Vidi izvornik

== Novi Dvori ==
[[Datoteka:Novidvori.jpg|200px|mini|left|Karta imanja Novi Dvori]]
[[Datoteka:Novi_Dvori-sken3.jpg|200px|mini|right|Katastraska karta Novih Dvora, 1862.]]

Novi Dvori su imanje površine 20,5 ha u Zaprešiću osobitog kulturno-povijesnog značenja,  koje je Prostornim planom Zagrebačke županije predloženo za zaštitu kao posebno zaštićena prirodna vrijednost u kategoriji spomenika parkovne arhitekture. Smješteni su uz cestu koja od Zagreba vodi prema Hrvatskom zagorju kroz Zaprešić. Od središta Zagreba udaljeni su 20-ak kilometara, a od središta Zaprešića 1,5 km.  

Nekadašnji je to vlastelinski posjed koji datira s početka 17. stoljeća,  a koji je tijekom stoljeća promijenio nekoliko vlasnika:  obitelji Zrinski, Čikulin, Sermage, Festetić, Erdody te Jelačić. Za vrijeme Nezavisne države Hrvatske imanje je nacionalizirano, a danas je u vlasništvu grada Zaprešića. Prema katastarskoj karti iz 1862. godine, posjed  Novi Dvori  sastojao se od 6 cjelina: dvorca, perivoja uz dvorac, park-šume,  gospodarskih objekata, vrta i voćnjaka.

Takav izvorni ustroj Novih Dvora u većoj je mjeri očuvan do danas, s razlikom što su na mjestu nekadašnjega vrta danas livada i nekoliko stambenih zgrada, a na mjestu voćnjaka oranica. Također su u međuvremenu nastale nove građevine u perivoju: ulazna vrata u perivoj, grobnica obitelji Jelačić (1884.) i Kapelica sv. Josipa (1885.), a u novije je doba dio imanja uređen kao golf-klub, s prekrasnim terenom s otvorenim pogledom na Medvednicu i malim umjetnim ribnjakom.


== Perivoj uz dvorac i park-šuma ==

[[Datoteka:Novi_Dvori7.jpg|200px|mini|left|Perivoj uz dvorac]]
[[Datoteka:Novi_Dvori8.jpg|200px|mini|right|Park-šuma]]

Perivoj nastaje sredinom 19. stoljeća, najvjerojatnije sredinom pedesetih godina, kada ban Jelačić postaje vlasnikom Novih Dvora i kada je obnovljen dvorac. Do danas je najstariji i jedini kartografski prikaz perivoja  katastarska karta iz 1862. godine. Perivoj se tada sastojao od perivoja oko dvorca, površine 5 ha, i perivojne ili park-šume, veličine 7 ha, smještene sjeverno od dvorca. Perivoj oko dvorca i park-šumu dijelili su voćnjak i vrt. Perivoj oko dvorca bio je pravi perivoj s listopadnim i crnogoričnim drvećem, livadama, gajevima, cvjetnjacima i biljnim uresima. Park- šuma bila je prirodna šuma s uređenim šetnicama, sadržavala je samo samorodno listopadno drveće, ponajviše hrast i grab. Perivoj je bio održavan sve do Drugoga svjetskoga rata, nakon čega je zanemaren: drveće je siječeno, cvjetni i ostali uresi su nestali, nicalo je samoniklo bilje i grmlje, te se perivoj oko dvorca postupno pretvarao u šumu. 

Perivoj nosi obilježja romantičarsko-krajobrazne parkovne arhitekture sredine 19. stoljeća s historicističkim pojedinostima. Romantičarski parkovni elementi skromno su očuvani. Danas se mogu prepoznati po egzotičnim vrstama drveća, kao što su gimnoglad, trnovac, srebrnolisni javor, crvena bukva i dr. Cvjetno grmlje i cvijeće, uobičajeni u romantičarskim vrtovima toga doba, više ne postoje. Uz rub perivoja u zaprešićkim Novim Dvorima teku potoci, odnosno veći ili manji vodotoci.


== Drveće u Novim Dvorima ==

[[Datoteka:Novi_Dvori5.jpg|200px|mini|left|Park-šuma]]
[[Datoteka:Hrast_(5).jpg|200px|mini|right|Hrast lužnjak uz Kapelicu sv. Josipa u Novim Dvorima]]
[[Datoteka:Novi_Dvori6.jpg|200px|mini|left|Park-šuma]]
[[Datoteka:Hrast5.jpg|200px|mini|right|Krošnja hrasta lužnjka uz Kapelicu sv. Josipa u Novim Dvorima]]

Na imanju Novi Dvori prevladava listopadno drveće: hrast, grab, divlji kesten, žalosni jasen, crvenolisna bukva, javorolisna platana, trnovac, maklura, gimnoklad, te četinjače: kavkaska jela, obična smreka, žalosna smreka, bijeli bor.  
Nažalost, stara su stabla obrasla su gustim bršljanom i mahovinom, a neka od njih su napadnuta strizibubama i ostalim štetnicima, tako da su posljednjih godina neki dvjestogodišnji hrastovi lužnjaci morali biti posjećeni. Međutim, rastu i mladi hrastovi koji daju nadu u obnovu šume.


HRAST LUŽNJAK (''Quercus robur'' L.)

Hrast lužnjak europska je biljka. Staništa su mu brežuljkasta, ponekad i brdska područja, nizine i padine, a voli vlagu i visoke podzemne vode. Vrlo je širok, ima uzdužno ispucanu koru široku oko 10 cm. Listovi su mu goli i dugi od 10 do 15 cm, a pupovi su žutosmeđi s bijelom dlakom. Ugrožen je i služi za ukras. Kora hrasta lužnjaka je smeđesiva do tamnosiva. Peteljka mu je duga 7 mm. Režnjevi su mu zaobljeni, a obris plojke obrnuto jajast do jajast. Na vrhu grana su mu vršni pupovi zbijeni, širokojajasti, ušiljeni ili zaobljeni. Hrast lužnjak najmanje naraste do 40 m, a najviše do 50 m, dok stablo može doseći promjer do 3m. Može doseći starost od 500 do 800 godina. Plod hrasta je žir, naraste od 1,5-5 cm. Razmožavanje može biti spolno - sjemenom i nespolno - vegetativno. Hrast lužnjak koristi se kao građevinsko drvo, za željeznicu, grede i stupove.




== Aleja divljih kestena ==

[[Datoteka:Novi_Dvori10.jpg|200px|mini|right|Divlji kesten (''Aesculus hippocastanum'' L.)]]
[[Datoteka:Novi_Dvori9.jpg|200px|mini|left|Aleja divljih kestena]]

Do dvorca i perivoja vodi dobro očuvan drvored divljih kestena s ukupno 60 stabala, dužine 200 m. Zasađen je oko 1890. godine. Vrlo je dobro očuvan, uređen i njegovan.


DIVLJI KESTEN (''Aesculus hippocastanum'' L.) 

Divlji kesten je drvo podrijetlom iz jugoistočne Europe i jugozapadne Azije. Stanište mu je od nizinskog do brdskog područja, a kultivira se u vrtovima, perivojima i alejama. Pogoduju mu vlažnija, dublja i plodnija tla. Stablo može biti visoko do 30 m s vrlo gustom, pravilnom i zaobljenom krošnjom. Mlada kora drveta je glatka, kasnije tamnosmeđa, pločasto ispucala, s izbočenim pločama. Listovi su mu dugi do 30 cm, dlanasto sastavljeni, s 5-7 lisaka i dugom peteljkom. Cvate u svibnju. Brojni cvjetovi su mu združeni u čvrstom, 20-30 cm dugom sastavljenom grozdu.









== Literatura ==

*Čorak, Ž. Zaprešić : stambeno-komunalna monografija. Zaprešić : Samoupravna interesna zajednica stanovanja i komunalnih djelatnosti, 1990. 

*Godet, J.-D. Drveće i grmlje : cvjetovi, listovi, pupovi i kora : Godetov vodič. Zagreb : Naklada C, 2000. 

*Jakaša Borić, V., Bilušić Dumbović, B. Novi dvori zaprešićki. // Peristil, 48(2005), str. 109-122.

*Laljak, S. Novi Dvori : od Jelačića bana do naših dana. Zaprešić : Matica hrvatska, 1991. 

*Novi Dvori : povijest perivoja. / Dvorci.hr. http://www.dvorci.hr/page.aspx?PageID=231

*Obad-Šćitaroci, M. Dvorci i perivoji Hrvatskoga zagorja. Zagreb : Školska knjiga, 1991. 

*Obad Šćitaroci, B., Obad Šćitaroci, M. Perivoj Jelačićevi Novi Dvori. // Kaj, XXXIV, 6(2001), str. 89-99.

*Žara, V. Ostavština bana Jelačića koju treba vidjeti : park šuma Novi Dvori u Zaprešiću. // Hrvatske šume. 157-8(2010), str. 22-23.