Maškare u Jakovlju - Povijest promjena

WikiDveriAdmin u (test) 12:12, 24. travnja 2018.

2018-04-24T12:12:31Z

←Starija inačica		Inačica od 12:12, 24. travnja 2018.
Redak 1:		Redak 1:
	Fašničke tradicije u Hrvatskom zagorju sežu daleko u prošlost, a običaji su se prenosili s generacije na generaciju mijenjajući se i prilagođavajući vremenu u kojem su održavani.		Fašničke tradicije u Hrvatskom zagorju sežu daleko u prošlost, a običaji su se prenosili s generacije na generaciju mijenjajući se i prilagođavajući vremenu u kojem su održavani.
-	Početkom dvadesetog stoljeća utemeljena je tradicija da povorka maškara vozi fašnika iz Jakovlja u Donju Bistru. Prvi su braća Kovači, svirači, poveli fašnika na kolima iz Jakovlja u Donju Bistru. Bilo je to prije Prvog svjetskog rata dok je u Donjoj Bistri bila općina i za Jakovlje. Poslije Kovača, nakon Drugog svjetskog rata (1952), ponovno se u povorci vodilo fašnika iz Jakovlja u Donju Bistru. Tada je vođa maškara bio gostioničar Franjo Solenički Fingula. On je ispred povorke jahao na konju »kao general«. Od tada se održavao pohod maškara iz Jakovlja u Donju Bistru. Povorka maškara vozila je fašnika iz Jakovlja u Donju Bistru.	+	Početkom dvadesetog stoljeća utemeljena je tradicija da povorka maškara vozi fašnika iz Jakovlja u Donju Bistru. Prvi su braća Kovači, svirači, poveli fašnika na kolima iz Jakovlja u Donju Bistru. Bilo je to prije Prvog svjetskog rata dok je u Donjoj Bistri bila općina i za Jakovlje. Poslije Kovača, nakon Drugog svjetskog rata (1952.), ponovno se u povorci vodilo fašnika iz Jakovlja u Donju Bistru. Tada je vođa maškara bio gostioničar Franjo Solenički Fingula. On je ispred povorke jahao na konju »kao general«. Od tada se održavao pohod maškara iz Jakovlja u Donju Bistru. Povorka maškara vozila je fašnika iz Jakovlja u Donju Bistru.

-	Neki od motiva u povorci bili su: policija, doktor s ambulantom, televizijsko snimanje, traktor vuče popa koji blagoslivlje vragove na putu i drugi. Vragovi „nisu davali“ povorci naprijed, a kad ih je pop blagoslovio, oni su pobjegli. Nakon toga dolazili su svatovi sa zastavama od rubaca, svi u staroj narodnoj nošnji. Iz Jakovlja je krenulo nekoliko stotina maškara u Donju Bistru. Tamo ih je dočekao velik broj domaćih ljudi. U povorci je bio i sudac, koji je osudio fašnika da bude spaljen.	+	Neki od motiva u povorci bili su: policija, doktor s ambulantom, televizijsko snimanje, traktor vuče popa koji blagoslivlje vragove na putu, i drugi. Vragovi „nisu davali“ povorci naprijed, a kad ih je pop blagoslovio, oni su pobjegli. Nakon toga dolazili su svatovi sa zastavama od rubaca, svi u staroj narodnoj nošnji. Iz Jakovlja je krenulo nekoliko stotina maškara u Donju Bistru. Tamo ih je dočekao velik broj domaćih ljudi. U povorci je bio i sudac koji je osudio fašnika da bude spaljen.
-	U časopisu Narodna umjetnost iz veljače 1974. godine, objavljen je rad Nikole Bonifačića Rožina Folklorno kazalište u južnom dijelu Hrvatskog zagorja. Građu folklornog kazališta u Hrvatskom zagorju sabirao je više godina (1965. i 1969.—1972.), a većinom na terenu od Gornje Stubice do Brdovca. Autor je opisao folklorno kazalište, odnosno fašničke i druge običaje, među ostalim vezane i uz jakovljanski kraj. Zabilježio je da se Fašniku sudilo što je „ostal stari dečko“, da ga se zvalo Jožek i da se uz njega sudilo i „Bari što se nije udala“. Njih se palilo na Pepelnicu. Osudom su se, prema riječima kazivača koje za zapisao Bonifačić Rožin, opominjali mladići „da ne sme nijedan u selu ostati stari dečko“. Poslije osude maskirani krvnik rogljama je ubo lutku, digao je, a pomoćnici su je polili benzinom i zapalili. Lutku u plamenu bacili su u potok. „Posle toga, kad je ta ceremonija završena, otišlo se u javnu gostionicu gde je dalje zabava trajala kroz čitavu noć.“	+
-	U stare pokladne povorke, koje su nekad po selu vukle slamnatu lutku i skupljale jaja i vino, s vremenom je uneseno više novosti. Poslije drugog svjetskog rata zapošljavanje u industriji utjecalo je da se izmijeni dan ophoda. Povorka s fašnikom prenesena je na pokladnu nedjelju, kad su radnici slobodni, jer je utorak radni dan. Osuda fašniku se nekad govorila, a poslije se uobičajilo da se osuda napiše i čita. Motorizirane maškare sve češće su se pojavljivale sa šaljivim natpisima i crtežima.	+	U časopisu Narodna umjetnost iz veljače 1974. godine, objavljen je rad Nikole Bonifačića Rožina ''Folklorno kazalište u južnom dijelu Hrvatskog zagorja''. Građu folklornog kazališta u Hrvatskom zagorju sabirao je više godina (1965. i 1969.—1972.), a većinom na terenu od Gornje Stubice do Brdovca. Autor je opisao folklorno kazalište, odnosno fašničke i druge običaje, među ostalim vezane i uz jakovljanski kraj. Zabilježio je da se Fašniku sudilo što je „ostal stari dečko“, da ga se zvalo Jožek i da se uz njega sudilo i „Bari što se nije udala“. Njih se palilo na Pepelnicu. Osudom su se, prema riječima kazivača koje za zapisao Bonifačić Rožin, opominjali mladići „da ne sme nijedan u selu ostati stari dečko“. Poslije osude maskirani krvnik rogljama je ubo lutku, digao je, a pomoćnici su je polili benzinom i zapalili. Lutku u plamenu bacili su u potok. „Posle toga, kad je ta ceremonija završena, otišlo se u javnu gostionicu gde je dalje zabava trajala kroz čitavu noć.“


Redak 17:		Redak 17:


		+	U stare pokladne povorke, koje su nekad po selu vukle slamnatu lutku i skupljale jaja i vino, s vremenom je uneseno više novosti. Poslije Drugog svjetskog rata zapošljavanje u industriji utjecalo je da se izmijeni dan ophoda. Povorka s fašnikom prenesena je na pokladnu nedjelju, kad su radnici slobodni, jer je utorak radni dan. Osuda fašniku se nekad govorila, a poslije se uobičajilo da se osuda napiše i čita. Motorizirane maškare sve češće su se pojavljivale sa šaljivim natpisima i crtežima.

-		+	Promijenio se i sastav pokladne povorke. Dok su ranije svatovi u povorci bili najveća atrakcija, kasnije se uz te svatove u motoriziranoj povorci prikazuju ambulante, televizija, ukop zadruge i slično. U Jakovlju su maškare prikazivale svatove. U povorci su bili mladenci, kumovi i drugi sudionici svadbe. Nosili su zastavu od rubaca, koja je na vrhu imala jabuku s ružmarinom. Svatovi su bili u narodnoj nošnji. Mladenku je igrao muškarac. Neki svatovi su u Jakovlju 1935. napustili zastavu od rubaca i počeli nositi hrvatsku zastavu, a pokladni svatovi su zadržali starinsku zastavu od rubaca.
-	Promijenio se i sastav pokladne povorke. Dok su ranije svatovi u povorci bili najveća atrakcija, kasnije se uz te svatove ~~(uspjeli su se održati)~~ u motoriziranoj povorci prikazuju ambulante, televizija, ukop zadruge i slično. U Jakovlju su maškare prikazivale svatove. U povorci su bili mladenci, kumovi i drugi sudionici svadbe. Nosili su zastavu od rubaca, koja je na vrhu imala jabuku s ružmarinom. Svatovi su bili u narodnoj nošnji. Mladenku je igrao muškarac. Neki svatovi su u Jakovlju 1935. napustili zastavu od rubaca i počeli nositi hrvatsku zastavu, a pokladni svatovi su zadržali starinsku zastavu od rubaca.	+

	Nekada je jedan „pop“ vodio pokop fašnika, kasnije su u povorci bila trojica. Oni s visokih kola škropili su vragove koji povorci nisu „dali naprijed“. Sama osuda bila je u sjeni pred raznim napisima na kolima, a parole su se pažljivo čitale. Domaći ljudi u njima otkrivali su mnogo satire na razne pojave u mjestu.		Nekada je jedan „pop“ vodio pokop fašnika, kasnije su u povorci bila trojica. Oni s visokih kola škropili su vragove koji povorci nisu „dali naprijed“. Sama osuda bila je u sjeni pred raznim napisima na kolima, a parole su se pažljivo čitale. Domaći ljudi u njima otkrivali su mnogo satire na razne pojave u mjestu.
	Ophod maškara po kućama u Jakovlju i Kraljevu Vrhu zove se „teranje lanjskoga duga“. Kada su maškare svakojako maskirane došle u kuću, njihov „deda“ je rekao: „Dobar dan, gazda. Mi smo došli po lanjski dug. E sad bumo zatancali da bude ovu godinu repa debela.“ Zasvirala je kakva stara tambura ili harmonika. Svirač je svirao, maškare plesale, a ukućani se smijali maškarama i njihovim maskama.		Ophod maškara po kućama u Jakovlju i Kraljevu Vrhu zove se „teranje lanjskoga duga“. Kada su maškare svakojako maskirane došle u kuću, njihov „deda“ je rekao: „Dobar dan, gazda. Mi smo došli po lanjski dug. E sad bumo zatancali da bude ovu godinu repa debela.“ Zasvirala je kakva stara tambura ili harmonika. Svirač je svirao, maškare plesale, a ukućani se smijali maškarama i njihovim maskama.

-	Već treću godinu ~~za redom~~ u općini Jakovlje obilježava se fašnik, u kojem sudjeluju mještani Jakovlja. Ove subote 03.02.2018. ~~Ponovno~~ su se okupili medicinari, vragovi, kuhari, cirkusanti i ostali, kako bi se svi zabavili i proveli dan što ljepše. ~~Krenuli smo~~ od centra Jakovlja, gdje ~~smo dobili~~ ključ općine, ~~kojega nam~~ je predala načelnica ~~Jakovlja,~~ te ~~nam~~ prepustila općinu na cijeli dan. ~~Obilazili smo~~ ulice Jakovlja te uz glazbu, ples, hranu i veselje	+	Već treću godinu zaredom u općini Jakovlje obilježava se fašnik u kojem sudjeluju mještani Jakovlja. Ove subote, 03.02.2018., ponovno su se okupili medicinari, vragovi, kuhari, cirkusanti i ostali kako bi se svi zabavili i proveli dan što ljepše. Maškare su krenule od centra Jakovlja, gdje su dobile ključ zgrade općine, kojeg im je predala načelnica Općine Jakovlje te im prepustila općinu na cijeli dan. Obilazile su ulice Jakovlja te uz glazbu, ples, hranu i veselje

WikiDveriAdmin u (test) 08:08, 18. travnja 2018.

2018-04-18T08:08:28Z

←Starija inačica		Inačica od 08:08, 18. travnja 2018.
Redak 5:		Redak 5:
	U časopisu Narodna umjetnost iz veljače 1974. godine, objavljen je rad Nikole Bonifačića Rožina Folklorno kazalište u južnom dijelu Hrvatskog zagorja. Građu folklornog kazališta u Hrvatskom zagorju sabirao je više godina (1965. i 1969.—1972.), a većinom na terenu od Gornje Stubice do Brdovca. Autor je opisao folklorno kazalište, odnosno fašničke i druge običaje, među ostalim vezane i uz jakovljanski kraj. Zabilježio je da se Fašniku sudilo što je „ostal stari dečko“, da ga se zvalo Jožek i da se uz njega sudilo i „Bari što se nije udala“. Njih se palilo na Pepelnicu. Osudom su se, prema riječima kazivača koje za zapisao Bonifačić Rožin, opominjali mladići „da ne sme nijedan u selu ostati stari dečko“. Poslije osude maskirani krvnik rogljama je ubo lutku, digao je, a pomoćnici su je polili benzinom i zapalili. Lutku u plamenu bacili su u potok. „Posle toga, kad je ta ceremonija završena, otišlo se u javnu gostionicu gde je dalje zabava trajala kroz čitavu noć.“		U časopisu Narodna umjetnost iz veljače 1974. godine, objavljen je rad Nikole Bonifačića Rožina Folklorno kazalište u južnom dijelu Hrvatskog zagorja. Građu folklornog kazališta u Hrvatskom zagorju sabirao je više godina (1965. i 1969.—1972.), a većinom na terenu od Gornje Stubice do Brdovca. Autor je opisao folklorno kazalište, odnosno fašničke i druge običaje, među ostalim vezane i uz jakovljanski kraj. Zabilježio je da se Fašniku sudilo što je „ostal stari dečko“, da ga se zvalo Jožek i da se uz njega sudilo i „Bari što se nije udala“. Njih se palilo na Pepelnicu. Osudom su se, prema riječima kazivača koje za zapisao Bonifačić Rožin, opominjali mladići „da ne sme nijedan u selu ostati stari dečko“. Poslije osude maskirani krvnik rogljama je ubo lutku, digao je, a pomoćnici su je polili benzinom i zapalili. Lutku u plamenu bacili su u potok. „Posle toga, kad je ta ceremonija završena, otišlo se u javnu gostionicu gde je dalje zabava trajala kroz čitavu noć.“
	U stare pokladne povorke, koje su nekad po selu vukle slamnatu lutku i skupljale jaja i vino, s vremenom je uneseno više novosti. Poslije drugog svjetskog rata zapošljavanje u industriji utjecalo je da se izmijeni dan ophoda. Povorka s fašnikom prenesena je na pokladnu nedjelju, kad su radnici slobodni, jer je utorak radni dan. Osuda fašniku se nekad govorila, a poslije se uobičajilo da se osuda napiše i čita. Motorizirane maškare sve češće su se pojavljivale sa šaljivim natpisima i crtežima.		U stare pokladne povorke, koje su nekad po selu vukle slamnatu lutku i skupljale jaja i vino, s vremenom je uneseno više novosti. Poslije drugog svjetskog rata zapošljavanje u industriji utjecalo je da se izmijeni dan ophoda. Povorka s fašnikom prenesena je na pokladnu nedjelju, kad su radnici slobodni, jer je utorak radni dan. Osuda fašniku se nekad govorila, a poslije se uobičajilo da se osuda napiše i čita. Motorizirane maškare sve češće su se pojavljivale sa šaljivim natpisima i crtežima.
		+
		+
		+
		+	<center><gallery perrow="5">
		+	Datoteka:Jakovlje20181.jpg\| Maškare u Jakovlju nekad
		+	Datoteka:Jakovlje20182.jpg\| Maškare u Jakovlju nekad
		+	Datoteka:Jakovlje20183.jpg\| Maškare u Jakovlju nekad
		+	Datoteka:Jakovlje20184.jpg\| Maškare u Jakovlju danas
		+	Datoteka:Jakovlje20185.jpg\| Maškare u Jakovlju danas
		+	</gallery></center>
		+
		+
		+
		+
	Promijenio se i sastav pokladne povorke. Dok su ranije svatovi u povorci bili najveća atrakcija, kasnije se uz te svatove (uspjeli su se održati) u motoriziranoj povorci prikazuju ambulante, televizija, ukop zadruge i slično. U Jakovlju su maškare prikazivale svatove. U povorci su bili mladenci, kumovi i drugi sudionici svadbe. Nosili su zastavu od rubaca, koja je na vrhu imala jabuku s ružmarinom. Svatovi su bili u narodnoj nošnji. Mladenku je igrao muškarac. Neki svatovi su u Jakovlju 1935. napustili zastavu od rubaca i počeli nositi hrvatsku zastavu, a pokladni svatovi su zadržali starinsku zastavu od rubaca.		Promijenio se i sastav pokladne povorke. Dok su ranije svatovi u povorci bili najveća atrakcija, kasnije se uz te svatove (uspjeli su se održati) u motoriziranoj povorci prikazuju ambulante, televizija, ukop zadruge i slično. U Jakovlju su maškare prikazivale svatove. U povorci su bili mladenci, kumovi i drugi sudionici svadbe. Nosili su zastavu od rubaca, koja je na vrhu imala jabuku s ružmarinom. Svatovi su bili u narodnoj nošnji. Mladenku je igrao muškarac. Neki svatovi su u Jakovlju 1935. napustili zastavu od rubaca i počeli nositi hrvatsku zastavu, a pokladni svatovi su zadržali starinsku zastavu od rubaca.

WikiDveriAdmin u (test) 13:17, 13. travnja 2018.

2018-04-13T13:17:59Z

←Starija inačica		Inačica od 13:17, 13. travnja 2018.
Redak 6:		Redak 6:
	U stare pokladne povorke, koje su nekad po selu vukle slamnatu lutku i skupljale jaja i vino, s vremenom je uneseno više novosti. Poslije drugog svjetskog rata zapošljavanje u industriji utjecalo je da se izmijeni dan ophoda. Povorka s fašnikom prenesena je na pokladnu nedjelju, kad su radnici slobodni, jer je utorak radni dan. Osuda fašniku se nekad govorila, a poslije se uobičajilo da se osuda napiše i čita. Motorizirane maškare sve češće su se pojavljivale sa šaljivim natpisima i crtežima.		U stare pokladne povorke, koje su nekad po selu vukle slamnatu lutku i skupljale jaja i vino, s vremenom je uneseno više novosti. Poslije drugog svjetskog rata zapošljavanje u industriji utjecalo je da se izmijeni dan ophoda. Povorka s fašnikom prenesena je na pokladnu nedjelju, kad su radnici slobodni, jer je utorak radni dan. Osuda fašniku se nekad govorila, a poslije se uobičajilo da se osuda napiše i čita. Motorizirane maškare sve češće su se pojavljivale sa šaljivim natpisima i crtežima.
	Promijenio se i sastav pokladne povorke. Dok su ranije svatovi u povorci bili najveća atrakcija, kasnije se uz te svatove (uspjeli su se održati) u motoriziranoj povorci prikazuju ambulante, televizija, ukop zadruge i slično. U Jakovlju su maškare prikazivale svatove. U povorci su bili mladenci, kumovi i drugi sudionici svadbe. Nosili su zastavu od rubaca, koja je na vrhu imala jabuku s ružmarinom. Svatovi su bili u narodnoj nošnji. Mladenku je igrao muškarac. Neki svatovi su u Jakovlju 1935. napustili zastavu od rubaca i počeli nositi hrvatsku zastavu, a pokladni svatovi su zadržali starinsku zastavu od rubaca.		Promijenio se i sastav pokladne povorke. Dok su ranije svatovi u povorci bili najveća atrakcija, kasnije se uz te svatove (uspjeli su se održati) u motoriziranoj povorci prikazuju ambulante, televizija, ukop zadruge i slično. U Jakovlju su maškare prikazivale svatove. U povorci su bili mladenci, kumovi i drugi sudionici svadbe. Nosili su zastavu od rubaca, koja je na vrhu imala jabuku s ružmarinom. Svatovi su bili u narodnoj nošnji. Mladenku je igrao muškarac. Neki svatovi su u Jakovlju 1935. napustili zastavu od rubaca i počeli nositi hrvatsku zastavu, a pokladni svatovi su zadržali starinsku zastavu od rubaca.
		+
		+	Nekada je jedan „pop“ vodio pokop fašnika, kasnije su u povorci bila trojica. Oni s visokih kola škropili su vragove koji povorci nisu „dali naprijed“. Sama osuda bila je u sjeni pred raznim napisima na kolima, a parole su se pažljivo čitale. Domaći ljudi u njima otkrivali su mnogo satire na razne pojave u mjestu.
		+	Ophod maškara po kućama u Jakovlju i Kraljevu Vrhu zove se „teranje lanjskoga duga“. Kada su maškare svakojako maskirane došle u kuću, njihov „deda“ je rekao: „Dobar dan, gazda. Mi smo došli po lanjski dug. E sad bumo zatancali da bude ovu godinu repa debela.“ Zasvirala je kakva stara tambura ili harmonika. Svirač je svirao, maškare plesale, a ukućani se smijali maškarama i njihovim maskama.
		+
		+	Već treću godinu za redom u općini Jakovlje obilježava se fašnik, u kojem sudjeluju mještani Jakovlja. Ove subote 03.02.2018. Ponovno su se okupili medicinari, vragovi, kuhari, cirkusanti i ostali, kako bi se svi zabavili i proveli dan što ljepše. Krenuli smo od centra Jakovlja, gdje smo dobili ključ općine, kojega nam je predala načelnica Jakovlja, te nam prepustila općinu na cijeli dan. Obilazili smo ulice Jakovlja te uz glazbu, ples, hranu i veselje

WikiDveriAdmin u (test) 13:17, 13. travnja 2018.

2018-04-13T13:17:16Z

←Starija inačica		Inačica od 13:17, 13. travnja 2018.
Redak 1:		Redak 1:
	Fašničke tradicije u Hrvatskom zagorju sežu daleko u prošlost, a običaji su se prenosili s generacije na generaciju mijenjajući se i prilagođavajući vremenu u kojem su održavani.		Fašničke tradicije u Hrvatskom zagorju sežu daleko u prošlost, a običaji su se prenosili s generacije na generaciju mijenjajući se i prilagođavajući vremenu u kojem su održavani.
	Početkom dvadesetog stoljeća utemeljena je tradicija da povorka maškara vozi fašnika iz Jakovlja u Donju Bistru. Prvi su braća Kovači, svirači, poveli fašnika na kolima iz Jakovlja u Donju Bistru. Bilo je to prije Prvog svjetskog rata dok je u Donjoj Bistri bila općina i za Jakovlje. Poslije Kovača, nakon Drugog svjetskog rata (1952), ponovno se u povorci vodilo fašnika iz Jakovlja u Donju Bistru. Tada je vođa maškara bio gostioničar Franjo Solenički Fingula. On je ispred povorke jahao na konju »kao general«. Od tada se održavao pohod maškara iz Jakovlja u Donju Bistru. Povorka maškara vozila je fašnika iz Jakovlja u Donju Bistru.		Početkom dvadesetog stoljeća utemeljena je tradicija da povorka maškara vozi fašnika iz Jakovlja u Donju Bistru. Prvi su braća Kovači, svirači, poveli fašnika na kolima iz Jakovlja u Donju Bistru. Bilo je to prije Prvog svjetskog rata dok je u Donjoj Bistri bila općina i za Jakovlje. Poslije Kovača, nakon Drugog svjetskog rata (1952), ponovno se u povorci vodilo fašnika iz Jakovlja u Donju Bistru. Tada je vođa maškara bio gostioničar Franjo Solenički Fingula. On je ispred povorke jahao na konju »kao general«. Od tada se održavao pohod maškara iz Jakovlja u Donju Bistru. Povorka maškara vozila je fašnika iz Jakovlja u Donju Bistru.
		+
		+	Neki od motiva u povorci bili su: policija, doktor s ambulantom, televizijsko snimanje, traktor vuče popa koji blagoslivlje vragove na putu i drugi. Vragovi „nisu davali“ povorci naprijed, a kad ih je pop blagoslovio, oni su pobjegli. Nakon toga dolazili su svatovi sa zastavama od rubaca, svi u staroj narodnoj nošnji. Iz Jakovlja je krenulo nekoliko stotina maškara u Donju Bistru. Tamo ih je dočekao velik broj domaćih ljudi. U povorci je bio i sudac, koji je osudio fašnika da bude spaljen.
		+	U časopisu Narodna umjetnost iz veljače 1974. godine, objavljen je rad Nikole Bonifačića Rožina Folklorno kazalište u južnom dijelu Hrvatskog zagorja. Građu folklornog kazališta u Hrvatskom zagorju sabirao je više godina (1965. i 1969.—1972.), a većinom na terenu od Gornje Stubice do Brdovca. Autor je opisao folklorno kazalište, odnosno fašničke i druge običaje, među ostalim vezane i uz jakovljanski kraj. Zabilježio je da se Fašniku sudilo što je „ostal stari dečko“, da ga se zvalo Jožek i da se uz njega sudilo i „Bari što se nije udala“. Njih se palilo na Pepelnicu. Osudom su se, prema riječima kazivača koje za zapisao Bonifačić Rožin, opominjali mladići „da ne sme nijedan u selu ostati stari dečko“. Poslije osude maskirani krvnik rogljama je ubo lutku, digao je, a pomoćnici su je polili benzinom i zapalili. Lutku u plamenu bacili su u potok. „Posle toga, kad je ta ceremonija završena, otišlo se u javnu gostionicu gde je dalje zabava trajala kroz čitavu noć.“
		+	U stare pokladne povorke, koje su nekad po selu vukle slamnatu lutku i skupljale jaja i vino, s vremenom je uneseno više novosti. Poslije drugog svjetskog rata zapošljavanje u industriji utjecalo je da se izmijeni dan ophoda. Povorka s fašnikom prenesena je na pokladnu nedjelju, kad su radnici slobodni, jer je utorak radni dan. Osuda fašniku se nekad govorila, a poslije se uobičajilo da se osuda napiše i čita. Motorizirane maškare sve češće su se pojavljivale sa šaljivim natpisima i crtežima.
		+	Promijenio se i sastav pokladne povorke. Dok su ranije svatovi u povorci bili najveća atrakcija, kasnije se uz te svatove (uspjeli su se održati) u motoriziranoj povorci prikazuju ambulante, televizija, ukop zadruge i slično. U Jakovlju su maškare prikazivale svatove. U povorci su bili mladenci, kumovi i drugi sudionici svadbe. Nosili su zastavu od rubaca, koja je na vrhu imala jabuku s ružmarinom. Svatovi su bili u narodnoj nošnji. Mladenku je igrao muškarac. Neki svatovi su u Jakovlju 1935. napustili zastavu od rubaca i počeli nositi hrvatsku zastavu, a pokladni svatovi su zadržali starinsku zastavu od rubaca.

WikiDveriAdmin: Nova stranica: Fašničke tradicije u Hrvatskom zagorju sežu daleko u prošlost, a običaji su se prenosili s generacije na generaciju mijenjajući se i prilagođavajući vremenu u kojem su održav…

2018-04-13T13:16:58Z

Nova stranica: Fašničke tradicije u Hrvatskom zagorju sežu daleko u prošlost, a običaji su se prenosili s generacije na generaciju mijenjajući se i prilagođavajući vremenu u kojem su održav…

Nova stranica

Fašničke tradicije u Hrvatskom zagorju sežu daleko u prošlost, a običaji su se prenosili s generacije na generaciju mijenjajući se i prilagođavajući vremenu u kojem su održavani.
Početkom dvadesetog stoljeća utemeljena je tradicija da povorka maškara vozi fašnika iz Jakovlja u Donju Bistru. Prvi su braća Kovači, svirači, poveli fašnika na kolima iz Jakovlja u Donju Bistru. Bilo je to prije Prvog svjetskog rata dok je u Donjoj Bistri bila općina i za Jakovlje. Poslije Kovača, nakon Drugog svjetskog rata (1952), ponovno se u povorci vodilo fašnika iz Jakovlja u Donju Bistru. Tada je vođa maškara bio gostioničar Franjo Solenički Fingula. On je ispred povorke jahao na konju »kao general«. Od tada se održavao pohod maškara iz Jakovlja u Donju Bistru. Povorka maškara vozila je fašnika iz Jakovlja u Donju Bistru.