanje nije dovršeno zbog zabrane Krčeličevih protivnika. U to vrijeme zagrebački biskup bio je Franjo Thauszy (1751.-1769.), s kojim je Krčelić bio u vrlo lošim odnosima. Adam Baltazar Krčelić zalago se za reforme na svim područjim školstva, gospodarstva i upravnog uređenja, ne samo zalagao, već je u tom pravcu i djelovao, a naročito odgojem mladeži u tom duhu. Ovakvo Krčelićevo mišljenje i djelovanje dovelo je do sudskog procesa u kojem se tereti da je u Beču radio protiv hrvatskih interesa te ukrao i pronevjerio novac. Biskupski sud je osudio Krčelića, ali ga je drugostepeni sud oslobodio. Iako oslobođen insinuacija, Krčelić je na dulje vrijeme izgubio mogućnost napredovanja u crkvenoj hijerarhiji. Krčelić je kao intelektualac, sa znanjem filozofije i prava bio jači od svoje sredine. Izazivao je otpor i bio više omražen nego cijenjen. Svojim idejama i otvorenom kritikom bio je značajan predstavnik terezijanskog vremena u Hrvatskoj. Usprkos svemu, u javnoj misli Hrvatske Krečić je bio uvijek korak ispred.		Vrativši se u Zagreb dovršava prvi dio svoje povijesti zagrebačke biskupije i daje ga tiskati 1754. godine., no tiskanje nije dovršeno zbog zabrane Krčeličevih protivnika. U to vrijeme zagrebački biskup bio je Franjo Thauszy (1751.-1769.), s kojim je Krčelić bio u vrlo lošim odnosima. Adam Baltazar Krčelić zalago se za reforme na svim područjim školstva, gospodarstva i upravnog uređenja, ne samo zalagao, već je u tom pravcu i djelovao, a naročito odgojem mladeži u tom duhu. Ovakvo Krčelićevo mišljenje i djelovanje dovelo je do sudskog procesa u kojem se tereti da je u Beču radio protiv hrvatskih interesa te ukrao i pronevjerio novac. Biskupski sud je osudio Krčelića, ali ga je drugostepeni sud oslobodio. Iako oslobođen insinuacija, Krčelić je na dulje vrijeme izgubio mogućnost napredovanja u crkvenoj hijerarhiji. Krčelić je kao intelektualac, sa znanjem filozofije i prava bio jači od svoje sredine. Izazivao je otpor i bio više omražen nego cijenjen. Svojim idejama i otvorenom kritikom bio je značajan predstavnik terezijanskog vremena u Hrvatskoj. Usprkos svemu, u javnoj misli Hrvatske Krečić je bio uvijek korak ispred.
-	Konačno je kraj burama protiv Krčelića učinila sama kraljica Marija Terezija nakon što ga je imenovala arhiđakonom (visokim crkvenim savjetnikom,1769. godine). Premda ga ta čast nije našla zdrava i zadovoljna, već bolesna i u krevetu, ipak je bitno ~~pridonije-la~~ mogućnosti objavljivanja njegovih djela, već ranije napisanih i pripremljenih	+	Konačno je kraj burama protiv Krčelića učinila sama kraljica Marija Terezija nakon što ga je imenovala arhiđakonom (visokim crkvenim savjetnikom, 1769. godine). Premda ga ta čast nije našla zdrava i zadovoljna, već bolesna i u krevetu, ipak je bitno pridonijela mogućnosti objavljivanja njegovih djela, već ranije napisanih i pripremljenih.
-	Krčelić je posjedovao obimnu i vrijednu knjižnicu, također i bogatu rukopisima. ~~Po-sljednjih~~ desetak godina svog života bio je prikovan za krevet jer je teško bolovao od kosto-bolje. Devet mjeseci prije svoje smrti, Krčelić moli kraljicu Mariju Tereziju dopuštenje da svoje knjige ostavi budućoj javnoj knjižnici (tada je vrijedilo nepisano pravilo da kanonici svoju imovinu ostavljaju Kaptolu). Godinu dana prije smrti ovu je knjižnicu darovao Kraljevskoj akademiji znanosti u Zagrebu (1777.). Time je znatno doprinosio temelju današnje Sveučilišne i nacionalne knjižnice u Zagrebu. Prema općoj ocjeni njegovih biografa, također i novijih, Baltazar Adam Krčelić bio je znamenita i zaslužna osoba hrvatske povijesti i kulture u tijeku XVIII. stoljeća - neumoran i plodan pisac svojega vremena. Umro je 29.ožujka 1778. u Zagrebu i pokopan u ~~zagrebačkoj~~ katedrali.	+	Krčelić je posjedovao obimnu i vrijednu knjižnicu, također i bogatu rukopisima. Posljednjih desetak godina svog života bio je prikovan za krevet jer je teško bolovao od kosto-bolje. Devet mjeseci prije svoje smrti, Krčelić moli kraljicu Mariju Tereziju dopuštenje da svoje knjige ostavi budućoj javnoj knjižnici (tada je vrijedilo nepisano pravilo da kanonici svoju imovinu ostavljaju Kaptolu). Godinu dana prije smrti ovu je knjižnicu darovao Kraljevskoj akademiji znanosti u Zagrebu (1777.). Time je znatno doprinosio temelju današnje Sveučilišne i nacionalne knjižnice u Zagrebu. Prema općoj ocjeni njegovih biografa, također i novijih, Baltazar Adam Krčelić bio je znamenita i zaslužna osoba hrvatske povijesti i kulture u tijeku XVIII. stoljeća - neumoran i plodan pisac svojega vremena. Umro je 29. ožujka 1778. u Zagrebu i pokopan u Zagrebačkoj katedrali.
	Njegovo ime nosi danas Visoka škola za poslovanje i upravljanje B. A. Krčelić u Zaprešiću, kao i ulice više hrvatskih gradova.		Njegovo ime nosi danas Visoka škola za poslovanje i upravljanje B. A. Krčelić u Zaprešiću, kao i ulice više hrvatskih gradova.

Redak 32:		Redak 32:
	'''Annuae ili Historija (1767.)'''		'''Annuae ili Historija (1767.)'''

-	Annuae su godišnji izvještaji ili još točnije memoari. Njezin je prijevod na hrvatski jezik načinio i objavio Veljko Gortan (1952.). Kao što su već utvrdili stariji i noviji Krčelićevi ~~bi-ografi~~, među kojima je i naš Stjepan Krivošić, Krčelićeve Annuae ili ~~Ljetopis~~ najzanimljivije su upravo s povijesnog i književnog stanovišta.Tu je Krčelić, kako također ističe i Krivošić, opisao događaje vlastitog života skupa s onima u gradu Zagrebu i Hrvatskoj u razdoblju od 1748. do 1767. godine., kao npr. crkvena i politička zbivanja i novosti, te mnoge zgode, ~~glasi-ne~~, a i praznovjerja vezane i uz poznate osobe onog vremena. Annuae su na prvi pogled ~~knji-ga~~ intriga i ogovaranja, ali i puno više, dragocjena društvena i politička povijest Hrvatske ~~sre-dinom~~ 18. st. Krčelič je inzistirao da se ovo njegovo djelo, koje je ostavio u rukopisu i ~~zape-čatio~~, otvori tek poslije njegove smrti.Tako je i učinjeno. Prvi recezent Annuae grof Festetić otkriva u njima opasnost za odgoj hrvatske mladeži te predlaže spaljivanje cijelog rukopisa ili temeljito pročišćavanje , te pohranjivanje samo onog što je vrijedno.Zahvaljujući Nikoli Škrl-cu, vrhovnom ravnatelju škola u Kraljevini Hrvatskoj i velikom pristaši prosvjetiteljskih ideja svog vremena, memoari su spašeni. Annuae su tiskane tek 1902. godine u redakciji (izdanju) Tadije Smičiklasa. Neke precrtane dijelove teksta mogao je pročitati, ali ih je ipak izostavio. Annuae su vrijedan izvor informacija za povijest hrvatskog naroda u vrijeme Marije Terezije. Zanimljivo je da su Annuae nadahnule Augusta Šenou, te je on napisao jedan od svojih najboljih romana Diogenes (Zagreb, 1878.).	+	Annuae su godišnji izvještaji ili još točnije memoari. Njezin je prijevod na hrvatski jezik načinio i objavio Veljko Gortan (1952.). Kao što su već utvrdili stariji i noviji Krčelićevi biOgrafi, među kojima je i naš Stjepan Krivošić, Krčelićeve Annuae ili Historija najzanimljivije su upravo s povijesnog i književnog stanovišta.Tu je Krčelić, kako također ističe i Krivošić, opisao događaje vlastitog života skupa s onima u gradu Zagrebu i Hrvatskoj u razdoblju od 1748. do 1767. godine., kao npr. crkvena i politička zbivanja i novosti, te mnoge zgode, glasine, a i praznovjerja vezane i uz poznate osobe onog vremena. Annuae su na prvi pogled knjiga intriga i ogovaranja, ali i puno više, dragocjena društvena i politička povijest Hrvatske sredinom 18. st. Krčelič je inzistirao da se ovo njegovo djelo, koje je ostavio u rukopisu i zapečatio, otvori tek poslije njegove smrti.Tako je i učinjeno. Prvi recezent Annuae grof Festetić otkriva u njima opasnost za odgoj hrvatske mladeži te predlaže spaljivanje cijelog rukopisa ili temeljito pročišćavanje , te pohranjivanje samo onog što je vrijedno.Zahvaljujući Nikoli Škrl-cu, vrhovnom ravnatelju škola u Kraljevini Hrvatskoj i velikom pristaši prosvjetiteljskih ideja svog vremena, memoari su spašeni. Annuae su tiskane tek 1902. godine u redakciji (izdanju) Tadije Smičiklasa. Neke precrtane dijelove teksta mogao je pročitati, ali ih je ipak izostavio. Annuae su vrijedan izvor informacija za povijest hrvatskog naroda u vrijeme Marije Terezije. Zanimljivo je da su Annuae nadahnule Augusta Šenou, te je on napisao jedan od svojih najboljih romana Diogenes (Zagreb, 1878.).


	'''Historiarum cathedralis ecclesiae Zagrabiensis partis primae tomus primus (1770.) '''		'''Historiarum cathedralis ecclesiae Zagrabiensis partis primae tomus primus (1770.) '''

-	Djelo je prva i najstarija povijest stolne crkve Zagrebačke, Hrvatski prijevod pod naslovom Povijest stolne crkve zagrebačke, u nakladi Instituta za suvremenu povijest, objavljen je u Zagrebu 1994. godine.	+	Djelo je prva i najstarija povijest stolne crkve Zagrebačke, Hrvatski prijevod pod naslovom ''Povijest stolne crkve zagrebačke'', u nakladi Instituta za suvremenu povijest, objavljen je u Zagrebu 1994. godine.
-	Krčelić je na izradi knjige radio osam godina, od povratka u Zagreb iz župe u Selima 1745. do kraja 1753. Novčanu potporu za tiskanje knjige zamolio je od Kanoničkog zbora. U prvom izdanju Povijest stolne crkve zagrebačke 1754. godine otisnuto je samo nekoliko primjeraka jer je ubrzo nakon početka tiskanja stigla zabrana biskupa Thauzya. Jednim od tih primjeraka služio se Danijel Farlati pišući svoju povijest Zagrebačke biskupije. Krčelić je pripremao i drugi svezak ''Povijesti stolne crkve zagrebačke'',, no rukopis nije uspio pripremiti za objavljivanje. Sačuvani rukopis opsegom je nešto manji od prvog tiskanog sveska i obuhvaća vrijeme od biskupa Šimuna Bratulića do Petra Petretića (životopisi pojedinih biskupa te politička, vojna i gospodarska situacija Kraljivine Hrvatske 17. stoljeća).	+	Krčelić je na izradi knjige radio osam godina, od povratka u Zagreb iz župe u Selima 1745. do kraja 1753. Novčanu potporu za tiskanje knjige zamolio je od Kanoničkog zbora. U prvom izdanju ''Povijest stolne crkve zagrebačke'' 1754. godine otisnuto je samo nekoliko primjeraka jer je ubrzo nakon početka tiskanja stigla zabrana biskupa Thauzya. Jednim od tih primjeraka služio se Danijel Farlati pišući svoju povijest Zagrebačke biskupije. Krčelić je pripremao i drugi svezak ''Povijesti stolne crkve zagrebačke'',, no rukopis nije uspio pripremiti za objavljivanje. Sačuvani rukopis opsegom je nešto manji od prvog tiskanog sveska i obuhvaća vrijeme od biskupa Šimuna Bratulića do Petra Petretića (životopisi pojedinih biskupa te politička, vojna i gospodarska situacija Kraljivine Hrvatske 17. stoljeća).


	'''De regnis Dalmatiae, Croatiae, Sclavoniae notitiae praeliminares (1770.)'''		'''De regnis Dalmatiae, Croatiae, Sclavoniae notitiae praeliminares (1770.)'''

-	Ovo djelo, povijest Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije od najstarijih vremena, do njegova doba., obrađuje hrvatsku političku povijest do 1606. godine, ali i s posebnim osvrtom na ~~Arpdoviće~~ i značenje Kolomanova izbora za Hrvatsku godine 1012. Knjiga je posvećena kraljici Mariji Tereziji. Krčelić je ovdje i nasljednik Vitezovićev, U djelu ističe i oštar sud višestoljetnoj vladavini Venecije u Dalmaciji, prikazujući to povijesno razdoblje kao mletačku okupaciju hrvatskog teritorija.	+	Ovo djelo, povijest Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije od najstarijih vremena, do njegova doba., obrađuje hrvatsku političku povijest do 1606. godine, ali i s posebnim osvrtom na Arpadoviće i značenje Kolomanova izbora za Hrvatsku godine 1012. Knjiga je posvećena kraljici Mariji Tereziji. Krčelić je ovdje i nasljednik Vitezovićev, U djelu ističe i oštar sud višestoljetnoj vladavini Venecije u Dalmaciji, prikazujući to povijesno razdoblje kao mletačku okupaciju hrvatskog teritorija.

←Starija inačica		Inačica od 12:09, 5. lipnja 2013.
Redak 23:		Redak 23:
	[[Datoteka:Anue.jpg\|mini\|left\|Annuae ili Ljetopis (1767.)]]		[[Datoteka:Anue.jpg\|mini\|left\|Annuae ili Ljetopis (1767.)]]

-	[[Datoteka:Historia.jpg\|mini\|right\|Historiarum cathedralis ecclesiae Zagrabiensis partis primae tomus primus (1770.)	+	[[Datoteka:Historia.jpg\|mini\|right\|Historiarum cathedralis ecclesiae Zagrabiensis partis primae tomus primus (1770.),
	]]		]]
	[[Datoteka:Notitiae.jpg\|200 px\|mini\|left\|De regnis Dalmatiae, Croatiae, Sclavoniae notitiae praeliminares (1770.)		[[Datoteka:Notitiae.jpg\|200 px\|mini\|left\|De regnis Dalmatiae, Croatiae, Sclavoniae notitiae praeliminares (1770.)
Redak 35:		Redak 35:
	Annuae su godišnji izvještaji ili još točnije memoari. Njezin je prijevod na hrvatski jezik načinio i objavio Veljko Gortan (1952.). Kao što su već utvrdili stariji i noviji Krčelićevi bi-ografi, među kojima je i naš Stjepan Krivošić, Krčelićeve Annuae ili Ljetopis najzanimljivije su upravo s povijesnog i književnog stanovišta.Tu je Krčelić, kako također ističe i Krivošić, opisao događaje vlastitog života skupa s onima u gradu Zagrebu i Hrvatskoj u razdoblju od 1748. do 1767. godine., kao npr. crkvena i politička zbivanja i novosti, te mnoge zgode, glasi-ne, a i praznovjerja vezane i uz poznate osobe onog vremena. Annuae su na prvi pogled knji-ga intriga i ogovaranja, ali i puno više, dragocjena društvena i politička povijest Hrvatske sre-dinom 18. st. Krčelič je inzistirao da se ovo njegovo djelo, koje je ostavio u rukopisu i zape-čatio, otvori tek poslije njegove smrti.Tako je i učinjeno. Prvi recezent Annuae grof Festetić otkriva u njima opasnost za odgoj hrvatske mladeži te predlaže spaljivanje cijelog rukopisa ili temeljito pročišćavanje , te pohranjivanje samo onog što je vrijedno.Zahvaljujući Nikoli Škrl-cu, vrhovnom ravnatelju škola u Kraljevini Hrvatskoj i velikom pristaši prosvjetiteljskih ideja svog vremena, memoari su spašeni. Annuae su tiskane tek 1902. godine u redakciji (izdanju) Tadije Smičiklasa. Neke precrtane dijelove teksta mogao je pročitati, ali ih je ipak izostavio. Annuae su vrijedan izvor informacija za povijest hrvatskog naroda u vrijeme Marije Terezije. Zanimljivo je da su Annuae nadahnule Augusta Šenou, te je on napisao jedan od svojih najboljih romana Diogenes (Zagreb, 1878.).		Annuae su godišnji izvještaji ili još točnije memoari. Njezin je prijevod na hrvatski jezik načinio i objavio Veljko Gortan (1952.). Kao što su već utvrdili stariji i noviji Krčelićevi bi-ografi, među kojima je i naš Stjepan Krivošić, Krčelićeve Annuae ili Ljetopis najzanimljivije su upravo s povijesnog i književnog stanovišta.Tu je Krčelić, kako također ističe i Krivošić, opisao događaje vlastitog života skupa s onima u gradu Zagrebu i Hrvatskoj u razdoblju od 1748. do 1767. godine., kao npr. crkvena i politička zbivanja i novosti, te mnoge zgode, glasi-ne, a i praznovjerja vezane i uz poznate osobe onog vremena. Annuae su na prvi pogled knji-ga intriga i ogovaranja, ali i puno više, dragocjena društvena i politička povijest Hrvatske sre-dinom 18. st. Krčelič je inzistirao da se ovo njegovo djelo, koje je ostavio u rukopisu i zape-čatio, otvori tek poslije njegove smrti.Tako je i učinjeno. Prvi recezent Annuae grof Festetić otkriva u njima opasnost za odgoj hrvatske mladeži te predlaže spaljivanje cijelog rukopisa ili temeljito pročišćavanje , te pohranjivanje samo onog što je vrijedno.Zahvaljujući Nikoli Škrl-cu, vrhovnom ravnatelju škola u Kraljevini Hrvatskoj i velikom pristaši prosvjetiteljskih ideja svog vremena, memoari su spašeni. Annuae su tiskane tek 1902. godine u redakciji (izdanju) Tadije Smičiklasa. Neke precrtane dijelove teksta mogao je pročitati, ali ih je ipak izostavio. Annuae su vrijedan izvor informacija za povijest hrvatskog naroda u vrijeme Marije Terezije. Zanimljivo je da su Annuae nadahnule Augusta Šenou, te je on napisao jedan od svojih najboljih romana Diogenes (Zagreb, 1878.).

-	'''Historiarum cathedralis ecclesiae Zagrabiensis partis primae tomus primus (1770.) '''''	+	'''Historiarum cathedralis ecclesiae Zagrabiensis partis primae tomus primus (1770.) '''

-	To je prva i najstarija povijest Zagrebačke ~~biskupije~~. Krčelić je na izradi knjige radio osam godina, od povratka u Zagreb iz župe u Selima 1745. do kraja 1753. Novčanu potporu za tiskanje knjige zamolio je od Kanoničkog zbora. U prvom izdanju iz 1754. godine otisnuto je samo nekoliko primjeraka jer je ubrzo nakon početka tiskanja stigla zabrana biskupa Thauzya. Jednim od tih primjeraka služio se Danijel Farlati pišući svoju povijest Zagrebačke biskupije. Krčelić je pripremao i drugi svezak ''Povijesti stolne crkve zagrebačke'',, no rukopis nije uspio pripremiti za objavljivanje. Sačuvani rukopis opsegom je nešto manji od prvog tiskanog sveska i obuhvaća vrijeme od biskupa Šimuna Bratulića do Petra Petretića (životopisi pojedinih biskupa te politička, vojna i gospodarska situacija Kraljivine Hrvatske 17. stoljeća).	+	Djelo je prva i najstarija povijest stolne crkve Zagrebačke, Hrvatski prijevod pod naslovom Povijest stolne crkve zagrebačke, u nakladi Instituta za suvremenu povijest, objavljen je u Zagrebu 1994. godine.
		+	Krčelić je na izradi knjige radio osam godina, od povratka u Zagreb iz župe u Selima 1745. do kraja 1753. Novčanu potporu za tiskanje knjige zamolio je od Kanoničkog zbora. U prvom izdanju Povijest stolne crkve zagrebačke 1754. godine otisnuto je samo nekoliko primjeraka jer je ubrzo nakon početka tiskanja stigla zabrana biskupa Thauzya. Jednim od tih primjeraka služio se Danijel Farlati pišući svoju povijest Zagrebačke biskupije. Krčelić je pripremao i drugi svezak ''Povijesti stolne crkve zagrebačke'',, no rukopis nije uspio pripremiti za objavljivanje. Sačuvani rukopis opsegom je nešto manji od prvog tiskanog sveska i obuhvaća vrijeme od biskupa Šimuna Bratulića do Petra Petretića (životopisi pojedinih biskupa te politička, vojna i gospodarska situacija Kraljivine Hrvatske 17. stoljeća).


	'''De regnis Dalmatiae, Croatiae, Sclavoniae notitiae praeliminares (1770.)'''		'''De regnis Dalmatiae, Croatiae, Sclavoniae notitiae praeliminares (1770.)'''

-	Ovo djelo je povijest Hrvatske, Slavonije i Dalmacije od najstarijih vremena do ~~Krčelićeva~~ doba. ~~Posvećeno~~ je kraljici Mariji Tereziji. ~~Glavna mu~~ je ~~svrha da istakne povijesna prava austro-ugarskih vladara na Hrvatsku, Slavoniju, Dalmaciju~~, ~~Bosnu i Srbiju.~~ U djelu se ističe i ~~oštra osuda višestoljetne vladavine~~ Venecije u Dalmaciji, prikazujući to povijesno razdoblje kao mletačku okupaciju hrvatskog teritorija.	+	Ovo djelo, povijest Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije od najstarijih vremena, do njegova doba., obrađuje hrvatsku političku povijest do 1606. godine, ali i s posebnim osvrtom na Arpdoviće i značenje Kolomanova izbora za Hrvatsku godine 1012. Knjiga je posvećena kraljici Mariji Tereziji. Krčelić je ovdje i nasljednik Vitezovićev, U djelu ističe i oštar sud višestoljetnoj vladavini Venecije u Dalmaciji, prikazujući to povijesno razdoblje kao mletačku okupaciju hrvatskog teritorija.
-		+

	'''Živlenje blaženoga Gazzoti Auguština, zagrebačkoga biškupa (1747.)'''		'''Živlenje blaženoga Gazzoti Auguština, zagrebačkoga biškupa (1747.)'''

-	Knjižica o zagrebačkom biskupu Augustinu Kažotiću; jedina Krčelićeva knjiga napisana na kajkavskom narječju.	+	Knjižica o zagrebačkom biskupu Augustinu Kažotiću, ujedno jedina Krčelićeva knjiga napisana na kajkavskom narječju. U njoj se govori o životu i krjepostima toga zagrebačkoga biskupa, te o njegovim zaslugama za osnivanje prve sjemenišne škole u Zagrebu.
-		+

	'''Scriptorum exregno Sclavoniae a saeculo XIV. usque ad XVII. inclusive collectio (1774.)		'''Scriptorum exregno Sclavoniae a saeculo XIV. usque ad XVII. inclusive collectio (1774.)

-	~~Najstarija povijest~~ književnosti stare Slavonije.	+	Djelo smatramo najstarijom povijesti književnosti stare Slavonije.